www.tebe-trazim.com

I ja mislim da ne bi trebala govoriti o svojoj prošlosti jer bi ga samo dodatno povrijedila i pojačala osjećaj nesigurnosti,osobito što kažeš da sada živite u čistoći,pa mu nebi baš bilo jasno da nisi tako postupala u prošlosti.Grijehe si ispovjedila i ostavi to prošlosti da pripada.
Bog te dragi blagoslovio,i dobro nam došla draga.

Hvala vam puno na vašim mišljenjima.
BVB

Hvala Magda na toploj dobrodošlici!

[quote="naggar"][quote="Sara2211"]Hvaljen Isus i Marija!
Ovo je moj prvi post ovdje, na Vasem forumu. Pisem Vam jer Vas vec neko vrijeme pratim, postove forumasa i pronalazim mudre savjete. Otvaram ovu temu jer mi je potrebna pomoc, a ne znam kome da se obratim.

Djevojka sam od 23 godine. Moj zivot nije bajka, ali nije ni horor, i ja u njemu uzivam. Ali osjecam se izgubljeno. Izmedju dva svijeta. Materijalnog svijeta i svijeta sa Isusom. Balansiram izmedju oba jer se ne mogu oduprijeti materijalnom svijetu, punom zamki i ''slatkih'' ponuda. Moji prijatelji odreda nisu vjernici. Tj., imaju sakramente ali ne vjeruju u Crkvu. Neki od njih su i nepokolebljivi ateisti. Mnogo puta ulazim u zustre rasprave sa njima braneci svoju vjeru, svoga Isusa ali kako da budem vjerodostojna u njihovim ocima kada ni sama ne zivim pravu vjeru? Smiju mi se da kako kao tako pametna djevojka mogu vjerovati u ''stvari kojih nema'', pa zar nisam bas ja ''iduci nositelj ovog drustva''? Pokusavam im protumaciti Evandjelje na svoj laicki nacin, onako kako ja mislim da ga razumijem. Ali ga ne zivim. To je ono sto me najvise opterecuje. Kako da budem vjerodostojna?

U vezi sam vise od 3 godine sa jednim prekrasnim, ali kroz zivot previse ranjenim mladicem. Njegova dobrota naprosto opija, njegova pokornost svojoj obitelji. On je u nasem drustvu, uz mene, jedini koji toliko-koliko dijeli sa mnom moje osjecaje i moju vjeru. Ali i on Boga smatra servisom, moli tek kada zagusti, a nedjeljom na misu ga se mora doslovno tjerati. Nekada uspijem, nekada ne. Ali ipak ode. Uspjela sam ga uvjeriti i usaditi mu tradiciju ispovijedi, pa barem za Bozic i Uskrs. Mnogo pricamo o nasoj vjeri, ja mu prenosim neka svoja iskustva, on postavlja mnoga pitanja. Ja naravno na sve ne znam dati odgovor. Planiramo zajednicku buducnost, obitelj i puno djece. Samo postoji problem. Njegova religioznost se utisava, ako skoro i ne gasi, kada smo sa nasim prijateljima. Uvijek kada krene rasprava o vjeri i Crkvi, njegovo sudjelovanje se odnosi na to da nas smiruje i da me tu i tamo podrzi nekim jedva cujnim ''da'' ili ''i ja tako mislim''.

Tesko mi je. Rastrgana sam izmedju svijeta u kojem zivim, svijeta zabave, neodgovornosti, glupiranja, mladosti. I svijeta u kojem zelim zivjeti ali ne znam poduzeti odgovarajuci korak. Svijeta sa Isusom, Marijom, svijeta punog milosti i milosrdja. Sto mogu napraviti da moji prijatelji, a posebno moj zivotni izabranik shvate ispraznosti u koje i sama cesto padam? Sto mogu napraviti za sebe, kako da se otrgnem? Ima li itko savjet kako da spasim i sebe i svoju ljubav i svoje prijatelje od ispraznosti zivota ili moguce vjecne smrti? Sama ne znam dati odgovor... Ocito sam jos uvijek preslaba...[/quote]

..pretjeruješ djete..
.imaš divnog dečka..
..koji će jednog dana postati i tvoj ..divan suprug..

