www.tebe-trazim.com

Hvaljen Isus i Marija!
Ovo je moj prvi post ovdje, na Vasem forumu. Pisem Vam jer Vas vec neko vrijeme pratim, postove forumasa i pronalazim mudre savjete. Otvaram ovu temu jer mi je potrebna pomoc, a ne znam kome da se obratim.

Djevojka sam od 23 godine. Moj zivot nije bajka, ali nije ni horor, i ja u njemu uzivam. Ali osjecam se izgubljeno. Izmedju dva svijeta. Materijalnog svijeta i svijeta sa Isusom. Balansiram izmedju oba jer se ne mogu oduprijeti materijalnom svijetu, punom zamki i ''slatkih'' ponuda. Moji prijatelji odreda nisu vjernici. Tj., imaju sakramente ali ne vjeruju u Crkvu. Neki od njih su i nepokolebljivi ateisti. Mnogo puta ulazim u zustre rasprave sa njima braneci svoju vjeru, svoga Isusa ali kako da budem vjerodostojna u njihovim ocima kada ni sama ne zivim pravu vjeru? Smiju mi se da kako kao tako pametna djevojka mogu vjerovati u ''stvari kojih nema'', pa zar nisam bas ja ''iduci nositelj ovog drustva''? Pokusavam im protumaciti Evandjelje na svoj laicki nacin, onako kako ja mislim da ga razumijem. Ali ga ne zivim. To je ono sto me najvise opterecuje. Kako da budem vjerodostojna?

U vezi sam vise od 3 godine sa jednim prekrasnim, ali kroz zivot previse ranjenim mladicem. Njegova dobrota naprosto opija, njegova pokornost svojoj obitelji. On je u nasem drustvu, uz mene, jedini koji toliko-koliko dijeli sa mnom moje osjecaje i moju vjeru. Ali i on Boga smatra servisom, moli tek kada zagusti, a nedjeljom na misu ga se mora doslovno tjerati. Nekada uspijem, nekada ne. Ali ipak ode. Uspjela sam ga uvjeriti i usaditi mu tradiciju ispovijedi, pa barem za Bozic i Uskrs. Mnogo pricamo o nasoj vjeri, ja mu prenosim neka svoja iskustva, on postavlja mnoga pitanja. Ja naravno na sve ne znam dati odgovor. Planiramo zajednicku buducnost, obitelj i puno djece. Samo postoji problem. Njegova religioznost se utisava, ako skoro i ne gasi, kada smo sa nasim prijateljima. Uvijek kada krene rasprava o vjeri i Crkvi, njegovo sudjelovanje se odnosi na to da nas smiruje i da me tu i tamo podrzi nekim jedva cujnim ''da'' ili ''i ja tako mislim''.

Tesko mi je. Rastrgana sam izmedju svijeta u kojem zivim, svijeta zabave, neodgovornosti, glupiranja, mladosti. I svijeta u kojem zelim zivjeti ali ne znam poduzeti odgovarajuci korak. Svijeta sa Isusom, Marijom, svijeta punog milosti i milosrdja. Sto mogu napraviti da moji prijatelji, a posebno moj zivotni izabranik shvate ispraznosti u koje i sama cesto padam? Sto mogu napraviti za sebe, kako da se otrgnem? Ima li itko savjet kako da spasim i sebe i svoju ljubav i svoje prijatelje od ispraznosti zivota ili moguce vjecne smrti? Sama ne znam dati odgovor... Ocito sam jos uvijek preslaba...

Draga Sara, radosna sam da imamo jednog člana više na forumu i da si to upravo baš ti. Dobro nam došla i dugo dugo ostala s nama .
Bila ti na ovom forumu Riječ Gospodnja na tvoju izgradnju a svaka molitva na blagoslov tvog života.

draga Sara, pišeš nam u svom prvom postu kako si izgubljena između dva svijeta. Iskreno, ja vjerujem da je teško, da se mnogi mladi ne mogu pronaći u ovim stranputicama svog života a crkvu da ne prihvačaju u pravom smislu rijeći. No vjerujem da si ti djevojka koja je pronašla pravi put. Koja zna koji su puti pravi i važni no okolina ti možda u nekim situacijama bude presudna pa kasnije shvatiš da si se malo izgubila.

