www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 22:42

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 30 pro 2023 21:34 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Slika

Heb 11, 8.11-12.17-19
Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.
Divim se tom covjeku , kako je samo bio hrabar i imao jaku vjeru...To nam kroz zivot cesto treba..
(citiram)
Abrahamova će vjera biti testirana u vezi s njegovim sinom Izakom. U Postanku 22, Bog zapovijeda Abrahamu da žrtvuje Izaka na vrhu planine Morije. Ne znamo kako je Abraham interno reagirao na ovu zapovijed. Sve što vidimo je kako se Abraham vjerno pokorava Bogu koji je bio njegova zaštita (Postanak 15,1) i koji je do ovog trenutka bio izuzetno milostiv i dobar prema njemu. Kao i raniju zapovijed da napusti svoj dom i obitelj, Abraham je poslušao (Postanak 22,3). Znamo da priča završava time što Bog sprječava Abrahama da žrtvuje Izaka, ali zamislite kako se Abraham osjećao. Desetljećima je čekao vlastitog sina, a Bog koji mu je to dijete obećao sada ga želi uzeti. Radi se o tome da je Abrahamova vjera u Boga bila veća od njegove ljubavi prema sinu, te je vjerovao da će ga Bog, čak i ako žrtvuje Izaka, moći vratiti iz mrtvih (Hebrejima 11,17-19).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 sij 2024 18:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Brat Jakov Od Križa
Ne moraš imati sve pod kontrolom. Ne moraš biti savršen. Nisi muzejski eksponat pod staklom da možeš vječno biti predmet divljenja bez da prašina pada po tebi.
Sva ova tvoja frustracija oko savršenosti, koliko je uistinu uzrokovana željom za svetošću, a koliko samo tvojom potrebom da si dokažeš da si vrijedan? Ne moraš biti savršen da bi si dokazao da tvoje postojanje ima smisao. Tvoje postojanje ima smisla samim time što postojiš i kad god kreneš sumnjati u tu istinu, vrati se misaonoj molitvi i Bog će ti reći to isto, jer On zna govoriti samo istinu. Ne dopusti glasu napasnika da unese nemir u tvoje srce, jer taj je nemir samo nešto čime te želi odvući od Boga, da u tjeskobnoj brizi o samome sebi, zaboraviš tko je u središtu tvoga postojanja.
Bori se uvijek, daj svoj maksimum uvijek, teži savršenstvu bez kolebanja, ali prihvati da si čovjek. Ne sablažnjavaj se nad sobom ako ne uspiješ. Dobro zapamti, frustracija je samo plod tvoje oholosti. Ona govori da želiš biti netko tko nisi, umjesto da prihvatiš sebe danas i da potrčiš u Božji zagrljaj pun oprosta i ljubavi. Pusti da taj tvoj nepostojeći, idealni superTI umre, ne treba nikome taj superTI, jer nikad nije ni postojao, niti će ikada postojati, ali TI trebaš svijetu, danas, ovakav kakav jesi. Zna Bog zašto te je stvorio takvoga. Dopusti Mu da ispolira sve što treba ispolirati, dopusti sebi da se smanjuješ, a On da se povećava u tvome životu. Dopusti si da se predaš i da On djeluje u tebi. I hvala Mu što te stvorio takvoga, svijet bi bio puno tužnije mjesto bez tebe.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 sij 2024 20:40 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Što bismo trebali naučiti iz Abrahamova života?
ODGOVOR

Osim Mojsija, niti jedan starozavjetni lik se u Novom zavjetu ne spominje više od Abrahama. Jakov govori o Abrahamu kao o „Božjem prijatelju“ (Jakovljeva 2,23), naziv koji se ne koristi ni za koga drugog u Svetom pismu. Vjernici u svim generacijama nazivaju se „Abrahamovom djecom“ (Galaćanima 3,7). Abrahamova važnost i utjecaj u povijesti otkupljenja jasno se vide u Bibliji.

