www.tebe-trazim.com

"Gospodine nauči nas vjerovati"(HKR-ut 20.30-22h)-prof.Tomislav Ivančić

3.10.2011

Ako vjeruješ imaš život vječni.
Vjera je središte svakog čovjeka.
Sva ljudska problematika se okreće oko vjere.
Sve što radimo i živimo vezano je za vjeru (npr.vjeruješ da ćeš sretno stići na cilj).
Čovjek je satkan od vjere-mi vjerujemo da je sve što radimo dobro i da će ispasti dobro.
Čovjekova bit je vjera.
Stvaramo prijateljstva samo ako jedni drugima vjerujemo.
Djeca vjeruju roditeljima,djeca vjeruju učiteljima da će ih dobro poučiti.
I kad idemo u crkvu vjerujemo da ćemo nešto dobro dobiti.
Ne postoji ljubav bez vjere;tek ako vjerujem da me netko ljubi,mogu primiti njegovu ljubav.
Ti si ono što vjeruješ,ti ćeš stići samo onamo kamo vjeruješ da ćeš stići;
ti ćeš uspjeti,ako vjeruješ da ćeš uspjeti.
Manjak vjere u zdravlje je bolest,manjak vjere u Boga je ateizam.
Koliki pokušavaju vjerovati i ništa;naša vjera je temeljito bolesna.
Pitanje vjere je temeljno pitanje svakog vjernika,ali i svakog čovjeka(ateista,agnostika).
Zlo u svijetu dolazi od nevjere;ne možemo vjerovati u dobro.
Činiti dobro se može ako se vjeruje u dobro.
Po vjeri Krist stanuje u našim srcima.
Vjerovati znači izgubiti bojazan.
Vjera je ulaženje u ono u što ja vjerujem;
ako ja vjerujem da mi nešto odgovara tu ulazim;
vjera je ostvarivanje nečeg novog.
Vjera je imanje onoga što vjerujem:"Kad molite vjerujte da ste već dobili."
Vjera je otvaranje onom u što vjeruješ.
Vjera je ulaženje u stvarnost.
Svaka vjera je očekivanje dobra,jer ako očekuješ zlo ne možeš u to vjerovati onda te je strah.
Suprotnost od vjere je strah.Vjera nas oslobađa od straha.

11.10.2011

Vjera nije samo dar Božji,nego naprotiv i ljudsko djelo:"Da imate vjere koliko je zrno gorušičino..."(Lk 17,6)
Moramo se truditi da bismo vjerovali.
Vjera je nešto što je naš napor i trud.
Molitva bez vjere ne vrijedi;ne vrijedi moliti ako ne vjeruješ.
Apostoli su 3 godine bili s Isusom i opet nisu vjerovali(bili su slijepi,mrak je bio na njihovim očima);
mrak može jedino Bog skinuti s naših očiju,ali ne bez nas;Bog nas spašava ,ali ne bez nas.
Vjernik je onaj koji je slušao evanđelje i povjerovao;
mnogi su slušali Isusa ,ali nisu svi povjerovali.
Ako hoćeš vjerovati moraš se jako truditi;
svaki dan čitati,razmišljati,razgovarati ,moliti Boga da bude s nama da nam pomogne.
"Gospodine pomozi mojoj nevjeri",
Vjera je događanje između dvije osobe-dijete vjeruje majci,prijatelj prijatelju.
Vjera je odnos između dvije osobe;moram prepoznati drugu osobu da bih joj mogao vjerovati.
Bog je sve dao da mu vjerujemo,a sad ja na nama da učinimo nešto.
Da bi znao dobro moliti trebam najprije znati vjerovati.
Vjera je prijateljstvo,a prijateljstvo se treba njegovati.
Isus nam kaže da ako činimo kako je rekao tj. ako mu vjerujemo,da smo njegovi prijatelji.
Bez prijateljevanja s Isusom ne može rasti vjera,bez prijateljstva s njim nema vjere.
Vjera je dvostruki dar-Bog mi prvi dolazi u susret,a onda on čeka da ja njemu pođem u susret-
moja je vjera Bogu dar-daruj mu vjeru,povjeruj njegovoj Riječi.
Isus moli da mu povjerujemo.
Jedno je istina koju nam je Bog dao,
a drugo je vjera u tu istinu.
Jedno je znati da postoji Bog,a drugo je vjerovati.
Razum sve gleda ograničeno,a duh nema granica.
Autentična slika Boga dolazi k nama u liku Isusa iz Nazareta(on nikog nije odbacio).
Vjerovati do kraja mogu samo Bogu;jedino u Bogu je naša vjera čvrsta.