Ja sam sigurna da će Isus na tvom putu i u svijetu dobra prevladati sa svojom ljubavlju koju i ti sigurno nosiš u sebi i oko sebe svojim najdražim, najbližim te prijeteljima.

Pišeš i da nisi jaka,
ja evo smatram da jesi jaka i hrabra jer potičeš ne samo sebe već i svog mladića da zajedno idete u crkvu i tako se duhovno izgrađujete.

Budi nam radosna na forumu, neka te Gospodin blagoslivlja da ne budeš između dva svijeta već da te vodi Duh Sveti kako bi uvijek srcem mogla prosuđivati i donositi dobre odluke i time bila sretna na pravom putu , putu koji vodi k Isusu Kristu a samim time i tvoji prijatelji uvidjeli ljubav Gospodinovu u tebi i preko tebe.

Draga Sara2211, dobro došla na forum.
Ovo o čemu pišeš tu gore i sama iskusim svako malo, i nakon 4,5 godine hoda s Isusom. I znaš što sam jedino pametno zaključila? Da me on sam nosi, čuva i brine o meni. Ja sam kolebljiva, podložna utjecajima, nesigurna, ali Bog nije kolebljiv ni prevrtljiv -- to je naša nada i snaga. Dovoljno da mu se samo obratim, već je ponovo tu i sve tmine se rasprše, kako kažeš opet sagledam onu drugu, duhovnu istinu naše egzistencije. Time sam samo naučila kako sam sama od sebe slaba, što je valjda i normalno, jer bez njegove milosti mi smo samo prazne posude, bez ljubavi Duha Svetoga što bi me povezivalo s Bogom, što bi me držalo da ne padnem u bespuća svijeta? Kakva bi morala biti moja narav, da ne podlegne zamkama svijeta i zloga sama od sebe..? Koliko god dobra bila po naravi, to mi ne bi nimalo pomoglo za spas duše, bez dara vjere.. Zato ne brini se, Bog te privukao k sebi, darovao ti je vjeru i sigurno ima svoj plan s tobom. Slušaj svoj unutarnji glas i dalje, traži ga svakodnevno u molitvi, i stvari će se polako slagati.. Zahvali Bogu za tako dobrog dečka.. "Prepusti Gospodinu puteve svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi."
I da zbilja, vjerujem da će boravak na forumu koristiti tvom duhovnom životu, meni koristi puno.
Ostani nam dugo.. Bog dragi blagoslovio tebe i tvoje najbliže.

..pretjeruješ djete..
.imaš divnog dečka..
..koji će jednog dana postati i tvoj ..divan suprug..

..NISI TI TA...koja će ga privesti BOGU..već..sam BOG...a ti moraš biti strpljiva...
..da on u tebi vidi..TU VJERU I LJUBAV..
..za kojom će i on krenuti...

.od riječi i od natjerivanja ..nema ..vajde..

..to može biti sutra..a možda za 30g..

..a ti ..Moraš izdržati sve to vrijeme ...Ljubeći ga..
..kao da je baš ..onakav..kakvo si ga ti zamislila..

Draga sestrice dobro nam dosla .
Sve svoje probleme predaj nasem dragom Isusu, i moli za svoga decka i za vase prijatelje predaj ih u Isusove ruke i u ruke nase drage Majcice.
Ti samo moli a Isus ce se pobrinuti za sve.
Bog te blagoslovio,tvoga decka i sve vase prijatelje.
_________________________
VJERU IMAJTE VJERU.
BOG JE LIJEK I LIJECNIK.