Abrahamov život zauzima dobar dio izvještaja iz Postanka od njegovog prvog spomena u Postanku 11,26 pa sve do njegove smrti u Postanku 25,8. Iako znamo mnogo o Abrahamovom životu, malo znamo o njegovom rođenju i ranom životu. Kada prvi put susrećemo Abrahama, već ima 75 godina. Postanak 11,28 bilježi da je Abrahamov otac Terah živio u Uru, utjecajnom gradu u južnoj Mezopotamiji smještenom na rijeci Eufrat otprilike na pola puta između vrha Perzijskog zaljeva i današnjeg grada Bagdada. Također saznajemo da je Terah uzeo svoju obitelj i krenuo u zemlju Kanaan, ali se umjesto toga nastanio u gradu Haranu u sjevernoj Mezopotamiji (na trgovačkoj ruti iz drevne Babilonije otprilike na pola puta između Ninive i Damaska).

Abrahamova priča doista postaje zanimljiva na početku Postanka 12. U prva tri stiha vidimo Abrahamov poziv od Boga: „A GOSPODIN reče Abramu: 'Idi iz svoje zemlje, od svoga roda i od doma očeva, u zemlju koju ću ti pokazati. I učinit ću od tebe velik narod, i blagosloviti te i ime ti uzveličati; i ti ćeš biti blagoslov. Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivlju i prokleti onoga tko tebe proklinje: u tebi će biti blagoslovljena sva plemena zemlje'“ (Postanak 12,1-3).

Bog poziva Abrahama iz njegova doma u Haranu i kaže mu da ode u zemlju koju će mu pokazati. Bog također daje tri obećanja Abrahamu: 1) obećanje o vlastitoj zemlji; 2) obećanje da će od njega nastati velika nacija; i 3) obećanje o blagoslovu. Ova obećanja čine osnovu za ono što će se kasnije nazvati Abrahamskim savezom (ustanovljen u Postanku 15 i potvrđen u Postanku 17). Ono što Abrahama čini posebnim je to što je poslušao Boga. Postanak 12,4 bilježi da je, nakon što je Bog pozvao Abrahama, on otišao „kao što mu GOSPODIN bijaše rekao“. Autor poslanice Hebrejima nekoliko puta koristi Abrahama kao primjer vjere i posebno se poziva na ovaj dojmljivi čin: „Vjerom se Abraham pokorio kada je bio pozvan poći u mjesto koje je kasnije trebao primiti u baštinu; izišao je ne znajući kamo ide“ (Hebrejima 11,8).

Koliko nas bi ostavilo iza sebe sve što nam je poznato i jednostavno otišlo ne znajući svoje odredište? Pojam obitelji značio je sve osobi koja je živjela u Abrahamovo vrijeme. U to su vrijeme obiteljske zajednice bile čvrsto povezane; bilo je neobično da članovi obitelji žive stotinama milja odvojeni jedni od drugih. Osim toga, ništa nam nije rečeno o vjerskom životu Abrahama i njegove obitelji prije njegova poziva. Stanovnici Ura i Harana štovali su drevni babilonski panteon bogova, posebno boga Mjeseca, Sina, stoga je Bog pozvao Abrahama iz poganske kulture. Abraham je znao i prepoznao poziv Jahve, GOSPODA, i poslušao ga dragovoljno, bez oklijevanja.

Još jedan primjer Abrahamova vjerskog života vidljiv je u rođenju njegova sina Izaka. Abraham i Sara bili su bez djece (pravi izvor srama u toj kulturi), ali je Bog obećao da će Abraham imati sina (Postanak 15,4). Ovaj sin će biti nasljednik Abrahamova ogromnog bogatstva kojim ga je Bog blagoslovio, i što je još važnije, bit će nasljednik obećanja i nastavak Šetove pobožne loze. Abraham je povjerovao u Božje obećanje i ta mu se vjera pripisala kao pravednost (Postanak 15,6). Bog ponavlja svoje obećanje Abrahamu u Postanku 17, a njegova je vjera nagrađena u Postanku 21 rođenjem Izaka.

Abrahamova će vjera biti testirana u vezi s njegovim sinom Izakom. U Postanku 22, Bog zapovijeda Abrahamu da žrtvuje Izaka na vrhu planine Morije. Ne znamo kako je Abraham interno reagirao na ovu zapovijed. Sve što vidimo je kako se Abraham vjerno pokorava Bogu koji je bio njegova zaštita (Postanak 15,1) i koji je do ovog trenutka bio izuzetno milostiv i dobar prema njemu. Kao i raniju zapovijed da napusti svoj dom i obitelj, Abraham je poslušao (Postanak 22,3). Znamo da priča završava time što Bog sprječava Abrahama da žrtvuje Izaka, ali zamislite kako se Abraham osjećao. Desetljećima je čekao vlastitog sina, a Bog koji mu je to dijete obećao sada ga želi uzeti. Radi se o tome da je Abrahamova vjera u Boga bila veća od njegove ljubavi prema sinu, te je vjerovao da će ga Bog, čak i ako žrtvuje Izaka, moći vratiti iz mrtvih (Hebrejima 11,17-19).

Abraham je nesumnjivo imao svoje trenutke neuspjeha i grijeha (kao i svi mi), a Biblija se ne libi opisati ih. Znamo za najmanje dvije situacije u kojima je Abraham lagao o svom odnosu sa Sarom kako bi se zaštitio u potencijalno neprijateljskim zemljama (Postanak 12,10-20; 20,1-18). U oba ova događaja Bog štiti i blagoslivlja Abrahama unatoč njegovom nedostatku vjere. Također znamo da se u Abrahama i Saru uvukla frustracija zbog toga što nemaju dijete. Sara je predložila Abrahamu da ima dijete sa Sarinom sluškinjom, Hagarom, u njezino ime; Abraham se složio (Postanak 16,1-15). Jišmaelovo rođenje ne samo da pokazuje besmislenost Abrahamove ludosti i nedostatka vjere, već i Božju milost (u dopuštanju rođenja i čak blagoslovu Jišmaela). Zanimljivo je da su se Abraham i Sara u to vrijeme zvali Abram i Saraja. Ali kad je Jišmaelu bilo trinaest godina, Bog je Abramu dao novo ime zajedno sa savezom obrezanja i obnovljenim obećanjem da će mu dati sina preko Saraje, kojoj je Bog također dao novo ime (Postanak 17). Abram, što znači „veliki otac“, postao je Abraham, „otac mnoštva“. Doista, Abraham je imao mnogo fizičkih potomaka, a svi koji su povjerovali u Boga po Isusu također se računaju kao Abrahamovi duhovni nasljednici (Galaćanima 3,29). „Otac vjernika“ je imao svoje trenutke sumnje i nevjerice, ali je još uvijek uzdignut među ljudima kao primjer vjerničkog života.

Jedna očita pouka koju možemo izvući iz Abrahamova života jest da trebamo živjeti životom vjere. Abraham je mogao povesti svog sina Izaka na brdo Moriju jer je znao da je Bog vjeran u ispunjavanju svojih obećanja. Abrahamova vjera nije bila slijepa vjera; njegova je vjera bila čvrsta sigurnost i pouzdanje u Onoga koji se pokazao vjeran i istinit. Kad bismo se osvrnuli na vlastiti život, vidjeli bismo posvuda ruku Božje providnosti. Bog nas ne mora posjetiti u pratnji anđela ili govoriti iz gorućeg grmlja ili razdvojiti morske vode da bi bio aktivan u našim životima. Bog nadzire i orkestrira događaje u našim životima. Ponekad se možda ne čini tako, ali Abrahamov život je dokaz da je Božja prisutnost u našim životima stvarna. Čak i Abrahamovi neuspjesi pokazuju da Bog, iako nas ne štiti od posljedica našeg grijeha, milostivo provodi svoju volju u nama i kroz nas; ništa što činimo neće osujetiti Njegov plan.

Abrahamov život također nam pokazuje blagoslov jednostavne poslušnosti. Kada se tražilo da napusti svoju obitelj, Abraham je otišao. Kada se tražilo da žrtvuje Izaka, Abraham „ustade rano ujutro“ da to učini. Iz onoga što možemo razaznati iz biblijskog izvještaja, nije bilo oklijevanja u Abrahamovoj poslušnosti. Abrahama su, poput većine nas, možda mučile ove odluke, ali kada je došlo vrijeme za djelovanje, on je djelovao. Kada razlučimo pravi poziv od Boga ili čitamo Njegove upute u Njegovoj Riječi, moramo djelovati. Poslušnost nije opcija kada Bog nešto zapovijeda.

