www.tebe-trazim.com

Hvala na lijepim riječima...istina je da ste mi vi forumaši razbistrili um i pomogli mi da se vratim u stado vašim svjedočanstvima.
Hvala Bogu na vama svima. Neka vas dragi Bog blagoslovi i podari vam sve što vam je potrebno.

Dragi moji,

ovih dana jako puno komuniciram sa svojim prijateljima s Tebe tražim...
Susrećemo se uživo, idemo na kave, idemo na duhovne obnove..slučajno se susretnemo u gradu....ali čujem se i s vama preko PP, preko Fejsa, telefonski..... Uglavnom, ovo razdoblje mi je baš obilježeno našim druženjima...
Sretna sam što si mogu priuštiti takva druženja (pa makar s nekim samo kroz dopisivanje jer smo ipak predaleko da bismo se već sad našli uživo) jer trenutno imam dosta slobodnog vremena.
Što sam primijetila?
Primijetila sam da su naše potrebe za molitvom jako velike!
Primijetila sam da ovdje ipak ne pišemo o onome što nas boli najviše i s čime se borimo najviše. Negdje sam nekoć pročitala da o onome što ga najviše boli - čovjek ne govori....
Vjerujem da je to istina.

Budući da smo mi koji smo ovdje godinama svjedoci da ovo nikako nije neki virtualni svijet, da smo zaista ljudi od krvi i mesa koji će pomoći koliko mogu u danim situacijama, predlažem da se malo više oslonimo jedni na druge, tj. da zaista MOLIMO jedni za druge.
Davno je naša Elenora predložila da bismo mogli zadnju srijedu u mjesecu misu prikazati za sve naše potrebe.
Pokušajmo se nekako uvijek sjetiti jedni drugih makar kad smo na misi, kad izričemo u sebi misnu nakanu s kojom smo došli. Pokušajmo uvijek iskreno ubaciti i ono: Oče, budi milosrdan i mojim prijateljima, znanima i neznanima, s Tebe tražim....smiluj im se...
Tako nekako...

Računajmo jedni na druge, vremena su zaista teška i svatko se bori s određenim problemom. Vjerujem da će Bog čuti naše molitve!

Slučajno se susretnemo u gradu. Pričaj mi o tome. Lol.

Frane dragi!!!!

E nama je danas Bog zaista tako lijepo spojio putove!!!

Danas smo vam Fran i ja uživali na doručku i kavici u divnom miru, razgovarali smo o svemu pomalo, a osobito nas je spajala jedna tema u kojoj ćemo si biti utjeha i podrška, budući da se jaaako dobro razumijemo po tom pitanju!!

Aha tako dakle danas doručak i kavica, koji drugi dan možda večera i čaša vina, pa možda kasnije i ručak i boca vina i onda ko zna dalje. . A i jaaaako dobro se razumijete, lijepo je to neka, neka.



Samo naprijed sinko, samo naprijed.

Evo i ja bih nesto rekao o ovoj temi

Ja sam izgubio sve prijatelje i prijateljice zasto jer sam se okenuo Bogu i Crkvi... i dan danas slusam izjave tipa " ti stalno ides u Crkvu..." " ti si katolik..." itd itd...
Ne mogu reci da mi je lako jer nije lako i ja sam ljudsko bice nekada bi otisao na pice s prijeteljem ili prijateljicom.
Imao sam tu djevojku koja me napustila i prakticki sam ostao na jednoj prijateljici koja je vjernica, koju sam upoznao nedavno i ciji je odnos jos uvijek klimav.
U pocetku sam isao u zajd ovdje u zupi i stvorio par prijateljstava ali sam ubrzo shvatio da ti ljudi ikao su u vjeri... da odmah skacu na tebe izvlaceci ocnjake kada im kazes " slusaj mislim da ti nije to i to u redu..." odmah traze kopaju da ti uzvrate na isti nacin... i to mi se ne svida i ne podrzavam takav nacin odnsenja ljudi medu zaednicom.
Odlucio sam ponovo ici na neokatekumenski puta, ali odlucio sam se takoder ne zabadati nos u tude stavove, misljenja i rasprave...
Jer rijetko je tko i ovdje medunama istinski poniza sprema otvorenog srca prihvatiti kritiku... siguran sam da 95 % nas ovdje itekako burno reagira kada mu netko kaze ohol si, nisi ponzizan, sebican si... ovo si, ono si...
I jos nesto naletio sam u vise navrata pisuci ovdje na ljude koji niti ne razmisle dobro vec pisu " vadis brvno iz oka brata svoga ane vidis trun u svome..." nije to vise bitno btno je da se sagleda objektivno ako ti netko ukaze na propust, grije i ono lose... pa tek onda kada si siguran ici u kontra odgovor.

postovi o neokatekumenima su premješteni u za to predviđenu temu 5199 pa vas molim da tamo raspravljate o njima, (u miru).