www.tebe-trazim.com

Da mogu, ja bih ipak neke stvari u svom životu promijenila...
Sve sam si oprostila što nije bilo dobro, ali ostale su u mom životu i danas posljedice nekih krivih izbora ili neizbora...
Oprostila si jesam - u potpunosti - ali da postoji prilika da nešto ispravim u prošlosti - pa makar me to oblikovalo i ispalo je Božjom milošću i iz toga dobro - ja bih to rado promijenila...
Promijenila bih i najmanji događaj iz svog života u kojem nisam slijedila Božju volju...
Sve, sve što nije dobro, svim žarom svog bića bih promijenila i izbrisala... S osjećajem velikog prezira i tuge zbog grijeha, brisala bih i sprečavala sve zlo što počinih u prošlosti...

No, kad već to ne možemo mi sami - hvala Bogu što On to može!
Hvala Mu i slava što nam je dao tako veliki dar - oproštenje grijeha!
Iskreno mrzim sve svoje grijehe i ne ljubim ih, ma kakvo dobro na kraju ispalo iz njih (tj. iz spoznaje grijeha, kajanja i pokore). Ja bih najradije odšetala u svoju prošlost i spriječila i onaj najmanji grijeh...
No kako je to zaista nemoguće, neizmjerna je milost spoznaja i vjera da Isus sam odlazi tamo kamo mi ne možemo i briše sve ono za što se kajemo...


Hvala Ti, Isuse ljubljeni... Ti Ljubavi tako premalo ljubljena...

"zasto mislis da si veci od Mog milosrđa,kada polozim ruke na tebe i zovem te k sebi.
Zasto ti koji se nazivas vjernikom,ne dopustas da ti pokazem koliko te volim,
otvori mi svoje srce izlit cu more Milosrđa na tebe"

[quote="ela bredi"]Da mogu, ja bih ipak neke stvari u svom životu promijenila...
Sve sam si oprostila što nije bilo dobro, ali ostale su u mom životu i danas posljedice nekih krivih izbora ili neizbora...
Oprostila si jesam - u potpunosti - ali da postoji prilika da nešto ispravim u prošlosti - pa makar me to oblikovalo i ispalo je Božjom milošću i iz toga dobro - ja bih to rado promijenila...
Promijenila bih i najmanji događaj iz svog života u kojem nisam slijedila Božju volju...
Sve, sve što nije dobro, svim žarom svog bića bih promijenila i izbrisala... S osjećajem velikog prezira i tuge zbog grijeha, brisala bih i sprečavala sve zlo što počinih u prošlosti...

No, kad već to ne možemo mi sami - hvala Bogu što On to može!
Hvala Mu i slava što nam je dao tako veliki dar - oproštenje grijeha!
Iskreno mrzim sve svoje grijehe i ne ljubim ih, ma kakvo dobro na kraju ispalo iz njih (tj. iz spoznaje grijeha, kajanja i pokore). Ja bih najradije odšetala u svoju prošlost i spriječila i onaj najmanji grijeh...
No kako je to zaista nemoguće, neizmjerna je milost spoznaja i vjera da Isus sam odlazi tamo kamo mi ne možemo i briše sve ono za što se kajemo...


Hvala Ti, Isuse ljubljeni... Ti Ljubavi tako premalo ljubljena... [/quote]

Ovo potpisujem,jer znam da da sam mogla postupiti drugačije i da to što nisam nije od Boga,zato bih najrađe se vratila u prošlost i postupila drgačije.Sada je gotovo,polako prihvaćam sebe i svoje postupke,uz Božju pomoć.

Oprostiti je sebi najteže...jer smo sa sobom stalno i savjest i podsvijest stalno rade i vraćaju naše misli...teže je sa sobom krenuti dalje ili iznova nego s nekom drugom osobom...
I ja imam stvari u prošlosti za koje bih rado da nisam tako učinila, mislila, rekla, željela, propustila...
Mislim da svi mi katkada zalutamo, jer samo smo ljudi...
Ali s vjerom u Krista, nakon ispovijedi, iskrenog pokajanja i primljenog oprosta od Oca zaista si ne bih trebala bolno predbacivati jer ako mi je On oprostio ta tko sam ja da ne oprostim? Tko sam ja da sudim? Da, zaista nije lako hoditi svojim pustinjama...
Ali ako sam si oprostila, to ne znači i da moram zaboraviti što je bilo...
Dapače, mislim da upravo posljedice koje nam ostaju i ta nelagoda pri sjećanju na krivi put baš ono što me snažno vraća u poniznost i spoznaju Njegova puta...što svaki put kada me štrecne zapravo mi pomogne da to neću učiniti ponovo, da me prizemlji ako bih možda opet kretala u krivi smjer i sreže krila napasti ljudske oholosti i samodopadnosti...Mislim da je upravo taj gorak okus postao ono što me sada čuva i ukazuje na pravi put, što mi pomaže rasti u vjeri...
Ljubljeni Oče, dao si mi slobodnu volju, dao si mi da odem i probam i što je krivo, ali to me je još više vratilo k Tebi!
Hvala Ti što mi tako sve opraštaš i dalje me beskrajno voliš, što me dočekuješ raširenih ruku i pripremaš mi gozbu jer Ti se raskajana vratih! Velik si Oče moj...