-ispravak datuma s početka,nije 3.10.,nego je 4.10.2011

25.10.2011

Potrebno je neprestano učiti vjerovati;
zapravo dobro i ispravno vjerovati.
Vertikalna vjera-vjerovati u Boga.
Horizontalana vjera-vjera čovjeka prema čovjeku
(muž ženi ,žena mužu,roditelji djeci,djeca roditeljima itd.)
Temeljni lijekovi za sve nas su povjerenje i vjera.
Radi nepovjerenja smo izbačeni iz raja,
no svi imamo mogućnost vratiti se tamo.
Svi smo grešni,svi smo sagriješili,no u svakom od nas ima dobra.
Samo Bog i ti možete vidjeti tvoje grijehe.
Ljudima možemo naučiti vjerovati.no potrebno je kritički vjerovati;
potpuno vjerovati ljudima može samo dijete.
A mi možemo jedino potpuno vjerovati samo Bogu.
Jedini način za naučiti vjerovati čovjeku je osloniti se na ono dobro u svakom čovjeku.
Mi ne možemo o drugom čovjeku baš ništa saznati ako mu ne vjerujemo.
Vjera je most od onoga što sam ja sada do onoga što ću biti u budućnosti-projekt.
Kad ne vjeruješ u ostvarenje neke svoje vizije tada to nećeš ni ići činiti.
Vjera je put do ostvarenja vizije.
Vjera je koračanje-uzimam u ruke nadu i vjerujem da ću uspjeti.
Vjera premošćuje naše ponore između duha i tijela.
Tvoj duh ide pred tobom i kaže ti,pođi za mnom i uspjet ćeš.
U nama su sve mogućnosti vrhunskog popravka svijeta.
Vjera je duhovna stvarnost.
Grijeh nas stalno ograničava i pokazuje nam stalno ono što je loše.
Vjera nam s druge strane pokazuje da se sve može i da će biti bolje.
U životu je važno na što se oslanjaš;
na svemoć u sebi-svoga duha ili na nemoć u sebi-psiha i tijelo.
Materijalizam nas je bacio u nemoć.
Materija bez duha nema budućnosti.
Duh je nešto daleko konkretnije od psihe i tijela.
Bog nam je dao sve mogućnosti-udahnuo nam je duh i
samo treba ići za njim.

1.11.2011

Čovjeka treba istraživati.
Zašto je čovjek zao?
Zašto zloupotrebljava svoje genijalne darove(sposobnosti uma,tijela) koje je dobio?
Zašto razara,a ne izgrađuje?
Kad se čovjek promijeni , sve procvjeta.
Isus Krist je došao samo zato da promijeni čovjeka.
A promijenjeni čovjek je slobodan čovjek.
Kako čovjeka učiniti čovjekoljubivim?
Koliko nečovječnosti na svim stranama;koliko straha ,tjeskobe.
A samo je čovjek u pitanju.Kako pomoći čovjeku? "
Isus nam je dao formulu -"Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas."
On nije rekao- odgajajte jedan drugoga,a nije ni rekao- idite i recite drugima da budu dobri.
Rekao je-ti budi dobar i idi i ljubi drugoga i on će se promijeniti,a ako se neće promijeniti,
pusti ga,nemoj ga pokušati odgajati,niti na koji način educirati,pusti ga ,ali ljubi ga.
Sve zlo svijeta je došlo samo od čovjeka i njegova grijeha.
Znači u čovjeku ,zapravo njegovoj promjeni, je rješenje.
Bog je tu i čovjek treba samo biti s Bogom i nitko mu ništa ne može i neće moći.
Sveci su bili čestiti ,pošteni ljudi koji su vjerovali u Dobro sve do smrti(često mučeničke).
Oni su ljubili čovjeka,davali su sebe čovjeku do kraja;oni su čovjekoljubivi ljudi.
Boga ljubi onaj koji ljubi čovjeka-jer Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku.
Čovjek je svetinja,stvoren je na sliku i priliku Stvoritelja i po tome je svet,jer je Stvoritelj svet.
Čak ni sam čovjek nema vlast nad sobom nego Stvoritelj;čovjek ima vlast nad prirodom,
ali nad njim ima vlast Stvoritelj i dok god čovjek s njim prijateljuje,ne može biti nikakvih problema.
Čovjekom se ne vlada tako da mu se zapovijeda,naređuje i njime upravlja(agresivno)-
nego kako nam Isus kaže-ja ću preuzeti na sebe tvoju osudu,ali daj se promijeni i kreni jedinim putem-putem Ljubavi.
Isus nije nikog liječio molitvom,nego samo ljubavlju;imao je sućuti za čovjeka;bio je sav za čovjeka.
Npr.Majka Tereza je ljubila ljude bez obzira na religiju;
Ivan PavaoII je sav bio uronjen u Krista i ljubio je čovjeka s puno jednostavnosti i humora.
Ti ljudi su živjeli za druge i nisu tražili ništa od njih,samo su ih ljubili i time stvarali bolji svijet.

