www.tebe-trazim.com

"nosi kriz i nemoj dozvoliti da on nosi tebe!"


Gospodine ,Ti si smjerno nosio svoj kriz,Gospodine,i moj kriz ,povremeno postaje pretezak,kojega ne mogu uvjek dostojno nositi..
Ti si dosao da potrazis nase krizeve,dosao si da nas dizes i da nas spasavas...a ja to ne prepoznajem uvjek.. Gospodine Isuse, "Ti se nisi uzvisio" ,da budes jednak s Bogom, nego si ponizio samoga sebe,bez imalo muke i tako postavsi ljudima slican. Kroz sav svoj zivot,nosio si grijehe cijeloga svijeta,jedan za drugim..pa tako nosis i moje bezakonje.
Ti hoces da se sagnem i da trpim,ti hoces da ga nosim i idem dalje...
Gospodine ti hoces da ja sutke nosim svoj kriz,istina je da postoji vrijeme sutnje i vrijeme rijeci,istina je da ima vrijeme borbe i jedno i drugo, a ja sam tako slaba,nemam uvjek cvrste vjere i snage,da ponizno i skruseno nosim svoj kriz..koji mi poneki put pretezak..
Hvala Ti moj Gospodine za Tvoj primjer malenosti i poniznosti.Uh ,kada bi mogla makar malo od toga ,tako hrabro prihvatiti i nositi. Spustio si se na nasu razinu premda si Bogu jednak.A ja danas borim se sa malim sitnicama ,koje nije vrijedno spomenuti.. Dopustio si da se jos dublje snizis i da te jos dublje ponize: na krizu si raspet i pogubljen. Ali ,Bog te uzvisio!Da tu si i meni progovorio. Poziv na malenost i danas odzvanja svijetom, i danas izaziva ljude na obracenje i prihvacanje novoga stila zivota.Bas je to ono, sto potajno nekako ipak zelimo biti veliki..A i danas vrijedi isto pravilo: tko se uzvisuje bit ce ponizen, a tko se ponizi bit ce uzvisen…Cesto je bilo dana u mojem zivotu,i ima i sad ,kada te zazivam..Gospodine,gdje si ,pomozi mi da shvatim,svrhu kriza moga,da i najplemenitije djelo nije nista,ako ono nije u isto vrijeme spasavanje... Radi mene si preuzeo,i radi moje brace i sestara ,ovaj dugi krizni put..
pomozi mi da svako jutro i svaki dan ,pocinjem iznova...Nositi strpljivo svoj dragi kriz...daj mi snage,i ne dozvoli da posustam..nego da ustrajem i strpljivo prihvacam i nosim se sa svim sto me snadje...
Kako osjecamo,ono sto nas boli,i sto nam je tesko.. Nije lako, Isuse, shvatiti tvoje rijeci, tvoju logiku.Poneki puta se nama cini …”prekomplicirano” U dubinama nase nutrine i naseg bica postoji teznja za potvrdom,pogotovo danas za necim sto je "in" potreba za samoostvarenjem.
I tako nosimo u sebi strah pred neuspjehom, pred prezirom ili ponizenjem.Jedno znamo ,a drugo cinimo.. To je isto tako duboko u nama, Isuse, kao sto je ceznja za zivotom.Ti kazes… ne brani se kad ti sude,i ne branimo se kad nam sude..Osude nas ne mogu unistiti,ne ostavlja te samog,nego te dovodi k meni i vodi u ,slavu. "To je Tvoj i moj kriz" .Znaci Ti si Gospodine uvjek uz nas,nema bojazni, i sumnje da nas ostavljas,zato nam i kazes :"NE BOJ SE!"
Ta osuda to su tvoja vrata k meni,ili bilo sto drugo,svu bol koju su ti nanijeli,jedini te dovodi do mene..U toj krivoj osudi SUSRET CES MENE!
TADA TE NITKO VISE NECE MOCI OSUDITI..!” Kada te ljudi sude ,mozes preci na moju stranu …jer i meine su sudili i osudili.."
Kada citam kako si Isuse tjesio Jeruzalemske zene..One su te zavoljele,povjerovale su Ti svoju djecu,a Ti si ih blagoslivljao.Predale su se srcem,i nisu mogle shvatiti da si Ti osudjen..
Plakle su zbog toga.Osjecale su time da je osudjen neduzan zivot.
Zalost ih je obuzela..a Ti si ih tjesio.. To si samo ti mogao, samo ti znao, moj Gospodine!
Takav zivot ,to je kriz,pregorijeti svoju muku,nadici je i iznad nje vidjeti oslobodjenje.. Nikakva bol nije tragicna,Tragedija je sljepoca i tvrdoca srca..
Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuce,svaka bolest ozdravljenje,svaki odlazak dolazak,dopustiti da padamo u samosazaljenje,to je tragedija..
Da..ja Gospodine dobro znam,da Pobjeda je tamo gdje pocinjes tjesiti druge,kad i sam trebas utjehu.
Tada sva utjeha moja dolazi od Tebe .Imaj hrabrosti ne oslanjati se na
ljudsku utjehu,nego traziti Bozju snagu.To pobjedjuje svijet.
Jasno mi je to,ali toliko mi je puta, Isuse, svega dosta. .Cesto pomislim ,kako sam zensko ..pa smijem biti slaba..?
Znas, tesko mi je biti malena u danasnje vrijeme,a znam da u tome jako grijesim..I kada odlucim biti malena nekako bi htjela samo za kratko vrijeme, u pojedinim trenucima.
Kako si sama otezavam svoj zivot ,svoj put i sve na njemu.. ..
sv.Filip Neri. kaze.. "nosi kriz i nemoj dozvoliti da on nosi tebe!"
Da ,to je put kriza,ali put u zivot.Ne smijem dopustiti pad u samosazaljenje..i sebeljublje..Znam dobro , kad budem izranjena u bolovima, i druge tjesim tada ,bas tada nalazim Tebe Gospodine Isuse.. Otvoram Ti vrata svoja,jer iza njih cekas TI da se oslonim na TEBE…
Kad sam ojadjena i bespomocna ,znam da moram uzviknuti glasno rijec iz sv. Pisma: "Imamo Boga koji pomaze" (Ps 68, 21). Bog moze pomoci, jer je svemoguc. On i zeli pomoci, jer je ljubav, a ljubav uvijek mora pomoci. Time nam je osigurana pomoc. Samo onda je ne mozemo iskusiti kada sami sebe presudjujemo, ostajemo u bijedi i mislimo da nam pomoc ne ce doci.

