www.tebe-trazim.com

Ovo sve objasnjava o Stvoritelju, nema tog mudrog covjeka koji ce mi dokazat suprotno :

Bog je vrhunska inteligencija. On je jedini apsolutno inteligentan i stoga dopuštam da me njegova inteligencija impregnira, da natopi moje misli, moj intelekt, srce i dušu. Želim da Božje misli budu moje misli, Božji osjećaji moji osjećaji, Božja snaga moja snaga, da Božje vizije budu moje vizije.

...samo voljela bi drugima objasnit da je to tako,sto je ponekad tesko

Oprosti mi, Bože, što sam negativan, što sam uplašen i uznemiren, što se bojim da neću uspjeti, što se plašim da ću stradati. Oprosti mi što pomišljam da su moji grijesi jači od tebe i da su ratovi, recesija i ljudska zloba veći i silniji od tebe. Oprosti, jer ti sa smiješkom mičeš sve što je neprijateljsko u mojoj duši, u mom životu. Zahvaljujem ti što postajem nov, što moje noge i ruke, moje tijelo i glavu, moju dušu i osjećaje, moj duh i savjest, srce, karakter i moj život, cijelu moju osobnost ispunja tvoje Kraljevstvo, tvoja prisutnost, tvoja ljubav, tvoja snaga, tvoje misli. Amen.

Dr. Tomislav Ivančić

Bit krščanske poruke jest obraćenje. Znači ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije. Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed. Propao ti je posao? Nemoj očajavati nego započni drugi. Ostavio te bračni drug? Podigni glavu i shvati da sad počinje novi način života i vašeg braka, a to je da za njega moliš, Bogu zahvaljuješ i tako stojeć pred Bogom otvorena srca vratiš svog bračnog druga. Prijatelj te izdao? Počni još jednom s njim razgovarati. Već si sto puta odlučio da nećeš riječima i govorom pogriješiti, a opet te jezik prevario? Ne uznemiruj se. Odluči još jednom i to odlučnije, čitavim srcem. Molio si pa nisi dobio? Ne brini se. Moli sada još upornije. Opet si pao i teški grijeh, kojeg te stid ispovijedati? Nemoj tako. Shvati da je bit kršćanskog života ne da si bez grijeha, nego da se protiv grijeha boriš, a i kad padnješ da se ispovijedaš i tako ih uništiš. Napravio si odluke da ćeš učiti, da ćeš napraviti neki posao, da ćeš se s nekim sastati, a već nekoliko puta nisi to ispunio? Ništa zato, odluči ponovo. Bolestan si i misliš da se više ne možeš izvući? Za Boga nema nemogućih situacija. Moli ga, uzmi najbolje lijekove i vjeruj da možeš ozdraviti. Opominješ svoju djecu ili učenike u školi po ne znam koji put, a oni su uvijek isti? Ništa zato, tvoje je da opominješ. Doći će trenutak kad će se oni popraviti. Nekad treba kamen udarati devedeset i devet puta i tek stoti put on se raspukne. Nije na tebi da dokineš bolesti, da dokineš grijehe, nije na tebi da budeš samo uspiješan, da budeš uvijek vjeran, da te svi hvale. Tvoja prava bit je u tome da ne vjeruješ nijednoj negativnosti, neuspjehu, nijednoj katastrofi, nijednoj smrti. Iz svega postoji izlaz. To je obraćenje.

Tomislav Ivančić

hvala ti, mario23

u ovim rijecima dr. Tomislava Ivancica vjerujem svatko nade sebe. Neko u trecem retku, neko u petom... ali svi smo tu izdani na ovaj ili onaj nacin od sebe samih ili od drugih i jedini ljek je u toplom Isusovom zagrljaju koji prasta.

Jedna zacudujuca cinjenica za mene koju sam otkrila na stranicama ovog foruma je da moja zivotna prica bas i nije tako jedinstvena, i da nisam jedina ja koja ima problem, teskocu. Da ima ljudi koji se nose sa tezim i gorim zivotnim krizevima. I nose ga u zajednistvu sa Isusom.

Zasto se meni cinilo prije, jednostavno. Ljudi ne govore o svojim problemima, ljudi obicno osuduju i savjetuju uglavno pogresno.

ok, sve u svemu. hvala vam dragi moji forumasi na iskrenosti i otvorenosti. na svjedocanstvima i na dobroj volji. i hvala vam sto sebe nalazite u ovim rijecima Tomislava Ivancica i sto se osudujete ocima punim nade gledati u Isusa i drugima govoriti o tome.

