TEEJA napisao:
Nikada nisam osjećala patnju što je suprug ateista,čak mi je bilo žao jer ga nije imao tko naučiti o vjeri.Možda me je Bog pozvao da mu dokažem živog Boga.
Zar da se zbog toga samosažaljevam,pa to mi je milost Božja.
Khm, ja baš nisam vjernik pa je malo neumjesno da ja nešto ovako komentiram, ali ako ti jesi vjernik, onda se drži Boga i on bi te mogao iskoristiti upravo za to što pišeš. Ali nastoj ne zanemariti molitvu, jer bez toga obično ne ide. Nećeš nikome donijeti živog Boga, ako ga ti prva nemaš. Na jednom seminaru je sa mnom bila žena koja se iz pobožne obitelji udala u obitelj koja je ne samo ateistička, nego se kroz tu obitelj povlačilo zlo. Njeni su je odgovarali, ali ona je osjećala neobičan poriv da se baš za tog momka uda. I stvarno joj nije bilo lako, ali mislim da je to bila zadaća koju joj je Bog namijenio. Jer njenom molitvom i žrtvom je malo po malo prekinuto zlo koje je kroz tu obitelj teklo. To i ona sama kaže. Kaže kako joj u početku nije bilo jasno zašto mora biti toliko zlo i neslaganje u obitelji, a u njenoj obitelji svatko svakog sluša, ali da kad pogleda natrag na svoj život vidi kako je sve to imalo svoj smisao.
Tako da, u principu je dobro kad se namjeri vjernik na vjernika, ali u životu ima više principa... Kažu da se Bog za sve pobrine, i da sve može okrenuti na dobro (čak i ono što mu nije bilo u planu, nego je proisteklo iz naših odluka, a neke stvari mu čak i jesu u planu), što ja baš ne vjerujem
, ali ako si ti vjernik onda ti je to temelj kojeg se trebaš držati.
TEEJA napisao:
Žao mi je što si toliko ograničen,na ovom forumu očekujem toplinu,razumjevanje,podršku molitvom,a ne prodike kako uči u brak i zanemariti vjeru.
Samo se ti ne daj.
Ima jedan vic o cigi koji kaže da se cigo smije kad je kiša, jer poslije kiše dolazi sunce. Tako i ti – čini najbolje što znaš dok je kiša (razgrni kišobran
), ne daj se, i čekaj sunce.
.
Login
FAQ
Chat
Traži
