www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 stu 2017 11:09

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 97 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 25 lip 2014 09:24 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
@SlijepiPutnik sorry,nikako odgovorit na tvoj post,al evo. :)

Probat ću još malo objasnit.Uglavnom,sve ovo u vezi hagioterapije sam napisala ,jer svjedočim iz svog iskustva.
Da nemam iskustvo,nema šanse da bih išta o tom pisala.Ali isto tako znam da ne odgovara svima hagioterapija
i da nije baš svima pomogla.Al to je normalno,nismo svi isti.Svatko ima neki svoj put produbljivanja vjere.
Kažem i svjedočim da je moje obraćenje od formalnog vjernika krenulo baš preko hagioterapije.
Netko je išao na duhovnu obnovu kod fra Ive Pavića,netko u Tabor,netko kod vel.Zlatka Sudca itd.,a ja,pošto
sam više tip osobe ,koja voli pročitati i promisliti u tišini o nekim stvarima,sam počela čitati knjige prof.Ivančića
i najviše slušati njegovu emisiju na HKR-u,al u početku nisam ni ja razumjela puno toga.
Al s vremenom,malo pomalo,primjenjujući u praksi te neke korake koje bi Ivančić rekao-evo konkretno ovo:

1.SABERI SE-povući se negdje u osamu,sabrati se,zapravo pokušati ne misliti ni na što,a onda;

2.SLUŠAJ RIJEČ-pokušaj čuti ono što ti Bog govori,zapravo pokušaj čuti molitvu iz srca
i tu dolaze obično riječi iz psalama i iz Biblije npr."I da mi je dolinom smrti proći...",ili
"Ne boj se ne strahuj,jer kuda god pođeš s tobom je Gospodin Bog tvoj." ili Slava Ocu...,ili samo Isuse,pomozi mi itd;

3.MOLI ZA DAROVE DUHA SVETOGA-mudrost,razum ,savjet,jakost ,znanje ,pobožnost,strah Božji;

-i to tako iz dana u dan,jer to je zapravo molitva,u početku se treba jako truditi da se uopće sabereš,
ali s vremenom,strpljivošću i upornošću,počneš primjećivati promjene unutar sebe,
to su u početku minimalne promjene,ali kako vrijeme ide, sve lakše se počneš sabirati,
čuješ Riječ u sebi sve češće i češće,dođe jednostavno sama od sebe,
a počneš i primjećivati darove Duha Svetoga-npr.podneseš neku situaciju mirno i staloženo,
koja bi te prije odmah izbacila iz takta,shvatiš da si jači unutra nego prije ili
počneš ići na misu bez ikakvog opterećenja i navike i počneš tu misu malo pomalo doživljavati na jedan potpuno drugačiji,
bolji i dublji način i zapravo jedva čekaš kad ćeš na misu,a ne kao prije-samo iz navike i jer se to mora itd.

Ovo su moja iskustva,a ima ih još puno i mogu svjedočiti o tome kad god treba,
ali ako se nekom to ne sviđa ili ako preferira drugačije načine obraćenja i vraćanja Crkvi,
kažem hvala Bogu,jer stvarno svatko ima svoj put,ničiji nije isti.
Svako svjedočanstvo o obraćenju je ogromno,npr. za sve koji su bili u Šurkovcu i koji svjedoče
o svojim promjenama nakon što su bili tamo ,pa mogu samo reć Bože,hvala ti i samo da nas se što više obrati,nije važno gdje.
To je bit cijele te priče,a ne koji je svećenik ili karizmatik bolji ,čija mi se priča više sviđa ,ma to nije važno.
Slušala sam ja i patera Linića,i vel.Sudca i don Damira i fra Ivu Pavića i svi oni nas upućuju na isto
ali naravno svaki na svoj način,svatko od njih ima svoju karizmu i zapravo se svi nadopunjuju.
Svatko od njih bi rekao nešto što je meni u određenom trenu pomoglo da shvatim nešto novo.
Hvala Bogu što imamo toliko karizmatika preko kojih se ljudi obraćaju,to nije mala stvar i to nam je dar.
Ali,kod mene je krenulo sve od prof.Ivančića,zato ovo tu pišem.
Važno je da se svi vratimo na pravi put i da stanemo uz Crkvu ,al ono do kraja,
jer bez Crkve za katolika,nema napretka u vjeri.
Znam iz svoje vlastite kože.
Jasno mi je da ove riječi iz hagioterapije mogu zbuniti i da zbilja znaju djelovati kao new age,ali opet ću ,ne znam po koji put
reći da nisu new age i da imaju itekako smisla,ali ne kad ih se izvlači iz konteksta ,onda stvarno djeluju zbunjujuće.
Pa radi toga mislim da neću više stavljati zapise iz emisija,jer shvaćam da sve to može zbuniti kad se samo pročita na prvu.
Stavljala sam ih ,a i pišem sada o tome,jer bi voljela da to nekom pomogne,jer meni je,al negdje sam već napisala,
forum je virtualna stvarnost ,pa nekad sve djeluje apstraktno.
Opet sam napisala ogroman post od ,al šta ću kad moram objasnit,ne mogu to pustit. :)

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lip 2014 21:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 186
Podijelio: 19 zahvala
Zahvaljeno je: 70 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
ita napisao:
SlijepiPutnik



sorry,nikako odgovorit na tvoj post,al evo. :)

--- Sve 5! Ma daj, tko sam ja?

Probat ću još malo objasnit.Uglavnom,sve ovo u vezi hagioterapije sam napisala ,jer svjedočim iz svog iskustva.
Da nemam iskustvo,nema šanse da bih išta o tom pisala.Ali isto tako znam da ne odgovara svima hagioterapija
i da nije baš svima pomogla.

--- OK!

Al to je normalno,nismo svi isti.Svatko ima neki svoj put produbljivanja vjere.

--- Univerzalna rjesenja ne postoje. Istina ne ovisi o promatracu, ona jednostavno jest "Ja Jesam".

Kažem i svjedočim da je moje obraćenje od formalnog vjernika krenulo baš preko hagioterapije.

--- Slava Bogu! Obracenje nije stanje, vec dinamika/promjena koja bi trebala trajati cijeli zivot. "Za sebe si nas Gospodine stvorio i nemirno je srce nase dok se ne smiri u Tebi." sv.Augustin

Netko je išao na duhovnu obnovu kod fra Ive Pavića,netko u Tabor,netko kod vel.Zlatka Sudca itd.,a ja,pošto
sam više tip osobe ,koja voli pročitati i promisliti u tišini o nekim stvarima,sam počela čitati knjige prof.Ivančića
i najviše slušati njegovu emisiju na HKR-u,al u početku nisam ni ja razumjela puno toga.

--- Svi smo djeca Bozja, koja samo znaju "tepati".