I onda ,kada osjecam da vise ne mogu nositi svoj teret,Ti mi porucujes kao Otac svojem djetetu: Uskoro ces proci kroz mracnu dolinu. Uskoro te ocekuje svjetleca radost i blazenstvo. Suze ce biti zamijenjene smijehom. Zato, "Blazeni oni koji sada placu, jer ce se veseliti" (Lk 6, 21). Ocekujmo vrijeme kada cemo plac zamijeniti veseljem. Dolazi cas i jednom u vjecnosti ne ce biti kraja radosti. Medjutim ta radost ocekuje te vec ovdje na zemlji - mozda vec sutra." Ali iz tih razloga , jos te vise molim, daj mi hrabrosti da budem malena i ponizna, da budem trajno malena. Daj mi snage, Isuse, da te u tome slijedim.I pored svih mojih zelja,znam da ono sto mi Ti dajes,je najbolje za meineI odkloni ono sto nosim u sebi sklonost oholosti,i drugog bezakonja..Da, ja bi htjela znaciti nesto u ovome drustvu ljudi s kojima zivim i ovdje.
Ali onako ,kako to Ti trazis od meine,onako kako Ti to vidis,a ne ja .I ako je tesko uvijek sluziti drugima ,ja zelim da prepoznam u svakidasnjem zivotu,gdje me trebas Ti,bas ovako malenu,bas ovakvu kakva jesam.…
I neka me ponizavaju ,zelim sve ciniti sve za druge. To je jedino dobro,da dokazem Tebi koliko te stvarno volim..! Isuse, daj da te shvatim i prihvatim kad me uvodis u skolu evandjeoske poniznosti.Znas da sam slaba i nemocna bez Tebe..Tvoje srce je puno ljubavi i meni naklonjeno ,to dobro znam. To je cinjenica koja me uvijek iznova ohrabruje da mi dolazimo kao djeca s molbama. To je nacin i odlika jednog Oca koji se raduje kad moze usreciti i obdariti svoju djecu. Ali Ti trazis od nas. " Budi prema meni kao dijete. Dodji mi dnevno kao Ocu sa svim svojim molbama, velikim i malim bez ikakvog stida i straha. " Ti nam Isuse obecavas da ce Otac ciniti dobro onima koji ga za to mole" (Mt 7, 11). I to zelim isprobati..! "Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu. Bdijte i molite svaki cas,da biste mogli umaci svemu onomu sta se ima dogoditi i odrzati se pred Sinom Covjecjim"(Lk 21,34-36)
Gospodine znam da cu i ja biti osudjena,kad pokusam samo malo zivjeti kao ti..bojim se vec pokazuju na mene prstom.
Jedni se podsmjehuju,drugi se na moj racun zabavljaju,one spopade bijes,a mnogi od mojih prijatelja dotjerali su vec dotle,da me izdaju.
Bojim se ostati na tom putu,strah me slusati tu ljudsku mudrost. Sapcu mi :samo plako,ne treba tako doslovno shvacati,s jacim je pametnije razgovarati..
A ipak Gospodine,znam TI SI U PRAVU,tako mi malo treba,samo da se predam Tebi....jer s Tobom mogu sve.
Pomozi mi u borbi,pomozi mi u rijeci,pomozi mi po evandjelju zivjeti.. Ne dopusti da se bunim i branim kad mi u razlicitim prigodama posaljes priliku da budem malena, da sluzim, da se za druge razdajem. Daj mi, Isuse, u tome sluzenju i u tome zivotu za druge, mudrosti i domisljatosti.
Molim te Gospodine Isuse ,obnovi i pomladi moja nastojanja, sacuvaj me od navika koje uspavljuju i ubijaju..Osjetila sam kada se posvetim Tebi i bliznjemu djavao postaje nezadovoljan.Postoje trenutci pa i dani ,kada ga jace ili slabije uznemiruje,zavodnjacka pjesma napasti,koja bi htjela zatomiti Tvoju ljubav. Gospodine Ti mi dopustas ovakve krize.Koji put se oglasuje na zazivanje svoga djeteta..(mene) da me prokusas i privedes jos vecem pouzdanju. Tako biva to,kad ocekujem sve od sebe,"a ne od Tebe Isuse",ne mozem biti u miru ovakva, trebam postati sasvim malena,da bi me Ti Isuse mogao nositi…
