Draga braćo i sestre,
prije godinu dana, kada sam bila u velikim dvojbama, Bog mi se smilovao i naišla sam na jedan prekrasan članak na internetu koji mi je promijenio život. Članak je bio na engleskom jeziku, a ja sam ga odlučila prevesti na hrvatski kako bih ga mogla podijeliti sa ljudima koji engleski ne mogu razumijeti, da bi se i oni okoristili ovom duhovnom naukom. Pa evo, uživajte u čitanju.
"Božje je milosrđe veće!" NAUKA SV. TEREZIJE OD DJETETA ISUSA O ČISTILIŠTU
Napisao: Otac Dr. Hubert van Dijk, ORC
Crkvena naučiteljica za treće tisućljeće
Sv. Terezija iz Lisieuxa, koju je papa Ivan Pavao II proglasio crkvenom naučiteljicom 19.10.1997., osjetila se pozvanom u samostan kako bi podučavala druge, i htjela je biti učiteljica (franc. docteur). Vrlo rano, Bog joj je otkrio tajne Njegove Ljubavi. Ona o tome piše: "Ah, da su
me mudraci koji su proveli svoj život u učenju došli pitati, zacijelo bi se začudili videći
djevojčicu od četrnaest godina kako razumije tajne savršenosti, tajne koje im sve njihovo
znanje ne može otkriti, jer da bi ih posjedovali treba biti siromašan duhom!"
U svojem apostolskom pismu Divini Amoris Scientia, objavljenom kada je sv.Terezija bila proglašena crkvenom naučiteljicom, Sveti Otac kaže da ne bismo trebali tražiti znanstvena otkrića Božjih tajni. "S pravom se dakle može prepoznati u Svetici iz Lisieuxa karizmu Doktora Crkve, bilo po daru Duha Svetoga kojega je primila da bi živjela i izrazila iskustvo svoje vjere, bilo po posebnom razumijevanju Kristova otajstva. Premda Terezija nema pravo i vlastito sistematizirano učenje, ipak posebni odsjevi njezinoga nauka proizlaze iz njezinih spisa, koji kao po karizmi Duha Svetoga, dotiču samo središte poruke objave u jednoj originalnoj i jedinstvenoj viziji, predstavljajući jedno učenje velike kvalitete." Njezini spisi nude obilje ideja o gotovo svakom području teologije i duhovnosti, mnoštvo ideja koje je čak sto godina nakon njezine smrti bilo neiscrpljeno. Kao što pape ponavljano govore: Terezija iz Lisieuxa je dar Crkvi. Prije 2000. godine, bila je proglašena crkvenom naučiteljicom, postajući trećom ženom između trideset i tri priznata crkvena naučitelja. Umrla je mlada. Ne samo da je najmlađa od sviju njih, već i najpoznatija, najviše voljena i najčitanija! Već je mnogo dala Crkvi, i u zoru novoga tisućljeća ona će nastaviti blagoslivljati vjerne svojim mnogim darovima. Prema tome, ona je također poznata kao "crkvena naučiteljica trećeg tisućljeća".
"Čovjek ne treba ići u čistilište".