prekrasno

O odlukama

"..Za onim za što se čovjek odluči, usmjeravaju se njegove snage. Sloboda se događa u cjelini čovjekove egzistencije. Kada odluči načiniti neki korak, pokreću se fizičke i psihičke snage da ga ostvare. Čovjek dakle raspolaže silama za ostvarenje svojih slobodnih odluka. Zato je odluka bitna za sve što čovjek želi ostvariti. Kada se čovjek odluči protiv zlog djela, njegove se snage ne pokreću za zlom. Čovjekove sile, su dakle, podložne njegovim odlukama. Odluči li se za dobro, njegove će se snage okrenuti k ostvarenju toga dobra. Kad se čovjek odluči za slobodu, u njemu će se pokrenuti i njegova vjernička dinamika, te će okrenutošću Bogu, kao apsolutnoj slobodi, dobiti potrebne snage za liječenje od ovisnosti..."


Ovisnost i sloboda, prof. dr. T. Ivančić

O savjesti

"..Čovjek je moralno biće, on je u svom bitku usmjeren na dobro. Savjest je moralno osjetilo čovjeka koje zajedno sa slobodom i spoznajom vodi dobru bića. Drugi vatkanski sabor kaže: „U dubini savjesti čovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas što ga uvijek poziva da ljubi i čini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti našeg srca: čini ovo, a izbjegavaj ono. Čovjek ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu je čovjekovo dostojanstvo i po tom zakonu će mu se suditi.“
Sveopće je uvjerenje svih naroda da čovjek u savjesti zamjećuje Božji glas. Nije go dobra volja čovjeka, niti neko dobro koje čovjeka izvana poziva, nego glas Nekoga u čovjekovoj nutrini, u njegovu duhu. Čovjek savjest ne može izbjeći. Ona ga hvali kad je učinio dobr, a ne da mu mira i počinka kada čini zlo. Savjest je čovjekovo duhovno osjetilo..."

Ovisnost i sloboda, prof. dr. T. Ivančić

Ovo na prvi pogled zvuči dobro, al u praksi čini se da ne funkcionira nikak. Ili možda postoji nešto više u cijeloj priči, možda onaj dio da savjest treba ispravno odgajat.

Jer kad pogledamo ovaj svijet nekak ne vidim baš da mnoge ljude muči savjest što najnormalnije prakticiraju predbračne odnose. Kad bi savjest tako jasno upozoravala, šta ne bi onda očekivao to vidjet na ljudima, a to se ne vidi, vidi se suprotno, većina tako živi i ne čitam i čujem neke priče da ih upozorava unutarnji glas savjesti.
Idemo dalje Crkva uči da je upotreba kontracepcije čak i u braku grešna, nekak ne vidim da ljude muči unutarnji glas zbog upotrebe kontracepcije.
Nedavno je čovjek pisao na forumu da prima savjete od vidovnjakinje i nije spominjao da ga muči unutarnji glas u vezi toga.

Zvuči lijepo samo slušaj savjest i ona će ti jasno reć, al ja to bome ne vidim. Kaže svi narodi će se složit da čovjek zamjećuje glas Božji u savjesti, al kad bi taj glas bio toliko jasan, onda bi očekivao da bi se ljudi brzo složili s crkvenim naukom, a istina je upravo suprotna.
Naravno ateisti će reći da je to zato što su crkvene zapovijedi ljudske izmišljotine i prodavanje magle.