Pomozi mi i daj da se radujem Isuse, kad me drugi ne vide, kad se od mene trazi nesto sto drugi ocekuju kao samo po sebi razumljivo, a to je meni tako tesko. Tako se brzo privikavam na zlo.. gdje je moja plemenitost,gdje je moja odluka da necu vise grijesiti,moja vjernost,prava razoritost,moja odluka..
Pomozi mi, Isuse, da u malenosti budem ustrajana, dobronamjerana, radostana. Krizni put je zivotni put;pravi krscanin to ne smije zaboraviti... Isuse, ti si bio malen, ponizan do kraja, do smrti na krizu.Ti kazes: "I ja kad dodjoh k vama braco,da vam navjestim svjedocanstvo Bozje,
ne dodjoh s ucenim govorom ili s mudroscu jer ne drzah zgodnim medju vama ista drugo znati osim,Isusa Krista i to razapetoga.I sam vam se pokazah slabim,bojazljivim i drhtavim.Moja riec i moje propovjedanje nije se sastojalo u uvjerljivim rijecima mudrosti,vec u ocitovanju Duha i snage,da se vasa vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, NEGO NA BOZJU SNAGU"(1Kor 2,1-5) Oprosti sto uvijek iznova zelim cuti da postoji granica mojih mogucnosti sluzenja i ljubavi. Opet sam na tlu,lezim sama,postranice i daleko od puta koji si mi zacrtao.,potrebna mi je tvoja pomoc..
"Gospodine,vise se ne moze.Opet si pao na tlo,ovoga puta tome nije uzrok teret kriza,nego preveliki umor,potpuna iscrpljenost"
Umrtvio mi se pogled i ne primjecujem zapreke,ne gledam vise na svom putu.Otupile su moje usi,pa ne cujem vise ljudske vapaje...
Zar ne mogu zagrliti i poljubiti svoj kriz koji nosim i istovremeno se koji put nasmijati, pokloniti osmijeh nekome kome bi uljepsala dan na taj nacin...mozda uputiti lijepu rijec...porazgovarati s osobom o njezinim problemima...pokazati kako je nama krscanima lako pogledati Istini u oci...? Daj, Isuse, da naucim biti malena i u onim stvarima, i na onim mjestima koja se ljudima cine velika i vazna. Daj mi i tada duh malenosti, duh sluzenja, iskrenoga i poniznoga. Cesto trebam dobiti milost Tvoju Gospodine,da nosim svoj kriz..jer bez nje ne ide,bez nje sam nista...
slaba sam,i tugujem... Danas cu reci ovako ,da sam uzvjerovala,i da sam se odmah predala,i prihvatila.. u mnogo cemu , ne bi mi nikada toliko dugo trebalo ,da se dignem...i nastavim nositi svoj kriz..i dokle god nosim svoj kriz,imam ga sanse odbaciti,ali kad te jednom prikuju na njega,vise nema odvajanja od kriza.. Isus Ti kazes..Uzmi svoj kriz i naci ces me brzo…tu te cekam..Tada se neces bojati,prihvati da si slaba,da nisi drugacijia nego sto jesi..Tu cemo se susresti I onda kada dodju trenutci kada kazem..."ne mogu vise."dodje cas potpune nemoci,to je moj poraz,znak da ne mogu vise.A Ti kazes Isuse..Ne boj se...to su samo vrata da me ponovno pronadjes...Kada vise ne mozes racunati na sebe tada ces me pronaci ,tada ces me zvati cijelim srcem i ja cu se odazvati..Ti zelis da budem malena poput tebe, da izaberem malenost kao jedino pravilo istinitoga zivota. Ti tvrdis, Isuse, da se malenoscu raste, da se gubljenjem dobiva. Nauci me malenosti, Isuse!Samo uz Tvoju pomoc i milost,mogu biti malena ,Tebi vjerna i Tebi sluziti....