Teologija male Terezije je teologija koja izvire iz života, teologija iskustva. Ona je primila žarki katolički odgoj kod kuće, u njenoj župnoj zajednici, kao i u školi sestara benediktinki u Lisieuxu, i prema tome, bila je upoznata sa naukom o čistilištu. Vođena Duhom Svetim, misli, pojmovi i ideje su se razvili i konačno postali "Nauka Malenog Cvijetka o čistilištu".4
Uobičajeno učenje unutar Crkve je to da je čistilište teško moguće izbjeći. Dok je još bila novakinja, svetica je to komentirala sa jednom od sestara, sestrom Mariom Philomenom, koja je vjerovala da je gotovo nemoguće ići u raj bez prolaska kroz Čistilište: "Nemaš dovoljno povjerenja. Imaš previše straha pred dobrim Bogom. Mogu ti zajamčiti da je On žalostan zbog toga. Ne bi se trebala bojati čistilišta zbog patnji koje su tamo, nego bi umjesto toga trebala tražiti da ne zaslužiš ići onamo zato da bi ugodila Bogu, koji tako nevoljko nameće ovu kaznu. Sve dok se trudiš ugoditi Mu u svemu i imaš nepokolebljivo povjerenje, On te čisti svakog trenutka u Svojoj ljubavi i ne dopušta da ostane traga grijehu. I onda možeš biti sigurna da nećeš trebati ići u čistilište." 5
Čak je rekla da bismo povrijedili Boga kada ne bismo dovoljno vjerovali da ćemo ići u nebo odmah nakon smrti. Kada je saznala da su njezine novakinje od vremena do vremena pričale da vjerojatno trebaju očekivati da će biti u čistilištu, ona ih je ispravila govoreći: "Oh! Kako me žalostite! Činite veliku uvrjedu Bogu vjerujući da ćete ići u čistilište. Kada volimo, ne možemo ići tamo." 6 Doista, ovo je nova nauka, ali samo za one koji ne poznaju Boga, koji nisu poput djece, koji nemaju povjerenja. Toliko je ispravno vidjeti stvari na ovaj način. Istina je da će nas Bog suditi u jednom smislu, ali On je uvijek prije svega Otac koji pati kada mora kazniti svoje dijete i gledati ga kako pati. Dijete bi trebalo vršiti Njegovu volju iz ljubavi, a ne iz straha pred kaznom. A ovo zapravo znači da Bog ne želi čistilište! On dopušta da Njegova djeca pate, ali ga to žalosti.7 Ako je Sv. Terezija u pravu da ne trebamo ići u čistilište jer Sam Bog to ne želi i volio bi nam pomoći, mišljenje da je čistilište moguće izbjeći odjednom više nije tako nevjerojatno. Ali prvenstveno, ovdje je problem već spomenuto mišljenje koje kaže da će rijetki izbjeći čistilište. To je mišljenje potvrđeno od strane mnogih velikih svetaca i mistika, poput sv. Ivana od Križa koji kaže: "Samo će mali broj duša postići savršenu ljubav"8 (savršena je ljubav nužna da bismo išli izravno u raj). Sv. Terezija Avilska je također imala iskustvo da će rijetki moći izbjeći čistilište.9 Sv. Ivan Vianney je rekao: "Sigurno je da samo nekoliko odabranih neće ići u čistilište i patnje koje je tamo potrebno izdržati nadilaze našu maštu."10 Također se treba uzeti u obzir da su i praktični kršćani uvjereni da će čak dobri i vjerni, i oni posvećeni Bogu trebati biti izloženi čišćenju u čistilištu određeno vrijeme. Razlog je uvijek isti: "Nije lako izbjeći čistilište. Nitko nije svetac, i ja ću zacijelo trebati provesti neko vrijeme ondje." Oni na ovo nadodaju: "Bog je pravedan" ili "Mi to zacijelo zaslužujemo." Stoga je još nevjerojatnije ono što sv. Terezija kaže. Jednom je ohrabrila svoju novakinju, sestru Marie de la Trinire da ima vjere da je čak i za nju moguće da odmah dođe u raj. Pitala se: "Čak ako padnem i u najmanjim stvarima, mogu li se još nadati da ću doći izravno u raj?" Sv. Terezija, koja je jako dobro znala slabost njezine novakinje, odgovorila je: "Da! Bog je tako dobar! On će znati kako ti može pristupiti i pridobiti te za sebe. No bez obzira na to, pokušaj mu biti vjerna, da ne bi uzaludno čekao tvoju ljubav."11
Bog je Otac više nego Sudac.
Jednom je sv. Terezija imala sukob po pitanju čistilišta sa sestrom Marie Febronia, koja ne samo da je imala 67 godina, već je također bila i podpoglavarica. Čula je da sv. Terezija potiče novakinje da vjeruju kako mogu ići ravno u Raj. Njoj se to nije svidjelo jer je takvu vrstu pouzdanja smatrala drskom, i stoga je prekorila sv. Tereziju. Sv. Terezija je probala nježno i mirno objasniti sestri Febroniji njezino stajalište, ali bez uspjeha, jer Sestra Febronia nije popuštala od svoga mišljenja. Za sv. Tereziju Bog je bio više Otac nego Sudac, i ona si je uzela slobodu konačnog odgovora: "Moja sestro, ako želiš Božju pravdu, dobit ćeš je. Duša će primiti od Boga točno ono što priželjkuje."
