Ovu sam temu pokrenula kako bi svima koji žive izvan Zagreba i nemaju mogućnost doći na predavanja prof. dr. T. Ivančića prenijela sadržaj tih divnih susreta. Isto tako, ovdje ću zapisivati misli koje nam prof. dr. T. Ivančić prenosi utorkom na HKR-u. Oni koji su ga pak imali priliku slušati će moći ponoviti «gradivo» i raditi na svojoj «domaćoj zadaći», kako bi on rekao.
Evo za početak…ovo je zapis sa emisije «Gospodine, nauči nas moliti»
29.09. 2009.
Kako naučiti ćuti glasove Duha?
Kako naučiti razumjeti misao?
Kako razumjeti glas savjesti?
Upravo to, slušati i ćuti je bitno za molitvu. Kada molite, naučite vjerovati da ste dobili… To je već tu! To znači da ne moramo ići i čekati da nam Gospodin da, nego otvoriti srce i primiti.
Kad molite..budite sami i razgovarajte sa svojim Ocem. Otac će vas u tišini uslišati. Kad molite, ne blebećite! Molite, kako je Isus molio..Treba osluškivati, ćuti….tada Isus koji moli u nama, moli svoju molitvu.
Isus stoji pred tvojim vratima i kuca. Molitva je zapravo učiti kako otvoriti vrata i pustiti Boga k sebi.
Treba pročistiti svoju savjest. Savršena dobrota i ljubav je savršena molitva.
Đavao zna da postoji Bog i dalje je to što je…
Pijanac zna da ne bi trebao piti, ali pije…
Drogeraš zna da bi se trebao ostaviti droge, ali to ne čini..
Samo ćuti, a ne ići o tome razmišljati…ne vrijedi ništa…
Kad se pijanac zapita što radi sam sebi? Što čini svojoj obitelji, svojoj djeci, svojoj okolini itd. Dolazi do motivacije…on se počinje pitati..zašto ne bi prestao….
Idem govoriti dobro..raditi dobro…tako se postaje novi čovjek.
Sve je dobro mrtvo u nama, ako ne dolazi do izražaja. Sve se događa od činjenja dobra.
Spoznaja nije znanje, nego je bitno činiti znanje!
Evangelizacija i hagioterapija.
Vrijeme je da spojimo jedno i drugo…evangelizacija i hagioterapija su dva krila ptice!
Ne možemo rasti, ako rastemo samo u razumskoj spoznaji.
Evangelizacija je znanje od Isusa Krista, ne samo znanje već praksa.
Kad znamo da nas Bog voli…dobivamo i iskustvo voljenosti od Boga.
Evangelizacija daje i snagu i volju da možemo biti bolji.
Hagioterapija – fizikalne, biološke, teološke znanosti…
Objaviti = skinuti zastor sa onoga što je bilo skriveno.
Znanstvena otkrića…pomažu izvana: dobar auto, kuća, cesta, odjeća itd.
Što je to u nama što spoznaje vjerske, a što prirodno-znanstvene istine?
Intuicija …dolazi iz intelekta, to su duhovne oči.
Razumska istina..do nje dolazimo razmišljanjem. Razum je ograničen. Razum razmišlja o onome što smo intuitivno spoznali.
Kakav je to odnos između intelekta i razuma?
Uzmete npr. u čašu morsku vodu. Gledate more..intelektualna spoznaja..bezgranična, duhovna. Razum spoznaje to isto more, vidi to more u čaši. I ne možemo reći razumu da to nije more, ali to je tek djelić mora.
Kad kažemo Bog…znamo da je on sve, da je on ocean. Kad kažemo Bog pa počnemo razmišljati…kako izgleda, gdje je, što je, tada mi taj ocean uzimamo u malu posudicu koja se zove razum. To je prirodna znanost.
Razum ne zna što je radost, što je sreća, što je to ploviti po moru..
I ateist zna što je Bog, da je to ocean…ali razumski…?
Hagioterapija je znanost….pokušava razumjeti čovjekov duh.
Čovjek je strahovito kompleksno biće
Da li dopuštam svome umu da može sve spoznati?
Da li shvaćam da je razmišljanje racionalno, razumsko?
Gdje nastaje ateizam? On vidi Boga kao kipić…ne može spoznati Boga na taj način pa odbija vjeru.
Duh Sveti nam daje mogućnost da vidimo cjelinu vjere.
Kako je naivno kada dijelimo vjeru i vjerske manifestacije od onoga što je život.
Misao ne možeš ćuti, Što je to misao? A ipak svi znamo što je misao. Misli stavljamo u kipove, knjige….svi znamo što je to, a nigdje ona ne raste, ne vidimo ju..
Kad kažemo: «Ti si dobar», meni je jasno što to znači..to znači da si sretan čovjek, da ne bi naudio, tebe prati dobrota itd… Ti nisi moja zamisao, ti si stvarnost, ali ja kažem da tebe vidim u svojoj spoznaji…Što to znači spoznati? Je li to odraz nečega ili je to činjenica da intuitivno vidim..kao odsjaj od stvari.. Bog nije samo u meni…Bog je posvuda. Svaka naša misao je nešto objektivno, a ne samo subjektivno.
Zlo razara sve oko nas, a samo Isus može uništiti zlo. On je došao da ga uništi. Evangelizacija nije samo to da bismo htjeli da svaki čovjek postaje kršćanin, ulaze samo pozvani. To je kao da kažemo da smo svi sol Zemlje, a što ćemo onda soliti? Ili da smo si kvasac kruha, a ostatak?