Gospodine, često smo sami. Imamo dojam da su nas svi ostavili. Mislim na tolike okolnosti života u kojima bi mi ruka prijatelja, riječ nekoga koji ima vremena i ljubavi, bili tako dragocjeni. No toga nema. Ostajemo prepušteni samima sebi, bez ljudskoga oslonca, katkada bez ljubavi koja nam je tako silno potrebna. Ima trenutaka, Isuse, kada nam se čini da smo već svima dojadili, da ljudi oko nas više s nama nemaju strpljenja. Pogotovo ako smo bolesni, nemoćni, ili ako nikome više ne značimo ništa, ako svojima ne privređujemo, ne donosimo plaću ili mirovinu. Često izgleda da smo mnogima na putu. Neki bi nas se tako rado htjeli riješiti, baš kao što se čovjek rješava nepotrebnoga tereta. Sve su to iskustva koja bole. Drugi se mogu igrati, a mi ako smo hendikepirani moramo smo sa strane gledati. Možda nas i uključe na koji trenutak u igru, ali brzo im to postane mučno i teško. Drugi mogu izaći u šetnju, a mi ostajemo prikovani uz krevet, prepušteni sebi. Drugi bi imali više životnoga prostora kad možda bolesnih, nemoćnih, hendikepiranih ne bi bilo u njihovoj blizini. Da roditelji nemaju bolesno dijete, mogli bi si više toga priuštiti; da mlada obitelj nema uza se starce, mogla bi bolje planirati svoje godišnje odmore i svoja putovanja. Sve bi bilo drugačije.

