www.tebe-trazim.com

Ti si, Gospodine, jedino moje dobro
(usp. Ps 16[15],2)

Sveta Terezija od Lisieuxa govorila je da je bolje govoriti s Bogom, nego govoriti o Bogu, jer se u razgovore s drugima može uvijek uvući sebeljublje. Ima pravo. Ali da bismo dali svjedočanstvo drugima, mi moramo i govoriti o Bogu. Pa ipak, moramo nadasve ljubiti Boga onom ljubavlju koja je temelj kršćanskog života i koja se očituje u molitvi, u vršenju njegove volje. Stoga, razgovarati s bližnjima, da, ali nadasve s Bogom. A kako razgovarati? Uobičajenim kršćanskim molitvama; ali i tako da tijekom dana kroz neku kratku molitvu provjerimo je li naše srce doista u Njemu, je li On Ideal našega života i je li doista na prvom mjestu u našem srcu; ljubimo li ga iskreno svim našim bićem. Željela bih podsjetiti na one strjelovite molitve što se nadasve preporučuju ljudima koji borave usred svijeta i nemaju vremena za duge molitve. One su poput strjelica ljubavi koje odlaze iz našeg srca k Bogu, kao vatrena koplja: takozvani zazivi. One nam mogu poslužiti da ispravimo i usmjerimo srce prema Bogu. U euharistijskoj katoličkoj liturgiji nalazi se jedan odlomak koji možemo uzeti kao predivan zaziv, a odgovara onome o čemu ovdje govorimo. On kaže:

"Ti si, Gospodine, jedino moje dobro."
"Ti si, Gospodine, jedino moje dobro".
Pokušajmo ga ponavljati tijekom dana, osobito kad različite navezanosti žele privući naše srce na stvari, na osobe i na nas same: "'Ti si, Gospodine, jedino moje dobro' - recimo - ne ona stvar, ne osoba, ne ja; ti si moje dobro, ništa drugo." Pokušajmo to ponavljati kad nas posao i užurbanost navode da ne vršimo dobro volju Božju u danom odnosno sadašnjem trenutku: "Ti si, Gospodine, jedino moje dobro" pa je zato moje dobro Tvoja volja, a ne ono što ja želim. Kad znatiželja, sebeljublje ili tisuće privlačnosti ovoga svijeta zamagljuju naš odnos s Bogom, recimo mu svim srcem: "Ti si, Gospodine, jedino moje dobro", a ne ono čime se moja lakomost i moja oholost žele nasititi!" Pokušajmo to često ponavljati; činimo to kad neka sjena zatamnjuje našu dušu ili kad bol kuca na naša vrata. Bit će to način da se pripremimo za susret s Njime.

"Ti si, Gospodine, jedino moje dobro."
Ove će nam jednostavne riječi pomoći da imamo povjerenja u Njega; naviknut ćemo se živjeti zajedno s Ljubavlju i tako ćemo, sve više sjedinjeni s Bogom i ispunjeni Njime, postaviti temelje našeg pravog bića, stvorenog na Njegovu sliku. Tako će u životu sve teći dobro i u pravom smjeru. I onda kad otvorimo usta, naš govor neće biti samo mnoštvo riječi ili, još gore, brbljanje, nego strijele koje mogu otvoriti srca i tako pripremiti put za Isusov dolazak.
Pokušajmo stoga koristiti svaku priliku da bi izgovorili te jednostavne riječi, a na kraju ćemo se dana sigurno uvjeriti kako su one bile lijek i okrjepa za dušu; pomogle su - kako bi rekla sveta Katarina Sijenska - da naše srce bude dobro usmjerena svjetiljka.

Chiara Lubich

Hvala Xena! Hvala što si me podsjetila da je "bolje govoriti s Bogom, nego govoriti o Bogu, jer se u razgovore s drugima može uvijek uvući sebeljublje" - živa istina! Iako se toliko trudim biti ponizna - podkrade se ponekad neki osjećaj zadovoljstva, kao da sam ja za nešto zaslužna - a u biti znam da nisam.

Moj suprug i ja smo nedavno odlučili cijeli dan govoriti "OVO JE GOSPODIN" kada sretneš nekog dragog ili nekog tko ti ide na živce ili za bilo koju dobru stvar, isto tako i za neku lošu stvar, koju vidiš ili čuješ, kada te klinci iznerviraju itd.
Taj dan je bio skroz drugačiji od svih drugih dana - oboje smo zaključili. Tako je, vjerujem i sa ovom strelovitom molitvom "TI SI, GOSPODINE, JEDINO MOJE DOBRO"