Ne može svjetiljka biti sve. Crkva informira ljude da se može biti čovjek i da se može pobijediti zlo. Zlo nema nadmoć nad čovjekom. Isus je donio slobodu. Sloboda je sposobnost činiti ono što je dobro. Čim ja mogu misliti ružno, zloćesto…ja više nisam slobodan.
Priča o biciklu:
Ako voziš bicikl po uskom puteljku i gledaš ispred sebe…ideš ravno i sve je ok. Ali, ako skreneš pogled pa pogledaš u banderu, pa u žbunj, pa u stablo…I ako dopustiš da te zahvati misao: « Ja bi mogao udariti u banderu…zabit se u žbunj…» Gotovo je, ti si zaražen virusom zla…i ti ćeš prije ili kasnije skrenuti u banderu.
Samo ako se bavim zdravljem, moralnošću…ako analiziram zdravlje..zdravi smo. Ako počinjemo analizirati zlo i bolest…postajemo bolesni! Ako mislimo: « Joj što ako nas Bog ne ozdravi, što ako nas kazni itd.» Bog je pravedan, ali Bog je ljubav! On je povrijeđen, ali on prašta. On mi pokazuje da pakao postoji, ali daje mi izbor. Ako sumnjam u dobro, ne vozim više kao biciklista, ja gledam u banderu! Umjesto da upalimo svjetlo, bavimo se mrakom. Pakao je u našoj volji, Bog ne tjera da udarimo u banderu, nego zlo u nama. Pakao je mogućnost čovjeka u našoj slobodi. Đavao ima skretanje s puta na pameti i sebe ubija. Evangelizacija oslobađa od zla. Nema poštenih ljudi bez evangelizacije.
Liječnik ubija bolest, spašava čovjeka.
Psihijatar ubija bolest, spašava čovjeka.
Crkva ubija zlo, spašava čovjeka.
Jedino država ubija čovjeka, kažnjava ga, umjesto da izvlači dobro iz njega!
Na temelju intelekta nastala je cijela kultura, umjetnost…slikarstvo, kiparstvo, religija…folklor..
Jeste li promatrali ljude koji plešu, ili pjevaju? Ljudi kad plešu su zanijeti…kad pjevaju..ljudi su zanijeti… Izražava se život iznutra koji se želi izroditi…to je vizija, to je život. Nitko ne osuđuje folklor, a zašto osuđujemo čovjeka kada je u žaru religioznih pokreta? Čovjek se spaja s Bogom…
Kao što imamo ustanove za kiparstvo, za ples, pjevanje…tako i religija ima ustanovu – Crkvu. Oni koji progone Crkvu, žele da ljudi ne budu povezani s Bogom. Tako mogu njima manipulirati. Svi su totalitarni režimi imali u cilju da čovjeka okrenu od Boga, da ga oslabe.
Znanost je nekako hladna…to je izvan nas, to nije čovjek.
Intelekt obogaćuje tebe, a razum sve oko tebe.
To su prekrasne istine…znanost i religija su dva plućna krila, moraš disat na oba.
Gabrijel – Božja snaga, navješta, kao profesor koji uči druge, duhovna stvarnost (teologija i filozofija)
Rafael – liječnik, on je poput znanstvenika, uzima od zemlje i liječi čovjekovo tijelo
Mihael – genijalni evangelizator, uništava zlo, on se bori za čovjeka
Znanost nije protiv čovjeka i Boga. Time je Bog naložio čovjeku da istražuje. To što netko čini znanost amoralnom, to je zlo, ali znanost po sebi traži istinu, a istina je Bog.
Netko tko nešto otkrije kao znanstvenik je učinio veliku stvar, ali pravi znanstvenik je tek kad taj detalj stavi u cjelinu. On mora biti moralan, intelektualac. Danas ima dosta znanstvenika koji su samo tehničari, jer se vidi da nisu razumjeli što su otkrili.
Razumom ne možeš spoznati Boga, nego intelektom.
Ateist je čovjek koji kaže da ne može u čaši biti ocean.
Idemo probat vozit bicikl ravno i ne gledati u banderu, stablo, žbunj…
Kako se osloboditi straha, suicida, depresije, bolesti..?
Uzrok je zlo..
Neke su obezvrijedili, neki nisu imali ljubavi, neke su iskoristili…
Zlo je prolazilo kroz sve to i ranilo je čovjeka.
Duhovna vježba:
1) Idemo Isusu darovati sve svoje grijehe i krivice. Idemo to učiniti na jedan slikovit način. Nije dosta samo na razini intelekta već i na razumskoj razini: kroz slike, osjećaje… Pokušajmo sve grijehe od rođenja gledati…kao da imamo duhovnu vreću i sve stavljamo u tu vreću, zavežimo tu vreću.. Sjetimo se da smo krvlju Kristovom oslobođeni…i probajmo tu vreću zapečatiti tom krvlju. I predajmo to Isusu..
2) Sve bolesti, strahove, sve što nas muči probajmo staviti u drugu vreću, također zapečatiti vreću krvlju Kristovom i sjetiti se da su nas njegove rane iscijelile.
Predali smo Isusu grijehe i sad Isus dolazi sa nekom košarom i donosi oproštenje tih grijeha i kreposti, vrline, slobodu da budemo drugačiji.
U drugoj košari nam donosi zdravlje. Više ne moramo biti robovi zla. Isus je liječnik naše duše i tijela!
Isus donosi dvije krasne košare, jer želi da imamo život u izobilju. Naše zdravlje je okrnjeno i zato nas Isus liječi. I nije nam život samo na Zemlji..nego i u vječnosti.
Sad sam slobodan, nov, čist!