Od Abrahama također vidimo kako izgleda imati aktivan odnos s Bogom. Iako je Abraham bio brz u poslušnosti, nije se libio postavljati pitanja Bogu. Abraham je vjerovao da će Bog njemu i Sari dati sina, ali se pitao kako je to moguće (Postanak 17,17-23). U Postanku 18 čitamo izvještaj o Abrahamu koji posreduje za Sodomu i Gomoru. Abraham je potvrdio da je Bog svet i pravedan i nije mogao zamisliti kako uništava pravednike s grešnicima. Zatražio je Boga da poštedi grešne gradove radi pedeset pravednika i nastavio je smanjivati broj do deset. U konačnici nije bilo deset pravednika u Sodomi, ali Bog je poštedio Abrahamova nećaka Lota i njegovu obitelj (Postanak 19). Zanimljivo da je Bog otkrio svoje planove Abrahamu prije nego što je uništio gradove i da nije bio zatečen Abrahamovim pitanjima. Abrahamov nam primjer ovdje pokazuje kako izgleda komunicirati s Bogom u vezi s Njegovim planovima, zauzimati se za druge, vjerovati Božjoj pravdi i podložiti se Njegovoj volji.

Abrahamovi lapsusi vjere, posebno u vezi sa situacijom s Hagarom i Jišmaelom, pokazuju nam koliko je glupo pokušavati uzeti stvari u svoje ruke. Bog je obećao sina Abrahamu i Sari, ali se zbog njihove nestrpljivosti plan da Abraham dobije nasljednika izjalovio. Najprije je došlo do sukoba između Sare i Hagare, a kasnije između Jišmaela i Izaka. Jišmaelovi potomci su na kraju postali ljuti neprijatelji Božjeg naroda, kao što kasnije saznajemo u starozavjetnom izvještaju, i tako se nastavlja do danas u sukobu između Izraela i njegovih arapskih susjeda. Svojom snagom ne možemo ispuniti volju Božju; naši napori na kraju stvaraju više problema nego što ih rješavaju. Ova lekcija ima široku primjenu u našim životima. Ako je Bog obećao nešto učiniti, moramo biti vjerni i strpljivi i čekati da On to ispuni u svoje vrijeme.

Teološki govoreći, Abrahamov život živi je primjer doktrine sola fide, opravdanja samo vjerom. Apostol Pavao dvaput koristi Abrahama kao primjer ove ključne doktrine. U Rimljanima je cijelo četvrto poglavlje posvećeno ilustriranju opravdanja vjerom kroz Abrahamov život. Sličan argument iznosi se u poslanici Galaćanima, gdje Pavao iz Abrahamova života pokazuje da su pogani zajedno sa Židovima baštinici Abrahamovih blagoslova po vjeri (Galaćanima 3,6-9. 14. 16. 18. 29). Ovo seže do Postanka 15,6: „I povjerova on GOSPODINU, i on mu to uračuna kao pravednost.“ Abrahamova vjera u Božja obećanja bila je dovoljna da ga Bog proglasi pravednim u svojim očima, čime je dokazao načelo Rimljanima 3,28. Abraham nije učinio ništa da zasluži opravdanje. Njegovo pouzdanje u Boga bilo je dovoljno.

U tome vidimo djelovanje Božje milosti vrlo rano u Starom zavjetu. Evanđelje nije započelo Isusovim životom i smrću, već je vidljivo još od Postanka. U Postanku 3,15, Bog je dao obećanje da će „sjeme ženino“ zdrobiti glavu zmije. Teolozi vjeruju da je ovo prvi spomen evanđelja u Bibliji. Ostatak Starog zavjeta bilježi ostvarenje evanđelja Božje milosti po liniji obećanja koja počinje sa Šetom (Postanak 4,26). Abrahamov poziv bio je samo još jedan dio u priči o otkupljenju. Pavao nam govori da je evanđelje bilo propovijedano unaprijed Abrahamu kada mu je Bog rekao da će u njemu „biti blagoslovljeni svi narodi“ (Galaćanima 3,8).