[b]..NISI TI TA...koja će ga privesti Bogu..već..sam Bog..[/b].a ti moraš biti strpljiva...
..da on u tebi vidi..TU VJERU I LJUBAV..
..za kojom će i on krenuti...

.od riječi i od natjerivanja ..nema ..vajde..

..to može biti sutra..a možda za 30g..

..a ti ..Moraš izdržati sve to vrijeme ...Ljubeći ga..
..kao da je baš ..onakav..kakvo si ga ti zamislila.. [/quote]¸


Bog je toliko jednostavan.. A mi toliko volimo kalkulirati.. Ljubav je sve ono što piše u Hvalospjevu ljubavi. Takvom ljubalju nas On ljubi. Takvom ljubavlju moramo i mi ljubiti..
Sara, na dobrom si putu.. jer si svjesna svoje slabosti.

BVB

Nadam se da će i moje iskustvo pomoći:
2Sara:
Shvaćam što prolaziš jer i moja je priča slična, samo je moja draga supruga ona koja je mene svo ovo vrijeme vukla:
Ja jesam odrastao u vjeri, mada zahvaljujući sebi - jedini sam ja iz obitelji išao na mise, ministrirao, čitao na misama - a kuća nam je bila na 50 metara od crkve. I u jednom trenu samo sam se sve više i više počeo odaljavati, sve rjeđe ići na misu, sve je to postajalo sporedno, sve ostale stvari bitnije, vjeru sam počeo tumačiti onako kako je meni odgovaralo... i padao sam sve dublje i dublje.
Vjenčao sam se sa 20 godina - problemi od početka, stalne svađe...
Prije 2 godine sam odselio od svoje supruge jer nisam mogao više živjeti s tim svađama, uvjeravao se da je tako bolje i za dijete, bio s raznim ženama... došao do dna.
A ona je sve to vrijeme molila, sva njena rodbina je molila, moji roditelji su se vratili Bogu i počeli moliti - jedino ja sam i dalje išao svojim stazama i nisam želio čuti što mi pričaju.
I konačno je i mene Bog prosvijetlio - vratio sam se nazad, shvatio kolika sam budala bio, ispovjedio se (sa 30 godina sam imao prvu pravu ispovijed u svom životu - postio sam prije toga 2 dana, molio svu noć prije ispovijedi, a sama ispovijed trajala je gotovo 2 sata).
Sada pokušavamo iznova izgraditi novi život i čini se da smo na dobrom putu - molimo zajedno svaki dan, idemo na nedjeljnu misu, u Došašću smo sada krenuli i na zornice - sada živimo svoju vjeru. Konačno onako kako bi trebali.
Dakle, što u biti želim reći:
1. Nemoj dići ruke od svoga dečka - ali očito si trenutno ti ta koja treba povući za oboje - moli, Bog će dati ono što ga se zamoli od srca.
2. Ako i bude teško, sjeti se kako ne može sve doći istog trena - Bog zna kolika je cijena koju traži za ono što od Njega molimo - i zato ne odustaj jer ti molitve nije uslišao za dan ili dva.
3. Nemoj okrivljavati okolinu za stvari koje ti se događaju - i ti i tvoj dečko imate slobodnu volju koju vam nitko ne može oduzeti - to što drugi misle drugačije od tebe ne znači da i ti moraš tako razmišljati. Ti sama biraš u kojem smjeru ćeš upraviti svoj život i ne traži izlike u drugima.

2Dominion:
Kod pripreme za ispovijed nije bitno samo sjetiti se grijeha koje smo počinili. Bog od nas zahtjeva i da si sami oprostimo da bi nam On mogao oprostiti. Dakle, oprosti sama sebi da ti i On oprosti

Predivno Hrvoje svjedocanstvo.
Bogu hvala i Slava ,nista drugo ne mogu napisati .
Bog te neizmjerno ljubi.Pisi ti nama jos .