Oprostiti je sebi najteže...jer smo sa sobom stalno i savjest i podsvijest stalno rade i vraćaju naše misli...teže je sa sobom krenuti dalje ili iznova nego s nekom drugom osobom...
I ja imam stvari u prošlosti za koje bih rado da nisam tako učinila, mislila, rekla, željela, propustila...
Mislim da svi mi katkada zalutamo, jer samo smo ljudi...
Ali s vjerom u Krista, nakon ispovijedi, iskrenog pokajanja i primljenog oprosta od Oca zaista si ne bih trebala bolno predbacivati jer ako mi je On oprostio ta tko sam ja da ne oprostim? Tko sam ja da sudim? Da, zaista nije lako hoditi svojim pustinjama...
Ali ako sam si oprostila, to ne znači i da moram zaboraviti što je bilo...
Dapače, mislim da upravo posljedice koje nam ostaju i ta nelagoda pri sjećanju na krivi put baš ono što me snažno vraća u poniznost i spoznaju Njegova puta...što svaki put kada me štrecne zapravo mi pomogne da to neću učiniti ponovo, da me prizemlji ako bih možda opet kretala u krivi smjer i sreže krila napasti ljudske oholosti i samodopadnosti...Mislim da je upravo taj gorak okus postao ono što me sada čuva i ukazuje na pravi put, što mi pomaže rasti u vjeri...
Ljubljeni Oče, dao si mi slobodnu volju, dao si mi da odem i probam i što je krivo, ali to me je još više vratilo k Tebi!
Hvala Ti što mi tako sve opraštaš i dalje me beskrajno voliš, što me dočekuješ raširenih ruku i pripremaš mi gozbu jer Ti se raskajana vratih! Velik si Oče moj...

Toliko sam cula to tesko je oprostiti sebi, ali meni upjeva to i nadam se da ce teko biti uvijek!!!
Hvala Isusu!!
Nego sto valja znati za dobru ispovjed i oprost grijeha!! da bi se ispovjedili trebamo vjerovati da Isus stoji tu kraj nas On je Taj koji nosi sve grijehe!!I zamislimo kako ih uzima oni vise nisu tu, vise nisu sad je On tu!! znajmo da nitko nije savrsen osim Svetog trojstva, mi smo tako maleni i neznatni i grijeh je nas teret kao i Isusov ali Isus je tu da preuzme taj teret da bi se mogao nastaniti tu u nase srce da bi On mogao disati u nama!! on za nama Žeđa iz svoje ljubavi!! oprostiti sebi znaci vjerovati da njegova žeđajuca ljubav brise sve i ono sto najvise boli!! jer ako ne zanmo sebi oprostiti kako onda možemo vjerovati da ce nam drugi oprostiti!!!
težina oprosta je u težini grijeha, ali nedajmo da nas to nadvlada jer ljubav brise sve!!
moj prijedlog je da kad sljedeci put budes na misi na pocetku predaj sve Isusu reci Isuse predajem ti svoj zivot ti znas sta me boli gdje me strah od same sebe ubija!!
A kad bude prikazanje krv Kristova ce ti oprati te rane i ti ces biti izljecena, ali s vjerom moli!!

Negdje sam pročitala nešto iz života sv. Franje, kako se on dugo mučio sa sumnjom da mu Bog nije oprostio grijehe njegove prošlosti. I onda mu je jednom Gospodin rekao: "Franjo, kad bi imao vjere koliko je gorušičino zrno, učinio bi da se pomakne to brdo." Franjo je pitao koje brdo, a Isus mu je odgovorio: "To brdo sa svojih ramena." I otad ga to više nije mučilo. Oprostite mi ako sam malo krivo citirala, pišem iz glave, a davno sam to pročitala (ili čula).
Htjela sam samo reći da su i sveci imali sličnih problema.
Budi strpljiva i ustrajna, Bog za sve ima svoje vrijeme i svoj način... Btb

Po meni,
za oprostiti sebi potrebna su tri uvjeta;
Izmoliti milost prastanja,
u toj milosti oprostiti drugima, i u istoj
dobiti oprostenje drugih.

.za oprost su potrebna tri uvjeta..

..prvo...nikoga ne povrijediti..
..drugo..ne reagirati na uvredu..
..treće..onda nećemo morati ..ni praštati...
..jer neće biti materijala..

ovo stoji samo ako nam porastu duga, snazna, bijela krila, tesaru moj,
a da bi porasla drzi se onih uvjeta koje pomenuh.