Al s vremenom,malo pomalo,primjenjujući u praksi te neke korake koje bi Ivančić rekao-evo konkretno ovo:

1.SABERI SE-povući se negdje u osamu,sabrati se,zapravo pokušati ne misliti ni na što,a onda;

--- Slazem se da je za molitvu i konteplaciju potreban mir i sabranost. Duhovni mir i sabranost su unutarnje milosti, i kao takve ne ovise o nama i uvjetima oko nas, ali je potrebna nasa volja/predanje (interpretacija Filotea- sv.Franjo Saleski). A sv.Ivan od kriza kaze: "Gospodin je stvorio cijeli svemir jednom rjecju i tu je rijec izrekao u sutnji."- sto bi znacilo- izgovara samo jednu rijec, to jest svoga Sina i uvjek je izgovara u vjecnoj sutnji, pa ju samo u sutnji mozes cuti.
Nemoguce je nista ne misliti. Ovako kaze sv.Thomas More:
"Zabavi svoj um dobrim mislima ili ce ga neprijatelj opsjesti zlim jer prazan ne moze biti."

2.SLUŠAJ RIJEČ-pokušaj čuti ono što ti Bog govori,zapravo pokušaj čuti molitvu iz srca
i tu dolaze obično riječi iz psalama i iz Biblije npr."I da mi je dolinom smrti proći...",ili
"Ne boj se ne strahuj,jer kuda god pođeš s tobom je Gospodin Bog tvoj." ili Slava Ocu...,ili samo Isuse,pomozi mi itd;

--- Konteplacija+strelovite molitve...preporucio bih ti upute sv.Ignacija Layole. Svi isusovci su obavezni proci duhovne obnove svoga utemeljitelja, pa je morao i prof.Ivancic ( vjerovatno ih i sam vodi), tako da to nije nista novo.

3.MOLI ZA DAROVE DUHA SVETOGA-mudrost,razum ,savjet,jakost ,znanje ,pobožnost,strah Božji;

-i to tako iz dana u dan,jer to je zapravo molitva,u početku se treba jako truditi da se uopće sabereš,
ali s vremenom,strpljivošću i upornošću,počneš primjećivati promjene unutar sebe,
to su u početku minimalne promjene,ali kako vrijeme ide, sve lakše se počneš sabirati,
čuješ Riječ u sebi sve češće i češće,dođe jednostavno sama od sebe,
a počneš i primjećivati darove Duha Svetoga-npr.podneseš neku situaciju mirno i staloženo,
koja bi te prije odmah izbacila iz takta,shvatiš da si jači unutra nego prije ili
počneš ići na misu bez ikakvog opterećenja i navike i počneš tu misu malo pomalo doživljavati na jedan potpuno drugačiji,
bolji i dublji način i zapravo jedva čekaš kad ćeš na misu,a ne kao prije-samo iz navike i jer se to mora itd.

--- Slava Kristu! Iz molitve sv.Nikole iz Flue:
"Znam da mi unutarnja sloboda neće biti poklonjena, da ona košta mnogo borbe, odricanja i zdrave tvrdoće. Neka me
košta toga, jer radi se o mom oslobođenju, kako bih
mogao zauvijek primiti tebe u svoj život."
"Ako u radosti i sutnji podnosis nepravdu, budi siguran, da si covjek Bozji" sv.J.M.Escriva

Ovo su moja iskustva,a ima ih još puno i mogu svjedočiti o tome kad god treba, ali ako se nekom to ne sviđa ili ako preferira drugačije načine obraćenja i vraćanja Crkvi, kažem hvala Bogu,jer stvarno svatko ima svoj put,ničiji nije isti.

--- Slazem se, samo ako taj put ne odstupa od ucenja Crkve, zato nam je potreban "dobar" duhovnik. Sv.Ljudevit Monfort: "Ne treba biti previse lakovjeran, ali ni previse kriticki nàstrojen i u svemu treba odrzavati zlatnu sredinu ako se zeli saznati gdje je istina i krepost."

Svako svjedočanstvo o obraćenju je ogromno,npr. za sve koji su bili u Šurkovcu i koji svjedoče
o svojim promjenama nakon što su bili tamo ,pa mogu samo reć Bože,hvala ti i samo da nas se što više obrati,nije važno gdje.

--- Slazem se, ali ima tu svacega (da ne sirimo temu). "Ne pricaj bliznjem o ljubavi: ljubite ga!" sv.Augustin
"Procjenjuj covjeka prema djelima radije nego prema rjecima- jer, mnogi lose postupaja, a krasno govore". Mathias Claudius

To je bit cijele te priče,a ne koji je svećenik ili karizmatik bolji ,čija mi se priča više sviđa ,ma to nije važno.
Slušala sam ja i patera Linića,i vel.Sudca i don Damira i fra Ivu Pavića i svi oni nas upućuju na isto
ali naravno svaki na svoj način,svatko od njih ima svoju karizmu i zapravo se svi nadopunjuju.

--- Jasno! U sredistu je Krist ili bi trebao biti.

Svatko od njih bi rekao nešto što je meni u određenom trenu pomoglo da shvatim nešto novo.

--- Duh je taj koji dotice i mijenja srca...uvijek neposredno i na osoban nacin.

Hvala Bogu što imamo toliko karizmatika preko kojih se ljudi obraćaju,to nije mala stvar i to nam je dar.
Ali,kod mene je krenulo sve od prof.Ivančića,zato ovo tu pišem.
Važno je da se svi vratimo na pravi put i da stanemo uz Crkvu ,al ono do kraja,
jer bez Crkve za katolika,nema napretka u vjeri.
Znam iz svoje vlastite kože.

--- Slazem se. Uz malo jasniju strukturu i red, kako nebi dolazilo do podjela, koje su sada prisutne. Ne u Crkvi vec u glavama "vjernika". Sv.Efraim Sirijski: "Crkva je zajednica gresnika koji neprestano trebaju obracenje."

Jasno mi je da ove riječi iz hagioterapije mogu zbuniti i da zbilja znaju djelovati kao new age,ali opet ću ,ne znam po koji put
reći da nisu new age i da imaju itekako smisla,ali ne kad ih se izvlači iz konteksta ,onda stvarno djeluju zbunjujuće.

--- O tome i govorim. Nejasno i mnoge moze odvesti u zabuldu. Tebe hvala Bogu nije. Ali za mene je hagioterapija otvoreno pitanje o kojemu ne zelim formirati misljenje...po plodovima cete ih raspoznati...
Da se ne ponavljam copy/paste: Jedina prava znanost o dusi je znanost i ucenje KC. A ova hagio terapija je kao neki medjuprostor izmedju
religije (za one koji vjeruju) i filozofije/samopomoci,
odnosno etike (za ostale). Znaci nije ucenje Crkve, iako
nije u suprotnosti sa ucenjem KC, jer ju provodi katolicki
svecenik. Znaci kao duhovna teretana? To mi je
neshvatljivo. Ili jesi ili nisi, nemoze se u duhovnosti biti
izmedju. Znaci hagioterapija ne uci potpunu istinu
(samo dio?).