Ni godina nije prošla kada je, u siječnju 1892., Sestra M. Febronia zajedno sa drugim sestrama dobila gripu i umrla. Tri mjeseca kasnije sestra Terezija je imala san koji je ispričala majci poglavarici i koji je tada bio dokumentiran: "O moja Majko, moja sestra M. Febronia mi je došla prošle noći i zamolila da molimo za nju: ona je u Čistilištu, sigurno zato što se premalo uzdala u milosrđe dobroga Gospodina. Svojim molećim ponašanjem i dubokim pogledima, činilo se kao da je htjela reći: "Bila si u pravu. Ja sam sada predana potpunoj pravdi Božjoj, ali to je moja krivnja. Da sam te slušala, sada ne bih bila ovdje". 12
Nauka sv. Terezije u 7 ključnih riječi
1. Čistilište je postalo pravilom umjesto iznimkom.
Beskrajan broj duša koje pate u čistilištu i za koje Crkva dnevno moli nakon pretvorbe nije trebao ići tamo. Ako razmišljamo na ljudski način, Bog ne želi da trebamo čistište. Bog nas nije poslao ovdje na zemlju, gdje smo kušani i gdje patimo nakon pada, samo da bi nas pustio da patimo ponovno, i mnogo gore, u čistilištu. Svatko prima dovoljno milosti da bi mogao ići izravno k Bogu nakon što je prošao iskušenja na zemlji. Čistilište je, stoga, izvanredan ulaz u raj za one koji su tratili svoje vrijeme. Međutim, ono što je Bog smatrao iznimkom postalo je pravilo, a pravilo - ići ravno u raj - je postalo iznimka.
2. Pomiriti se sa "neizbježnim" je ozbiljna pogreška.
S obzirom na to da Bog zapravo ne želi čistilište, ne želi ga niti za mene! No onda ga ni ja ne smijem željeti! Nitko se ne bi izložio opasnosti čistilišta živeći prosječnim i, kao što je danas često slučaj, grešnim životom. Da su samo mislili o silnim patnjama u čistilištu. U tom pogledu, mistici složno kažu da je najmanja patnja u čistilištu mnogo veća nego najveća patnja ovdje na zemlji! To je tako zato što u čistilištu duša ne prolazi kroz vrijeme Božjeg Milosrđa, već Božje Pravde. Ovdje se primjenjuje Božja riječ: "Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića." (Luka 12:59). Mnogi koji bezbrižno kažu da će "vjerojatno provesti neko vrijeme tamo" su ozbiljno u krivu. Nitko ne provede samo neko vrijeme ondje, nego treba patiti kao što nikada nije patio niti je mogao patiti na zemlji. Također, vrlo često duša ondje trpi dugo vremena. Da su siromašne duše u čistilištu znale na zemlji što mogu očekivati u vječnosti, čistilište bi ostalo prazno.
3. Čistilište je gubitak vremena
Sveta Terezija kaže: "Znam da je sama po sebi ne zaslužujem čak ni unići u to mjesto zadovoljštine, budući da samo svete duše mogu ući ondje. No također znam da Vatra Ljubavi ima veću moć posvećenja od vatre čistilišta. Znam da nam Isus ne može željeti beskorisne patnje, i da mi ne bi nadahnuo ovu želju kad mi je ne bi htio ispuniti."13 Istina je da je čistilište predivna milost, jer ako nam je potrebno, bez čišćenja u čistilištu ne bismo mogli ići u raj, i umjetničko djelo za koje nas je Bog stvorio i koje je namjeravao po nama učiniti ne bi bilo dovršeno. No sv. Terezija je u pravu: u trenutku naše smrti mi već imamo mjesto u raju. Poslije toga, nema više rasta u milosti. Tkogod ne prođe kroz čistilište ništa ne propušta.