Dakle čini se da savjest ne funkcionira baš tako jasno.

raspravu s ove teme sam prebacil na temu Vjera i lakovjernost.

Malo o hagioterapiji iz mog iskustva.
Na prvu se sve to ne može razumjeti,ali ima i onih koji su dugo u tome ,pa još ne razumiju dosta toga,
tako da nije čudno kad se postavljaju različita pitanja,a pogotovo kad se izvlači rečenice iz konteksta.
U početku sam i ja znala to čuti ili pročitati i pomislila bi:
"A šta je sad ovo? ili Kako je to moguće?" i šta ja znam šta sve ne.
Zbilja se ne može sve to odjednom razumjeti ,a vjerujte mi i dalje zastanem i razmišljam što to prof.Ivančić hoće reći.
I dok ovo tu tipkam,opet sve ponovo čitam i neke stvari su mi , kao da ih prvi put čujem.
Tako da ,nemam objašnjenja kako i zašto.To treba pitati prof.Ivančića.
Jedino što imam za reći o tome je svjedočanstvo i iskustvo,
ali ne ono tipa-"E ja preko noći riješila sve probleme hagioterapijom."
Takvo što ne postoji,to je sve jedan dugi proces koji, kak se ono lijepo kaže, započinje prvim korakom,
a dalje se onda sve nekako razvija,nekad brže ,nekad sporije,ali ispravno je sto posto.
I da ,ne ide bez molitve i sakramenata,možda kratko vrijeme,ali dugoročno,
samo uz molitvu i sakramente se može napredovati i ustrajati.
Jedina pitanja na koja mogu odgovoriti što se tiče hagioterapije su moja vlastita iskustva
nakon što sam počela primjenjivati to u praksi,tj.na samoj sebi,
ali iz dana u dan,malo pomalo,a i dalje to radim,
samo što mi to više ne predstavlja napor kao u početku,sad mi je to način života.
Al to nije ono,ništa mi nije išlo ,pa mi odjednom sve krenulo.
Ma ,izvana je to skoro neprimjetno za većinu ljudi.
Tu se radi o unutarnjim promjenama,koje su na drugi način vidljive
i koje kad se događaju mijenjaju život iz temelja,ali na dobar način.
Kad se sad sjetim s čim sam se sve opterećivala godinama,ne mogu vjerovat,
ali da nije bilo tih teških dana,ne bi došla do ovoga sigurno.
Sad mogu reći hvala Bogu na svemu tome.
Nastavljam stavljati dalje zapise iz emisija,a moram pronaći bilješke,
gdje prof.Ivančić objašnjava malo detaljnije duhovnu dušu i duh,
jer tu su znali nastati nesporazumi.
U nekom trenu se čovjek pita ,pa o kojem duhu je sad tu riječ.
Čim nađem,stavit ću,jer bez objašnjenja nije lako razumjeti sve to.
I nema veze sa new age pričama,iako kad se izvuče iz konteksta ,neke rečenice djeluju tako.
Treba čitati kao cjelinu,po redu i to je zapravo kao neka vrsta meditacije.
Evo,ne znam više kak da objasnim da je ovo dobro,ispravno i da ima smisla.
Tko vjeruje vjeruje,a tko ne vjeruje ,teško ga se može uvjeriti dok to ne iskusi i ne doživi na vlastitj koži.
To je tako,a činjenice i dokazi ,koji idu u prilog iskustvu vjere su svjedočanstva ljudi,
koji su se obratili i vratili Bogu.
Neki u Međugorju,neki na karizmatskim susretima,neki radi svjedočanstva laika-obraćenika,
neki hagioterapijom,neki radi dugogodišnjih molitava njihovih najbližih(bake,mame),
neki redovnim sakramentalnim životom,neki prema primjeru obraćenika u njihovoj blizini itd.
Mogla bih još nabrajati,al uopće nije toliko bitno-tko,kad,gdje i kako-bitno je da se ljudi-
SVI LJUDI- obrate kad tad,to je najvažnije od svega i da onda idu tim putem bez vraćanja i gledanja unatrag.
Znam da onima koji ne vjeruju ili traže nove i nove dokaze ovo zvuči kao utopija i lakovjernost,
ali mogu samo reći da ne može biti lakovjernost potpuna promjena načina života i razmišljanja
mase ljudi koji svjedoče o tome i da se sve to dogodilo kad su stvarno povjerovali da je Bogu sve moguće.
I da baš zato što vjeruju,a nisu lakovjerni, mogu živjeti svoj život smisleno,
ma kakvi god ih problemi udarali sa svih strana,
jer vjeruju da će na kraju sve ipak biti dobro.