Draga Sara, dobro nam došla, nadam se da ćeš u druženju sa nama
pronaći i odgovor na pitanja koja te muče. Nije situacija tako teška,
po mom mišljenju, jer razmišljaš kao i svaka druga osoba koja se u
ovom današnjem svijetu koji sa svojim ponudama čini sve da ljude
odvrati od Boga, kako ostati vjeran svom Bogu. To je borba
koja nas prati čitav život, ali velika je stvar što si odabrala Isusa kao
svog Prijatelja i Boga kojemu se uvijek na kraju vraćaš. On jako
dobro zna što se odvija u duši svakoga od nas, ali borbu sa napastima
moramo izvojevati sami jer ne želi ugrožavati našu slobodnu volju.
Ali nikada On neće nas prepustiti valovima života da nas poklope jer
njegova nam je pomoć uvijek na raspolaganju, samo je trebamo
potražiti kroz vjeru i molitvu. Nema toga koji ne griješi, ali opet
shvatiš da nije dobro i opet je tu naš Gospodin koji nas čeka da
olakšamo dušu kroz ispovijed, i uvijek nanovo oprašta jer nas tako
dobro i poznaje i još više ljubi. Zato glavu gore, mladost je takva,
puna svega što život nosi i odnosi, godine prolaze a ti se uvijek
moraš suočiti sa novim danom koji dolazi i truditi se uz Božju pomoć
da ćeš od njega učiniti ono najbolje što možeš. Samo hrabro naprijed
draga Sara uz božji blagoslov i neka te uvijek čuva i prati zagovor
naše Majke Marije!

Hvaljen Isus i Marija!
Ovim se postom prvi puta javljam na ovaj forum. Čitajući Sarin post primjetila sam sličnosti s mojim životnim putem, pa se nadam Sara, da ću ti svojim postom barem malo pokušati pomoći.
Već neko vrijeme čitam ovaj forum i želim vam se svima zahvaliti što toliko dajete svoja srca za sve nas kojima je to potrebno! A najviše zahvaljujem i slavim Boga što vam je darovao tu milost da otvorite srca za nas!
Pokušat ću ukratko sažeti svoj život tj. neke događaje u prošlosti jer me upravo zanima koliku ona ima važnost u mojem budućem životu (iako ja svim srcem vjerujem u snagu iskrene Sv. Ispovjedi), tj. koliku zapreku ona može stvarati ako sad želim ići Isusovim koracima.

Oduvijek sam odgajana sa kršćanskim tradicionalnom vrijednostima, međutim ne i u kršćanskoj vjeri. Otac potjeće iz katoličke obitelji (baka i djed su me vrlo rijetko poučavali vjeri, ali bili su izuzetno vrijedni i jednostavni ljudi). Znam da je moja prabaka po djedovoj strani bila pobožna i danas kada pokušavam odgonetnuti zašto baš ja toliko vjerujem od čitave obitelji, imam osjećaj da je dragi Bog uslišao njezine molitve po meni. Majka je imala teško djetinjstvo iako nikad nije dopustila da ju itko zbog toga žali. Potječe iz muslimanske obitelji. Majka i otac su joj se rastali dok je imala 6-7 godina i ona odlazi živjeti sa ocem koji se kasnije ponovno oženio. Često se selila i mijenjala škole. Kada je bila djevojka, došla je u Zagreb kod sestre kojoj je čuvala dijete, a u međuvremenu završila je srednju školu. Zaposlila se i upoznala mog tatu. Krstila se i primila Sv. Pričest i Sv. Potvrdu. Na žalost, sakrament ženidbe nisu primili (ja se nadam jednog dana, ako im Bog da tu milost).