Pa radi toga mislim da neću više stavljati zapise iz emisija,jer shvaćam da sve to može zbuniti kad se samo pročita na prvu.

--- Nedaj se obeshrabrit. Sv.Bernard Sienski :"Najprije moras sam vjezbati sve sto zelis nauciti druge." ili bl.A.Stepinac: "Bog ne trpi one koji miruju, a predodredjeni su za borbu"

Stavljala sam ih ,a i pišem sada o tome,jer bi voljela da to nekom pomogne,jer meni je,al negdje sam već napisala,
forum je virtualna stvarnost ,pa nekad sve djeluje apstraktno.

--- Glavna je iskrena nakana i dobra volja. A Gospodin i po krivim crtama pise ravno. Postoji oblak koji nam Ga "skriva" uvijek za na se dobro i na vecu slavu Bozju. Sto li je slava Bozja nego nase najvece dobro?

Opet sam napisala ogroman post od ,al šta ću kad moram objasnit,ne mogu to pustit. :)

--- plus jos moj odgovor koji ces samo ti Ita procitat...valjda? 8)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 lis 2014 14:16 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 07 sij 2013 09:26
Postovi: 5
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Status: U braku
emisije s katoličkog radija koje vodi prof Tomislav Ivančić i druge teme

https://www.youtube.com/channel/UCpj2LQ ... JEU7_0Za6Q


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 stu 2014 12:12 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Prof. dr. Tomislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije, govori o iskustvima koja je stekao
u četrdesetljetnom radu s mladima te početcima hagioterapije i važnosti liječenja svetim.

Velečasni Tomislave, drugi dio našeg razgovora započet ću pitanjem o prvim danima onoga
što je kasnije u Vašoj djelatnosti postalo tako snažno prepoznatljivo.
Mislim na početke sedamdesetih godina kad ste započeli predavati vjeronauk
srednjoškolcima i studentima u Zagrebu te na nastanak zajednice Molitva i Riječ.
Kako je sve počelo?

Kad se toga sjećam duboko sam svjestan da čovjek ne raspolaže svojim životom; netko drugi vas postavlja u život i svijet.
Tako je to bilo i u Zagrebu. Nakon što sam se vratio iz Rima, gdje sam doktorirao teologiju –
vratio sam se više-manje bolestan i držao sam da će mi trebati više vremena kako bih došao k sebi –
odmah su mi dodijelili predavati vjeronauk srednjoškolcima, a potom i studentima iz cijelog Zagreba.
Tada, 1971. i 1972., ni sam nisam znao kako bi to trebalo izgledati.
Šestorica studenata – četvorica kršćanina i dvojica ateista komunista – raspravljali smo cijelu godinu o toj temi.
Taj razgovor s komunistima uvijek je bio bez rezultata, rekao bih nula prema nula.
Potom smo odlučili raditi drukčije, u Svetom pismu i Crkvi tražiti teme, primjere i velikane-svece.
Počeli smo čitati Bibliju i shvatili smo koliko je važno obraćenje; shvatili smo,
ako čovjek iz svoga vanjskog svijeta ne krene prema Svetom pismu, nikad ne će postati kršćaninom.
Još gore, nikad ne će postati otkupljen, a to znači koristan za Crkvu, društvo i samoga sebe.

Nakon godinu-dvije takva rada postali smo svjesni da to nije sve i počeli smo moliti,
počeli smo vjerovati da je Bog tu, da čuje našu molitvu.
Mučilo nas je to da se toliko moli – koliko ljudi izmole krunica, koliko se moli u Crkvi!
– a ništa se ne događa, ne vidimo nikakve rezultate.


Kako ste išli dalje?

S druge strane, još kao pučkoškolac sam u svom selu, kad je moj župnik Maček počeo s nama moliti krunicu,
vidio da nas molitva i krunica mijenjaju, da postajemo više kršćani.
Kasnije je župnik uveo i pučki časoslov i osjetili smo kako se narod sve više i više okuplja.
Tako sam kao mladi svećenik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu
osjetio da u molitvi ima nešto što treba znati otkriti.
Pitao sam se što je to molitva i počeli smo moliti spontano dok nismo osjetili
da i spontana molitva može postati kao ona naučena i da i tu nešto manjka.
Onda smo počeli tražiti u Sv. pismu kako je Isus molio, kako su sveci molili, kako su molili starozavjetni velikani.

Otkrili smo da u molitvi naš duh mora biti s Bogom, što znači: moj duh može kontaktirati s Bogom, a ne moj jezik ili moj razum.

Tad smo počeli tražiti što je to duhovna dimenzija, kako se to čovjek spaja s Bogom,
koji to telefon ili mobitel, slikovito rečeno, spaja s Bogom. Osjetili smo da je to moguće i to je bila najveća radost.

U to vrijeme, bilo je to 1975., otišli smo u Davor, bilo je dvadeset studenata, gdje smo molili puna dva mjeseca.
Tada smo, ja 3. kolovoza, oni nešto kasnije, doživjeli duboka iskustva vjere i Duha,
tako da smo mogli govoriti kako smo razumjeli što su apostoli doživjeli na dan Duhova
i što to pokreće svece kroz povijest Crkve i uopće velike ljude u znanosti i kulturi da postanu veliki.
Čovjek, u kulturi, mora negdje imati izvor, neko iskustvo iz kojega može crpsti snagu da komponira, slika, piše …
Ili u znanosti, stalno dalje i dalje istraživati.

Otkrili smo da je duhovna dimenzija nešto što je slobodno od prostora i vremena,
da je uvijek ispred nas i da je važno slijediti je i polako pustiti razumu i tijelu da dođe do rezultata.



Počeli ste držati seminare za duhovnu obnovu Crkve?

Godinu kasnije, 1976., osnovali smo i časopis, a cijeli je Zagreb brujao
što se to zapravo događa u Frankopanskoj ulici, gdje smo djelovali.
Crkva se sve više punila, a dvije vjeronaučne dvorane bile su pretijesne,
ljudi su sjedili na prozorima, po dvorištu, na podu.
Ljudi su bili privučeni i fascinirani da se Boga može iskusiti i susresti.

To su bili početci, a potom me je kardinal Kuharić pozvao i rekao
da ono što smo iskusili trebamo prenijeti cijelom našem narodu.
Stoga je kardinal 15. rujna 1979. u Mariji Bistrici organizirao seminar na kojemu je sudjelovalo oko četrdeset svećenika,
nekoliko časnih sestara i laika. Tada sam držao četverodnevni seminar na kojemu je sudjelovao i kardinal.
To je bio početak seminara za duhovnu obnovu Crkve, a do danas sam održao oko tisuću seminara.
Fasciniran sam uspjesima seminara, riječ je o nečemu čudesnom.