4. Potrebna nam je pozitivnija slika Boga.
Već znamo da je sv. Terezija rekla svojim novakinjama da su uvrijedile Boga misleći da će ići u čistilište. To je vrlo potresna tvrdnja, jer ako je ovo točno, milijuni kršćana vrijeđaju Boga ili mu nanose bol. Usredotočeni su samo na sebe, misleći - ne bez razloga - da zaslužuju čistilište. Ne primjećuju Boga koji je na njihovoj strani i koji bi im toliko htio pomoći. Činjenica da se toliko bojimo čistilišta također ima veze sa negativnom slikom Boga koju imamo. Mi, kršćani dvadesetog stoljeća, bili smo kao mnogi drugi, odgojeni sa slikom strogog Boga koji nas kažnjava svaki put kada to zaslužimo. Ovo vuče korjene još iz hereza poput jansenizma, kvijetizma ili kalvinizma.14
5. Ljubav izgoni strah
Pitanje da li ćemo ići u raj odmah nakon smrti jest pitanje povjerenja. Bog ne treba naše zasluge da bi nas priveo izravno k Sebi, ali treba svo naše povjerenje. Ili obrnuto - nisu naše grijesi oni koji onemogućuju Bogu da nam da tu milost, već manjak našeg povjerenja. Stoga, moramo izvesti zaključak da sve ovisi samo o povjerenju. Nema povjerenja bez savršene ljubavi. I obrnuto, nema ljubavi bez povjerenja. Točno ovo je apostol Ivan napisao u svojoj prvoj poslanici: "U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na sudnji dan, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi." (1 Iv 4:17-18)
Ovaj tekst u mnogočemu osvjetljuje našu temu. Sudnji dan je dan naše smrti. Tkogod postigne savršenu ljubav na času njihove smrti, gleda na Boga kao na beskrajno milosrdnog i velikodušnog Boga, pa ne može povjerovati da bi ga On kaznio u čistilištu. Susrećemo se sa istom vrstom milosti kao u sakramentu bolesničkog pomazanja. Sv. Toma Akvinski nas uči da je glavni plod ovoga sakramenta potpuno brisanje kazne koju smo trebali primiti za naše grijehe.15
Nakon što je netko primio sakrament bolesničkog pomazanja, oni koji ga okružuju često primijete da je bolesnik počeo rasti u miru i povjerenju, kao i u predanju Božjoj volji, pa čak i u vedrini i želji za Nebom. Ovo se također odnosi na one koji do toga trenutka nisu vjerovali ili su živjeli u smrtnome grijehu. Čak i ti ljudi, kao što veliki teolozi poput sv. Alberta Velikog i sv. Bonaventure kažu, idu izravno raj bez prethodnog prolaska kroz čistilište. To nam pokazuje predivnu milost koja proizazi iz sakramenta bolesničkog pomazanja.16
6. Posljednji će biti prvi.
Iako mnogi kršćani prime sakrament bolesničkog pomazanja, iskustvo nam kazuje da ne idu izravno u raj. Mnogi mistici često govore kako mnogi svećenici i redovnici trpe vrlo dugo u čistilištu i trebaju čekati za njihovo oslobođenje odande. Međutim, svi su oni ili gotovo svi primili sakrament bolesničkog pomazanja. Zašto se ovo događa? Vjerojatno nisu primili sakramenat sa potrebnim kajanjem ili predanjem volji Božjoj, ili nisu htjeli promjeniti njihove poroke i nedostatke dugo vremena prije smrti. Sv. Terezija iz Lisieuxa nam kazuje da je čula kako ponekad veliki sveci sa mnogo zasluga dolaze pred Božji sud, no trebaju ići u čistilište jer je naša vlastita pravda pred Bogom često puna mrlja. To je razlog zašto ona predlaže da se odmah odreknemo svih zasluga od naših dobrih djela, i da je bolje pojaviti se pred Bogom praznih ruku.17 Predlaže svojoj najstarijoj sestri i kumi Mariji da od Boga očekuje raj besplatno.18
Dok u jednu ruku nije istina da prvi uvijek dobiju raj prije ostalih, u drugu ruku je mnogo primjera posljednjih koji su postali prvi.