I nije čudo, Isuse, da se u takvim ljudskim okolnostima mnogi osjećaju sami, osamljeni, na neki način gotovo suvišni među ljudima. Tako se osjećala i tvoja vjerna službenica i zaručnica Klara. Sve su sestre otišle na službu Božju, a ona zbog bolesti nije mogla. Njezino je srce zavapilo k tebi!

Nemam koga , doli tebe, Isuse! Kako je divno to iskustvo. Ono vrijedi u svemu. Jer ti si, Isuse, najvažniji. To je osjetila sveta Klara. Volio bih da to bude i naše iskustvo u svim etapama života, u mladosti i starosti, u zdravlju i bolesti.
Evo me, Isuse. I kad me svi ostavljaju, ti me ne ostavljaš, ti ostaješ sa mnom, ti bdiješ sa mnom, na tebe mogu računati Ti me nikada nećeš ostaviti, nikada se nećeš iznevjeriti svojoj ljubavi. Tebi, Isuse, izručujem svoje muke, svoje patnje, svoju bolest, svoju starost, ali na osobit način izručujem ti sva svoja gorka iskustva ostavljenosti i napuštenosti kad osjetim da sam drugima težak, da sam im teret, kad primijetim da mi se više nitko ne raduje i da me svi izbjegavaju, sve to ti želim prikazati kako bih u tebi mogao naći istinsko ohrabrenje i jakost.

Imam tebe, Isuse! Budi blagoslovljen, Gospodine Isuse Kriste! Ti me ne ostavljaš kad drugi to čine, ti mi pružaš utjehu kad od drugih doživljavam udarce. Hvala ti, Isuse, na svakoj utjehi i na tvojoj vjernoj prisutnosti.

Nauči me, Gospodine, i drugoj mudrosti koju je sveta Klara poznavala: bila je radosna što je mogla svoje iskustvo priopćiti duhovnim kćerima kad su se vratile iz crkve. Pritom nije osjećala nikakve gorčine. Bila je to čista radost bez trunka prijekora. To je radost što dolazi od tebe Zaručnika, to je radost iz izvora tvoga Srca, radost koja je iznad svakoga ljudskoga iskustva. Klarino je srce bilo čisto za sestre koje su je ostavile samu. Nauči i nas, Isuse, da u dubokim i radosnim susretima s tobom nikada je ostane ni malo gorčine ili žalosti zbog koje bismo mogli drugima predbacivati. Daj da jednostavno zahvaljujemo što si ti s nama, a ne da se tužimo što drugih nema uz nas. Nauči nas radosno svjedočiti što si nam podijelio tolike milosti, a ne da gubimo vrijeme u tužaljkama zbog svega što nam ljudi nisu podarili. Nauči nas, Isuse, otkrivati sebe u tvojem zagrljaj, a s time osjetiti i životnu radost po kojoj ćemo moći i u samoći i u nemoći biti drugima na blagoslov.

Šta znači nositi svoj križ?

Ako previše jedem i ne mogu normalno hodati ni disati od debljine, onda ta debljina nije moj križ jer pretjerujem u jelu.

Ako sam lijena i ne završavam svoj posao, studije...... što mi donosi mnogo problema, onda ti problemi nisu moj križ, jer sam lijena.

Ako sam ohola, sve znam najbolje, onda često imam sukobe sa ljudima, onda ti sukobi nisu moj križ, jer sam ohola.

Križ je moj jedino onda kada vršim volju Božju i zbog toga, zbog ustrajnosti i dosljednosti u vršenju i sprovođenju volje Božje, imam probleme koje podnosim.
Ovi problemi su moj križ.

Dakle ako imam prevelik apetit a ne želim previše jesti, onda imam muku, gladna sam i stalno trebam stražariti da ne padnem i prejedem se.
Ovo je križ.

Ako sam lijena........