Bili vi meni blagoslovljeni u sve dane svog zivota. I svi oko vas i dobri ljudi a i oni koji to jos nisu.

U utorak sam ga slušala na katoličkom radiju, njegove su riječi melem, pogađaju te upravo kao da su baš tebi upućene. Hvala ti na postu Mario23.

Ovu sam temu pokrenula kako bi svima koji žive izvan Zagreba i nemaju mogućnost doći na predavanja prof. dr. T. Ivančića prenijela sadržaj tih divnih susreta. Isto tako, ovdje ću zapisivati misli koje nam prof. dr. T. Ivančić prenosi utorkom na HKR-u. Oni koji su ga pak imali priliku slušati će moći ponoviti «gradivo» i raditi na svojoj «domaćoj zadaći», kako bi on rekao.

Evo za početak…ovo je zapis sa emisije «Gospodine, nauči nas moliti»
29.09. 2009.

Kako naučiti ćuti glasove Duha?
Kako naučiti razumjeti misao?
Kako razumjeti glas savjesti?

Upravo to, slušati i ćuti je bitno za molitvu. Kada molite, naučite vjerovati da ste dobili… To je već tu! To znači da ne moramo ići i čekati da nam Gospodin da, nego otvoriti srce i primiti.
Kad molite..budite sami i razgovarajte sa svojim Ocem. Otac će vas u tišini uslišati. Kad molite, ne blebećite! Molite, kako je Isus molio..Treba osluškivati, ćuti….tada Isus koji moli u nama, moli svoju molitvu.
Isus stoji pred tvojim vratima i kuca. Molitva je zapravo učiti kako otvoriti vrata i pustiti Boga k sebi.

Treba pročistiti svoju savjest. Savršena dobrota i ljubav je savršena molitva.

Đavao zna da postoji Bog i dalje je to što je…
Pijanac zna da ne bi trebao piti, ali pije…
Drogeraš zna da bi se trebao ostaviti droge, ali to ne čini..

Samo ćuti, a ne ići o tome razmišljati…ne vrijedi ništa…

Kad se pijanac zapita što radi sam sebi? Što čini svojoj obitelji, svojoj djeci, svojoj okolini itd. Dolazi do motivacije…on se počinje pitati..zašto ne bi prestao….
Idem govoriti dobro..raditi dobro…tako se postaje novi čovjek.
Sve je dobro mrtvo u nama, ako ne dolazi do izražaja. Sve se događa od činjenja dobra.

Spoznaja nije znanje, nego je bitno činiti znanje!

Evangelizacija i hagioterapija.

Vrijeme je da spojimo jedno i drugo…evangelizacija i hagioterapija su dva krila ptice!

Ne možemo rasti, ako rastemo samo u razumskoj spoznaji.
Evangelizacija je znanje od Isusa Krista, ne samo znanje već praksa.

Kad znamo da nas Bog voli…dobivamo i iskustvo voljenosti od Boga.
Evangelizacija daje i snagu i volju da možemo biti bolji.

Hagioterapija – fizikalne, biološke, teološke znanosti…
Objaviti = skinuti zastor sa onoga što je bilo skriveno.




Znanstvena otkrića…pomažu izvana: dobar auto, kuća, cesta, odjeća itd.

Što je to u nama što spoznaje vjerske, a što prirodno-znanstvene istine?
Intuicija …dolazi iz intelekta, to su duhovne oči.
Razumska istina..do nje dolazimo razmišljanjem. Razum je ograničen. Razum razmišlja o onome što smo intuitivno spoznali.
Kakav je to odnos između intelekta i razuma?
Uzmete npr. u čašu morsku vodu. Gledate more..intelektualna spoznaja..bezgranična, duhovna. Razum spoznaje to isto more, vidi to more u čaši. I ne možemo reći razumu da to nije more, ali to je tek djelić mora.

Kad kažemo Bog…znamo da je on sve, da je on ocean. Kad kažemo Bog pa počnemo razmišljati…kako izgleda, gdje je, što je, tada mi taj ocean uzimamo u malu posudicu koja se zove razum. To je prirodna znanost.

Razum ne zna što je radost, što je sreća, što je to ploviti po moru..
I ateist zna što je Bog, da je to ocean…ali razumski…?

Hagioterapija je znanost….pokušava razumjeti čovjekov duh.
Čovjek je strahovito kompleksno biće
Da li dopuštam svome umu da može sve spoznati?
Da li shvaćam da je razmišljanje racionalno, razumsko?

Gdje nastaje ateizam? On vidi Boga kao kipić…ne može spoznati Boga na taj način pa odbija vjeru.
Duh Sveti nam daje mogućnost da vidimo cjelinu vjere.

Kako je naivno kada dijelimo vjeru i vjerske manifestacije od onoga što je život.

Misao ne možeš ćuti, Što je to misao? A ipak svi znamo što je misao. Misli stavljamo u kipove, knjige….svi znamo što je to, a nigdje ona ne raste, ne vidimo ju..

Kad kažemo: «Ti si dobar», meni je jasno što to znači..to znači da si sretan čovjek, da ne bi naudio, tebe prati dobrota itd… Ti nisi moja zamisao, ti si stvarnost, ali ja kažem da tebe vidim u svojoj spoznaji…Što to znači spoznati? Je li to odraz nečega ili je to činjenica da intuitivno vidim..kao odsjaj od stvari.. Bog nije samo u meni…Bog je posvuda. Svaka naša misao je nešto objektivno, a ne samo subjektivno.


Zlo razara sve oko nas, a samo Isus može uništiti zlo. On je došao da ga uništi. Evangelizacija nije samo to da bismo htjeli da svaki čovjek postaje kršćanin, ulaze samo pozvani. To je kao da kažemo da smo svi sol Zemlje, a što ćemo onda soliti? Ili da smo si kvasac kruha, a ostatak?
Ne može svjetiljka biti sve. Crkva informira ljude da se može biti čovjek i da se može pobijediti zlo. Zlo nema nadmoć nad čovjekom. Isus je donio slobodu. Sloboda je sposobnost činiti ono što je dobro. Čim ja mogu misliti ružno, zloćesto…ja više nisam slobodan.



Priča o biciklu:
Ako voziš bicikl po uskom puteljku i gledaš ispred sebe…ideš ravno i sve je ok. Ali, ako skreneš pogled pa pogledaš u banderu, pa u žbunj, pa u stablo…I ako dopustiš da te zahvati misao: « Ja bi mogao udariti u banderu…zabit se u žbunj…» Gotovo je, ti si zaražen virusom zla…i ti ćeš prije ili kasnije skrenuti u banderu.

Samo ako se bavim zdravljem, moralnošću…ako analiziram zdravlje..zdravi smo. Ako počinjemo analizirati zlo i bolest…postajemo bolesni! Ako mislimo: « Joj što ako nas Bog ne ozdravi, što ako nas kazni itd.» Bog je pravedan, ali Bog je ljubav! On je povrijeđen, ali on prašta. On mi pokazuje da pakao postoji, ali daje mi izbor. Ako sumnjam u dobro, ne vozim više kao biciklista, ja gledam u banderu! Umjesto da upalimo svjetlo, bavimo se mrakom. Pakao je u našoj volji, Bog ne tjera da udarimo u banderu, nego zlo u nama. Pakao je mogućnost čovjeka u našoj slobodi. Đavao ima skretanje s puta na pameti i sebe ubija. Evangelizacija oslobađa od zla. Nema poštenih ljudi bez evangelizacije.

Liječnik ubija bolest, spašava čovjeka.
Psihijatar ubija bolest, spašava čovjeka.
Crkva ubija zlo, spašava čovjeka.
Jedino država ubija čovjeka, kažnjava ga, umjesto da izvlači dobro iz njega!

Na temelju intelekta nastala je cijela kultura, umjetnost…slikarstvo, kiparstvo, religija…folklor..
Jeste li promatrali ljude koji plešu, ili pjevaju? Ljudi kad plešu su zanijeti…kad pjevaju..ljudi su zanijeti… Izražava se život iznutra koji se želi izroditi…to je vizija, to je život. Nitko ne osuđuje folklor, a zašto osuđujemo čovjeka kada je u žaru religioznih pokreta? Čovjek se spaja s Bogom…
Kao što imamo ustanove za kiparstvo, za ples, pjevanje…tako i religija ima ustanovu – Crkvu. Oni koji progone Crkvu, žele da ljudi ne budu povezani s Bogom. Tako mogu njima manipulirati. Svi su totalitarni režimi imali u cilju da čovjeka okrenu od Boga, da ga oslabe.

Znanost je nekako hladna…to je izvan nas, to nije čovjek.
Intelekt obogaćuje tebe, a razum sve oko tebe.
To su prekrasne istine…znanost i religija su dva plućna krila, moraš disat na oba.

Gabrijel – Božja snaga, navješta, kao profesor koji uči druge, duhovna stvarnost (teologija i filozofija)
Rafael – liječnik, on je poput znanstvenika, uzima od zemlje i liječi čovjekovo tijelo
Mihael – genijalni evangelizator, uništava zlo, on se bori za čovjeka

Znanost nije protiv čovjeka i Boga. Time je Bog naložio čovjeku da istražuje. To što netko čini znanost amoralnom, to je zlo, ali znanost po sebi traži istinu, a istina je Bog.
Netko tko nešto otkrije kao znanstvenik je učinio veliku stvar, ali pravi znanstvenik je tek kad taj detalj stavi u cjelinu. On mora biti moralan, intelektualac. Danas ima dosta znanstvenika koji su samo tehničari, jer se vidi da nisu razumjeli što su otkrili.

Razumom ne možeš spoznati Boga, nego intelektom.
Ateist je čovjek koji kaže da ne može u čaši biti ocean.




Idemo probat vozit bicikl ravno i ne gledati u banderu, stablo, žbunj…

Kako se osloboditi straha, suicida, depresije, bolesti..?
Uzrok je zlo..
Neke su obezvrijedili, neki nisu imali ljubavi, neke su iskoristili…
Zlo je prolazilo kroz sve to i ranilo je čovjeka.


Duhovna vježba:

1) Idemo Isusu darovati sve svoje grijehe i krivice. Idemo to učiniti na jedan slikovit način. Nije dosta samo na razini intelekta već i na razumskoj razini: kroz slike, osjećaje… Pokušajmo sve grijehe od rođenja gledati…kao da imamo duhovnu vreću i sve stavljamo u tu vreću, zavežimo tu vreću.. Sjetimo se da smo krvlju Kristovom oslobođeni…i probajmo tu vreću zapečatiti tom krvlju. I predajmo to Isusu..

2) Sve bolesti, strahove, sve što nas muči probajmo staviti u drugu vreću, također zapečatiti vreću krvlju Kristovom i sjetiti se da su nas njegove rane iscijelile.

Predali smo Isusu grijehe i sad Isus dolazi sa nekom košarom i donosi oproštenje tih grijeha i kreposti, vrline, slobodu da budemo drugačiji.
U drugoj košari nam donosi zdravlje. Više ne moramo biti robovi zla. Isus je liječnik naše duše i tijela!
Isus donosi dvije krasne košare, jer želi da imamo život u izobilju. Naše zdravlje je okrnjeno i zato nas Isus liječi. I nije nam život samo na Zemlji..nego i u vječnosti.

Sad sam slobodan, nov, čist!

22.09.2009.

"Gospodine, nauči nas moliti" HKR

Svijet može biti bolji, samo ako je čovjek bolji. Od istočnog grijeha potječe ovo zlo danas. (Adam i Eva)

Najveći je problem savjest. Adam i Eva su dobili zadaću da ne diraju u savjest, u stablo spoznaje dobra i zla. Ali oni su dirnuli u svoju savjest. Otada smo istjerani iz raja. Zato nismo u svom autentičnom ambijentu. Izgubljeni smo. Ako se želimo vratiti iskonskom, bez bolesti, smrti i straha…onda je potrebno počet poštivat savjest. Čovjeka nitko dobro ne poznaje. Mi znamo psihologiju, medicinu, religiju, ali tko je čovjek? Upoznali smo kemijske i fizičke zakone, ali tko je čovjek?
Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? Čovjek je središte svega. Bog je apsolut i nije središte. Isus je umro ne da spasi Boga, nego čovjeka. Isus je time zahvatio središte, čovjeka!
Zašto je čovjek u središtu?

Bog ne želi ništa drugo, nego biti prisan. Bog želi naše zdravlje! Bog želi našu sreću! Želi da smo sretni! Bog nije sretan dok mi patimo! On je ljubav! Mi se moramo promijeniti, živjeti život u punini.

Da li ja poznajem sebe? Koliko ja poznajem sebe?

(razmislite malo o ovome)

Što mi je u mome životu najvažnije?

1.) Voljeti sebe! (za neke to zvuči krivo, ali čovjek najprije mora ljubiti sebe, kako će čovjek ljubiti Boga i druge ako ne ljubi sebe) Kad prihvatiš sebe, počinješ se razvijati, da budeš sve veća i ljepša slika Božja. Isus Krist je umro za nas, za naš spas! Isus nas voli još više nego mi sami sebe! Sebe voljeti možeš samo ako sebe razumiješ, a to možeš ako sebe proučiš!

Jesam li ja ruka, noga, glava…psiha?..ne, ja sam duhovna duša. Bog je napravio čovjeka iz zemlje, ali mu je udahnuo sebe! Trebamo razvijati svoju duhovnost, svoju klicu. To se može neizmjerno razvijati, bezgranično. Anđeo je duh. Biljke i životinje imaju dušu, a čovjek ima duhovnu dušu. Čovjek je središte i cjelina njegova stvaranja! Čovjek posjeduje cijelu svoju povijest u svojim genima. Čovjek je sveobuhvatan. Isus je gospodar neba i zemlja, a to je postao kad je postao čovjekom, kad je čovjeka otkupio.
Kad je Bog stvorio ljude rekao im je neka vladaju svime! A onda je tu vlast čovjek predao Sotoni! Prvi ljudi su to učinili. Možemo se spasiti jedino ako pođemo putem Isusa Krista. Svijet ima sa Isusom neizmjerne mogućnosti!

Sebe voljeti znači biti spreman izgubiti sve osim sebe! Zlo je uništavanje svega što je Bog stvorio. Kad činimo zlo, uništavamo svoju dušu, svoj mozak…Odlučimo se činiti dobro. Egoizam je skupljanje stvari…i gubljenje vlastite duše. Kad robujemo «imanju», robujemo Đavlu. Đavao čini čovjeka glupim i jadnim.
Kad sebe gubiš, kako ćeš išta posjedovati?
Kad činiš dobro, onda si zdrav i neuništiv!

Čim si pomislio zlo, ti sebe uništavaš. Promijenimo danas svoje misli, svoje riječi!
Otkuda riječi? One izlaze iz srca, iz duha. Kad čovjek počne govoriti zlo, već je srce opkoljeno Zlim. Psovke…krenu u naviku, tj. ovisnost. Treba prestat jaukati, psovati, ogovarati!

Tko sam ja? Zašto se Bog toliko angažirao oko mene? Isus je umro za mene, zašto? Svaki čovjek je sve, svaki čovjek je čudesan! Ne odlučuje Bog o meni, nego ja!

Bog nam je povjerio nas same! Mi smo u središtu. Osoba jest čovjek, a sve drugo imam (glavu, dušu, sposobnosti).

1) zavoljeti sebe
2) početi živjeti s Bogom
3) postati moralan
4) postati kreativan







2) Bog je bitak, apsolutnost, sve. Ako čovjek ne živi sa Bogom, on je nigdje. Bitno je da si s Bogom aktivno, a ne pasivnom egzistencijom. Ne raste čovjek u nekom svom svijetu već u Božjem. Čovjek ne može izbjeći Boga. Ni Đavao ne može izbjeći Boga. Bog je stablo na kojem sam ja grana. Zato je nemoguć ateizam sa stanja filozofije, neurologije itd. Svaki čovjek zna da postoji Bog. To je intuitivna spoznaja. Svi ljudi znaju za pojam Boga.
Kakav je Bog? To nikada nećemo spoznat, jer je naš um ograničen. Samo s Bogom mogu otkrivati svijet i biti zdrav, jer je to njegov svijet.

3) Čovjeka razara nemoral, zločinstvo, ljubomora, nečistoća, lijenost, zavist… Svako zlo u nama stvara strah. Kad smo dobri, svi nam se približavaju. Kako se postoje dobar? To znači vjerovati u dobro. Moralnost je uvjet da bismo bili sretni! Moralnost je temeljni uvjet da bismo nešto dobro napravili. Što je tolerancija danas? Ljudi su počeli tolerirati zlo, a treba mrziti zlo. Treba pomoći čovjeku. Ne možeš reći da čovjeka ljubiš, a toleriraš zlo u njemu.
Crkva sluša zločine ljudi, ali ih drži u tajnosti! Crkva čuva čovjeka.
Mediji razapinju čovjeka kad doznaju za njegove grijehe i slabosti. To je ubojstvo čovjeka! A zločin ostane.
Kada je čovjek fizički bolestan, dobiva pažnju, svi ga paze i mole da ozdravi.
Kada je čovjek psihički bolestan, psihijatri se bave njegovim stanjem kako bi ozdravio.
Kada je čovjek duhovno bolestan, onda se svi trudimo strpati ga u zatvor, zlostavljati ga i potencirati zlo u njemu. Tog čovjeka nitko ne liječi!


4) Kreativnost! Treba raditi. Lijenost je grijeh. Za početak…treba prakticirati ovdje zapisane stvari, provesti ih u praksu. Dopustiti sebi da se razviješ! Kako se čovjek razvija, tako je snažniji, čovjekoljubiv čovjek.


Čovjek je netko tko je iznutra i izvana.
Kada npr. čovjek želi izgraditi kuću, prvo ju ima u glavi…pa to stavlja na papir, kasnije u cigle..i napravi kuću. Naša misao je napravila sve moguće strojeve, kuće, gradove… U nama živi forma, bit kuće živi u nama. Mi iznutra stvaramo sve. Kad zatvorimo oči…unutarnjim očima vidimo svoju djecu, posao…zemlju..osjećamo tugu bol i radost, sreću.. Ne vidimo sve fizičkim očima. Naše unutarnje oči su daleko jače od fizičkih oči. Ono što je u našim mislima, već postoji negdje.

Zato kažu kako duše mogu komunicirati s nama, jer one nose na sebi formu iz fizičkog života. Kad postaješ duhovno zdrav, oslobađaš se najtežih bolesti.

Mi imamo duhovne oči i imamo duhovne uši. Čujemo u sebi kad nešto valja ili ne valja. Kako čujemo savjest ili svoju misao? Kako možemo ćuti Božji glas u sebi? Bog nam govori na stotine načina. Kad zašute svi glasovi izvana…kad zašuti glas podsvijesti…tad se čuje glas Boga. Katkad je za to potrebno deset, petnaest minuta tišine…i onda nas ispunjava toplina i radost. Bog želi da budemo zdravi!
Koliko je ljudi ozdravilo kad je povjerovalo da Bog želi njihovo zdravlje! Mi sprečavamo našu vjeru kada mislimo da Bog želi našu bolest!!! Treba se obratiti! Bog želi samo ljubav! Bog želi samo zdravlje! Bog želi samo mir!

06.10.2009.

«Gospodine, nauči nas moliti»

Čovjek ne može znati moliti, on mora učiti. Boga se ne može naći već ga se mora tražiti.. Dok ga tražimo, onda smo s njime. Nezgodno je uvijek na isti način moliti. «Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj molitvu!»
«S kim si, takav si» - kad molimo onda smo s Bogom, postajemo poput njega…
Onaj koji kaže da zna moliti…taj je prestao tražiti Boga.

Na hagioterapiju dolaze ljudi iz: Švedske, Belgije, Nizozemske, Njemačke, Austrije, Srbije… Ljudi su fascinirani hagioterapijom.
U hagioterapiji se prepoznaje odnos duha i tijela.
Čovjek čineći zlo ubija svoju duhovnu dimenziju.

Otkud to da ljudi danas imaju potrebu da spajaju medicinu u svećenstvo?

Što je bitak? Tko je bitak?

Temelj svega što postoji je duh, a Bog je apsolutni duh. Bog je dobro, čista ljubav.

Sve što smo proživjeli na Zemlji će biti s nama na nebu.

Stres, strah slabosti…
Mnogi se boje za opstanak naše države! Jedna je gospođa prišla Tomislavu Ivančiću sa tvrdnjom da je Hrvatska brod koji tone, a on joj je odgovorio da je pod tuđom vlasti postojala i opstala zajedno sa nacijom 900 godina!
Zašto se narod boji? Jer ga mediji straše! Zašto ga mediji straše? Jer im je to u interesu.
Bog je naš jedini prijatelj. Sve stvari postaju jasnije, kad se čovjek podigne na razinu duha.

Danas se čini da su ateisti ugroženi, jer ne nalaze argumente za svoja utemeljenja. Čak je i u novinama nedavno osvanulo kako traže osnivanje vlastite udruge. Gdje je problem? Oduvijek je ateizam bio nemoguć. Kršćani su morali biti ateisti kako bi postali kršćani. Zašto? U davno doba Grčke i Rima postojali su hramovi. A kršćani nisu vjerovali u nikakve bogove. Oni su izabrali jednog čovjeka, Isusa iz Nazareta i njemu su vjerovali. Kršćani ne vjeruju u boga, nego u Oca, Sina i Duha Svetoga. Oduvijek su bilo proganjani, jer se nisu htjeli klanjati bogovima. Time su postojali neprijatelji Rimskoga Carstva i bivali progonjeni.
Ateista je danas sve manje, jer su sa svih strana uvjereni da ima Boga.

Mala beba već zna da Bog postoji . Bebe razumiju sve, jer razumiju srcem. Za Boga smo saznali u začeću. Otac i majka su nam dali psihu i tijelo, a našu duhovnu dušu nam je dao Bog. Bog nam je dao nevinu dušu, ali čim smo ušli u utrobu majke primili smo istočni grijeh. Čim se duh spojio sa psihofizičkim..tu nastaju problemi… I zato je potrebno djetetu posebice do četvrte godine davati puno pažnje i ljubavi kako bi to dijete osjetilo da ga Bog nije napustio, da ga Bog i dalje voli.

Ateist je samo čovjek koji ne želi prihvatiti Boga. Svaki čovjek želi biti dobar. Ateist ljubi svoje prijatelje, obitelj, trudi se biti moralan i time je s Bogom. Njega koči religija, on se pita kako ljudi vjeruju i idu u crkvu, a toliko su daleko od Boga. Jedno je Crkva, jedno je kršćanstvo. Gandhi je jednom prilikom rekao: «Da nema vas kršćana mi bi odavno bili kršćani.» Potrebno je napravit zaokret!

Bit zla je razarati život. Istina je uvijek nešto što pripada znanosti, Ideologija je najveći neprijatelj istine i znanosti.
Stručno povjerenstvo iz Petrove bolnice je izjavilo da život započinje začećem.
«Malo znanosti donosi ateizam.» Nemoguće je misliti, tražiti istinu, intelektualno gledati život, biti umjetnik bez Boga. Postoji uvjerenje iznutra i izvana. Ne možete gledati, a govoriti: «Ne vidim!» Kad bismo voljeli ateiste, ne bi bilo ateista.
Zavolimo sebe, zavolimo one koje smo ogovarali.. Spoznati znači spojiti se s Bogom. Voljeti znači, mijenjati sebe. Dvojicu možeš spasiti kada voliš onoga kojeg si donedavno ogovarao!

U našem mozgu postoji modul – BOG. Mozgom stvaramo duhovnost. Kako dušom, tako i mozgom spoznajemo. Mozgom molimo i spoznajemo Boga. To su noviteti koje donose neuroznanstvenici. I sama znanost ne može više opovrgnuti Boga.

Um spoznaje cjelinu, a razum mora secirati.

Čitaj Bibliju! Nađi za nju posebno mjesto u stanu, ponavljaj ono što si pročitao. Razmišljaj o tome…probaj zapamtit…postavljaj pitanja…

Jesmo li stvarni ili formalni kršćani?

Zapitajmo se!

«Gospodine, nauči nas moliti.» 16.06.2009.

Rasti u nedogled! Naš život je razvoj, rast…
Danas si bolestan, sutra ćeš biti zdrav.
Danas si tužan, sutra ćeš biti sretan.
Bit je u promjeni, najveća bolest čovjeka je da se fiksira na to da je sada prehlađen, da mu je sada loše, da je sad doživio prometnu nesreću, da ga je sad napustio partner… Kada se vežemo za to stanje i ne puštamo ga…postajemo bolesni. Kada padnemo u bunar ne smijemo gledati dolje! Nego gore! Gledaj kako ćeš se izvući.
To je prvi princip hagioterapije.
Bog će prvo gledati naš duhovni razvoj, koliko smo se razvili.
Najteže je ljudima koji su se fiksirali na jedno. Najteže je biti umirovljen…da je sada vrijeme mira. Bitno je tražiti nešto novo.
Dosada ubija! Tada odlazimo nazad..
Trebamo se stalno dizati na duhovnu razinu! Bog ti je darovao duh. Nema granica čovjekovu napretku. Negativne misli umaraju i povezane su sa psihofizičkom razinom.
Nikad se ne zadovoljavaj sa onime što je…uvijek idi dalje, vrijeme ide dalje…

Kako liječiti duhovnu dušu? Nema zdravog čovjeka, svatko je bolestan. Moramo raditi na sebi.
Razmišljaj, spoznaj što možeš dobro napraviti. Spoznaj to…treba ti volja, želja i onda učini to!
Život je postojanje i bitak. Ne drži život materija, nego život drži materiju. Samo je jedan uzrok svih naših patnji – zlo. Zlo nastaje u našoj slobodnoj volji. Bit zla je razoriti sve što je dobro. Dobro je bitak, postojanje. Zlo uživa razoriti život. Kako uništiti zlo? Ne smijemo se nikad suprotstaviti zlu. Zašto? Jer je čovjek nemoćan pred zlom. Zlo moramo prepustiti Isusu iz Nazareta. Nije nama da se suprotstavljamo zlu. Ne razmišljati o bolesti, o strahu, o otkazu, bankrotu i sl… Sv. Augustin kaže kako je Zlo jedno, ali se razbilo u bezbroj komadića. Kako zatvoriti prozore i zaštiti od zla? Tako da u sebi umnožimo dobro!
Ne smijemo analizirati zlo, ni pokazivati prstom na njega, ni analizirati grijehe…
Odlučimo se za dobro, za istinu..o zdravlju..kako postat imun? Dakle, bit zla je razoriti. U čemu je bolest duhovne duše, da je razorena! Kada npr. ogovaramo nekog mi smo jedno vrijeme nesposobno govoriti dobro. Kako si pomoći? Skupiti komadiće razorenog, vjerovati u dobro..

Pogledaj svoju kosu, zub, osmijeh, nogu, ruku…lijepa sjećanja, prijateljstva.. Kada to dobro skupimo u sebi, okrenuti smo dobrome. Zlo je uništeno onog časa kad si ti prešao na dobro!
Istina, dobrota i ljubav je tvoja snaga! Mi možemo izliječiti neku bolest, ali moramo postati imuni za kasnije. Radimo na našim krepostima, na ljubavi, na suosjećanju, na poniznosti, uslužnosti…Bit Đavla je da bira relativno dobro, materijalno dobro, koje je ograničeno.

Trebamo ignorirati zlo, trebamo se baviti dobrim. Odlučimo govoriti i činiti dobro!
Jedna vijest, jedno ogovaranje, jedna loša misao…razara, uništava..postajemo robovi, zlo ulazi u nas. Koliko smo mi katkad glupi, a zlo lukavo…
Moramo se vježbati biti strpljivi…postajmo imuni!
Moramo se vježbati u dobrom govoru, čistoći, upornosti, ljepoti…

Ne opiri se zlu! Samo Bog se može oprijeti zlu! Ništa ljudsko ne ide protiv zla! Zatvorimo vrata zlu! Vježbajmo se u dobrome!

Prihvatimo ljubav Boga! Molimo Boga da ga možemo voljeti! Bog stoji na početku svega!
Ja ne mogu do Boga, ali on može do mene!
Bog ne može zlo činiti niti nas na bilo koji način prevariti. Ne boj se, samo vjeruj! Vjera je povjerenje!

Praštajmo kako bi bili bliže Bogu. Moramo u sebi vidjeti puno dobra..vidjeti u osobi koja nas je povrijedila dobro…znati da nas dubine te osobe vole i tek onda oprostiti.

U našem životu su bitni sakramenti….primanje Duha Svetog. Isus liječi. Nedjeljom ga slavimo, neki i svakodnevno, još bolje.

Ja mogu, ja hoću, ja vjerujem! 

«Znam kome sam povjerovao!» (Bogu)

Zavoli sebe, svoje tijelo, slušaj svoje reakcije…zagrli sebe, svoju dušu.

«Ljubite neprijatelje svoje», govorio je Isus. Molite za svoje neprijatelje.

Kad se odričeš nevjere i sumnje ti postaješ čovjek kojemu vjeruju. Kad se odričeš ogovaranja, tebi se ljudi povjeravaju. Kad oživljavamo dobrotu i ljubav u sebi…mi to postajemo.

Često govorimo o Bogu, o krunici, a ne pokazujemo Boga… Pokažimo ljubav, nježnost, dobrotu…