U odgoju mene i brata nisu imali gotovo nikakvu pomoć od obitelji što ih je ojačalo u međusobnoj ljubavi.
Moja je vjera imala uspona i padova... Često sam bila neshvaćena, a još češće se nisam niti trudila i molila da me Bog ojača u mojim nastojanjima. U mladenaštvu sam podlegla napastima bluda, i još gore.. činjenicom da ne radim ništa loše, jer sam to opravdavala mišlju da ću to napraviti samo s onim kojega volim (mislila sam da znam što je to ljubav). I tako sam se bolno razočarala u prvu ljubav kojoj sam darovala svoje djevičanstvo. Iz tog sam iskustva svoju najbolju prijateljicu uvijek savjetovala (po prevelikoj Božijoj milosti, jer toga se sama dalje nisam dpridržavala) da to ne učini prije braka, i hvala dragom Isusu što sam Mu u tome poslužila kao Njegovo oružje. Ja sam tada zapala u neko duhovno mrtvilo. Išla sam na misu svake nedjelje iz nekakve navike. I gotovo uvijek sama, a ponekad sa jednom prijateljicom (Bogu hvala na tome).

I onda sam krenula na fakultet koji nisam s lakoćom upisala. Uvidjevši da je Gospodin uslišao moju želju za tim fakultetom, svejedno sam ubrzo podlegla svojoj velikoj slabosti- bludu i lakomislenosti.
Upoznala sam mladića koji je bio sve što sam ikad htjela i molila, ali sam bila preohola da prihvatim njega kao dar od Boga. Slomila sam mu srce i prekinula vezu. Tek sam kasnije shvatila da je to bila jedna velika kušnja u mome životu u kojoj sam neizmjerno povrijedila tog mladića, i naravno, na njoj pala. Naime, on je bio vjernik, ali nije išao na Sv. misu svake nedjelje već samo onda kad bi on osjetio potrebu za njom. Vjeru smatra osobnim opredjeljenjem i slobodom da ju tumači kako on hoće. I tada sam počela moliti za njega i za nas da se to promijeni. Nisam znala da li je on moj budući muž, tj. bilo me je strah to otkriti i često sam bila u strahu od razočaranja. I tada, vrlo brzo, u moj je život uletio netko tko se predstavljao kao netko tko čvrsto vjeruje u Boga i sve se s njim činilo lakše. Žao mi je i sad uviđam da sam neprestano vjeru tražila u ljudima, a ne u Bogu! Ne mogu vam riječima opisati što osjećam kad se sjetim tog razdoblja svog života, samo vam mogu reći da je Gospodin neopisivo milostiv!!! I žao mi je što imam osjećaj da mu se za sve što je učinio za mene i čini za mene, nikad dovoljno neću moći zahvaliti!
Onaj crni je točno dirnuo u moju najveću slabost- taštinu i lakoumnost i blud (za koju sam smatrala da je normalna ako je iz ljubavi). Međutim, to je bio najčudniji odnos koji sam do tada iskusila i sebi sam postala potpuni stranac. Polako sam počela shvaćati da to što sam osjećala prema tom drugom čovjeku nije ljubav. Ni približno. To je bila opsesija, zavaravanje, potreba za nečim, bijeg od nečeg.. Trajalo je kratko i kako je došlo, tako je i prošlo. U jednom jedinom danu, shvatila sam što se sve dogodilo. Tj. nisam ja shvatila, nego je Gospodin opet bio premilostiv i još se jednom sažalio nadamnom. Hvala mu i Slava na tome.
Taj čovjek više nije važan u daljnjoj priči i mom životu, iako dragog Gospodina često molim za spas njegove duše, a još više da ga uspijem pogledati milostivim očima ako se ikada sretnemo.

Nije prošlo ni nekoliko dana i Bog mi je otvorio oči.. da vidim ono što sam u tom trenutku mogla vidjeti i prihvatiti. Dao mi je neopisivu milost da vidim djelić sebe.. i u njemu svoje grijehe! O kako Mu hvala na tome! I odmah nakon toga dao mi je neprocjenjive darove- nadu, spoznaju, strpljivost, utjehu, poniznost, molitvu, svoju blizinu i ljubav i Duha Svetoga da me čuva. Silna je ljubav njegova!!!
I tada smo ostali samo On i ja. Osjećala sam da sve moram predati u Njegove ruke i da sve što se dogodilo i što će se dogoditi moram prihvatiti. Srce mi je vrlo jasno govorilo da je onaj mladić kojega sam ostavila moj budući muž. Boga sam molila da mi da snage prihvatiti Njegovu volju. Bilo je sve ili ništa. Sve je bilo u njegovim rukama.
U sve što sam bila sigurna je da je on taj i da sve što će se dogoditi, biti će jer je On tako želio. Njegovu ljubav sam ponovo pridobila nakon mjeseci i mjeseci razgovora. Ožiljci u njegovom srcu su ostali.. I dan danas su vidljivi.

