Evo jedan jako poučan članak o privatnim objavama:
VRIJEDNOST PRIVATNIH OBJAVA
Duh istine
Duh Sveti, kako je Isus obećao, uvodi učenike u svu istinu, da shvate otajstvo Isusa Krista. Nije to nova objava, već im osvjetljuje i produbljuje Isusov događaj. Međutim, pojavljuju se, kako je Isus i najavio, lažni proroci, koji donose "novu" objavu. Crkva se tijekom povijesti uvijek bori protiv tih lažnih Krista i proroka.
--------------------------------------------------------------------------------
CELESTIN TOMIĆ
"Više puta, i na više načina, Bog je nekoć govorio ocima u prorocima; konačno u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega." (Heb 2, 1-2) U Isusu Kristu završava objava, on je punina objave. Međutim, pojavljivat će se, posebno u posljednjim danima i "lažni" proroci. Isus na njih upozorava svoje učenike: "Ako vam tko rekne: 'Evo, Krista ovdje!' 'Eno ga ondje!' - ne vjerujte. Ustat će doista lažni Kristi i lažni proroci, i tvorit će znamenja i čudesa, da bude li moguće, zavedu i izabrane!" (Mk 13, 31 s.)
Duh Sveti, kako je Isus obećao, uvodi učenike u svu istinu, da shvate otajstvo Isusa Krista. Nije to nova objava, već im osvjetljuje i produbljuje Isusov događaj.
Međutim, pojavljuju se, kako je Isus i najavio, lažni proroci, koji donose "novu" objavu. Crkva se tijekom povijesti uvijek bori protiv tih lažnih Krista i proroka.
Evo Krista ovdje! (Mk 13, 31)
Svaki vjernik po snazi krštenja ima svoju karizmu, kao i svaki stalež i red u Crkvi. U 2. stoljeću nastaje prijelaz iz apostolsko-proročkog ustrojstva na pastoralno-hijerarhijsko. Pojavljuju se izvjesne krize. Biskupi, hijerarhija, čuvaju apostolski zaklad i upozorava na lažne proroke i na njihov nauk. Pojavljuje se Monatan, sa svojim ženama, koji se predstavljaju kao zajednica Duha. I mnogi drugi. Sv. Irenej (180-192) vidi u tim zabludama opasnost za vjeru. Lažnim prorocima, kaže, griješe "neoprostivim" grijehom protiv Duha Svetoga.
U vremenu koje slijedi, a to je patrističko vrijeme, spominju se viđenja, čudesa i proroštva. Sv. Ciprijan, biskup Kartaški (+259), govori o "viđenju djece". Sv. Grgur Veliki (+604) govori kako se Majka Božja ukazala nekoj djevojci. Slične pojave navode i drugi oci.
U Srednjem vijeku množe se viđenja, proroštva, čudesa. Sv. Toma uči da neki od lažnih proroka dolaze od duha zablude, ali ne niječe im mogućnost čuda. Posebno su brojna viđenja i proroštva kod žena i kod poznatih svetica: Ivana Arška, sv. Katarina Sijenska, bl. Anđela Folinjska, sv. Gertruda, sv. Brigita, itd.
Protestantska reforma (od 16. do 18. st.) u svom učenju kao jedino važno naglašava Samo Pismo (Sola Scriptura). Viđenja i čudesa su nepotrebna. Katolici uzvraćaju, na temelju Svetog pisma, da u Crkvi uvijek postoji i proročki duh, uz onaj apostolski. I to potvrđuju sveci i svetice koji doživljavaju stvarna viđenja i ukazanja, kao sv. Ignacije Lojolski, sv. Margareta Alacoque i brojni drugi.
U vrijeme prosvjetiteljstva, racionalizma i materijalizma, osobito u 19. stoljeću, imamo brojna ukazanja koja je mjesna Crkva dijelom odobrila: sv. Katerina Laboure (1803), La Salette (1846), Lourdes (1858.), Fatima (1917), Banneux (1933), itd.
Današnji je čovjek, svjestan svojeg napretka na znanstvenom i tehničkom području, alergičan je na čudesne objave i smatra nevjerojatnim da bi Bog kršio zakone koje je sam u prirodu postavio. Međutim, vidioci su vizionari, a čudesa koja čine su na području koje znanost još nije posve otkrila.
S jedne strane zastupaju strogi determinizam, koji današnji znanstvenici odbacuju, a s druge strane moramo imati u vidu da je Bog u povijesti i u svemiru zahvatio svojom objavom u Starom zavjetu, i koja dosiže vrhunac u utjelovljenju Sina Božjega, u njegovu djelovanju i čudesima, posebno svojim uskrsnućem - što ruši sve postavke lažne znanosti i napretka.
Duh Sveti je u svako doba podizao u Crkvi (a i izvan Crkve - znamo da "Duh puše gdje hoće") proroke, vidioce, mistike koji svjedoče da Bog postoji, da je Isus Krist doista Spasitelj svijeta, punina i dovršetak objave.
Karizmatička mistika nije povlastica elite, kako to uče razne sljedbe. Ukazanja djeci, malenima, siromasima pokazuju da viđenja i ukazanja nisu plod dubokih učenja i visokog znanja, već životno iskustvo. Divan primjer je onaj seljak koji udubljen pred Svetohraništem zadivi i velikog mistika svoga vremena, sv. Ivana, Arškog župnika. Na njegovo pitanje, što radi, odgovori mu doista kao pravi mistik: "Ja gledam njega, a on mene!"
Kao i životno iskustvu Andrije Frosarda, uglednog i učenog pisca, koji opisuje svoj doživljaj Boga u knjizi: "Bog postoji, ja sam ga susreo."
Proročka karizma, viđenja i iskustveni doživljaj Boga, uvijek su prisutni u Crkvi. Crkva, kao i osjećaj vjernika, lako otkriva radi li se o pravim ili o lažnim prorocima, viđenjima i porukama. Ako traže svoju, a ne Božju čast i slavu, svoje materijalne probitke, a ne dobro duša, ako se predstavljaju kao novi Kristi, lako otkrijemo da su lažni proroci i vidioci. Istiniti vidioci donose uvijek poruku za svoje vrijeme, poruku koja obnavlja Božji narod snagom Duha Svetoga koji govori preko njih. Međutim, uvijek su prisutni, kako nas sam Gospodin uči, i lažni proroci koji dolaze u "ovčjem ruhu", govore tako slatko i medeno, a iznutra su vuci grabežljivi, koji traže svoju slavu, a ne Božju slavu.
Uvijek ostaje raspoznajni znak za sva vremena: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. Lažni je prorok onaj koji razdire nešivenu haljinu Crkve Božje, unosi nemir, svađu i mržnju u zajednicu vjernika. A plodovi Duha su ljubav, istina, mir i radost u Gospodinu. To su i znakovi istinitog proroka.
|