www.tebe-trazim.com

Korizma je vrijeme u kojem se obnavlja duša i srce, najbolji način istinskog obnavljanja i rasta čovjekove duše i srca događa se po neizmjernoj ljubavi i djelima milosrđa.
Svi znamo i upoznati smo da je Majka Marija na križnom putu pratila sve vrijeme svoga Sina, Isusa Krista, sve do njegove smrti na križu na Golgoti.
Znamo da je Marijin život bio ispunjen nesebičnim odricanjem.
Koliko se mi odričemo u životu za Isusa Krista?
Koliko ljubimo?
Kolike su naše boli i patnje u samoj muci i nošenju križa, Isusa Krista za sve nas?
Kajemo li se u svom srcu i tražimo li oproštenje za sve trenutke u kojima smo pomislili kako nas je Isus napustio?

Kristov Križ nam govori u vrijeme korizme o snazi Božje ljubavi , koja nas sve privlači kako bi zagrlili već jednom Križ Spasenja i prigrlili ga svom dušom svojom i svim srcem svojim.

Draga moja braćo i sestrice u Kristu, neka nam Majka Marija pomogne da očišćeni u duhu spremno zakoračimo u korizmu, u vrijeme u kojem se obnavlja naša duša i srce kako bi uz Križ našeg Spasitelja spremno hodili i bili njegovi Veronika i Šimun Cirenac.

Meni u zadnje vrijeme malo ponestaje strpljenja i snage za druge ljude...
Prije bih baš za svakog imala lijepu riječ, osmijeh, vrijeme, slušala bih bližnjeg i pokušala pomoći...
..Zadnjih mjesec-dva sam postala pomalo sebična i umorna od svega i kao da mi se više ne da davati baš svakome sve najbolje...
Umorio me njihov pesimizam, njihova nevjera, njihovi crni stavovi i pogledi na sve...
Lakše mi je otići od njih nego po stoti put pokušati objasniti da su na krivom putu...

Mogla bih ove korizme to promijeniti i opet biti za svakoga ista, za svakoga imati onu ljubav kakvu ima Isus (barem pokušati)...Mogla bih ne štedjeti se...Ne strahovati da se neću stići ni odmoriti niti naspavati i ne strahovati da će me uništiti tim svojim pesimizmom ti moji bližnji kojima je potrebno moje društvo...Ne MOJE društvo, nego to malo svjetla koje je u meni, a to je Svjetlo - Isus...

Hvala ti Jeronima na tvoj osvrt na korizmu,.Evo i ja se nekako u osjećam suho i bezvoljno kao da nemam snagu za borbu, i kroz korizmu ću pokušati prepuštat se Gospodinu i više razmišljati o Isusovoj muci.Inače svake korizme obavljam četrdesetnicu za duše u čistilištu- četrdeset dana ići na misu biti u milosti i primiti Isusa i izmoliti krunicu Predragocjenjenoj Krvi Kristovoj i Litanije Predragocjenjenoj Krvi Kristovoj.Vjeruj mi to je velika milost koju mi Bog daje i baš sam je potrebna.HVALA TI ISUSE!

AKO DAKLE TKO ZELI ICI ZA MNOM, NEKA SE ODREČE SAMA SEBE,NEKA UZME SVOJ KRIŽ I NEKA ME SLIJEDI

Braco i sestre kako izdrzavate,imate li pojacanje kusnje i napasti?
Ja sam sinoc jedva izmolio krunicu u od 22-23h.
Inace jednu molim ujutro a navece "zivu" u terminu.
Izmedju toga krunicu B. Milosrdja,B.Svedske,Matilde i ostale molitve..
..sto vise pojacavam sve mi je teze.
Sinoc skropio kucu,popio posvecene vode sa posvecenom solju,
sve to da bi mogao nastaviti jer do 23h svoj termin.
Svaku vecer sam na Misi.I to me raduje najvise.
Sto vise odmice korizma,kao da je moja vjera manja.
Prisilne misli me spopadaju,posebno u molitvi.
Neki tamni oblaci se nadvili i kao da gubim vjeru.
Nemam zar molitve nego odsutnosti i lutanja.
Ladjica mi se ljulja..Isuse..a ti se negdje sakrio..
Jesam li ja jedini medju vama sa ovim osjecajima?!

Dragi, nisi jedini.
Na vrhu visokog stabla koje se presavija u olujnom vjetru, stoji mala ptica sasvim mirna. Ona zna da njena snaga nije u nogama, nego u krilima.

Gospodin spava na lađici a oko nas oluja. Gospodine probudi se pogibosmo. On se probudi i zapovjedi vjetru da umukne i valovima da prestanu, a nama kaže: Malovjerni, zašto se bojite.

Pustimo braćo Gospodina da malo odspava, neka se ljulja barka, neka fijuče vjetar.
Gledajmo njegovo spokojno, mirno lice i njegove grudi kako se lagano dižu i spuštaju, gledajmo njegove opuštene ruke, upijajmo ga svojim pogledom.

ne budi zabrinut, sve je to put čišćenja, vjere, predanja...
nema uvijek "bajno"... naš duhovni život izložen je bezbrojnim borbama, padovima i dizanjima...
ni moliti možemo kad hoćemo...
zato se ne opterećuj time da "sve" izmoliš i da ti to bude potvrda da ćeš biti tako uvijek blizu Gospodinu...
malo uhvati i ti zraka, bez nekih "sad moram" to, pa to, pa to... oslobodi misli, za novu prozračnost u svom duhu..
predaj Gospodinu sve svoje muke i borbe, zamoli Ga da ih "dovede u red"
pomalo, rasterećeno, neočekivano... On ljubi te i takvog!

Od sinoc me uhvatilo i ne pusta..
hvala.
btb.

Dragi brate ,to se sigurno svima dogada i meni isto,pa samo smo mali
gresni ljudi.Opusti se kao sto kaze nasa sestrica.Ovo je jako jaka
Krunica i to onom crnom ne pase pa se javljaju kusnje,nebi li prestali.
Reci Gospodinu da ga volis i da ti oprosti i nastavi sa molitvom kad te
popusti ta duhovna suhoca..Sve ce biti u redu,nas Bog nas jako dobro
poznaje i On ce nam pomoci,jer zna nase misli. BtB.

nema gledanja u pravcu padanja i tako otvaraš put svom još dubljem klonuću...
okreni se, kako si samo bio jak... i opet ćeš biti,
sjeti se da si i pobjeđivao sa svojim Gospodinom... i opet ćeš...
sjeti se kako si bio ponosan na izdigbuće iz svog mraka... i opet ćeš...
Gospodin je tvoj s tobom