www.tebe-trazim.com

OK.Neka Duh Sveti bude sa tobom,da znas sto ces reci

draga ela, moraš biti svjesna da se ponekad i iz nečijih dobrih namjera može izroditi neko zlo.

nadam se da će Duh Sveti biti s tobom, nadahnuti te i dati snage da riješiš ovu situaciju.
od nekih ljudi se ipak treba maknuti, ako tako osjećaš (mislim da ta odbojnost prema njemu dovoljno govori). ako je baš tebe Bog odredio da mu pomoneš, nekako će se to već samo od sebe dogoditi, On će se pobrinuti za to.

Draga Ela,

pitanje općenito kako nekoga uputiti Bogu,jako teško.razumijem da osjećaš na neki način potrebu za pomoći tom čovjeku,ali...postoji granica neka nevidljiva gdje naše nemoći dođu do izražaja.
Ja imam slično iskustvo,ali ne radi se o muškarcu,već djevojci koju sam slučajno,spletom okolnosti upoznala.Od početka našeg poznanstva ona ima ogromno povjerenje u mene,a ja želju da joj pomognem i izvedem na pravi put(droga,nastrana veza...da ne nabrajam).satima sam znala razgovarati s njom,o Bogu,životu,budućnosti koju ima pred sobom,ali čini mi se uzalud.Znala sam joj reći da postoji netko jači od svih njenih poriva,netko tko je voli više od svih.
Svaki dan se molim za nju,to je jedino što mogu za sada,jer moje riječi kao da ostaju negdje u međuprostoru.Ona me uvijek zove kada joj je teško,kada ima neki problem,i ja joj nastojim pomoći koliko mogu,ali onda sve prođe...ne javlja se i znam da je opet sve po starom.
Nekada mi padne na pamet da sve pustim,da joj se više ne javljam,ali onda shvatim da sam joj ja možda jedina veza sa Njim,i da bih Ga izdala kada bih joj okrenula leđa.

E to i mene muči...lijepo je to sažela ona rečenica koju sam negdje pročitala:

Znate li da ćete VI možda biti jedino Evanđelje koje će neki čovjek u životu čuti?

Ne vjerujem da bi Bog dao baš tako malu priliku da čovjeka približi k sebi...ali tko zna...Možda će netko zaista jedino u nama vidjeti nešto Božje....i tad ne bismo smjeli razočarati...

No ja sam već sad toliko ljuta na tog čovjeka da sam sigurna da ipak nisam odabrana kao njegov putokaz prema Bogu....sve, sve, sve mi je odbojno u vezi njega...a rijetko kad mi je nešto baš odbojno...

Ljuti me čak i pomisao da je vjerojatno ostao tu i produžio taj službeni put samo zbog te bijedne kave sa mnom...
Toliko mi ide na živce da ga čak ne mogu ni čuti nego sam dogovor riješila porukom.



Ljuta sam i na sebe što me to može tako naljutiti. Evo, to je moja mana... Naljuti me kad netko uporno ne odustaje...netko koga zanimam kao žena....Zaista s takvima ne mogu biti prijateljica jer se osjećam tako progonjeno...a istovremeno i tužna što netko mora pasti tako teško: trčati za onima koji bježe od njih....


Eh, čini mi se da niste znali za tu moju stranu...da se i ja, urođeno blagog karaktera, mogu naljutiti do mjere odbojnosti...Za sad samo u ovakvim slučajevima.

..lijepo sam ti rekao da pređeš na točeno pivo..
..kad te čovjek pozove na kavu ti lijepo reci.".Hvala ne mogu, pijem samo pivo "

..a kad ti kaže da vrijedi poziv i za pivo..reci mu "Da pivo piješ samo vikendom, da si baš taj vikend zauzeta"..

OK, od sad sam na točenom pivu!!! I to samo vikendom, ali evo, baš sam svaki vikend, tamo negdje do 80. godine, zauzeta....

..pazi da te ne dočeka u staračkom..
..ti slaviš 80.rođendan u staračkom domu u Varaždinskim toplicama..
..kad dolazi taj tvoj tip..s buketom ruža..i kaže..
.."Evo ja došo..jer si sad slobodna..80.g ti je prošla"

Ha ha ha ha, čak sam se i nasmijala!!!!!

Zaista se nadam da to neću doživjeti...niti život u staračkom domu, niti njega kako dolazi u tima starim godinama....

Hahahaha..sad sam se sitila da nam je jedna prijateljica pričala kako je nju jedan momak pozvao na piće, a ona mu je odgovorila da neće,nije žedna . Koja legenda

Da sam barem i ja to rekla pri prvom pozivu.....