Prije svega toga, u Vašoj trideset prvoj godini života, liječnik Vam je rekao da imate još dva mjeseca života.
Otada je prošlo četrdeset godina, a Vi ne da niste umrli, već ste danomice zauzeti i na raspolaganju ste vjernicima.
Što se dogodilo nakon iskrenih liječnikovih riječi, kakav je bio Vaš razgovor s Bogom?


Dogodilo se da sam tek nakon te liječničke dijagnoze mogao shvatiti što je evanđelje.
Nakon dvomjesečnih pretraga, a mislio sam da imam čir na želudcu,
liječnici su mi u bolnici u Műnchenu rekli da imam rak na gušterači koji se ne može ni operirati ni liječiti.
Preporučili su mi da idem kući jer ću za dva mjeseca umrijeti.

Otišao sam u bolničku kapelicu i ispovjedio se, a ispovjednik mi je rekao tako je to, mora se umrijeti;
kolegi svećeniku u sobi također sam priopćio da moram umrijeti, a on je odgovorio da, da.
Kad sam došao u Rim, kolege su me gledale kao mrtva čovjeka.

Kardinalu Kuhariću također sam napisao pismo, a on mi je odgovorio:
Dragi velečasni, kad već morate umrijeti, neka ta žrtva bude na korist naše nadbiskupije.
Dakle, svi su me bili otpisali.


Čekali ste smrt?

Smrt sam čekao pet-šest mjeseci, dobio sam na kilogramima,
a onda sam pomislio da ne vrijedi više čekati pa sam otišao u Rim završiti svoj diplomski rad.
Išao sam na kontrole, liječnici su govorili jest i nije u redu, a ja do dana današnjega čekam i pitam se što se dogodilo.

Ovo je važno: kad sam čuo dijagnozu strahovito sam bio potišten i pitao sam se što mi je činiti.
Bogu sam obećao svakodnevno moliti dva sata, postiti tri puta tjedno,
kroz deset godina svake godine bos hodočastiti u Mariju Bistricu … sve sam obećavao,
ali sam osjećao da Nebo šuti. Na sve moje riječi i obećanja Nebo je šutjelo.

A onda sam, treći dan, u Markovu Evanđelju pročitao: Ako tko hoće za mnom, neka se odreče samoga sebe,
neka uzme svoj križ i slijedi me. I: Tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život, taj će ga spasiti,
što me je duboko pogodilo. Počeo sam o tim riječima razmišljati, smirio sam se i,
oko 22 sata ili malo kasnije, rekao sam: Bože, spreman sam umrijeti.
Prihvaćam da ja ne mogu spasiti svoj život, to možeš samo ti.

Tada sam se, priznajem, osjećao najsretnijim u svom životu, bilo je kao da Gospu i Isusa vidim blizu sebe,
a kako ću za dva mjeseca umrijeti, moći ću ih zagrliti i kazati: Zašto mi se prije niste objavili?
Bilo je nešto čudesno u svemu tome – bio sam sretan što moram umrijeti!
Tada sam osjećao da sam svoj život već ispunio – kao bogoslov sam radio s djecom u svojoj župi,
surađivao sam na Radio Vatikanu – i bio sam sretan što ću uskoro morati poći.
K tomu, ne ću se više morati bojati liječnika i operacije, studija, ne ću morati biti profesor …

A onda je došlo nešto drugo. Doživio sam da je zakonitost duha različita od zakonitosti tijela.
Kad se po svaku cijenu želite spasiti, zapravo se odvajate od Boga,
činite nešto što vi ne možete, jer naša je sudbina u Božjim rukama.
Ne znam kad ću umrijeti, nisam mogao utjecati kad ću se roditi; i tada,
kad sam se svega odrekao, ostao mi je samo Bog, samo njegova volja, tad sam osjetio da mogu ozdraviti.
Tad sam otkrio da je paradoksalnost evanđelja prava zakonitost čovjekove duhovne dimenzije
i da se zapravo tu nalazi ono što mi nazivamo čudom kad čovjek ozdravi.

Kad čovjek tako prihvati svoj gubitak i smrt, tada počinje život.
Kad sam ljudima počeo govoriti na taj način, bezbrojni su ozdravili od najtežih bolesti.


Otkrili ste hagioterapiju?

Iza toga sam otkrio hagioterapiju, i još više, iz evangelizacije,
gdje sam uzeo kršćanski katekumenat, treći dio, koji govori o vremenu liječenja i vremenu prosvjetljenja.

Tu sam otkrio dio gdje čovjeku možemo pomoći molitvama oslobođenja,
molitvama unutarnjeg iscjeljenja, i zakonitostima čovjekova duha.
Otkrio sam da se tu beskrajno puno može liječiti naše tijelo.


Objasnite opširnije što je hagioterapija?

To nije ni pastoralni rad, nije dijeljenje sakramenata niti je naviještanje riječi Božje, nije ni psihoterapija.
Dakle tu nije riječ ni o psihičkom niti o religioznom području.
Religiozno, vjersko područje samo je jedan segment duhovne dimenzije čovjeka,
a psihoterapija je niža od duha, ona je na psihičkom području.
Hagioterapija je otkriće da čovjek osim vegetativnog dijela duše, pokraj psihičkog dijela duše,
ima i duhovni dio i da je to vrhunska sposobnost čovjekove duhovne duše i da je po tome čovjek postao čovjek.

Otkrio sam da je ta duhovna duša odlučujuća, ona može činiti čudesa jer je to izravno od Boga,
Knjiga postanka 2.7, Bog je sebe ulio u tu duhovnu dušu.
Također sam otkrio da ta duhovna duša ima cijeli svoj organizam,
ima sposobnost, intelekt, savjest, karakter pa sam pitao koje ime dati toj metodi.
To je zapravo metoda kojom se liječe duhovne bolesti, bolesti duhovne duše na duhovan način.
Tražio sam ime i otkrio da je to područje duhovne duše sveto.

Zašto? Jer je od Boga dano. Katekizam Katoličke Crkve nam kaže
da u trenutku začeća svakomu čovjeku Bog daje besmrtnu dušu; roditelji daju psihofizičko,
a Bog daje besmrtnu dušu. Prema tome, u svakom čovjeku sudjeluju Bog, otac i majka.
To što Bog daje može se liječiti samo Duhom Svetim, to ne mogu činiti ljudi.
Stoga mi se naziv hagioterapija učinio najprihvatljivijim.


Recepti hagioterapije?

