www.tebe-trazim.com

ja se ispričavam, malo smo skrenuli s prvobitne teme

Hvala ti Fran na objašnjenju. To me stvarno mučilo. Nikak si to nisam mogla objasniti. Zašto ?!?!? Ali primjetila sam da puno više misli mogu kontrolirati (odnosno jednostavno se ne pojave) nakon ispovijedi. Onda mi je srce toliko puno miline da takvim mislima jednostavno nema mjesta.

Nije to sestro grižnja savjesti,nego nešto drugo,Lažac koji nas odvodi od Božje dobrote.

Kako razlikovati govor Duha Svetoga od govora našega duha ili naše podsvijesti kao i od govora drugih, posebno zlih, duhova? Jednostavno: Duh Sveti jedan je u Crkvi, u Svetom pismu i u nama. Prema tome, čim su riječi koje u sebi čujem suprotne nauku Crkve ili riječima Svetog pisma, jasno je da to nije govor Božji. Također, ako taj govor tjera u strah, očaj, ako osuđuje umjesto da smiruje onda to sigurno nije govor Duha Svetoga. Duh Sveti tješi, poziva na obraćenje i ohrabruje i nosi nadu, oživljuje, spašava i vodi Isusu, jer je njegov Duh. Duh Božji tjera strah, čisti od grijeha, oslobađa od robovanja grijehu i tijelu. On je Duh slobode. Tomislav Ivančić "33 meditacije. Na putu do smisla"



Iv 3,17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

Ps 36,6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

Mudr 11,23-26 A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao?

Jl 2,13 Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.


Bog nije onakav kakvog ga mi zamišljamo,Bog je onakav kakav je u svetom pismu.Tomislav Ivančić

hvala Fran, Bog te blagoslovio, mnogo sam mirnija,..mada bih volila da se uopće ne mučim s takvim stvarima,.. pa hajde da ne idem na misu, da se ne ispovijedam, da se ne pričešćujem,.. šta bi tek onda bilo

ma najbolje je uzet lopatu u ruku, na polje i kopat, pa mi ne bi gluposti padale na pamet,..

dugo me nešto nije zabolilo kao sad ova rečenica...
fran

Koliko smo spremni priznati da nismo u pravu.Koliko zbilja osjećamo ono što govorimo,i koliko su naša srca otvorena.Mislim da kada bi naš dragi Isus mogao doći do nas i kada bi onako u miru sjeli i rekli mu sve naše misli i ono na što mi "gubimo vrijeme" da bi nam se nasmijao koliku smo mi "filozofiju" napravili od svega.Svako ponašanje,u crkvi,izvan nje,na ispovjedi,pričesti,mi komentiramo i razmišljamo danima je li to u redu ili ne.
A On traži od nas samo da ga slijedimo,prihvatimo svoj križ,i da ljubimo.Ljubav,ako je iskrena, ona je nesebična i ona se daje bez interesa.Nitko ne želi biti voljen na silu,i iz interesa,pa tako ni naš dragi Bog.A hoćemo li ići za njim,polako ili brzo,čisti ili prljavi,gladni ili siti,to je najmanje važno,dok god smo na Njegovom putu,i dok god možemo iskreno iz srca reći:VOLIM TE BOŽE MOJ VIŠE OD SVEGA,OD OCA,MATERE,MUŽA,ŽENE,I DJECE...TVOJ SAM DO KRAJA,I ČINI SA MNOM ŠTO GOD ŽELIŠ.

Ja osobno mislim da puno puta nisam u pravu, ali kad to osjetim vec je kasno,no pokajanje je uvijek dobar lijek kao i oprost.Imam osjecaj da me cesto Duh Sveti nadahnjuje u onome sto govorim,opet ovisi sto i kome govorim i o cemu je tema razgovora...Nastojim imati uvijek otvoreno srce za svakoga, mada mi to na zalost ne uspjeva bas uvijek.Cesto puta bivam razocarana od svojih bliznjih,od onih za koje mislim da bi trebali i morali imati komunikacije i dobre odnose i tada trazim u sebi krivca.Pitam se cesto puta da nisam ja ta koja usporava te medusobne odnose...pitam se gdje sam tu pogrjesila i sto sam krivo izgovorila,ali opet trazim i u tim doticnim osobama njihovu krivnju...Nije lako uvijek revc ja sam ta,ja sa sve kriva jer nepravda ipak covjeka zaboli-htjeli mi to ili ne...Tesko je zivjeti u poniznosti i preuzeti sve na sebe i uvijek iznova prastati i uvijek se pokoravati,mada sam svjesna da Bog to zeli i da se Isus nikada nije usprotivio nepravdi koju su Mu cinili,jer On je molio Oca "Oce ,oprosti im jer neznaju sto cine",a ja mislim danas kako neznaju kad to namjerno rade i trudim se tako zivjeti,al ipak cesto puta tu klonem i padam.
Istina je da Isus trazi od nas da ljubimo i svoje neprijatelje i svjesna sam toga kad bi me upitao"Ljubis li i ti svoje neprijatelje"-znam da bi Mu odgovorila-"Ne bas previse" jer zaista nemogu uvijek sve tolerirati,koliko got to htijela i nastojala...treba mi jos puno Bozje Milosti da bi to jednog dana mogla i za to Ga zdusno molim...
Kad bi covjek mogao uvijek ugoditi svima i muzu i djeci i prijateljima i rodbini i braci i sestrama bilo bi super,al ruku stavljam na srce i iskreno kazem da to zaista ne mogu-barem ne jos sada...Mozda dode i to vrijeme da cu moc iskreno i iz cista srca reci-VOLIM TE BOŽE MOJ VIŠE OD SVEGA,OD OCA,MATERE,MUŽA,ŽENE,I DJECE...TVOJA SAM DO KRAJA,I ČINI SA MNOM ŠTO GOD ŽELIŠ.
Govorim to iz dana u dan,al u meni je jos mnogo toga sto nije onako kako to Bog zeli i sto nije po Bozjem vec po ljudskom.Volja je tu i borim se time i vjerujem da je zivi Bog u meni,u mome srcu i da me Duh Sveti vodi ,ali cvrsta ljubav mi ipak jos nedostaje ,a Isus nam govori"Ljubi bliznjega svoga ,kao sama sebe".