HAGOTERAPIJA-je terapijska metoda za ozdravljenje čovjekove duhovne dimenzije,odnosno duhovne duše,proučava čovjekovu duhovnu dušu(rane na duši,traume itd.)
DUHOVNA DUŠA-je naziv koji suvremeni filozofi i teolozi daju onom dijelu čovjekove duše po kojoj je on specifično čovjek.
Hagioterapija istražuje strukturu duhovne duše,otkriva njena patološka stanja,traži način njihove dijagnoze te adekvatne terapije.
Istražuje se onaj dio bića po čemu je čovjek čovjek-ono što je Bog ulio u čovjeka iz sebe-duhovnu dušu.
Bog čovjeku daje savjest,intelekt,svijest,samosvijest,um,razum -to ima samo čovjek(biljke i životinje to nemaju).
Kad se liječi duhovna duša liječi se baš čovjek.Duhovna duša je središte čovjeka.




8.11.2011

Rješenje ljudskih problema je čovjek tj, duh u njemu.
Psihološki se Stvoritelja ne može spoznati,a fizički još manje.
Svatko može srediti svoj život,svi imamo savjest koja nam govori
i po kojoj znamo kad radimo nešto krivo.
Vrijeme u kojem živimo je razdoblje duha,a jedino duhom možemo spoznati Stvoritelja.
Psiha i tijelo se umaraju dok rade ,a duh se odmara dok radi.
Duhovna dimenzija je temelj svega što čovjek radi.
Bit čovjeka je njegova duhovna dimenzija(moralnost,karakter,sloboda).
Kad se čovjek drži svog temelja ,a to je moralnost,on je slobodan,sretan,miran.
Vjera je vidjeti kamo treba poći i ići tamo.
Čuti ,vidjeti,a ne poći-to je nevjera.
Bit čovjeka je razvoj-ići,ići,ići.

Principi hagioterapije:

a)čovjek je prvenstveno duh,duh dolazi od Stvoritelja u ternutku začeća;
čovjekov duh je u duši,a to je duhovna duša(besmrtna duša);
taj duh prožima svaku stanicu;duh je sloboda od prostora i vremena;
svijest i samosvijest;duh se treba neprestano razvijati,treba raditi i napredovati;
duh je sposoban gledati cjelinu(um vidi cjelinu,a razum pojedinosti)
b)čovjek je ranjen zlom;bit zla je razbijanje duha;to je manjak dobra;
čim negativno misliš ,govoriš ti razaraš;
bit duha je dobrota ,istina ,ljubav ,ljepota,jedinstvo;
čovjek na razini duha može biti samo istinit i dobar
c)zlo se otklanja dobrotom;čim pomisliš dobro ti si pobijedio,
stavio si melem na ranu koja te počela razarati;
kad govoriš dobro,kad činiš i odlučuješ se za dobro
tad si zdrav i svestran;
obrat od zla je dobro i to je ono što liječi
d)vjera izgrađuje dobrotu bez kraja;
vjera-znači gledati ispred sebe i vjerovati
bit će dobro,gledati dobro(oči su svjetlo)
e)čovjek nadilazi neizmjerno samoga sebe
f)bit čovjeka je da neprestano gleda ispred ;
da gleda neprestano u dobrotu
g)digni svoj pogled iz povrijeđenosti,besmisla,
jer svjetlo je tu,duh je svjetlo;
kad gledaš u dobro,pališ svjetlo
h)duhovna duša u sebi ima snagu samoga Boga
i ona uvijek pobjeđuje
i)čim se uspneš na duhovnu dimenziju
ti sve vidiš i sve ti je jasno

Važno je govoriti ja mogu-nema nemogućeg.
Ja hoću to što mogu-prihvaćam dar koji je Stvoritelj stavio u mene.
Ja vjerujem-gledam kako se to ostvaruje.
Ja mogu,ja hoću,ja vjerujem.
Neprestano se vježbati u dobrim navikama;
dobre navike su kreposti,a loše navike su poroci.
Znati oprostiti svima.