Hagioterapeut otkriva da najprije postoji egzistencijalno pitanje čovjeka.
Čovjek ne zna otkuda dolazi, ne zna zašto je morao doći na svijet.
Majka i otac nisu vas ili mene naručili pa se pitam tko jest; moram živjeti, pitam se zašto;
nitko me nije pitao želim li se roditi; moram umrijeti, zašto me nitko o tome ne pita?
Što je smrt? Kamo idem? Zašto ni o čemu ne mogu odlučivati? Zašto moram biti zao, zašto moram griješiti?
Potom, zašto ne znam tko je gospodar prirode? Svi dolazimo i odlazimo kroz prirodu, ali čija je ona, od koga je?
Dalje, ne znamo što je život, proučavamo biologiju, a uopće ne znamo što je život, što je bios.
Ne znamo dokle se svemir prostire, gdje je zemlja, zašto zemlja postoji …

Beskrajno mnogo pitanja na koja nitko ne odgovara. Hagioterapijski se pitam: Tko mi može dati odgovor?
Tu nalazim Isusa Krista, on jedini ima snagu da mi odgovori i informaciju da pobijedim zlo, đavla i smrt.

Drugo pitanje, tzv. bazično, je kad dolazimo na svijet a nismo bili ljubljeni,
od roditelja i drugih oko nas, jedni fizički venu, drugi postaju neurotični, treći postaju agresivni ili zločinci.
Vidio sam da je to područje mimo svakoga interesa, a i kako ćeš to liječiti?

Treće, mogu kao osoba biti povrijeđen, moja savjest me boli, doživljavam grižnju savjesti,
a najviše samoubojstava događa se zbog grižnje savjesti, zbog krivice.

Otkrio sam da postoje drugi problemi, ovisnosti koje zarobljavaju slobodu, ne dopuštaju mi biti slobodnim.
Dakle riječ je o slobodi, ali i o kreativnosti; ako imam talent, a ne iskoristim ga, ja sam frustriran i besmislen.

Bezbroj stvari koje nitko ne rješava jer ne može. Tu je također pitanje Boga.
Kako će to psihijatri i psihoterapija riješiti? Nikako, jer ne mogu. To nadilazi psihijatriju.
Tu se vidi da čovjek ne može riješiti ta pitanja jer griješi; drugo, treba biti human čovjek i,
treće, međuljudski odnosi, trvenja – muči nas ili što smo nekoga povrijedili ili što je nas netko povrijedio.
I, napokon, odnos s Bogom, kako s njim ostati u vezi?


Takvim pristupom čovjek sve bliže dolazi do Boga?

Vidio sam da su to teške duhovne bolesti koje treba liječiti i metodu sam nazvao putevima do duhovnoga zdravlja.
Najprije sebi treba objasniti smisao života i duhovnoga.

Znanost ne zna tko smo, kamo idemo, zašto smo ovdje, zašto trpimo,
zašto patimo, zašto sam zao, zašto toliko oružja protiv čovjeka, što će biti sa mnom – ništa ne znamo.

Jedinu informaciju donosi Isus. Ta je informacija za mene znanstvena,
ona nije religiozna jer religije ne znaju kakav je Bog,
a Isus iz Nazareta je povijesna osoba, on meni kaže kakav je Bog.
To je kao da netko tko je bio u Americi kaže ovakva je Amerika,
tko je živio s Eskimima kaže ovako žive Eskimi;
Isus dolazi odozgor i kaže mi kakav je Bog, dakle on mi je informacija, on mi je snaga.

Drugo pitanje je što je s bazičnom nesigurnošću. Kad čovjeka povežem s Bogom,
ako te nitko nije htio i želio, Bog te je htio i želio, stvari se tako brzo rješavaju.
Npr. razne suicidalne misli, ovisnosti, depresije i slično.
Ako dostojanstvo čovjeka podignemo na višu razinu,
tebe nitko ne može povrijediti jer si zaštićen i zato imaš pravo na zemlji jer te Bog stvorio.
K tomu, ako čovjek radi, ako živi svoj talent, on je zaštićen.

Frankl kaže da ljudi imaju novaca i kruha, ali nemaju zašto živjeti.
Zašto bih ja studirao, zašto bih vam u ovom trenutku ovo govorio ako nema smisla,
zašto bih nekom bio prijatelj ako to nema smisla … Čovjek traži smisao, kaže Frankl,
a ako ne nalazi smisao život je besmislen i čovjek se ubija.
Čovjek može imati sve zdravo, tijelo i psihu, a ubija se.
To je dakle teško pitanje i vidio sam da čovjeku treba dati smisao,
dati mu svrhu života i pomoći mu da sam uvidi kako se život isplati,
da se isplati darovati i život. Zapravo su najveći sretnici naši branitelji kad su išli za domovinu,
za slobodu dati svoj život. Oni su sve dali za druge.
Oni su bili spremni sve izgubiti i zapravo su mučenici, a mi toga nismo dovoljno svjesni.
Na svim tim područjima otkrio sam beskrajno puno rana
i da su zapravo najteže bolesti, što potvrđuju i drugi autori, bolesti duha.


Prihvaćenost hagioterapije?

Sedamdeset posto psihičkih bolesti uzrokovano je na duhovnoj razini.
To znači da od sto bolesnika koje liječim, sedamdeset mogu izliječiti na području duha, što je strašno fascinantno.
Stoga nije nikakvo čudo što se hagioterpija tako brzo prihvatila –
tek sam 1990. u Zagrebu osnovao Centar za duhovnu pomoć – nakon četiri godine tomu sam dao ime i počeo školovati ljude,
a već djeluje u cijelom svijetu. U svakoj europskoj državi ima centar koji to radi,
a ovih dana u Međugorju su boravili ljudi iz Irske, SAD, Engleske i Škotske te učili hagioterapiju.
Ponekad se čudim otkuda toliki interes i odjek, uskoro idem u Ukrajinu i Južnu Koreju,
a sve to znači da je duh konačno ono područje koje će čovjeku moći svestrano pomoći.


Uvijek ste rado slušani, što potvrđuju i duhovne vježbe u Međugorju koje ste spomenuli.
Njima su se pridruživali i domaći vjernici, a propovijedi na večernjim sv. Misama koje ste tih dana slavili
ostavljale su snažan dojam. Središnja tema Vaših nagovora bila je,
što kazati današnjem vjerniku ili čovjeku koji teži za obraćenjem.
Naime, dok se na jednoj strani govori o životu, na drugoj vlada smrt.
Primjer: nedavno je Kanadska biskupska konferencija prosvjedovala protiv dodjele najvišeg državnog priznanja,
odličja, čovjeku koji je u svojim klinikama napravio preko sto tisuća pobačaja.

