www.tebe-trazim.com

...btb...i sve vas...

Jučer smo moji kolege i ja imali radost i čast da nam je prof. Ivančić održao predavanje o hagioterapiji.
Iako ga pratim od svoje 18. godine, vidim kako je lako zaboraviti neke stvari...i koliko nas on divno na to sve podsjeti.


Jučer sam dobila odgovor na ono što me ipak malo mučilo sve ove godine: nikako nisam znala i razumijevala koji je najbolji način molitve za zdravlje i čemu uopće bolesti...zašto smo svi toliko bolesni...
Profesor mi je jučer jasno sve objasnio i VJERUJEM da je tako, iako se možda neki neće složiti...kao što se ni ja nisam do kraja slagala svih ovih godina...
Bolest NIKAD nije volja Božja.
Bolest je posljedica grijeha, napada Sotone, naših negativnih misli....
Bog ne želi da budemo bolesni.
Rekla sam mu da ja običavam ovako moliti: Molim Te, Bože, podari mi (ili nekome drugome) zdravlje. Ali ako je Tvoja volja da budem bolesna, u redu, ja to prihvaćam, neka bude.

Rekao je da je to "KRIMINAL". Da tako pravimo od Boga nekog zločestog "Boga"...da nam On UVIJEK želi zdravlje....da bolest nikad nije Njegova volja...


Jako, jako me to razveselilo. Potpuno vjerujem da je moguće da svaka naša stanica ozdravi...da se obnovi....i da Bog sigurno ne želi naše bolesti.

Bila sam gotovo uvjerena svih ovih godina da moramo podnositi bolesti...da je to za naše dobro i da time druge spašavamo... Ali to nije potrebno...ne moramo biti bolesni...


Jedva čekam da do kraja ozdravim, a istina je da već sad osjećam kako moje stanice ozdravljaju.... Neprestano si moramo govoriti da smo zdravi...da je sve u redu.... Jer naše su stanice kao milijarde vojnika koji čekaju našu naredbu....


Gotovo sam i zaplakala jučer od ganuća kad sam vidjela koliko je prof. Ivančić zapravo ponizan, skroman i mudar svećenik. Iako ga pratim od svoje 18. godine, tek sam ga jučer zaista upoznala....upoznala neke njegove strane koje su me ostavile bez riječi i bez daha.

Divan primjer koji je Ivančić dao za to da nam Bog želi zdravlje:

- je li Isus ikome tko Ga je molio za zdravlje rekao: Ne, ne, za tebe je bolje da budeš bolestan! Neću te ozdraviti.

Nikad to Isus nije rekao...uvijek ih je sve ozdravljao....

da, da, i ja sam tražila odgovore na pitanja o patnji, boli, bolesti....i na svakoj duhovnoj obnovi dobila isti odgovor....BOG NE ŽELI ZLO, BOLEST NIJE BOŽJA VOLJA....nedavno tek na jednoj misi dobila odgovor: Bog ipak DOPUŠTA patnju, bol, bolest....sjetimo se Joba (Bog je DOPUSTIO sotoni da mu sve uzme) a zašto ??? da vidi dali će mu i dalje biti vjeran.

...slažem se s tim da Bog želi samo dobro, ali sam uvjerena da dopušta neke stvari koje nas lome...jer po trpljenju dolazimo bliže Njemu....

puno sam razmišljala o tome, zašto bi Bog dopustio patnju.
jedno vrijeme sam čak prihvaćala i takvo objašnjenje - da nas Bog kuša.
ali u posljednje vrijeme shvaćam, nije to kušnja. Bog ne sjedi negdje gore i promatra našu muku mirne duše, razmišljajući o tome "neka pate, barem će prije doći k meni". naš Otac ne može biti takav.
patnja i bolest je posljedica našeg izbora. posljedica slobode koju nam Bog dao - mi sami smo odabrali blagoslov ili prokletstvo. mi sami sebi priječimo da izađemo iz tog prokletstva u blagoslov. mi smo ti koji se udaljavamo od Boga, ne obraćamo Njemu, ne uzdamo se u Njega kada smo u nevolji, bolesti. mi smo ti kojima nedostaje vjere u našeg Boga, i vjere u to da nam On želi samo dobro, čak i ovdje u ovozemaljskom životu.
kušnja je nešto sasvim drugo. svrha kušnje je učvrstiti našu vjeru, a ne pokolebati ju. ako je naša nevolja takva da nas u konačnici može udaljiti od Boga, to nije kušnja. i vjerujem da kušnja nikada nije takva da može slomiti naš duh i tijelo, jer Bog to ne želi.
a ove naše patnje i bolesti u mnogo slučajeva su upravo takve, preteške, i dovode čak do toga da se ili potpuno odmetnemo od Njega, ili da pomislimo kako je upravo to Njegova volja. kako možemo pomisliti da je Božja volja da netko pati? nije li to zapravo nedostatak vjere?

Leela...super si to objasnila....
Ivančić je dao najbanalniji primjer: želi li ikoji zemaljski roditelj da mu je dijete bolesno??
Kako bi onda to BOG mogao željeti i kako bi to mogla biti Njegova volja??

A najbolji nam je dokaz ipak taj da je Isus baš svakome tko Ga je zamolio za zdravlje, to odmah podario...


Da, itekako je nedostatak vjere misliti da je Božja volja naša bolest, patnja i sl...

Nevjerojatno....godinama sam vjernica i tako sam ipak bila u krivu sve ove godine...misleći da zaista može biti volja i želja Božja da smo bolesni i da trpimo...

Upravo kao što si ti rekla, Leela, i Ivančić kaže da svojim životom biramo bolest ili zdravlje...

On je pobijedio rak i mnoge druge bolesti....i zna mnogo drugih ljudi koji su ozdravili od raka (ili čak i nisu, ali žive NORMALNO i ne umiru već 30 godina, a po svim prognozama su trebali umrijeti nakon par mjeseci)...

Znam da će se ovo učiniti jako teškim za one koji možda već dugo teško boluju ili su izgubili najdraže upravo od tumora i sličnih teških bolesti.....ali vrijedi pokušati...Vrijedi itekako pokušati povjerovati da je Bog svojoj ljubljenoj djeci namijenio ZDRAVLJE, a ne bolest.


Samo jedna negativna misao ili strah mogu jako izobličiti naše stanice, a kamoli kad to postane navika koja se provodio kroz riječi i djela - ma naravno da ćemo tad oboljeti s vremenom. Jako, jako je važno uvijek biti optimističan i pun vjere da je Bog dobar.


Susrela sam se tijekom svih ovih godina s ponajboljim, tj. najmudrijim svećenicima, ali evo - nitko mi ipak kao Ivančić nije uspio tako uvjerljivo objasniti situaciju s bolesti i kako se postaviti....
Mislim da me nitko nikad više neće razuvjeriti...da nikad više neću pomisliti da, eto, bolesti su nam potrebne..da budemo bliže Bogu.

Mnogi sveci su bili teško bolesni i Bog ih nije ozdravljao jer su svojom patnjom spašavali duše. Pa i sveti Pavao je ima "trn" kojeg mu Bog nije htio uklonit, a da ne govorim o Jobu na kojeg je Bog pustio sto boleština...Ali poslušajmo što Isus Krist o tome kaže preko Marije Valtorte, također velike bolesnice, koja je otprilike 15 tisuća stranica zapisala u samo par godina i to pod najtežim bolovima, temperaturom i općenitom nepokretnošću tijela:

"Lažni ljudi današnjice niječu da đavao može biti začetnik fizičkih bolesti. Mnoge stvari niječu ti super-ljudi. Odviše mnoge. Ne primjećuju da "posjednuti", danas, jesu oni. Niječu da ima bolesti prouzročenih od svrhunaravnih sila. Ne znaju, ipak, naravnim snagama, shvatiti i liječiti stanovite bolesti. Ne mogu upravo stoga što stanovite bolesti imaju korjen izvan tijela i muče ga, ali ne nastaju od njega. Rađaju se u zonama gdje se komešaju kraljevstva duha.
Dva su kraljevstva duha: jedan, nebeski, dolazi od Boga; drugi, zli, dolazi od Sotone.
Bog, katkada, svojim predodređenicima daje bolesti koje su putnica za Kraljevstvo Božje. Sotona, još češće, daje bolesti koje su osveta protiv sluge Božjega ili namet nad jadnicima koji su popustili njegovim zavođenjima. Jadni, od užasnog jada, jer je gubitak istinskog bogatstva: to jest milosti koja vas čini djecom i baštinicima Boga.
U tim slučajevima beskorisni su ljudski lijekovi. Samo prst Božji briše dekret bijede i potpisuje dekret oslobođenja. Koji je oslobođen, ozdravlja od posjeda, ako je bio posjednut. Koji je oslobođen ulazi u Nebo, ako je njegova bolest od Boga.
Ali pored bolesti tijela ima i bolesti duha. Djela su Zloga. One vas savijaju, čine da se tresete i pjenite, otupljuju vam osjetila i riječ, vode vas do moralnih i duševnih poremećaja i zabluda jer savijaju i otupljuju dušu.
Ja vas od njih mogu ozdraviti. Ja jedini. Duša oslobođena od utjecaja onoga koji ju je držao savinutom uspravlja se i slavi Gospoda, kao žena iz Evanđelja.
Ti to na sebi iskušavaš (upućeno Valtorti). Tvoje tijelo umire i to osjećaš. Ali kako se osjećaš slobodnom i jakom, jer te je tvoj Učitelj ozdravio! Jedno muževno gospodstvo nad sobom koje ujedno prevlađuje tvojim duhom. Ima osjećaj kao da su lanci razlomljeni pali pod tvoje noge.
Sada ti Ja kažem: Slijedi me. Slijedi me svojim novim duhom i nemoj više griješiti da Sotona ne bi mogao svoju omču na te baciti. Ako me budeš slijedila izbliza, on ti neće moći škoditi, jer tko me slijedi ne griješi, i ne griješeći ne podlaže se onome koji vas hoće učiniti mojim neprijateljima."

To su iznimni slučajevi...Isto sam i ja odmah pitala Ivančića: A što je sa svecima koji su bili jako bolesni?

Većina nas neće dobiti takav križ niti je to potrebno. Ima dovoljno patnji i bez bolesti.


No nisu baš ni sveci bili cijeli život bezgrešni...dobili su i oni neke bolesti zbog svojih grijeha...

Možda nećemo dobiti takav križ, ali ćemo zasigurno dobiti križ koji ćemo moći nositi...

Točno to. Osoba koja oboli, treba se molit Bogu da je ozdravi i vjerovat u ozdravljenje, ali uvijek mora dozvolit da joj Bog daje križ i da prikazivanje njenog križa može upravo bit spasonosno za njezinu dušu.
Krivo je vjerovanje da je svaka bolest Božja volja, ali je i krivo vjerovanje da nas Bog želi oslobodit od svih naših križeva. Pa nije ni svog Sina oslobodio, pa di će nas krivce i nezahvalnike?!