Često se borim s činjenicom da sam mu nanjela takve boli koje ostavljaju veliki trag. Nisam mu priznala da sam sa onim čovjekom bila intima.. Bojim se da sam zbog toga jako pogriješila.. Nisam mu rekla zato što sam tada sve to ispovjedila i ne vidim što dobro može proizići iz toga da mu kažem osim toga što bi ga opet silno povrijedila. A opet.. on ne zna kakva sam osoba bila. Za mene me nije briga neka bude Njegova volja.
Voljela bi čuti vaše mišljenje o tome. To me je jako mučilo i još se ponekad pitam, iako puno manje jer je Bog uslišao jednu moju molitvu o kojoj sam vam niže dolje napisala.

I sada smo skupa već nekoliko godina. Njegova je vjera ista, a moja je uz Božju milost malo ojačala. Nismo se držali predbračne čistoće. I tako malo pomalo, dragi me Bog pripremao da budem hrabrija da se borim s tom slabošću. Ožiljci u njegovom srcu ostavili su nesigurnost ulaska u brak, iako često o njemu pričamo. Znam da mi ga je dragi Bog poslao i neizmjerno mi se smilovao što mi je jednu tako predivnu dušu vratio natrag u život i zbog toga sam spremna čekati. Ali čekati čista! Bogu svaki dan neizmjerno zahvaljujem i molim ga da ustrajemo u tome. On je pristao na čistoću samo zbog mene iako to ne shvaća, pa mu je time i teže nego meni. Koja neizreciva milost!

Uz Božiju pomoć, svaki se dan molim za svu svoju obitelj, njega i njegovu obitelj. Da ih Isus dotakne, kao što je i mene dotakao. Ne zato što bi to ja htjela nego da se Isus proslavi po njima! Zahvaljujem Mu što me neprestano obasipa svojim darovima i ne tražim ništa (da se ne uzoholi moja duša). Samo se molim.. Često puta bez ikakve nakane.. jer On će moju molitvu prikazati onome kome je najpotrebnija!
Zbog toga Mu hvala. Hvala Mu na prihvaćanju stvarnosti oko sebe.

Oprosti mi Sara što sam ovdje iznjela svoje probleme i otišla u širinu. Najveća briga i ono što me najviše tišti je što sam još uvijek često neshvaćena vjerojatno kao što si i ti, ali molitva je snažno oružje!!! Za sve što ti je nejasno, traži Gospodina!! Ja sam upravo danas dobila jedan odgovor.. Svaki se dan događaju čuda samo moramo moliti Gospodina da nam da oči kojima ćemo ih vidjeti!

Hvala vam što ste pročitali moj post i molim s vama u Gospodinu!

moje osobno misljenje je da tvojem mladicu ne bi trebala reci da si bila intimna s onim covjekom, , ako bi ga to jako povrijedilo. to je proslost a ti si voje grijehe ispovjedila bogu, s vremenom ce tvoj osjecaj krivnje biti sve slabiji, ostavi proslost( onog drugog covjeka) iza sebe...

.To pripada tvom svijetu...jer onda nisi bila s njim..
.Ispovijedila si svoje grijehe..i predala ih ISUSU..
..i za njih DOBILA OPROST...
.Pokajala si se i ne griješiš više..
.NEKA TAKO I OSTANE. To je dio tvoje tamne prošlosti..
..i NE TREBAŠ TO DIJELITI s NIKIM...

.A tko te voli..neće mu to , NITI BITI BITNO..