draga sara...kao da pričaš moj život...prije 3 godine. ja sam se tada obratila,doživjela isusa,zaljubila se u njega...odlazila na misu,služila u crkvi,totalno predana njemu...a moj dečko ,ono...sve nešto,je,pa nije...bila sam tako tužna zbog toga što ja nisam mogla prenjeti na njega onakvu ljubav koju sam ja gajila prema isusu..vapio je samo tamo gdje je htio da mu isus ispuni neke njegove planove...onda me prijateljica savjetovala "sve što želiš,moli od njega-sve pobjede dobi na koljencima...on če učinit ono što ti ne možeš...jer on zna kako doprijeti,on poznaje srce svakog čovjeka" tako sam napravila. odlučila sam da je on NJegova briga i da ču ga ja samo u svojim molitvama blagosiljati i zahvaljvati...ubrzo nakon toga došlo je do ogromne promjene..on u 3 godine nije propustio niti jednu službu,mili,čita,sve ovozemaljske titule su mu poput blata...upisao je teološki fakultet...oženili smo se prije te 3 godine,imamo sina samuela,kojem je on predivan otac...ma bog ga tako oblikuje...mene je isus naučio da mu vjerujem i da ne nosim ja čovjeka več da to prepustim njemu.kad sam otpustila njemu taj teret On je počeo činiti čuda ,a ja sam kao promatrač uživala u svakom trenutku...i još uživam.
a što se tiče toga da te privlače svjetske stvari...opusti se! najgore što možeš napraviti je hodati sa osječajem krivnje da stalno činiš nešto loše. jedino što moraš je biti "prikopčana" na njega... i on če mjenjati na način da za sve te stvari jednostavno nečeš imati potrebu. život sa isusom ne smije da bude pritisak,več avantura.

pozdrav svima....

htjela bi s vama podijeliti jednu svoje iskustvo koje me tisti vec neko vrijeme....

Obratila sam sam se u Taboru 2003 godine i od tada Bog i sve vezano za njega bilo mi je u na prvom mejstu i to je trajalo par godina...no nakon sto sam napustila pred dvije godine zajednicu franjevacke mladezi jer sam shavtila da moram dalje,svi su mislili da su Fsr,no medjutim ja sam se pocela udaljavati od Boga..nisam isla na mise,niti na ispovejdi,sve sam zapustila od molitve do hodocasca...no u zadnjih mjesec dana nakon smrti drage osobe koja je bila jaka vjernica pocele su velike smetnje u meni,izvana izgledam kao da mi nije nista a iznutra kaos,pocele su me muciti ruzne misli i negativni glasovi da sam luda,da cu zavrsit na psihijatriju itd,strahovi u meni,a narocito su jaki i te misli za vrijeme misa,klanjaja,mlotve krunice...cak sam krenula na zajendicu Krista kralja jer sam se pocela molit Bogu da me ozdravi,svaku vecer molim krunicu..i tada sam nasla i ovaj forum jer sam trazial po internetu kako da se toga rijesim,ja vjerujem Bogu,ali sad shvatila da jedan dan je super ,drugi koma,i znam da ja sam Njegovo dijete,ali zelim potpuno oslobodjenje od toga,zelim se vratiti Bogu a Zlo neda i stalno me napada tim mislima...narocito kad sam na misi,kad se molim i na klanjanju...htjela bi se kao prije u potpunosti predati Bogu al vise neznam kako jer znam da tim predanjem sve ce nestati...toliko se toga zelim rijesti da cu krajem prosinca ici na jedan dan u Tabor na seminar ozdravljenja i oslobodjenja...ako mi mozete pomoci hvala vam

Bog te blagoslovio draga sestrice...
Uzmi si vremena i dobro se preispitaj sto si sve radila u te dvije godine koje nisi posvetila Bogu,isla na mise i tu ces pronaci sama zasto se to desava.Uzrok postoji i on je u tebi.Nadi cim prije dobrog svecenika i napravi zivotnu ispovjed tako da budes dobila oprost i odresenje svojih grijeha.Mi mozemo jedino moliti za tebe ,a sve druge korake moras poduzeti sama.Bog tebe sigurno i dalje voli i ceka te da mu se bacis opet u zagrljaj.Budi jaka i odluci se cim prije za ispovjed.Ako ti Tabor nije daleko otidi tamo cim prije kad su duhovne obnove,petkom je ispovjed pa otidi i izmiri se s Gospodinom.BtB.