U svijetu se događaju dva suprotna kretanja. Jedno je kretanje znanstveno, recimo istraživači mozga,
na području neurologije; drugo, istraživači biologije; također istraživači filozofije, duha,
istraživači na području teologije, psihologije pa i fizike.
Svi konačno pokazuju i dokazuju da čovjek ne može biti ateist,
da je jasno da Bog postoji i da to čovjek znade od trenutka začeća.
Drugo je što neuroznanstvenici, istražujući mozak otkrivaju duh, i fascinirani su – dr. Kandel, dr. Amen, dr. Lipton, dr. Kolins.

Fascinirani su da je duh ono veličanstveno što čovjeka čini čovjekom,
što čini da može stvarati, pisati, misliti, dakle ono što životinja nema.
I pitaju se što je to, jer je riječ o velikoj zagonetki.

Filozofi izdaju debele sveske o tim istraživanjima, spomenuti znanstvenici također.
Treće što ti znanstvenici otkrivaju jest da i malo dijete znade da Bog postoji,
da postoji dobro i zlo, da čak i u našem mozgu postoji modul Bog, točka Bog, postoji konstitutiv Bog.
Tako postaje posve jasno da je etičko pitanje bitno, i kako dr. Amen kaže, ako ja negativno govorim,
ako sam nemoralan, doslovno razaram stanice mozga.
S druge strane ako sam moralan, čestit i pozitivan, ja izgrađujem i rehabilitiram svoje stanice.
Dakle sve što je Sveto pismo naučavalo, znanstveno je potvrđeno.

S druge strane fizičari dokazuju da postoji duh u svakom atomu,
a dr. Beck kaže da u svakoj stanici postoji duhovna komponenta,
duhovna dimenzija koja drži život, i to je život.
Stoga, ako hoćemo liječiti čovjeka, moramo znati što je duh,
a ne dijagnosticirati samo psihosomatski. To je taj element koji govori da se ne isplati zlo.

No kao da su danas uznemirene sve sile zla i sve moguće ideologije,
masonske, neokomunističke, neoliberalne, neonacističke itd.,
gube teren ispod nogu jer znanost je dokazala da su krive, da su ideologija, a ne istina.
Njima se danas žuri, Europi se žuri da izbaci Boga iz svoga ustava,
da se Bog nigdje ne spominje, da se čak ne spominje ni kršćanstvo,
a ne samo Crkva i Bog, pogotovo ne Crkva. Vidi se da su izgubili glavu.

Drugo, traže razne zakone o kojima narod ne odlučuje.
To znači da su sile zla i grijeha, sile negativnoga, sile koje hoće razoriti obitelj,
osobito spolnost, u krizi i stoga su agresivne, žele uništiti moral, etičnost, obitelj, Crkvu, vjeru u Boga i sve drugo.
To je dakle drugo kretanje koje se događa, i svakako će pobijedit ono koje je istina, a to je znanost, znanstveno kretanje.

Crkva ima sreću da ide u tom smjeru. Negativno će naravno napraviti zla jer je uznemireno.
Mi mislimo da je komunizam poražen, da je nestao, a nije, on se samo preobrazio.
Što znači perestrojka? To je unutarnje razaranje, neokomunizam koji je daleko opasniji nego prijašnji.
Prije smo znali tko nam je neprijatelj, znali smo kako ćemo se postaviti,
a danas ne vidimo gdje je neprijatelj, on iznutra razara.

(Izvor: Glasnik Mira)

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 stu 2014 14:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2014 20:21
Postovi: 232
Lokacija: zd
Podijelio: 166 zahvala
Zahvaljeno je: 99 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Status: U vezi
Bvb sve,
kroz svoj zivot sam se uvjerio da hagioterapija pomaze uvelike;slazem se da svatko ima svoj put do Boga,kreatora i jedinog smisla naseg zivota,izvan njega je sve frustracija i smrt.Neke ce Bog taknuti preko vlc.Sudca,don Damira,Ivancica,Fra Knezovica...da ih ne nabrajam sve,svaki ima svoj talenat koji su dobro iskoristoli,po mome misljenju.Ono sto je bitno jest nas svakodnevni osoban odnos sa Bogom,u tisini i u molitvi,daleko od buke,guzve;vrijeme u kojem cemo svakodnevne brige,boli i muke "ostaviti sa strane" i zagledati se u Boga,to je nasa snaga(uz sv.Misu i sakramentalan zivot).Bez toga zivot nema smisla,i ja sam se u to uvjerija na tezi nacin,slava Isusu :a1250: U svome zivotu prekohagioterapije sam naucio koliko je bitan oprost,prihvacanje samoga sebe,prihvacanje vlastitoga kriza,zivotnog okruzenja i svega sto do tada nisam mogao prihvatiti(u svome svjedocanstvu sam opisao ukratko put povratka Bogu),u najgorem periodu zivota sam imao milost da je moj psihoteraeut u Zd,(zena koja zivotom svjedoci zivoga Boga)upravo radila na principu hagioterapije,sluzbeno se ne zove to hagioterapija,ali uistinu jest.Ja nisam imao nista,ona je bila ta koja bi prije susreta kroz osoban susret sa Bogom primala svu ljubav,mir i radost i onda mi ju samo predavala,uistinu sam imao toliku srecu(Bog je blagoslovio).U samome pocetku nije bilo toliko razgovora o Bogu,samo o tome koliko sam vrijedan i dragocijen,kolike darove imam,ja sam bio u magli i mnogo dublje,neopisivo tesko stanje.Tek poslije sam ja poceo meditirati i razmatrati Boziju rijec,biti u sutnji,stavljao sam na papir sve ono sto trebam oprostiti i kome trebam oprostiti,kako prihvatiti sebe(jako je vazno zapisati sve to kako i prof.Ivancic kaze).Znaci na samome pocetku ja nisam radio nista,ona je imala sve i polako mi je otkrivala moju dragocijenost,jako je vazno da svi koji krenu na hagioterapiju to znaju,oni sun prazni ali hagioasistent nesmije biti prazan,time dokazuje da ne zivi ono o cemu prica,ubrzo kod takvoga vise nitko nece ni doci.Uglavnom,nakon tih prvih susreta sam poceo slusati hagioterapiju utorkom i imam je dosta na kompu,poceo sam zapisivati i rezultati su tu.Iako je kriz i dalje tu,u mom slucaju i jedna terapija jos uvijek;hagioterapija u mom zivotu ima velik znacaj.
Opet ponavljam,ne smatram da je ovo svaciji put do ozdravljenjna,do Isusa,ali svakako ga preporucam
Bvb

_________________
I call on the lord in my distress, and he answers me. -Psalm120:1

Moje svjedocanstvo za Boga,da se proslavi,ne za mene:svjedocanstva forumasa str.248,Mario


