www.tebe-trazim.com

sve sam ja to probala...ispocetka je sve bilo o.k.
jer je glumio...sada vise nije o.k.
ja sam njega odavno prihvatila...ali kako kaze sv. rita...a ona je ogromna svetica...NISTA PREKO BOGA...sto znaci...zivjeti bez boga mi je muka ....

Da li je generacijama usadjeno pogresno misljenje,to se sada vise ne moze izbjeci..Bog ne zeli da mi trpimo,Bog zeli da mi prastamo i ljubimo...
Bog nam dozvoljava,jer postuje nasu slobodu a mi smo ti koji svojom voljom tovarimo krize drugima...Ako netko njegovom voljom,kao moji roditelji s rastavom braka sto su natovarili nama svima kriz..."onda to nije bila Bozja volja ,nego covjekova..".Znaci na nama je to da prihvatimo,a prihvatiti u razlicim " tegobama"ostaje nam ipak da trpimo to kao kriz...neki i cjeli zivot..
Netko ce reci pa sta rastava i sada je mir...Ne,cijeli zivot to traje ,i trajat ce do njihove smrti...vrti se u krug u razlicitim oblicima...
bas zato sto ne ljubimo dovoljno,sto smo puni grijeha i ne prastamo...
Tako i onaj tko trpi Drogerasa,nije mu Bog poslao,ali Bog zeli da mi ljubimo i prastamo...da molimo ,da ustrajemo i tako njemu sluzimo...

Trpljenje ,koliko god zvuci pogresno je nase spasenje,jer prihvacamo...


ovo jos nikada nisam cula"vecej slavi",cula sam da treba prihvatiti kriz,da covjek koji ne mrdja,koji se ne sveti,koji ne grijesi,ne mrzi ..nego kroz molitvu sve predaje Bogu i zahvaljuje Bogu,cini sebi dobro kao zadovoljstinu za svoje grijehe i tako doprinosi za svoje "spasenje" zivota u vjecnosti...

Ne moraš ti sestro živjeti bez Boga,ti živi u Bogu,predaj mu se i dozvoli mu da On djeluje kako i kada On to želi.
Ti budi primjer svome mužu,ti budi ta kojoj će ljubav Kristova da sjaji na licu.Ti budi ta koja ćeš mirom u svojoj duši da dopreš do njega.Ne na silu.
Nikada na silu.Evo čula sam skoro prekrasnu misao:
NE GOVORI DRUGOME O SVOJOJ VJERI,AKO TE NE PITA,
ALI ŽIVI SVOJU VJERU DA BI TE PITAO
Zato draga moja,glavu gore,pogled u Krista,naoružaj se mirom i ljubavi i sve će na kraju biti dobro,a ti strpljiva budi,Bog dragi sve zna i vidi,samo mu dozvoli da On odluči kako i kada.

Trpljenje rađa bisere
Ima jedna veoma lijepa bajka o trpljenju koja potječe od stanovnika otoka Južnoga mora u Oceaniji.

Velika kap rose, kaže ta bajka, pala je s lista rascvjetalog stabla u more. Osjetila se izgubljenom u ogromnim morskim valovima. Svakog trenutka mogla se raspasti i nestati.

Najedanput je začula neki glas: «Brzo, dođi u moju kuću! Tu si sigurna!» Bio je to glas jedne školjke. I kap rose posluša, uđe, a školjka sklopi svoje ljuske. Kap rose se osjeti pritješnjenom, u tami, i stala je u sebi tužno razmišljati: nikad više ne ću se zasjati u svim divnim bojama kao duga, obasjana sunčanim zrakama. Ovdje sam sigurna, ali nisam slobodna. Svoj je jad kap rose povjerila toj staroj iskusnoj školjci. A ona joj odgovori: «Ako se budeš prkosno opirala svojoj sudbini, uvijek ćeš tako nemoćno osjećati bol. Ali ako to prihvatiš i budeš strpljiva, bit će ti lakše pri srcu.» A onda je tajanstveno dodala: «Onda ćeš biti iznutra sve tvrđa. Jednoga dana bit ćeš tisuću puta vrjednija i veća nego što si bila kad si ušla ovamo.»

Kap rose je uzdahnula, ali je poslušala. Postajala je sve mirnija i čvršća i osjetila je da u njoj nešto raste i daje joj snagu. A onda je jednog dana kroz otvor školjke ugledala djevojačku ruku, ruku skupljačice školjaka. Školjka je otvorena, a djevojka je sva razdragana pokazivala svojim prijateljicama divan krupan biser koji se na njezinu dlanu, obasjan sunčanim zrakama, prelijevao u svim duginim bojama. Od kapi rose postao je dragocjen biser!dio homilije (preuzeto sa http://www.katolicki-tjednik.com/index.asp)


( s neta-Zupa Zapresic..)