Terezija u svojim spisima spominje Božju ljubav prema dobrom razbojniku,19 i želi da priča pustinjskih otaca o velikom grješniku Paesiju, koji je umro iz ljubavi i bio odveden izravno u raj, bude uvrštena u njezinu autobiografiju. "Duše će odmah razumijeti, jer je to upečatljiv primjer onoga što pokušavam reći."20 Kada pristigne naš čas, kao što sv. Terezija piše misionaru u Kini, Abbe Roullandu, ukoliko imamo povjerenja, Blažena Djevica će nam izmoliti milost da napravimo čin savršene ljubavi, ukoliko budemo imali neki trag ljudske slabosti, te ćemo tako otići u raj odmah nakon smrti.21
7. Nauka sv. Terezije, velika poruka za treće tisućljeće
S pravom se može reći da Terezija potpuno mijenja svako uobičajeno mišljenje o čistilištu.22 Ona se želi pojaviti pred Bogom praznih ruku i objašnjava zašto bi grješnicima koji se nemaju na što osloniti bilo lakše doći do raja nego svecima sa velikim zaslugama. Ističe da je povjerenje samo po sebi dovoljno, da zasluge nisu garancija, već često zapreka da dođemo izrano u raj, te da grijesi ne moraju biti zapreka. Nakon grješnoga života, Bog još uvijek može odvesti osobu izravno u raj samo ako ta osoba ima povjerenja. Koliko jednostavno može biti imati povjerenja ako osoba nema zasluge, već samo svoju bijedu! Kroz povjerenje Terezija pokazuje kraći put u raj malenima i poniznima. Mnogo duša može ići takvim putem, a mnogo će se duša i uputiti na taj put. Terezija o ovome piše sestri Marie: "...Ono što mu se sviđa, to je što vidi da ljubim svoju malenost i svoje siromaštvo, to je slijepo pouzdanje koje imam u njegovo milosrđe...Eto mojeg jedinog blaga, draga Majko, zašto ono ne bi bilo i vaše?"23
Kao što je već rečeno, ona je omogućila svakome da postane svet po svom malenom putu, a to se također odnosi i na odlazak izravno u raj... To više neće biti iznimka. S vremenom će oni koji su dovoljno pametni da se okoriste blagom ove nove crkvene naučiteljice lako hoditi ovim putem, osobito oni koji žele biti dio vojske malenih duša za koje je sv. Terezija molila Boga na kraju njezinog rukopisa B: "Ja te zaklinjem da baciš svoj božanski pogled na velik broj malih duša...
Zaklinjem te da izabereš čitavu vojsku malih žrtava vrijednih tvoje ljubavi!"24
Kao što je napisano u ovom predivnom retku, bit će velik broj malih duša... i tako će čistilište prestati biti neizbježan obilazak prije raja!
Zaključak
Sv. Terezija od Djeteta Isusa dala nam je obilje toga o čemu možemo razmišljati. Unatoč tome, još je mnogo drugih misli koje teolozi trebaju razumijeti i proučiti. Ipak, za nas je od svega što je napisala najbitnija poruka o čistilištu. Pitanje o tome što se događa nakon smrti bi nas trebalo duboko dirnuti. Prisjetimo se sestre Febronije i njezinih patnji u čistilištu; njezina tiha poruka sa drugoga svijeta bi nas trebala taknuti. "Činilo se", kaže Terezija, "kao da je htjela reći: 'Da sam te poslušala, sada ne bih bila ovdje'." Ovo je zapravo šokatno kada osoba o tome promisli. Potrebno je priznati da je sestra Febronia prešla na drugi svijet kroz kriva vrata. I to ne samo ona, već tisuće i milijuni koji su mogli izbjeći čistilište. A zašto ga nisu izbjegli? Samo zato što im nitko nije pokazao pravi put. Uzevši ovo u obzir, shvaćamo da je Terezija istinski dar Crkvi. Bog nam ju je dao kao vođu i tješiteljicu u apokaliptičkim danima u kojima očito živimo. Njena poruka o čistilištu je istinska milost Božje milosrdne ljubavi za trenutak naše smrti. Vezano uz ovo slobodno možemo primijeniti riječi našega Gospodina: "Tko ima uši da čuje, neka čuje." (Lk 8:8).
Otac Dr. Hubert van Dijk, ORC