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 stu 2014 11:44 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
novi1 napisao:
Bvb sve,
kroz svoj zivot sam se uvjerio da hagioterapija pomaze uvelike;slazem se da svatko ima svoj put do Boga,kreatora i jedinog smisla naseg zivota,izvan njega je sve frustracija i smrt.Neke ce Bog taknuti preko vlc.Sudca,don Damira,Ivancica,Fra Knezovica...da ih ne nabrajam sve,svaki ima svoj talenat koji su dobro iskoristoli,po mome misljenju.Ono sto je bitno jest nas svakodnevni osoban odnos sa Bogom,u tisini i u molitvi,daleko od buke,guzve;vrijeme u kojem cemo svakodnevne brige,boli i muke "ostaviti sa strane" i zagledati se u Boga,to je nasa snaga(uz sv.Misu i sakramentalan zivot).Bez toga zivot nema smisla,i ja sam se u to uvjerija na tezi nacin,slava Isusu :a1250: U svome zivotu prekohagioterapije sam naucio koliko je bitan oprost,prihvacanje samoga sebe,prihvacanje vlastitoga kriza,zivotnog okruzenja i svega sto do tada nisam mogao prihvatiti(u svome svjedocanstvu sam opisao ukratko put povratka Bogu),u najgorem periodu zivota sam imao milost da je moj psihoteraeut u Zd,(zena koja zivotom svjedoci zivoga Boga)upravo radila na principu hagioterapije,sluzbeno se ne zove to hagioterapija,ali uistinu jest.Ja nisam imao nista,ona je bila ta koja bi prije susreta kroz osoban susret sa Bogom primala svu ljubav,mir i radost i onda mi ju samo predavala,uistinu sam imao toliku srecu(Bog je blagoslovio).U samome pocetku nije bilo toliko razgovora o Bogu,samo o tome koliko sam vrijedan i dragocijen,kolike darove imam,ja sam bio u magli i mnogo dublje,neopisivo tesko stanje.Tek poslije sam ja poceo meditirati i razmatrati Boziju rijec,biti u sutnji,stavljao sam na papir sve ono sto trebam oprostiti i kome trebam oprostiti,kako prihvatiti sebe(jako je vazno zapisati sve to kako i prof.Ivancic kaze).Znaci na samome pocetku ja nisam radio nista,ona je imala sve i polako mi je otkrivala moju dragocijenost,jako je vazno da svi koji krenu na hagioterapiju to znaju,oni sun prazni ali hagioasistent nesmije biti prazan,time dokazuje da ne zivi ono o cemu prica,ubrzo kod takvoga vise nitko nece ni doci.Uglavnom,nakon tih prvih susreta sam poceo slusati hagioterapiju utorkom i imam je dosta na kompu,poceo sam zapisivati i rezultati su tu.Iako je kriz i dalje tu,u mom slucaju i jedna terapija jos uvijek;hagioterapija u mom zivotu ima velik znacaj.
Opet ponavljam,ne smatram da je ovo svaciji put do ozdravljenjna,do Isusa,ali svakako ga preporucam
Bvb


:b112:
Hvala Bogu na tvom obraćenju.
I drago mi je da si napisao realno svjedočanstvo o hagioterapiji.
Znam da nekom pomogne,a nekom opet ne.
Ovisi šta čovjek očekuje,a naravno puno ovisi i o hagioasistentu.

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 stu 2014 13:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2014 20:21
Postovi: 232
Lokacija: zd
Podijelio: 166 zahvala
Zahvaljeno je: 99 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Status: U vezi
ita napisao:
:b112:
Hvala Bogu na tvom obraćenju.
I drago mi je da si napisao realno svjedočanstvo o hagioterapiji.
Znam da nekom pomogne,a nekom opet ne.
Ovisi šta čovjek očekuje,a naravno puno ovisi i o hagioasistentu.



Btb Ita,
naravno,Bog je sve napravio,ja sam samo sluga beskorisni,hvala Njemu na svemu,ja nisam nista ni ocekivao,moj zivot je bio zavrsena prica(to razumije tko je probao),ali kroz tu zenu mi je Bog govorio,hvala joj na svemu,tocno tako bi po meni trebao raditi svaki hagioasistent,naravno opet na svoj vlastiti nacin ali formula je ista-prije susreta provesti vrijeme sa Bogom koji daje lijek i to samo preneses pacijentu,tako jednostavno kad se odreces sebe.Nije to lako,ali jedini je to put,drugog nema,sve moguce propovjedi,sva ljudska mudrost i intelektualno znanje bez Boga je nista,malo,slabasno,ljudsko,samo Bog daje tu dimenziju i to je to

_________________
I call on the lord in my distress, and he answers me. -Psalm120:1

Moje svjedocanstvo za Boga,da se proslavi,ne za mene:svjedocanstva forumasa str.248,Mario


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 vel 2016 15:20 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Vlč. Tomislav Ivančić: Odricanje je snaga

"Ljubav je, poštovani čitatelju, temeljni zakon života.
Treba pri tome razlikovati riječi
voljeti i ljubiti.

Voljeti možemo dobro jelo, voće, sokove, vino.
Voljeti možemo neki posao ili neki auto, kuću ili namještaj.
Voljeti znači htjeti nešto imati, posjedovati, u nečemu uživati.
Voljeti sadrži u sebi djelić egoizma.

Ljubiti, međutim, znači osobu cijeniti, znači odreći se svojih užitaka da bi drugi uživao.
Ljubiti znači drugome darovati život, pomoći mu da uspije.
Ljubav i odricanje idu skupa. Naprotiv, voljeti i odricati se ,su suprotnosti.
Domovinu ljubi onaj koji je spreman za nju umrijeti.
Domovinu, pak, voli onaj koji u njoj uživa.
Ako te netko voli, tada će za te biti spreman mnogo toga učiniti ,ali samo dotle,
dok mu to pruža ugodnost i zadovoljstvo.
Onog časa kad mu više ne predstavljaš izvor zadovoljstva, prestat će te voljeti.

Ljubav je nešto drugo. Dijete može oboljeti, može postati majci nesimpatično,
majka ga unatoč tome ljubi i spremna je za njega umrijeti.
Voljeti i ljubiti treba razlikovati i u odnosima mladića i djevojke, muža i žene,
ili općenito muškarca i žene. Često mladi povrijede jedno drugo govoreći da se vole.
Oni jedno u drugome vide izvor zadovoljstva, užitka, zato su spremni i sagriješiti,
opteretiti savjest grijehom, udaljiti jedno drugo od Boga, a onda i od ljudi, da bi došli do užitka.
Oni se jedno drugom sviđaju i zato se vole.

Ako se mladić i djevojka počnu ljubiti, onda će jedno prema drugom biti toliko nježni
da neće moći povrijediti jedno drugo, jer znaju da bi jedno drugo ubili radi užitka.
Oni se doživljavaju negdje iznutra, kao osobe, i nikakva ih nesimpatija ne može udaljiti.
Njihova ljubav s godinama raste. Zato će pravi mladić i prava djevojka reći
da ne može povrijediti drugoga jer ljube jedno drugo. Strast i užitak odbijaju odricanje.
Naprotiv, ljubav zahtijeva da se odričemo. Ljubav je razapeta, da bi se život razvio.
Ljubiti drugoga znači kresati svoje strasti, sebičnosti, oholosti i taštinu, da bi druga osoba mogla živjeti.

