www.tebe-trazim.com

sramota me je i rreći, ali pomalo sam im i zavidna,ne zločesto, drago mi je da postoje takovi ljudi,pa mi to daje nade i vjerujem da ću jednoga dana,ako je volja božja, i uz Njegovu pomoć i ja dostići tu razinu...

zato,draga ana, ne preostaje nam ništa drugo nego da se dižemo,kad padnemo,ako se malo i udarimo, imamo liječnika koji nam daje melem na naše rane

Bog te blagoslovio i dobro nam dosla draga sestrice...
Tvoja ce te vjera spasiti i podici od svakoga pada jer Isus te cvrsto vodi svim stazama kojima ti je ici.On stoji na tvome zivotnome putu i zove te"Dodi na izvor zive vode" ja cu te napojiti,rukom cu te svojom voditi ,Tijelom svojim nahraniti,samo moli i vjeruj.Dobra i cestita ispovjed,iskreno pokajanje za sve pocinjene grijehe,ceste svete Mise i pricesti dati ce ti sve sto ti je za zivot potrebno. Budi ustrajna u vjeri i molitvi,jer po vjeri primas.Amen.

Dobro nam dosla draga sestro i bilo ti lijepo s nama.

nisam baš vićna nekom pisanju,vjerojatno ste i primjetili,zato evo jedne pjesme koju je napisala naša časna Tomislava:

Nevjerni

Kako je mučno i bolno ići naprijed
kad se ti,stari čovječe, u meni ne predaješ.
Prevariš me,
na tanak led me namamiš
govoreći da u ovome i onome
nema Boga
da su to ljudska djela.

Vapijem,tebi Oče vapijem:
oslobodi me od ovoga divljaka u meni
oslobodi me od krivovjernika
oslobodi me od nevjernika.

Daj svome "nevjernom"
komadić Gospine vjere-
da sa svojim "Tomom" kliče:
Gospodin moj i Bog moj
u mome životu djeluje
On za sebe hoće imati me.

draga braćo i sestre, sretna sam što sam vas našla, još nisam postigla ono što želim, ali mi je puno bolje, pogotovo sad, poslije seminara fra Linića, čak sam na "prisilu" svoje sestre, koja je išla samnom, i cigarete bacila, i evo već se dva dana borim da ustrajem,a u kući svi pušaći
Jučer mi je bila šogorica i čudi se jednoj ženi koja ide u crkvu, kad kaže da sumnja, ja znam kako joj je.
Pitam svoju šogoricu, da li ona vjeruje,kaže da da,a svi i sve joj ide na živce, od muža na dalje,sestre, braća, susjedi itd.
Kako da joj pomognem, a da me ne shvati krivo, i da joj i ja ne počnem ići na živce
Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se

bit ce to sve draga moja
za oprost ne treba toliko puno vremena i truda
koliko za sam ZABORAV,
pogotovo ako nas je ta neka situacija dosta pogodila
i povrijedila...
mene su dosta u proslosti vrijedali i svasta govorili,
oprostila im jesam,
ali sam shvatila da nisam zaboravila, jer
to me sve jos uvijek vuce tu negdje..
to je sve jos kraj mene.. znam se toga sjetiti..
i u tim trenucima molim Isusa da mi da snage i da zaboravim.
no, svjesna sam da je za sam taj zaborav potrebno puno vise
i truda nas samih, i molitve i svega ostaloga..
i nemoj se nista bojati...
sve ce biti dobro jer si uz Isusa
On nas nikad ne napusta,
pa cak i kad malo zaboravimo na molitvu.
Bog sve zna kako i zasto radi.
bitno je da se mi trudimo i da damo sve od sebe,
i mada nekad rezultati ne budu onakvi kakve smo ocekivali
ne bismo trebali biti tuzni,
jer
bude to doslo na svoje.

ma teška je svaka povreda, hvala Bogu, doživjela sam svašta, ali sve se nakako oprosti i s vremenom zaboravi, ali kad je od tvog rođenog, koji bi se trebao radovati tvome životu, a on ti želi smrt, to se teško zaboravlja, kaže se o mrtvima sve najbolje, ali neke rane, ili ožiljci ipak ostaju.Ružno za reči, ali mi nismo imali osjećaj nekog velikog gubitka kad je otac umro, jer nas je sve povrijedio, ali mene najviše.Molim se za njega, i vjerujem da ću jednog dana zaboraviti, ili se sjećati bez one neke žalosti, gorčine, neznam ni sama kako bi opisala taj osjećaj.
puno mi znači što sam vas našla......neka vas dragi Bog obaspe obilnim blagoslovom

Da...najteze je oprostiti ,a jos teze zaboraviti...Ali cinjenica je ta-
dokle got covjek ne oprosti i ne zaboravi,nemoze zivjeti mirno,a
neoprost je grijeh i on razdire duh,dusu i tijelo.Bivamo slabi,nemocni i bolesni. Bolest dolazi od grijeha,a grijeh nije od Boga
vec od zloga.Zato dobra i cestita ispovjed pomaze,a najbolje duhovna obnova kod dobrog Karizmatika.Ljubav je najvece blago
i tko ljubi taj i oprasta i tko oprosti taj i zaboravlja.Amen.

Draga sestro...i ja sam cijeli svoj život zavidjela(ali,ne zločesto) ljudima koji su imali duboku vjeru...ja je nisam imala baš kao i ti...moja je vjera bila jako mlaka i zbog toga sam stalno imala neku vrstu grižnje savjesti.Unazad nekog vremena sam doslovce prisilila samu sebe i potrudila se moliti,jednu po jednu molitvu,uporno dan za danom....stalno molim Duhu Svetome ...Majci Mariji da promjeni moje srce...napravila sam životnu ispovjed....jako puno molim da se ja promjenim u srcu, da bi mogla opraštat drugima.Ovaj forum i ono što sam ovdje naučila od svih ovih divnih ljudi je neprocjenjivo..ovaj napredak koji ja u sebi osjećam kroz kratko vrijeme je nevjerovatan....nevjerovatana je i promjena na meni bliskoj osobi koja mi postaje svakim danom sve draža,a što to za nju sve do nedavno nikako ne bi mogla reć,ali se molim za nju i to baš žarkim srcem(o čemu se radi napisat ću u svojem svjedočanstvu uskoro).Uglavnom,ono što želim reći je.... moli,moli i moli.....u molitvi je zaista sva snaga vjere.Bog te blagosovio!

istina.. sve ce to biti dobro
sve to jednoga dana dode na svoje
mozda u toj svoj zalosti i gorcini
ne znamo zasto nam se neke stvari dogadaju
ali mi se pouzdajemo u Boga i tocno znamo
zasto neke stvari dopusta, neke ne....
tako da, moramo biti strpljivi
i moliti za tu snagu da prihvatimo
to sve sto se dogada lose..!