Rebeka,

u dosta stvari se slažem, no činjenica je da olako prihvaćamo da je svaka patnja koju živimo križ od Boga......i zato kažem AMEN na dosta tog što si napisala, no iznjeti ću i svoje mišljenje.

Evo sad iz mog vlastitog iskustva mogu reći da većina križeva koje sam ja nosila i nosim nisu od Boga.....to mi je jasno kao dan......često sami sebi nametnemo križeve, nekad nam ih nametnu drugi, a nekad su posljedica tlačenja od strane zloduha.

Gospodin, kada daje križ daje i snagu da se taj križ nosi, daje snagu da se i nakon što pod križem padnemo, podignemo.....daje nam ljubavi za naš križ.
Mislim, najlakše je reći "prihvati svoj križ" ili "predaj to Gospodinu", al nek svatko od nas zaroni u svoje srce i bude iskren prema sebi i Bogu i neka kaže da li je sve to baš tako "prihvatiš križ i eto ga......nosiš ga....patiš se, al si radostan".......to je jakoooooooo teško......treba se učiti nositi križ, nekad to učenje traje i cijeli život.

Osobno mislim da kad je Gospodin govorio da svakom od nas valja prihvatiti svoj križ, da je mislio na naše živote, na to da naši životi kakvi god bili budu takvi da ne skrenemo s puta koji vodi krajnjem potpunom predanju Bogu, kao što se Isus na Golgoti predao u Očeve ruke.
Križ nije nužno patnja, to je često upravo svakidašnji život, svaki dan našeg života....sve ono što živimo, proživljavamo, nosimo......sve tuge i radosti, rastanci i sastanci, slava i poniženje, poslušnost i predanje......naš život.....naša smrt.....naše iščekivanje uskrsnuća......

Bog ne želi da patimo, on nas želi radosne......

On nam želi samo dobro, nakon patnje dolazi uskrsnuće s Gospodinom.

nemojte stalno križ naglašavati..prva je ljubav..
križ je bio posljedica ljubavi,ljubavi do kraja..te ne znači da križ neće doći..ali mislim da smo se svi navikli govoriti o trpljenju,patnji, križu kao nečem što je neophodno za "raj".što nije dobro..jer sam križ po sebi ne znači ništa..zvuči već prazno..
i dobro mi kaže jedan divan svećenik neki dan "da ne ide u prvi plan nema Uskrsa bez križa,nego nema Uskrsa bez ljubavi..a to nije isto..i to to je tako duboko i istinito..

draga Mery1mam,je li on oduvijek takav,ili je bio drugačiji kad ste se vjenčali??
kako i kada si ti spoznala svoju vjeru.odnosno njegovu nevjeru??

AMEN sestro o tom i pišem......ljubav Božja naravno.....radosna djeca Oca....ljubljena.....sebedarnom ljubavlju Kristovom......

Jednom zauvijek dano ti je sljedeće kratko pravilo:
Ljubi i čini što hoćeš.

Šutiš li, šuti iz ljubavi.
Govoriš li, govori iz ljubavi.
Ispravljaš li, ispravljaj iz ljubavi.
Opraštaš li, opraštaj iz ljubvi.
Imaj u dnu srca korijen ljubavi.
Iz tog korijena može izaći samo dobro.

(Sv. Augustin)

Ovo me toliko podsjeća na joakima.....da mi srce zatreperi svaki put kad pročitam Augustinovu "Ljubi i čini što hoćeš"

Brate joakime, moje rame za plakanje , budi blagoslovljen.....ljubi te zozica

Da to je tako lako dokazati.
Lipo rečeno Zozana.

I ja iman ista iskustva,hrpa križeva koja san imao su bili križevi koje sam si sam stavljao na ramena.
Ako se pogledaju npr.alkoholičari ili narkomani oni si nesvjesno sami stavljaju križ na leđa.
Naravno netko nakon težkog života iz tko zna kojeg razloga postaje narkoman ili možda alkoholičar misleći da će si time olakšati život,a time samo što dobiva je jedan novi križ kojeg si sam stavlja.

Ili drugi primjeri gdje čovik misli da si čini dobro a u biti si stavlja sam križ na sebe.

Kažem ti,manje ćeš patiti slijedeći Križ nego služeći svijetu i njegovim užicima. Sv.Ivan Vianney



Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihvaćanju svagdašnjice. Tomislav Ivančić