|
Ljubav briše sve grijehe
Vrijeme je korizme, ili posebno vrijeme, kako ga naziva Gospa, u kojem se malo vjerničko stado pokušava približiti Isusovoj patnji, ali i njegovoj ljubavi kojom je nesnosnu patnju podnosio. U Muci i smrti na križu jasno prepoznajemo sliku svijeta kakva će ostati do njegova svršetka, a u golgotskoj drami prepoznajemo tajnu zla , podmuklosti i opačine koje se i danas na nas vrtoglavo obrušavaju. Bitka koja traje približava se svome vrhuncu, kulminira u suprotstavljanju dobra protiv zla, u hrvanju istine i laži, u sudaru svjetlosti i mraka. Onaj koji je zloga već pobijedio ljubavlju i uskrsnućem, koji je na sebe preuzeo sve naše opačine i pokazao nam put koji oslobađa od zavodnikove napasti, preko Majčinih riječi poziva nas da se priklonimo njegovu milosrđu, da srca otvorimo vječnosti, oslobodimo se malodušja i sumnje i s radošću prihvatimo tegobe koje nam donosi svakodnevica. Jer trpeći žalce naopakosti i strpljivo podnoseći navale nepravde, i sami postajemo sudionici bitke za spas svijeta, pridružujemo se Gospodinovoj patnji, bolje razumijemo tajnu otkupljenja i dublje shvaćamo vrijednost boli, snagu i blagodat trpljenja, koji izravno doprinose slabljenju okova zla, koji omekšavaju srca onima što ne upoznaše Božju ljubav. Promišljajući Isusov nauk i uranjajući u njegove radosti i boli, prepoznajemo se u Bogu koji je postao čovjekom, ali i u čovjeku koji pokušava postati Bog. I tako, otkrivajući u sebi tamu i svjetlost, spokoj i razapetost, blagoslov i prokletstvo, uviđamo vlastitu nemoć i bijedu, ali otkrivamo i snagu u Onome koji je, osim u grijehu, postao sličan nama. Uviđamo da se bez njegove pomoći tmine nikada nećemo osloboditi, da su uzaludna sva naša nastojanja ako su plod prkosa i oholosti.
Sve radosti svijeta, prije ili kasnije, pretvaraju se u tugu, podložne su mijenama, propadljivosti i nestalnosti, donose očaj i gorčinu, postaju prah u ropotarnici vremena. Samo ljubav koja je zalog vjere i vjera koja je cvijet ljubavi, mogu otrpjeti sve nasrtaje i podmuklosti, sve lukavosti i podmetanja kneza propasti. Samo jasnoća cilja i zagledanost u vječnost mogu nas sačuvati od malodušja i ispuniti radošću pred kojom blijede sve privremene muke i kušnje, sva podmetanja i laži.
Zaboravili smo da je odricanje odmak od posljedica istočnoga grijeha, da se samoprijegorom priklanjamo novome Adamu, da žrtvovanjem proslavljujemo djela Gospodinova i slabimo sotoninu snagu u nama i oko nas.
Prava pokora izniče iz povjerenja u svemoć Stvoriteljevu, ona je darivanje samoga sebe, bezuvjetno prepuštanje u ruke Gospodinove, iskreno predočenje svih svojih slabosti, svih posrtanja, lutanja, očaja, nemoći i zavedenosti. Pokora je sagledavanje i priznavanje vlastitih grijeha i jasna odluka da ih se odreknemo, a put odricanja, iako je bolan i često mukotrpan, uvijek rađa mirom i radošću, oslobađa savjest teških tereta i donosi vedrinu.
Tako prestaje strah od življenja, strah od poroblema, strah od budućnosti i strah od onoga što dolazi nakon smrti.
Ona koja je puna milosti poručuje nam da je s nama i da nas prati na svakom koraku, da za nas moli i zagovara pred prijestoljem Božjim. Objelodanjuje nam da se možemo u nju pouzdati, da će nam svojim milostima pomoći pobijediti zablude i kušnje, naopakosti i sljepoću. A zablude ovoga svijeta dobrano su se proširile u sve zakutke srdaca, ošamutile zdrav razum i zamračile jednostavnost i čistoću Majčinih riječi, mudrost njezinih poruka što teku iz evanđeoske svjetlosti. Dovoljno je pogledati školske udžbenike, a o medijima da i ne govorimo, pa ćemo brzo shvatiti kamo nas vodi nauk neprijatelja od početka. Razumjet ćemo zašto su mladi, ni krivi ni dužni, zatrovani spoznajama novoga doba, postavkama i zaključcima koji su daleko od istine, znanjima koji se grade na klimavim temeljima, na pretpostavkama što se nadahnjuju teorijama i takozvanim dokazima mislilaca koji odbaciše moralni zakon i mudrost Stvoriteljevu.
Jesmo li se ikada upitali zašto se danas toliko lamentira o društvu znanja, a nitko ne spominje pravednost, ćudoređe i Božje zapovijedi što iznikoše iz njegove ljubavi? Netko nas ipak želi žedne prevesti preko vode.
Gospino je poslanje da nas nauči ljubavi, koja je jača od grijeha, koja je snažnija od svih podmetanja i naopakosti, ljubavi iz koje smo stvoreni, koja nas je otkupila, koja nas vodi i koja nas čeka u času preminuća. U njoj trajimo i dišimo, u njoj je Isusov mir, sada i u vijeke! Poslušajmo Mariju i pridružimo se njezinoj radosti! Amen!
Preuzeto sa bloga ..međugorski glas
|
Login
FAQ
Chat
Traži