Križ je najviši stupanj i znak ljubavi. Bog nas ne ljubi jer mu se sviđamo,
već zato jer želi da budemo vječni i sretni. Ima ljudi koji se bore za domovinu,
i traže nagradu za to. No ima i onih koji se bore i ne traže drugu nagradu osim svijesti
da su se borili za slobodu, mir, za domovinu. Prvi je vole. Dugi je ljube.
Oni su heroji, tragovi za njima ostaju svijetli i na njima se napaja čitava nacija.
Tako je i sa životom, brakom. Brak zasnovan samo na sviđanju, na zaljubljenosti ne može dugo opstati.
Naprotiv brak zasnovan ne samo na voljenju već i na ljubavi, na nježnosti, na povjerenju,
na spremnosti za žrtvu, siguran je i neće se nikada nasukati.

Najljepše je kad je netko spreman žrtvovati se za te. Najviše boli kad osoba,
koja kaže da te voli, sebično traži da te potčini, da služiš njezinim željicama, strastima i egoizmima.
Na tim granicama se raspada ili cementira bračna ljubav.
Traži li Isus Krist da uzmemo svoj križ, čini to zato da bismo istinski postali sretni i vječni.
Ako Crkva zahtijeva da odricanjem uđemo u korizmu, pokoru, žrtvu i post,
onda to čini zato da bi ti sutra izišao iz korizme s osjećajem punine,
dostojanstva, sigurnosti, vlastitog identiteta i svijesti da možeš činiti djela.
O, kako trebamo ljude koji će imati hrabrosti odricati se.
Domovina i svaki od nas ići će za njima. Možda ćeš se ti naći među njima u ovoj korizmi.
Neka te blagoslovi Bog.“

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 vel 2016 11:05 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
TOMISLAV IVANČIĆ: ŠTO TO ZNAČI VOLJETI DRUGE LJUDE?

Što to znači voljeti druge ljude?
Voljeti nekoga, to znači nekome dati do znanja da se na tebe može osloniti,
da ga ti u mislima nećeš nikada povrijediti, da nemaš u mislima ništa protiv njega.
Drugo, da riječima ga nećeš povrijediti.
Treće, da ga svojim djelima nikad nećeš povrijediti nego biti za njega.
Da on kraj tebe može imati miran život i sigurnu budućnost.
Da se uvijek može na tebe osloniti.
Da ga ti nikada nećeš osuditi.
Kada ga svi osude, da ćeš ti pred Isusom reći: Isuse, ja želim da ovaj čovjek dođe u nebo.
Dati mu do znanja da je lijepo što on postoji, to znači voljeti čovjeka.
Dati mu do znanja, da unatoč svega negativnog što ima u sebi,
unatoč toga ti si na njegovoj strani, jer ga razumiješ i poštuješ.
Mi obično mislimo da voljeti znači imati neke osjećaje – jel ima lijepi stas, kosu. To nije to.
Ljubav počinje tamo gdje svi osjećaji za nekoga prestaju.
Tad ga voliš.
Ljubav počinje tamo gdje je netko užasno težak.
Ljubiti ne znači očekivati da te netko voli. Ne, nego ljubiti znači ti njega voliš.
Time što ga voliš, omogućuješ da i on tebe počinje voljeti.
Ti postaješ vrata za nebo tim ljudima koje voliš, jer si spojen s Bogom, a Bog je ljubav.
Jer njima dopuštaš da te ne mogu baš ničim povrijediti.
Dostojevski je to lijepo rekao: Brate ti ne možeš više ništa učiniti da te ja ne volim.
Ja ću te uvijek voljeti.
Ti ništa ne možeš učiniti da te ja prestanem voljeti. To znači ljubiti nekoga.

Nije važno da li ovdje trpiš , nije važno šta moraš podnijeti ,
nego samo jedno je važno, voliš li ti čovjeka, voliš li ti sebe,
jesi li dovoljno pametan da vidiš, ovdje se ništa ne može imati.
Ovdje je samo jedno važno, činiti dobro čovjeku, voljeti čovjeka,
protiv nikoga ništa ne imati.


_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ožu 2016 11:05 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
BIT KRŠĆANSKE PORUKE

Ne vjeruj negativnosti, uvijek postoji izlaz
Bit kršćanske poruke jest obraćenje.
Znači da ne postoje nepromjenjive i tragične, katastrofalne životne situacije.
Uvijek se može nanovo početi i uvijek treba podignuti glavu i ići naprijed.


Propao ti je posao? Nemoj očajavati nego započni drugi.

Ostavio te bračni drug? Podigni glavu i shvati da sad počinje novi način života
i vašeg braka a to je da za njega moliš, Bogu zahvaljuješ i tako stojeći
pred Bogom otvorena srca vratiš svog bračnog druga.

Prijatelj te izdao? Počni još jednom s njim razgovarati.

Već si sto puta odlučio da nećeš riječima i govorom pogriješiti,
a opet te jezik prevario? Ne uznemiruj se. Odluči još jednom i to odlučnije, čitavim srcem.

Molio si pa nisi dobio? Ne brini se. Moli sada još upornije.

Opet si pao u teški grijeh, kojeg te stid ispovijedati? Nemoj tako.
Shvati da je bit kršćanskog života ne da si bez grijeha, nego da se protiv grijeha boriš,
a i kad padneš, da se ispovijedaš i tako ih uništiš.

Napravio si odluke da ćeš učiti, da ćeš napraviti neki posao,
da ćeš se s nekim sastati, a već nekoliko puta nisi to ispunio?
Ništa zato, odluči ponovo.

Bolestan si i misliš da se više ne možeš izvući? Za Boga nema nemogućih situacija.
Moli ga, uzmi najbolje lijekove i vjeruj da možeš ozdraviti.

Opominješ svoju djecu ili učenike u školi po ne znam koji put, a oni su uvijek isti?
Ništa zato, tvoje je da opominješ. Doći će trenutak kad će se oni popraviti.
Nekad treba kamen udarati devedeset i devet puta i tek stoti put on se raspukne.

Nije na tebi da dokineš bolesti, da dokineš grijehe,
nije na tebi da budeš samo uspješan, da budeš uvijek vjeran, da te svi hvale.
Tvoja prava bit je u tome da ne vjeruješ nijednoj negativnosti,
neuspjehu, nijednoj katastrofi, nijednoj smrti.
Iz svega postoji izlaz. To je obraćenje.


Dr. Tomislav Ivančić

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 97 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr