www.tebe-trazim.com

Dragi moji,

evo otvaram ovu temu,možda već ima nešto o tome napisano,ali svejedno htjela bih razmjeniti iskustva s vama i čuti vaše mišljenje.
Čula sam da nije dovoljno samo oprostiti drugima,već da je potrebno prije svega oprostiti i sebi.Ja sam već odavno,teškom mukom,uz božju pomoć oprostila drugima i istina je:lakše je i ljepše živjeti u ljubavi.Ali,..uvijek ima ali.Kako da oprostim sebi?Već pet godina si predbacijem za nešto što sam učinila prije pet godina,i nemogu nikako ne misliti o sebi bolje zbog toga.Ispovijedila sam se,išla na seminare duhovne obnove,i hvala Bogu pomoglo mi je da shvatim da me Bog voli i ovakvu kakva jesam,ali kako da ja sebe zavolim opet,kako da sebi oprostim.
Molim vas za pomoć,ako netko ima slična iskustva,jer ja više ne znam što ću sa sobom.Prijavila sam se i za seminar kod Vlč.Zlatka Sudca,u nadi da će mi biti bolje.

Slušala sam da je to nedostatak vjere u oproštenje grijeha..
nije Isus uzalud umro.. ponio je sve tvoje grijehe u Svojoj Muci i Smrti..pa moli Oca da uzmogneš povjerovati da ti je oprošteno..
moli za to..i polako.. ne može to tvojom voljom ništa.. nije ni meni išlo.. bez djelovanja Duha Svetoga se ne može.. budi strpljiva i moli.. jako..iz srca.. BTB

..JEDINI SMISAO SVEGA NA ZEMLJI JEST...SPAS DUŠE..
..zato je BESKRAJNO BOŽANSKO MILOSRĐE IZLIVENO NAD
...CIJELI GRJEŠNI SVIJET...
..bit će ti OPROŠTENO AKO SE POKAJEŠ i 77x 7..
..i NEMA TOG GRIJEHA, BEZ OBZIRA NA TEŽINU..
..od abortusa, preljubništva, čak i ubistva..
..KOJI TI NEĆE BITI OPROŠTEN...ako se pokaješ ..
..ISPOVIJEDIŠ I PRIČESTIŠ..I PRIHVATIŠ ISUSA KAO JEDINOG GOSPODARA I SPASITELJA..
..i ne SMIJEŠ GA ODBITI NIKAD...
..jer ISUS..prilazi svakoj DUŠI..u zadnjem trenu života..
,,u pita je " PRIHVAĆAŠ LI ME KAO JEDINOG GOSPODARA I SPASITELJA"
..neke duše u nevjerici...ne vjeruju ..da je to moguće..
..jer zbog strahota svojih grijeha..MRZE SAMU SEBE..
..i ODBIJAJU TU ZADNJU ŠANSU , ZA SPAS DUŠE..
..I STRMOGLAVLJUJU SE U AMBIS PAKLA...

.a ISUS kaže " VIŠE ME BOLI SUMNJA DA NE MOGU , OPROSTITI SVAKI, PA I NAJTEŽI GRIJEH, NEGO LI TEŽINA SAMOG GRIJEHA"

..zato PREKINI ODMAH SA OKRIVLJIVANJEM SEBE I ZAVOLI SE..
..jer nakon ispovijedi i pričesti...TI SI NOVA MAGDA ČISTA KO SUNCE
..koja mora ..krenuti od oltara prema narodu s OSMIJEHOM..

.jer ako nije tako..ONDA VRIJEĐAŠ ISUSA..
..i ne VJERUJEŠ U NJEGOVE RIJEČI I NANOSIŠ MU BOLI..
..KOPAJUĆI PO GRIJESIMA..KOJI SU TI OPROŠTENI..

.NE treba ti nikakav seminar..da to shvatiš..
..ti se NEOPRAŠTANJEM SEBI,,,SAMOKAŽNAJVAŠ.
..i tako u TEBI NEMA NI TRUNKA VJERE..
..čemu onda GOLOGOTA..
..ako ti ISUS KAŽE " JA SAM TE OTKUPIO".. a ne ti sama sebe,,
...SAMOKAŽNJAVANJEM..

..ISUS JE LJUBAV...pa budi i ti LJUBAV..

..PRVO ZAVOLI SEBE...da bi mogla ljubiti svijet oko sebe,,
..ali i ISUSA..

Dragi moji,
hvala vam na lijepim riječima i savjetima koje ste mi dali.Pokušat ću,znam da će biti teško,ali s Božjom pomoći znam da će biti lakše.
S tobom Bože mogu sve.

Draga Magda!
Želim ti reći samo ovo.život se događa sada.Sada je vječnost..Ne nosi prtljagu za sobom,ona je preteška.hodaj slobodno.Je li se želiš voziti predivnim krajem a ne gledati predivne krajolike oko sebe?otvori zastore i pusti sunce unutra jer bi inače mogla propustiti puno lijepih pogleda...ako si sada svjesna nemoj žaliti za nečim što je bilo dok si spavala...i sve što možeš dati Bogu je sada,ovaj trenutak..ne sutra,ne jučer nego sada.i zato živi sada jer takav je život djece Kraljevstva Božjeg!Potrgaj te lance odlučno i zauvijek!Bog ti je oprostio,ne sumnjaj i oprosti sebi.što god bilo,kakvi god bili Bog nas VOLI!

Anapaula lijepo si to rekla.
Oprostiti sebi? Mislim da s molitvom možemo čuda raditi.

Teško.
Ps 51,5 Grijeh je moj svagda preda mnom.

Zašto teško?

Upravo kao što i psalmista piše:Ps 51,5 Grijeh je moj svagda preda mnom.
Prošlost se ne briše,iako nam je Gospodin potpuno oprostio krivnju,dakle da nam se obriše grijeh i vremenita kazna za grijeh,opet postoji sječanje koje ti dolazi pred oči kakav si bio/la.
Uzmi u obzir da sam ovdje napisao "Teško" i tu sam mislio na sebe,meni je bar teško,nekom možda nije.

ljudi smo i svima nam je teško.i meni je,nisam od kamena.ali grijeh je pred nama ne da nas sputava nego očuva od drugih grijeha,da nas podsjeti..jer ja sam dugo sebi predbacivala i znala sam da mi Bog prašta ali ja nisam htjela taj oprost jer sam mislila da ga ne zaslužujem.ali onda bi Isusova muka bila uzaludna.i shvatila sam da sam u biti bila ohola.ja ne želim prihvatiti Isusov oprost?pa što sam ja onda?nisam se mogla suočiti s time da sam pala,pa ja sam stalno molila pa kako se to meni dogodilo.i mislim da mi je time Bog spustio glavu..u jednu poniznost..i iako sam znala da smo svi griješnici tada sam to osjetila da mogu lakše praštati drugima i biti poniznija. jedan mi je svećenik opisao to kao da smo jednim konopom vezani s Bogom.i svakim grijehom mi pucamo,prekidamo taj konop.ali Bog se priginje i svojim praštanjem veže taj konop. i zbog tog čvora na konopu sad smo mu još bliže...veže nas svakim čvorom i svakim pokajanjem uvijek bliže sebi...a mislim da svatko tko se iskreno pokaje i osjeti što znači oprost Božji na svojo koži i sam želi dati neku zadovoljštinu,pokoru jer ne može drugačije nego tako osjećati...