Još nešto što učimo iz Abrahamova života jest da vjera nije nasljedna. U Mateju 3,9, Luki 3,8 i Ivanu 8,39 učimo da nije dovoljno biti fizički potomak Abrahama da bismo bili spašeni. Primjena za nas je da nije dovoljno biti odgojen u kršćanskom domu; ne ulazimo u zajedništvo s Bogom niti dobivamo ulazak u nebo na temelju tuđe vjere. Bog nas nije dužan spasiti samo zato što imamo besprijekoran kršćanski pedigre. Pavao koristi Abrahama da to ilustrira u Rimljanima 9, gdje kaže da nisu svi koji potječu od Abrahama bili izabrani za spasenje (Rimljanima 9,7). Bog suvereno bira one koji će primiti spasenje, a to spasenje dolazi po istoj vjeri koju je Abraham iskazivao u svom životu.

Na kraju, vidimo da Jakov koristi Abrahamov život kao ilustraciju da je vjera bez djela mrtva (Jakovljeva 2,21). Primjer koji koristi je priča o Abrahamu i Izaku na brdu Moriji. Puko pristajanje na istine evanđelja nije dovoljno za spasenje. Vjera mora rezultirati dobrim djelima poslušnosti koja pokazuju živu vjeru. Vjera koja je bila dovoljna da opravda Abrahama i smatra ga pravednim u Božjim očima (Postanak 15) bila je ista vjera koja ga je potaknula na akciju poslušavši Božju zapovijed da žrtvuje svog sina Izaka. Abraham je bio opravdan svojom vjerom, a njegova vjera je dokazana njegovim djelima.

U konačnoj analizi, vidimo da je Abraham bio uzorna osoba, ne toliko zbog svoje pobožnosti ili savršenog života (imao je svojih nedostataka, kao što smo vidjeli), već zato što njegov život ilustrira toliko istina kršćanskog života. Bog je pozvao Abrahama od milijun ljudi na zemlji da bude subjekt Njegovih blagoslova. Bog je upotrijebio Abrahama da odigra ključnu ulogu u ostvarenju priče o otkupljenju, koja je kulminirala rođenjem Isusa. Abraham je živi primjer vjere i nade u Božja obećanja (Hebrejima 11,8-10). Naše živote treba živjeti tako da, kada dođemo do kraja naših dana, naša vjera, poput Abrahamove, ostane kao trajna ostavština drugima.
https://www.gotquestions.org/Hrvatski/A ... bliji.html


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 sij 2024 20:01 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Stjepan Ivan Horvat
Ljudi će te htjeti naučiti kako mrziti, ali ti nauči opraštati i voljeti druge.
Ljudi će te htjeti naučiti kako povrijediti drugoga, ali ti nauči kako pomoći drugome i kako biti dobra osoba.
Ljudi će te htjeti naučiti kako prevariti drugoga, ali ti nauči kako živjeti u istini i kako biti zahvalan na onome što imaš.
Ljudi će te htjeti naučiti mnogim lošim stvarima, ali ti nauči činiti samo ono što ti srce govori da je dobro.
Ljudi će te učiti da drugog čovjeka cijeniš po izvanjskoj ljepoti. I da je vrijedan onaj koji je mlad, atletski građen, ima puno prijatelja, bogat, ali ti gledaj smo ima li dobro srce i ništa više.
Ne slušaj savjete ljudi koji žive u strahu, bijesu i ljubomori. Ne brini za njih. Neka te ne vole zbog toga kakav si, nek te kritiziraju, nek ti se smiju. Dopusti im to. To što rade ne pripada tebi, nego će se vratiti njima. Budi slobodan, budi svoj i razvijaj svoju osjetljivost, svoju strast i ostvari svoje snove.
A što se tiče ljepote, ... čovjek dobrog srca, bez obzira kako izgleda i što ima, najljepši je čovjek na svijetu.
(Maciej Wiszniewski)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 vel 2024 16:16 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Jednoga dana sotona i Isus su razgovarali. Sotona je upravo otišao u Rajski vrt, rugao se i smejao govoreći: Da, gospodine! Upravo sam preuzeo svet pun ljudi tamo dole. Postavio sam ih, koristio mamac, znao sam da ne mogu odoleti. Svi su pali! Šta ćeš učiniti sa njima? Isus je pitao. Ah, ja ću se zabaviti s njima. Sotona je odgovorio. Naučiću ih kako se oženiti i razvesti, kako mrzeti i zlostavljati jedni druge. Da se nauče opijati, pušiti i naravno, naučiću ih kako da izmisle i izrade oružje i bombe, da se međusobno unište.Stvarno ću se dobro zabaviti! A šta ćeš kada ti dosade? Isus ga je pitao. Ah, ubiću ih. Sotona je rekao s pogledom punim mržnje i ponosa.
Koliko tražiš za njih? Isus je pitao.
Ah, ti ne voliš te ljude. Oni nisu dobri. Zašto bi ih hteo uzeti. Uzmeš ih i oni te mrze. Pljuvaće ti po licu, proklinjati te i ubiti. Ti ne voliš te ljude!! Koliko? Isus je opet pitao.
Sotona je pogledao Isusa i sarkastično odgovorio: Sva tvoja krv, suze i život.
Isus je rekao, gotovo!
I tako ja plaćam cenu.
NAPOMENA:
Smešno je kako je lako prezirati Boga i onda se pitati zašto svet ide u pakao.
Smešno je kako neko može reći '' verujem u Boga'' i slediti Sotonu. Smešno je da šaljete hiljadu poruka sa vicevima, koje su poput baruta, ali kada počnete slati poruke koje se odnose na Gospodina, dva puta razmislite pre nego što pošaljete.
Neka te Gospod blagoslovi!!!!
10 stvari koje vas Bog neće pitati:
1. Bog te neće pitati koji model automobila si koristio. Pitaće te koliko si ljudi povezao?
2. Bog te neće pitati koliko si imao četvornih metara kuće. Pitaće te koliko si ljudi primio u nju?
3. Bog te neće pitati za brend odeće u ormaru. Pitaće te koliko ljudi si pomogao da se obuku?
4. Bog te neće pitati kolika ti je bila visoka plata, pitaće te jesi li je zaradio čisto?
5. Bog te neće pitati koja ti je bila titula. Pitaće te jesi li radio svoj posao najbolje što si mogao?
6. Bog te neće pitati koliko si imao prijatelja. Pitaće te koliko te ljudi smatra prijateljem?
7. Bog te neće pitati u kom si susedstvu živeo, pitaće te kako si se ophodio prema susedima?
8. Bog te neće pitati o boji kože. On će te pitati o čistoći tvoje unutrašnjosti?
9. Bog te neće pitati zašto ti je toliko trebalo da tražiš spasenje. On će te s ljubavlju odvesti u svoju kuću na nebu, a ne na vrata pakla.
10. Bog te neće pitati koliko je ljudi podelilo ovu poruku. Jednostavno će pitati da li te je bilo sramota da ti to učiniš?
Isus Krist je rekao: Ako me uskratite pred prijateljima, ja ću vas uskratiti pred Ocem svojim.
Danas je dan da te blagoslovim, blagoslovim tvoje srce, tvoj rad, tvoj život, tvoj dom, tvoju porodicu, tvoje projekte i snove, u ime Isusa Hrista!
--------------
(nepoznati autor)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 vel 2024 15:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
KONTEMPLACIJA

Ako vam je teško zanimati se za bližnjega, razmislite o tome da ni na koji drugi način ne možete postići blaženstvo. Stoga učinite to za njegovo i vaše spasenje.
Zamislite da u nekoj kući bukne požar: neki susjedi, zabrinuti jedino za svoje stvari, ništa ne poduzimaju da odstrane opasnost. Zatvaraju vrata i ostaju u kući, bojeći se da netko ne uđe i okrade ih. Što će biti kazna kojom će biti kažnjeni? Vatra će se proširiti i spalit će sva njihova dobra. Tako će i oni izgubiti vlastito dobro jer se nisu brinuli za dobro drugoga.
Bog je htio međusobno ujediniti ljude i zato je u stvari utisnuo zakon po kojem je dobrobit bližnjega povezana s dobrobiti svakoga pojedinog. Na taj način opstoji čitav svijet. To se također događa na brodu gdje kapetan, kad navali oluja, žrtvuje dobra mnogih tražeći samo vlastito spasenje: ubrzo će zanijekati i drugei sebe samoga. Tako se događa u svakoj situaciji: ako se gleda samo na vlastitu korist, neće moći opstati ni život ni sama umjetnost (IVAN ZLATOUSTI, Homilije na Prvu poslanicu Korinćanima, 25,4).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 6 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 12 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr