www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 26 svi 2020 09:51

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 19 stu 2011 22:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Duh Sveti nam je svima jako potreban ako želimo biti prava Božja djeca. Ovaj jako koristan tekst sam ''slučajno'' našla na netu baš sada kada mi jako treba...
Kako se vi snalazite u školi Duha Svetog i gdje se nalazite? Znate li slušati Njegov glas? Koje su trenutno vaše najžešće bitke?
Meni je ovaj tekst uveo malo reda u moju duhovnu zbunjenost a prečesto i slijepoču i gluhoču na šaptaje tog dragog nebeskog gosta. Njega se zaista može čuti samo u tišini i sabranosti duše i ja sam još uvijek na toj početnoj lekciji slušanja i poslušnosti... :a1163:

Za početak, stavit ću Himan Duhu Svetog, neka on bude zaziv da svakog tko bude čitao osobno nadahne u onome što mu je najpotrebnije...

O dođi stvorče, Duše Svet
pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti
u grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj
Blagodat Boga Svevišnjeg,
Studenac živi, Ljubav, Plam
i Pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješ,
Ti prste desne Očeve
od Vječnog Oca obećan
Ti puniš usta besjedom.

Zapali svijetlo u srcu,
zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim
potkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraj
i postojan mir nam daj
Ispred nas idi, vodi nas,
da svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamo
i Krista, Sina Njegova,
i u Te Duha njihova
da vjerujemo sveudilj.

Amen.


Slika

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
ŠKOLA DUHA SVETOGA


Prvi dio: Uvod

U rujnu 2002. godine sam primio dozu od 40.000 megawata djelovanja Duha Svetoga (v. Povratak izgubljenog sina). To je bilo, da upotrijebim potpuniji izraz, iskustvo koje je promijenilo moj život. Promjena se, međutim, nije trenutačno dogodila, kako bi neki mogli pomisliti. Nije sve išlo od lošega ka dobrome - jednostavnim gigantskim skokom, nego sam najprije primio sposobnost da promjene učinim mogućim, a dobio sam i savjetnika koji me je vodio kroz taj proces. Savjetnik, Duh Sveti, vodio me je kroz preobrazbu koja nije bila ništa drugo nego jedno veliko iznenađenje. I mada je sve to trajalo milijun malih koračića, prije nego jedan ogromni skok, išao sam od lošega do dobroga. I to u najkraćem mogućem vremenu!

Nije bilo tako veliko čudo brzina kojom se cijelo preobraženje odigralo, nego sustavnost načina na koji se to dogodilo. Doslovno, poučavan sam dobrom ponašanju, a cijeli proces bio je strukturiran isto kao i tradicionalni sustav obrazovanja. Postojale su lekcije koje sam morao naučiti. Postojala su pravila koja sam morao poštivati. Postojale su razine koje sam morao proći. Jedina stvar koja je bila drugačija nego u normalnom sustavu bila je ta da sam imao samo jednoga učitelja, i on je trajno ostao isti - kroz sve stupnjeve.

Učitelj je, naravno, bio Duh Sveti, a oblik i način njegovih uputa su predmet ovoga članka. Pošto smo bliski načinu na koji funkcionira obrazovni sustav, koristit ću se jedinom ovdje shvatljivom analogijom za lakše razumijevanje djelovanja Duha. I da lakše shvatimo kako će se odvijati naš rast. Nazovimo ovaj obrazovni sustav Škola Duha Svetoga. Kao i u svakoj školi, prvi korak je UPIS.


Uvjeti za upis

Jedini zahtjev koji moramo ispuniti za primanje Duha Svetoga jeste da smo kršteni u Kristu, ali da bismo rasli u Duhu postoje izvjesne stvari koje su potrebne. Ovdje su neke od njih.

• Istinska želja za svetošću Ja uvijek koristim riječ "svet" kako bih njome označio način života kojim ugađamo Bogu nasve moguće načine, ne samo u onim oblicima koje vi smatrate bitnim, i poslušnost njegovim zapovijedima u najpotpunijem obliku koji možete dosegnuti. Svetost mora biti vaš cilj i vi se morate pripremiti da uradite sve što trebate kako biste je dobili, a što uključuje potpuno, nepokolebljivo predanje. Ovaj tečaj je naporan i ako se ne predate, ubrzo ćete pasti.

• Pokajanje iz dubine srca Morate istinski iskazati žaljenje zbog svojih grijeha. Nije stvar u tome jeste li vi u ovom trenutku pritisnuti grijesima - zadatak i uloga Duha Svetoga je da vas udalji iz tih prisilnih ograničenja i da vas oslobodi od grijeha, što će se vremenom i dogoditi - ali ono što je važno u ovom razdoblju jeste da vi istinski zažalite zbog uvreda koje ste učinili protiv Boga i da se opredijelite da više nikada nećete griješiti protiv Njega.

• Poštenje i hrabrost Drugi uvjet je poštenje, više prema samome sebi nego prema drugima i hrabrost da se suočimo s činjenicom tko smo mi u stvari. Većina nas nabacuje maske u javnim nastupima i to ćemo raditi sve dotle dok konačno ne shvatimo da nas to zaglupljuje. Duh Sveti će raskinuti i odbaciti maske, štoviše nježno, i otkrit će vam stvari o vama koje možda nećete željeti vidjeti. Ako se ne želite suočiti s istinom o vama i ako se ne želite izliječiti bez ikakvog pravdanja, nećete moći ostvariti neki veliki napredak.

• Ljubav prema Bogu Životni uvjet je istinska ljubav prema Bogu, koja se odražava u djelovanju. Ljubav prema Bogu jeste nešto što će rasti onoliko koliko vi budete rasli u Njemu, ali ono što vi trebate, da biste počeli s tim, je ljubav prema Bogu kao temeljni element. Jer jedino će vam ljubav prema Bogu pomoći da učinite mnogo čvrstih odluka na koje ćete biti pozvani - usporedo s vašim napredovanjem kroz ovu školu. Što budete imali više ljubavi prema Bogu, bit ćete spremniji i raditi za njega, što će stoga, posao činiti mnogo lakšim za vas.

Ako ispunjavate ove uvjete, vi ste spremni početi s izobrazbom, ali prije nego što to uradimo, bilo bi korisno znati i nekoliko stvari o Duhu Svetomu.


Nešto o Duhu Svetomu

Duh Sveti nije neodređena, vječna snaga koja lebdi na nebesima, očekujući da je vapijući, iz svega glasa, dozovemo: "Dođi, Duše Sveti!" On je stvarna osoba, koja ima osobnost, koja je isto tako posebna kao i Otac ili Sin. On je s nama u sva vremena. Razlog zašto mnogi od nas ne primjećuju Njegovu prisutnost je taj da smo ga godinama potpuno ignorirali. Protjerali smo ga u stražnju sobu svoga života kao svoga polubrata za kojega bismo najviše voljeli da ga nikada nismo ni vidjeli ni čuli.

Unatoč svojoj strahovitoj snazi, Duh Sveti je neizmjerno nježna osoba. Dok me njegova snaga u početku privlačila sebi, njegova nježnost me primorala da se zaljubim u njega. To je vjerojatno trajalo manje od dva tjedna dok se nije dogodilo, i od tada pa sve do sada on je moj najbliži prijatelj, najvjerniji savjetnik i dragocjeno povjerljiv. I moje potpuno posvećenje Njemu umnogome je doprinijelo da se danas nalazim ovdje gdje jesam. Ako i vi želite promijeniti svoj život, pokušajte intimno upoznati Duha Svetoga. Jednom kada to učinite, jednostavno nećete imati srca da ga više ikada ražalostite. I, to će vam, više nego bilo što drugo, pomoći da se slažete s njim.

Kao učitelj, Duh Sveti je neusporediv. On sam sebe prilagođava vama, i u govoru i u ponašanju, tako da dobijete vrlo snažnu utjehu. Nadalje, on govori vašim jezikom, doslovno i metaforički, tako da uvijek postoji savršena komunikacija. Zapravo, On je neizmjerno strpljiv, i on će vas, ako je potrebno, uvijek iznova provoditi kroz lekciju, sve dok ju ne naučite. Nikada vas neće kazniti zbog vaše slabosti ili izgrditi zbog pogreške; naprotiv, On će uvijek biti tu s riječima utjehe i ohrabrenja kada padnete, potičući vas da nastavite.


Duh Sveti traži samo jednu stvar od vas, a to je poslušnost. Vaš rast i brzina kojom rastete ovise o tome. Budite poslušni i napredovat ćete. Ako ste neposlušni sve se paralizira. To je tako kristalno jasno. Možete pokušati nastaviti obrazovanje na svoj vlastiti način, odlučiti se da ćete rasti u svetosti čineći stvari koje se radije temelje na svrsishodnosti nego na istinitosti, ali nećete daleko dogurati. Brzo ćete doći do one točke kada će vam lekcije postati nerazumljive i daljnji napredak jednostavno postaje nemoguć. Većina kršćana stagnira na ovoj razini, nesposobna za daljnji rast osim milimetar po milimetar. To se događa jednostavno zato što rade neovisno od Duha, ili još gore, svojevoljno se odlučuju za neposluh. Stoga budite poslušni i primijetit ćete veličanstven rast sve dok jednoga dana ne budete dovoljno čvrsti i stabilni kao hrastovo drvo, kao duhovni gorostas!


Prepoznati glas Duha Svetoga

Da bismo bili sposobni slijediti Duha Svetoga, također je od koristi znati kako nam On govori, kako prepoznati Njegov glas i kako mu odgovoriti kada ga čujemo.

Duh Sveti nam govori na različite načine. On nam obično govori preko misli. Ako radite nešto što ne bi trebali i osjetite nelagodno peckanje savjesti (što vam daje za pretpostaviti da je vaša savjest još uvijek aktivna - dok je kod većine nas mrtva), budite sigurni da vam to Duh Sveti govori da odustanete. Dok rastete u Duhu, Njegov "glas" vam je sve lakše prepoznati među tisućama različitih misli koje vam dolaze na pamet. Vremenom ćete biti sposobni doslovno ga razlučiti od ostalih. Jednom kada budete sposobni to i uraditi, vaš rast će se ubrzati jer će tada postojati savršena komunikacija između vas i Njega.

Upozorenje: Neprijatelj može uraditi i nevjerojatne stvari u oponašanju glasa Duha Svetoga. Ako niste vrlo oprezni, on vas može upotrijebiti da radite njegov posao, unatoč tomu što vi vjerujete da upravo činite djelo Božje. Zbog toga je vrlo važno naučiti razlučivati između ova dva glasa. Mada đavao zna prilično dobro odglumiti ulogu, postoje određene osobine koje ga otkrivaju, ali treba nam i vremena da ih prepoznamo. Zbog toga je mudro pored sebe imati i ljudskog savjetnika, najbolje svećenika, koji vam u međuvremenu može pomoći. U mojim prvim danima obično sam se savjetovao sa svojim duhovnikom, par sati tjedno, prolazeći s njim neke stvari za koje sam smatrao da mi ih je "priopćio" Duh Sveti. Ubrzo se kod mene razvilo razumijevanje neporecive razlike između ova dva glasa i izvjesnih karakteristika zloga koje on nije mogao sakriti. Na primjer, jedna od njih je nestrpljivost. Kad god su od mene tražili da nešto uradim odmah, u devet od deset slučajeva mogao sam biti siguran da je đavao iza toga. Kroz izvjesno vrijeme, kod vas će se razviti prilično dobar nos za zloga i bit ćete sposobni namirisati ga kada vam se približava i s udaljenosti od jedne milje.

Nisam dugo sve provjeravao sa svojim duhovnikom, ali ako bi bila poruka o nečemu važnom, ja još uvijek tražim vanjsku potvrdu. Ovo uključuje da pored sebe imam osobu koja će potvrditi poruku koju sam primio a da je ja nisam posebno zamolio da to učini. Duh Sveti nema ništa protiv ovoga; naprotiv, On to potiče! Ako je nešto doista važno ja tražim potvrdu i od više ljudi kako bih bio siguran da ne postoji apsolutno nikakva sumnja da je poruka došla od pravoga Duha. Na primjer, negdje pred kraj prošle godine, primio sam nešto kao vrlo jasan signal od Duha Svetoga da je došlo vrijeme za pokretanje moje službe. Pošto je ovo bio vrlo osjetljiv problem, jer u tom trenutku još nisam bio spreman da objelodanim sve to, jednostavno nisam bio spreman za prihvaćanje bilo kakve prilike, zamolio sam Duha Svetoga da mi pošalje, ne jednu, nego tri osobe da potvrde da li je poruka bila istinita, uz dodatni uvjet da sve tri osobe budu voditelji u katoličkim službama. Prije kraja mjeseca, Duh Sveti mi je poslao tri osobe koje su bile pod vrlo snažnim pomazanjem. Rekli su mi da je došlo vrijeme da otpočnem s Božjim djelom!

Duh Sveti, također, koristi ljude kao ove da govore za njega, osobito u početnim razdobljima dok vam uši još nisu dobro podešene za Njegov glas. On može upotrijebiti bilo koga, i ja mislim da on to radi s posebnim oduševljenjem, koristeći neku osobu koja se vama ne sviđa, kako bi vam predao neku od svojih poruka. To je Njegov način da vas nauči poniznosti dok ta osoba pokušava komunicirati s vama. Međutim, Njegov najomiljeniji izbor među ljudima jesu službenici. (Ja slobodno koristim riječ "službenici", kako bih obuhvatio sve ljude koji čine djelo Božje pod autoritetom Crkve.). Ovo zbog toga da vas zaštitim od nepotrebne zbunjenosti. Razvio sam standardnu praksu, te vam preporučam da je slijedite dok budete slušali ove ljude. Slušajte ih bez osuđivanja. Obratite pozornost na govornika kad god se vaš um počne buniti protiv nečega što je on upravo izgovorio. Jer, kada vam vaš um govori da je nešto što je određeni propovjednik upravo izgovorio besmislica, to je obično zato što se to ne slaže s vašim mišljenjem. A to uopće ne treba biti besmislica.

Ovo, naravno ne znači da i službenici ponekad ne govore besmislice. Neki od njih to štoviše i često rade. Zbog toga je potrebno i razlučivanje. Ali kako netko može razlučiti što je točno ili netočno? Istinsko razlučivanje je dar i taj dar nemamo svi. Za jednu osobu koja nema dar, razlučivanje nečega znači procjenjivanje toga vlastitim umom, što je za nju u najmanju ruku neshvatljivo. Ako vidite da nema ništa loše u konzumiranju alkohola, i ako vam službenik kaže da bi trebali prestati piti, vi ćete "razlučiti" da ta osoba govori besmislicu! Shvaćate li što želim reći? I, kako ćete onda saznati istinu? Jednostavno je. Samo provjerite što Bog kaže o tom problemu! Istina je sigurno u Bibliji!

Božja Riječ nije samo način za razlučivanje istine, ona je najbolji način da čujemo glas Duha Svetoga. Dok čitate Božju riječ, naići ćete na retke koji će vas s vremena na vrijeme ostaviti u osjećaju snažne neugodnosti - jer vas to osuđuje - jer ste sagriješili u nečemu. To je Duh Sveti koji govori izravno vama, moleći vas da odmah imenujete problem. Ne oklijevajte. Ovo vam je jedinstvena prigoda kada vam sam Bog šalje poruku i nije vam potrebna nikakvo uvjerenje ili potvrda - jednostavno ga poslušajte!


Zvuk tišine

Još jedna završna napomena i spremni smo otpočeti s našim školskim lekcijama, mada je vaša izobrazba već započela, ali vi to možda niste ni primijetili. Ranije sam rekao da nam Duh Sveti nikada ne prigovara. Kako ćemo onda znati kada mu činimo neugodnosti? Duh Sveti ima nevjerojatno učinkovit način kojim nam dopušta da to shvatimo: on radi u tišini! Postoje tri vrste tišine koje sam ja naučio prepoznavati u Duhu.

Jedna je blaga tišina koja će dočekati svako vaše grešno djelo koje počinite pogreškom. Iznenada primijetite da je Duh Sveti mirno prošao pored vas i vi instinktivno znate da ste upropastili stvar, mada je sasvim moguće da vi u potpunosti niste razumjeli prirodu svoje pogreške. Zamolite Duha Svetoga da vam kaže što ste pogrešno uradili i on će vam reći.

Druga je teža tišina koja nastaje kada ne poslušate izravnu zapovijed, a koju ste obećali izvršiti, ili kada pokušavate opravdati grijeh nakon što vam je On ukazao na njegovu težinu. Duh Sveti će jednostavno ušutjeti i odbit će nastaviti bilo kakav oblik "normalnog" razgovora s vama, sve dotle dok ne popravite situaciju!

Treća tišina je zastrašujuća, i ona nastaje onda kada povrijedite neko Božje dijete. Dovoljno vam je da samo jednom čujete zvuk ove tišine pa da više nikada ne poželite uraditi nešto što će ponovno dovesti do nje.

Ja sam je doživio na početku prošle godine kada sam dopustio da moje slavno raspoloženje uzme najbolji dio mene. Za punih šezdeset sekundi - koliko je obično potrebno da ugasim moj temperament - bacio sam se na zlostavljanje svoje žrtve. Napad mi je godio upravo onoliko koliko je i trajao i bio je neizmjerno štetan. Ljutnja je nestala, prevladao je sram. Povukao sam se u crkvu koja je u to vrijeme bila moje glavno sklonište, nadajući se da će mi Bog dati utjehu koju je samo on mogao dati. Nije bilo nikakvoga zvuka. To poslijepodne sam pet sati sjedio u crkvi, molio da mi izgovori samo jednu riječ, ali tamo je bila samo ova potpuna, tišina koja zbunjuje. Konačno, utučen više nego što sam ikada do tada bio, ustao sam spreman otići. Kada sam tako i učinio, podigao sam Bibliju i nasumce je otvorio, čitajući prvi redak na koji mi se spustio pogled. Ne vjerujem da su stihovi koje nasumce pročitamo u Bibliji uvijek poruke koje nam šalje Duh Sveti, i ja vas molim da vam to ne pređe u naviku, ali postoje primjeri kada se nešto kao ovo doista može protumačiti kao poruka i kada to ima snažan utjecaj. Evo što sam pročitao:

"Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu."

"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar."

Nisam oklijevao niti jednog trenutka da se izmirim sa osobom koja me uvrijedila. Odmah nakon toga Duh Sveti je prekinuo svoju tišinu i stvari su se brzo vratile natrag tamo gdje i trebaju biti. Ali ova smrtna tišina je nešto što sigurno nikada neću moći zaboraviti i nikada više neću dati razloga Duhu Svetomu da me ponovno uvede u ovu vrstu tišine. Međutim Duh Sveti me je još jednom uveo u tišinu, koja je mnogo duže trajala i koja je nastupila zbog sasvim drugačijeg razloga, ali o tome ćemo kasnije.

Sada je vrijeme za ulazak u školu.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:08 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 12 ožu 2011 23:52
Postovi: 723
Podijelio: 1 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Vjeroispovjest: Kršćanin-Katolik
ovo mi je jedan od najboljih tekstova o Duhu Svetom i tome koje On značenje ima za naš život..
Preddivno nešto. :D


Čitala sam to prije, al se ne sjećam s koje je to stranice??

_________________
Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. Jr 29,11


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Drugi dio: Molitva

Dobro došli u Školu Duha Svetoga. Dobra je ideja da počnete školu sa čistom prošlošću. Stoga ako vam je ikako moguće očistite svoj um od svih predrasuda koje postoje, molim vas učinite to. Nisam ponosan na to što sam bio ateista veći dio svoga života, ali jedna korist od toga što nisam rastao u vjeri, bila je da nije bilo uvjetovanosti oko kršćanskog vjerovanja koje sam morao prevladati, nikakvih obrazaca koji bi me vezali. Shvatio sam da je većina onoga što sam vjerovao kao istinito o Bogu, životu i svemu ostalom zapravo bilo pogrešno, tako da sam jednostavno izbrisao cijelu svoju prošlost i očistio je i pripremio se za novi početak. Prošlost je najlakše očistiti ako sve to napišete. Ako ne možete očistiti sami sebe, molim vas, učinite ono najmanje što možete - u poniznosti prihvatite da i vi možete biti u krivu zbog mnogih stvari i izrazite čežnju da želite naučiti ono što je ispravno. Duh Sveti vas često uči stvarima koje se suprotstavljaju vašem uvjerenju, a razumski otpor otežava Mu učinkovito djelovanje u vama. Molim vas, obratite pozornost na to da stvari kojima vas On uči ne idu protiv katoličke vjere, one se samo suprotstavljaju onome što mi vjerujemo da nas katolička vjera uči, što nije sasvim ista stvar.

Kao što sam rekao u prvom dijelu, postoje lekcije koje čovjek mora naučiti. One se nalaze pod nekoliko naslova od kojih su primarni molitva, čišćenje samoga sebe, vjera, prevladavanje slabosti i učenje o tomu kako ljubiti. Postoje također različite razine rasta, ali pošto razgraničenja među njima nisu jasno određena, mi ćemo se radije koristiti "programom" koji se temelji na naslovima nego na razinama. Međutim, ja ću jasno razdijeliti tri razine: temeljna, srednja i napredna, tako da i vi možete procijeniti napredak u svome rastu.


Molitva

Molitva je prva stvar koju Duh Sveti traži od vas da učinite. Sve počinje i završava s molitvom i ako želite napredovati u Školi Duha Svetoga, morat ćete kleknuti. Shvatite, ne postoji način na koji biste mogli zaobići ovu istinu, jer u molitvi će vas Duh Sveti učiti većinu vaših lekcija. Priznajte sebi da je isprika da nemate vremena za molitvu - samo veoma bijedna isprika i ništa više.

Tradicionalne molitve kao što su prekrasna Krunica i slavljenje Svete Mise u zajednici su predivni načini da počnete, ali je dobra ideja da vam uđe u naviku i osobna molitva u prvim trenucima vašeg molitvenog života. Provedite svaki dan nekoliko minuta nasamo s Bogom, govoreći Mu, ali i što je još važnije, slušajući Ga. Bog mnogima od nas govori po svojoj Riječi, tako neka vam u naviku uđe i čitanje Svetoga Pisma, svaki dan dok provodite vrijeme s Njim.

Odvojite i vrijeme i mjesto za ovu osobnu molitvu i budite određeni da ćete ga se pridržavati ma što se dogodilo. Neće ići lako. Kod nekih postoji protivljenje da sami sa sobom provedu određeno vrijeme, štoviše i onda kada to traje samo nekoliko minuta. Kod drugih će opet đavao dati sve od sebe da ih zaustavi da provedu bilo koje vrijeme s Bogom. On će učiniti da ćete zaboraviti na svoje vrijeme za molitvu, uvjerit će vas da su druge stvari mnogo važnije, ili - ovo mu je najdraže -učiniti će da se osjećate pospano! Molite Duha Svetoga da vam pomogne i On će to i učiniti, iako će se Njegova pomoć uglavnom sastojati u tomu da vas podsjeti kada dođe vrijeme za molitvu, potičući vas da prestanete vući noge ako vidi da to činite. Ipak ćete sve to morati sami vi uraditi u svojoj sobi, i to punom parom!

Zatvorite oči kada molite. To vam pomaže da se oslobodite svih vanjskih utjecaja i da se bolje usredotočite na Boga. Ako imate Isusove slike ili kipove, to može izgledati kao dobro sredstvo za usredotočenje molitve, ali postoji vrlo velika opasnost da ga počnete idolizirati. Bog prezire idolatriju, bez obzira na način na koji se provodi. Ovo ne znači da ne biste trebali imati slike ili svete predmete koji imaju veliko značenje u vašoj kući. Ja u svojoj imam Isusove slike. Jedna je ogromna slika koja dominira cijelim zidom u dnevnoj sobi. Također u svojoj sobi za molitvu imam neku vrstu oltara. Ali, ja sam u svome umu sasvim jasan da to ne predstavlja ništa do li Boga kojega ljubim, a ne Boga samoga. Kada biste vi uklonili sliku i odnijeli oltar, to ne bi umanjilo ili omalovažilo moju molitvu. Bi li vi bili u stanju postići isto? Ili, ako bi morali ukloniti svoj oltar u stražnju sobu, bi li vi osjećali kao da ste i Boga premjestili u stražnju sobu? Ovo je ozbiljno pitanje koje vam postavljam bez namjere da vam olakšam. Druga opasnost je usredotočenje na slike i druge "pomoćne stvari" u molitvi jeste da marginaliziramo Boga, praveći od Boga nešto što je "izvan svega" umjesto da od Njega učinimo nekoga tko je "ovdje i unutra". Zapamtite da ste vi hram Duha Svetoga koji živi u vama. Jasno razumijevanje ove činjenice pomoći će vam u daljnjem sjedinjavanju s Bogom, a to je istinska molitva.

Jednom kada vaše svakodnevno vrijeme koje provodite s Bogom postane navika (obično je potrebno 40 dana da se razvije neka navika), povećajte svoje vrijeme koje provodite nasamo s njim na jedan sat. Ovdje će vam trebati pomoć. Jedan sat je dugo vrijeme koje treba provesti u molitvi i prva stvar koja će vas začuditi jeste što ćete mu govoriti cijeli jedan sat! Većina ljudi u roku pet minuta pobroji sve one stvari koje treba reći Bogu. Ni ja nisam bio izuzetak, ali otkrio sam jednu prekrasnu malu knjižicu Linde Schubert koja mi je bila od neizmjerne pomoći. Zove se Čudesni sat molitve i ona vas vodi kroz seriju koraka koji uključuju zahvalu, duhovnu borbu, predanje, zahvaljivanje, zagovaranje, opraštanje i sve drugo što vam je potrebno da bi postigli potpuniji sat s Bogom.

Neka vam vaša jednosatna molitva također postane navika. Jednom kada to postignete - nakon četrdeset dana ili koliko vam dugo bude trebalo - darujte knjižicu prijatelju jer vam ona više neće trebati. Vi ste se spremni potpuno predati Duhu Svetomu i vi ćete vrlo brzo otkriti istinsku radost i snagu molitve. Također ćete otkriti istinu da Duh puše gdje hoće. Tijekom vašega sata s Bogom, naći ćete se u prigodama kada ćete morati gorko plakati zbog grijeha ovoga svijeta i moliti Boga za Njegovo milosrđe. Naći ćete se u prigodama kada ćete slaviti Boga i radosno pjevati pjesme hvale njegovome imenu. Naći ćete se u prigodama kada će vas jednostavno preplaviti zahvalnost prema Njegovoj ljubavi. I, možda ćete se naći u prigodama kada ćete jednostavno uživati u Njegovoj nazočnosti u blaženoj tišini. Samo se prepustite vodstvu Duha, neka vas nosi gdje god On želi, znajući da je to Njegova molitva koja nije unaprijed koreografski uređena i iskušana, da je to neplanirana molitva vođena i ispunjena Duhom, da je to najčistija vrsta komunikacije između vas i Boga.

Međutim, budite svjesni da ćete se naći i u prigodama kada nećete osjećati prisutnost Duha Svetoga tijekom ovoga sata i molitva će biti istinska borba. Ne dopustite da vas previše zahvati ova nevolja. Jednostavno se vratite u molitvu onako kako ste naučili i završite svoj sat molitve. Prava "žrtva" molitve često vas vodi ravno u prisutnost Božju. Ali onda Ga opet nema. Bog ponekad jednostavno "nestane", ali kao što ćemo kasnije vidjeti, i za to ima dobar razlog.

U okviru tog vremena Duh Sveti će vas uvesti i u zagovornu molitvu za potrebe drugih. Na zagovorničku molitvu se općenito gleda s prezirom, ali ozbiljniji napredak u školi molitve zahtjeva i molitvu za potrebe drugih. U doslovnom smislu riječi svijet ide u pakao, i samo će molitva zaustaviti njegov neumoljivi hod u tom pravcu. Mnogi će od vas možda poželjeti da se sami odvoje od svijeta, ali, vi ste dio svijeta i imate odgovornost prema njegovom spasenju. Mada mogu postojati ograničenja u pogledu onoga što vi možete učiniti za spasenje duša, sasvim je sigurno da vi možete moliti za njihovo spasenje. Kao i u svemu ostalome, Duh Sveti će vam reći kada dođe vrijeme da počnete zagovorničku molitvu za druge. On će vas, obično, najprije potaknuti da molite za sebe, zatim za svoju obitelj, prije nego što vas usmjeri da molite za druge ljude. Ovo će u vama stvoriti raznorazne osjećaje, ne samo zato što je jako važno moliti Boga da najprije vas uredi, prije nego što ga počnete moliti da uredi i svijet (Mt 7, 3-5), nego i zbog činjenice da kada jednom krenete putovima Božjim, vjerojatnije je da će vas on slušati kada budete molili za druge (Jak 5, 16)


U ovo vrijeme, Duh Sveti će vas, također, voditi u post. Kao i neke druge lekcije Duha Svetoga, i ova će vas također poučiti na sustavan način. On će početi moleći vas da na tu nakanu preskočite jedan obrok, zatim dva, a onda, možda, da provedete i cijeli dan bez jela. On će ovo postupno povećavati kroz nekoliko dana, ali on nikada neće od vas tražiti da postite dulje vrijeme čime biste doveli u opasnost svoje zdravlje ili svoj život. U ovakvim situacijama, kada On od vas traži da produljite post, on će vas i isto toliko i ojačati tako da nećete osjećati glad niti ćete se razboljeti. Ja poznajem ljude - muškarce, žene i djecu - koja redovito poste četrdeset dana odjednom. Oni tada ne konzumiraju ništa nego vodu, i niti jednome od njih nije postalo ništa gore zbog toga. Naprotiv, oni su izvanrednog zdravlja, i nema potrebe govoriti, i izvanrednog duha. Nije uopće problem što vam netko kaže, 40 dana potpunoga posta je vrlo moguće izvesti, i sasvim je vjerojatno da vas Duh Sveti može voditi da i vi uradite nešto slično. Ali, ma koliko to bilo moguće izvesti, ono se neće ostvariti ako on to ne želi. Za takve dugotrajne postove On odabire izuzetnu vrstu ljudi koji su u molitvi. Mene, samoga, nikada nije odveo da postim toliko dugo, štoviše, samo jednu trećinu toga vremena, mada i taj jednotjedni post za mene predstavlja teškoću. Štoviše, i sedmodnevni postovi su sasvim dovoljni da bi se po njima događala čudesa!

Ako se čudite zašto bi post trebao rezultirati izlijevanjem Božje milosti, možda ja imam razlog. U Korizmi prošle godine, uvjerio sam svoju kćerkicu, koja je tada imala samo 6 godina, da posti 24 sata na Pepelnicu-Čistu Srijedu. Djevojčica je pristala, više da ugodi meni nego Bogu. Provela je cijeli dan a da nije uzevši ništa osim vode. Do večeri je izgladnjela, i došla je do mene moleći me, bi li ona mogla jesti. Protiv svoje volje, rekao sam joj da nastavi s postom jer je ostalo samo nekoliko sati do kraja dana. Dovoljno me je voljela da bi se složila sa mnom i nakon svega otišla je spavati. Probudila se u sred noći jako bolesna. Srce mi se jednostavno slomilo. Da je bilo u mojoj moći da izvedem čudo i da je tada ozdravim, ja bih to sigurno i učinio, isto kao što je i njoj dan predivan dar da primi nagradu zbog žrtve koju je učinila! Mada me moja supruga ozbiljno iskritizirala zbog moje bezosjećajnosti kojom sam dopustio djetetu da učini tako nešto (a tako i treba), u svoj svojoj boli kao otac, tada sam shvatio zašto i kako naš post pokreće Boga. Konačno, On je otac, Naš Otac.

Post uvijek treba pratiti i molitva. U protivnom nećete učiniti ništa više osim obične dijete u kojoj morite glađu sami sebe, što može biti vrlo opasno. Neprestano molite tijekom posta i neprestano čitajte Božju riječ. Jednom mi je jedan čovjek rekao: Da se jedan tjedan zaključam u sobi - sam, bez ičega, osim vode i Božje riječi za hranu - kada bih napustio tu sobu bio bih potpuno drugačiji čovjek. Nisam imao prigode da pokušam to i uraditi, ali vjerujem da bi to bila istina.

Duh Sveti će vas neprestano voditi, korak po korak, dok eventualno ne dođete do one točke u svome rastu kada ćete se naći u neprestanoj molitvi. Ovo se ne sastoji u neprestanom mrmljanju imena Is-us, Is-us ili izgovaranju Zdravo Marije jednu za drugom. To je jednostavno stanje kada ste vi u savršenom jedinstvu i skladu s Bogom. Jednostavno nećete moći uraditi niti jedno djelo a da u svome umu automatski ne potražite Božje odobrenje. Teško će proći ijedan trenutak a da vi svoje misli nećete usmjeriti prema Njemu, tražeći Ga, pokazujući Mu koliko ga želite, trebate i ljubite. Preplavit će vas neodoljiv osjećaj jedinstva s Bogom. Ništa, upravo ništa, neće stajati između Njega i vas, što bi vas razdvajalo. Nastat će savršeni sklad. A kada se ovo dogodi, znajte da ste završili školu molitve u Školi Duha Svetoga.

Koliko vremena treba proći dok ne stignete tako daleko? To u potpunosti ovisi o vama. Molitva nije neki samostalni predmet koji vi možete naučiti neovisno o drugima. Vaš rast ovisi o tome kako rastete i u drugim predmetima. A rast u svakom od njih ovisi o tomu koliko ste poslušni Duhu Svetomu. Budite poslušni bez oklijevanja, bez opravdavanja, bez ispričavanja, i proletjet ćete kroz školu kao raketa ispaljena u svemir. Zbog neposlušnosti u bilo kojem području, motor počinje pucketati. Zbog prevelike neposlušnosti, motor jednostavno prestaje raditi.

Sažetak

Ovdje ćemo navesti približne razine molitve i kao što je ranije rečeno, koristit će se samo kao grubi pokazatelji vašega napretka.

Prva razina - Temeljna molitva: Tradicionalna molitva i pobožnost, kao što su Krunica i Sveta Misa. Druženje s molitvenom skupinom. Nekoliko minuta nasamo s Bogom. Čitanje Biblije. Molitvene nakane koje su obično vezane za vlastite potrebe. Molitva je uglavnom glasna, često i bučna.

Druga razina - Srednja (posredna) molitva: Najmanje jedan sat svaki dan neprekidno provesti s Bogom. Nekada i postiti. Meditirati biblijske tekstove. Molitvene nakane se proširuju, uključuju i obitelj i prijatelje. Molitva postaje tiša, znakovitija.

Treća razina - Napredna molitva: Tri sata i više provesti u molitvi svaki dan. Molitvene nakane se postupno povećavaju sve do molitve za svijet. Post je mnogo češći, često potpuni post. Sada ste u fazi proučavanja Biblije. Molitvu potpuno vodi Duh Sveti.

Završna razina: Konstantna, neprekidna molitva. Vi ste u potpunosti usklađeni s Bogom. Biblija je živa Riječ Božja koja diše. Možete postiti po vodstvu, kad god vas Duh povede. Spremni ste za Sveučilište Duha Svetoga.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Stavit ću link na kraju. Sasvim ''slučajno'' ga našla... Mislim da je jedan od onih tekstova koje je dobro imati uvijek pri ruci, pošto ta škola traje cijeli život....a pogotovo dok smo još na početku...

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:17 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Treći dio: Čišćenje

Ljudska duša ne može biti prazna. Ona uvijek mora biti ispunjena, a u potpunosti ovisi o nama čime ćemo je ispuniti: dobrim ili zlim. Među nama postoje oni koji su potpuno sveti, vode takav način života kojim izražavaju oduševljenje prema Bogu. Nažalost, ovi su rijetki. Mnogi od nas su puni grijeha, i naučio sam dovoljno o svojim bližnjima tijekom posljednjih nekoliko mjeseci da bih spoznao da ovo nije pogrešno uopćavanje.

Duh Sveti ne može djelovati u duši koja je puna grijeha, jer On tu jednostavno nema prostora učiniti bilo što. Jedini način na koji Mu možemo dati prigodu da počne djelovati u našim životima jeste da Mu stvorimo određeni prostor. Kao i sve drugo u kršćanskom životu, to je mnogo lakše reći nego učiniti, ne toliko što grijesi imaju naviku stapanja s pozadinom, koliko zbog prljavštine na zidovima neokrečene sobe, Jedino vam ih Duh Sveti može učiniti vidljivima.

Međutim, postoje određeni grijesi koji su sasvim očiti, kao ogromne mrlje na zidu, i nije potrebno da vam Duh Sveti ukazuje na njih. Oslobođenje od ovih grijeha je put za stvaranje slobodnog prostora da Duh Sveti počne činiti svoje djelo. To je također signal za dobru nakanu, način na koji govorite Bogu da ste se prihvatili posla. Stoga, pokupite sve one očite grijehe u svome životu i izbacite ih preko vrata. Morat ćete biti nemilosrdni dok budete ovo izvršavali i potpuno određeni, jer će i neprijatelj pokušati nabaciti na vas sve što bude mogao. A on može mnogo toga nabaciti!

Odlučio sam očistiti svoj život kratko nakon što sam se prvi put ispovjedio nakon više od dva desetljeća (v. Povratak izgubljenog sina). U oproštenju (odrješenju) koje sam primio nakon ispovijedi, doista sam shvatio značenje onoga što je Isus učinio za mene svojom smrću na križu, stoga je i sama pomisao da ikada više učinim nešto što bi ga povrijedilo bila toliko odvratna da sam čvrsto odlučio da neću nikada više ponovno učiniti nešto pogrešno. Nije bilo dovoljno donijeti odluku da više neću ustrajati na grešnim navikama. Morao sam izbrisati i fizičke tragove grijeha u svome životu. Na primjer, neće vam pomoći ako kažete da nećete više nikada krasti kada imate desetine piratskih CD-a u svojoj glazbenoj zbirci!

Jednog vrućeg dana u mjesecu srpnju sustavno sam smrvio, polomio, izbrisao ili spalio cijelu svoju zbirku piratskih video kazeta, krijumčarenih CD-a, pornografiju i sve ostalo za što sam osjećao da se suprotstavljalo Bogu. Trebalo mi je četiri sata da završim ovaj posao. I kroz sve to vrijeme u glavi mi je bio ovaj glas koji je cvilio, laskao, vikao, navodio razloge opravdanja, prepirao se sa mnom i prosuđivao govoreći mi da ne radim to što radim. Bio je to glas zloga koji svi mi čujemo kada želimo prestati činiti ono što je pogrešno, glas opravdavanja. Kada je sve to vrijeme prošlo, bio sam iscrpljen kao da sam pretrčao dvostruki maraton, ali sam bio tako slobodan da to ne mogu štoviše niti početi opisati!

Bilo kakav osjećaj svetosti, koji su ova djela mogla donijeti, bio bi brzo raspršen nakon otkrića da su grijesi kojih sam se upravo oslobodio bili zapravo neka vrsta ledenog brijega. Posvuda je još bilo skrivenih grijeha. Neki su bili skriveni tako duboko u sjeni, da nikada ne bih ni sanjao o njihovom postojanju. Sigurno bih mnogo teže otkrio njihovu prisutnost da svjetlost Duha nije počela prodirati u te sjene. Bili su to ogromni, crni grijesi srca, koji su daleko više žalostili Boga nego bilo što drugo što bismo mogli pogrešno uraditi prema Njemu. U našem putovanju kroz Školu Duha Svetoga, diplomirat ćemo u čišćenju kada se oslobodimo grijeha srca, ali ne postoji nikakav put po kojem ćemo to postići ako se najprije ne oslobodimo grijeha riječju i djelom.

Kao uvodni korak prema tome jeste da trebamo eliminirati stvari koje mogu pokušati biti kamen spoticanja u našem napretku. Alkohol i droga su na vrhu ovog popisa. Nije slučajno da se čudesa koja se obično događaju u poznatim središtima obnove uglavnom odnose na oslobađanje uma promjenom navika. Razlog je vrlo jednostavan. Visok stupanj opreza je bitan za hod na svetom putu jer imate neprijatelja koji neće tako jednostavno odustati! On uvijek čeka prigodu da skoči na vas. Teško da će vam biti dovoljno da se jednostavno oduprete njegovim napadima kada su barijere podignute. Kad ste pijani, vaš obrambeni mehanizam automatski opada i vi ste lak plijen za neprijatelja. Zato prestanite! To nije teško, jer Bog je vrlo darežljiv u izlijevanju svoje milosti na ljude u "osnovnoj školi" i ako vidi da vi istinski nastojite rasti u Kristu, On će vas osloboditi vaših ovisnosti. Samo Ga zamolite.

Jednom kada uklonite ove prepreke i kada se očistite od onih "očiglednih" grijeha, Duh Sveti će vas provesti kroz prvu razinu čišćenja. Ima nekoliko stvari kojih biste se trebali sjetiti u ovom trenutku. Jedna je da grijeh ne vlada nad vama (v. Mit o grijehu). Druga je da kad god izbacimo grijeh iz svoga života, cijeli prostor koji tada ostane prazan ispunjava se snagom Duha Svetoga. Što više grijeha izbacimo vani, više ćemo se ispunjavati Duhom. Što se više budemo ispunjavali Duhom, naša duša će postajati čistija. A što nam duša bude čistija, to će biti veća naša sposobnost da odbijemo napad zloga! Obadvije ove činjenice pomoći će vam da uspješno putujete kroz školu, zato ih nemojte zaboraviti.


Zamislite svoju dušu kao zdjelu ispunjenu raznobojnim bombonima. Obojeni bomboni predstavljaju grijeh, bijeli bomboni predstavljaju Duha Svetoga. Svaki put kada se oslobodite jedne obojene bombone, na njezino mjesto dolazi bijela bombona. Što bude više bijelih bombona u posudi, to će vaša duša postajati svjetlija - i mnogo snažnija. Što vam duša bude snažnija, to ćete se lakše oslobađati obojenih bombona. Ciklus se nastavlja sve dok, jednoga dana, ne ostanu samo bijele bombone u posudi.

Kao i sa svakim drugim predmetom, ne postoji oštra granica između razina, ali u osnovnoj razini Duh nas obično vodi da se pozabavimo sa grijesima djelom ili činom. Oni nisu uvijek očigledni. Ljudski um je stručnjak u opravdavanju stvari koje ne gode Bogu, tako da često i ne priznajemo ono što smo učinili kao grijeh. Želite li nekoliko primjera? Sramotno kršimo intelektualno pravo vlasništva, često zbog "religijskih" razloga, opravdavajući rečeno nasilje "zbog općeg dobra". Podmićivanje predstavljamo kao "proviziju". Mi ogovaramo i sve to zakopavamo pod okrilje "zabrinutog istraživanja". Besramno koketiramo sa supružnicima drugih ljudi i to predstavljamo kao "neškodljivu šalu". Duh Sveti će vam otkriti ove grijehe, obično dok nešto čitate (možda nešto slično ovom članku), ili preko riječi koje je netko izgovorio. Razum se odmah buni, govoreći ovo je besmisleno, ali tijekom slijedećih nekoliko danato vam se neprestano vraća, kao jezik koji neprestano dira klimavi zub. Shvaćate li, da vam kroz uzbunu Duh Sveti možda otkriva grijeh u vašem životu. Potvrdite postojanje grijeha a onda ga se odmah oslobodite, prije nego što um razvije nova opravdanja.

Grijesi djelom su grijesi niže razine, kojih je se lako osloboditi, kada ih usporedite sa grijesima srca, za koja ćete uskoro dobiti poziv da ih se oslobodite. Ako se zadržite na grijesima ove niže razine opravdavajući ih, onda će vaš napredak po ovom pitanju ovdje i završiti. Duh Sveti vas neće dalje pratiti jer on zna da bi to bilo gubljenje vremena - mnogo je teže osloboditi se grijeha srca a isto tako ih je mnogo lakše i opravdati.

Ipak, ako budete poslušni, prelazite na slijedeću razinu čišćenja koja nije ništa drugo nego stati na kraj grijesima riječju. Ovo je obično noćna mora. Jezik je kako se čini nastao zajedno sa životom njegovoga vlasnika i on često ide ispred mozga, govoreći stvari koje ranjavaju, pakosne stvari, gorke, tjeskobne, uvredljive, zajedljive - ovdje možete dodati stotinu drugih pridjeva i svi će oni opisivati one žalosne stvari koje je jezik sposoban učiniti. (Ovo je drugi razlog zašto je alkohol škodljiv za duhovni rast, jer bilo kakva da je lomljiva upravljačka crta između mozga i jezika, ona jednostavno puca kada netko pije.) Međutim, ako ste dosegli ovu udaljenost pod vodstvom Duha Svetoga, on će vas voditi da mudro govorite. Vjerojatno ćete praviti mnogo pogrešaka dok budete pokušavali obuzdati svoj jezik, ali dok pokušavate i to je sasvim dovoljno da budete svjesni svega što govorite vjerojatno ćete i uspjeti. Jedna od posljedica ovoga uspjeha je da nećete moći izdržati a da ne govorite mnogo, ali bolje je biti i loš sugovornik nego grješnik, zar ne?

Kada savladate grijehe djelom i grijehe riječju, dolazite do grijeha srca i otkrit ćete da ste na novom prostranom kontinentu, podosta neistraženom. Ponos, sebičnost, zavist, ljubomora, ogorčenost, dvoličnost, obmana i štoviše zabrinutost predstavljaju grijehe srca. Sve su to grijesi koji stvaraju rupe u duši ako im se previše dopušta da žive unutar osobe, ali lako mogu biti maskirani i vani. Kada ne bi bilo Duha Svetoga, ovdje biste mogli sebi iskopati duhovni grob, ali zahvaljujući Njemu postoji dobra mogućnost da možete proći i ovu razinu, naravno, ako ste sigurni da ste cijelo vrijeme potpuno i okrutno pošteni prema sami sebi.


Sažetak

Ovdje ćemo navesti približne razine čišćenja i još jednom, koristit će se samo kao grubi pokazatelji vašega napretka.

Prva razina - Temeljno čišćenje: Izišli ste na kraj sa svakim očiglednim grijehom u svome životu i uništili ste svako "tjelesno" očitovanje grijeha. I dalje mogu ostati neke slabosti, ali vi ste svjesni tih slabosti i surađujete s Duhom Svetim da ih svladate. Također ste izašli na kraj s većinom grijeha djelima (činima). Propusti mogu biti česti. Pokajte se.

Druga razina - Srednje čišćenje: Vršite kontrolu nad svojim jezikom, ne lažete, ne ogovarate, ne prepuštate se klevetama ili drugim grijesima riječju. Ovo i dalje mogu biti glavni propusti. Pokajte se. Također potpuno čistite i svoju okolinu, oslobađajući svoje neposredno okruženje od svega "bezbožnoga, zloga".

Treća razina - Napredno čišćenje: Pobijedili ste grijehe srca kao što su ponos, zavist i ljubomora. Imate snažnu kontrolu nad svojim mislima, odbijajući sve grješne misli u trenutku kada one prelaze od nesvjesnih misli u svjesno ostvarenje. Može se dogoditi i slučajni propust. Pokajte se. (Ovdje se čuvajte opasnosti od novih grijeha samopravednosti, duhovne oholosti, duhovne ljubomore).

Završna razina: Ne griješite svjesno. U vrlo rijetkim prigodama u kojima pogriješite, odmah se pokajete, bez pokušaja opravdavanja. Spremni ste za Sveučilište Duha Svetoga gdje se daljnja izobrazba sastoji više u razvijanju kreposti, nego u pobjeđivanju poroka. Također ćete moći jasno vidjeti i izvaditi trun iz oka brata svoga iako vam je moj savjet da to ne činite osim ako vas on to ne zamoli.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Četvrti dio: Pokajanje

U ono vrijeme dok je Isus hodao nazivajući farizeje licemjerima, dogodile su se dvije loše stvari. Poncije Pilat, rimski prokurator koji je vrlo skoro izdao zapovijed da ubiju Isusa, ubijanje galilejaca. A klimavi stari toranj u Jeruzalemu srušio se tako da je tada smrtno stradalo i nekoliko prolaznika. Nedugo nakon toga usporedili su što se to dogodilo tih dana ali u one dane to je bila velika vijest.

Neki ljudi su prenijeli ove velike vijesti i Isusu. Vjerojatno su željeli znati zašto Bog čini takve stvari. Nisam siguran što su očekivali da će im Isus reći. Možda su mislili da bi on mogao iskazati suosjećanje. Reći kako je bio žalostan zbog onoga što se dogodilo, ali i to je život, znate. C'est la vie. Ili se možda ispričati. Reći im da je Bog možda želio poremetiti izgled svih onih vrabaca koji lete uokolo. Ili da suviše zaposlen brojanjem dlaka na nečijoj glavi. Ali, On će razmijeniti nekoliko riječi sa Svojim Ocem čim bude mogao i vidjet će da li bi Ga mogao privoljeti da posveti malo više pozornosti onome što se ovdje dolje događalo.

Jok! Evo što im je Isus rekao, citiram doslovno:

"Zar mislite da su ovi galilejci bili gori grješnici od svih drugih galilejaca zato što su patili na ovakav način? Ja vam kažem, ne! Ali ako se ne pokajete, i vi ćete također biti kažnjeni. Ili su ona osamnaestorica koji su umrli kada je na njih pao toranj u Siloamu - što mislite jesu li oni bili više krivi od svih drugih koji žive u Jeruzalemu? Ja vam kažem, ne! Ali, ako se ne pokajete, svi vi ćete također biti kažnjeni."

Ako doista želite u potpunosti shvatiti ovo upozorenje, primijenite ga na sadašnjost: mislim na događaje koji su se dogodili u Americi 11. rujna ili na nedavnu katastrofu u Tsunamiju u Jugoistočnoj Aziji. Što mislite - da li su oni bili gori grješnici nego neki od nas? Ja vam kažem, ne! Ali ako se ne pokajete, svi vi ćete također poginuti!

Isus je svoju službup očeo pozivom na pokajanje (obraćenje). "Obratite se", rekao je, "jer, približilo se kraljevstvo nebesko." To je bio poziv koji se redovito ponavlja kroz Pisma, ponavljao ga je I isus i njegovi apostoli, pokazujući nam koliko je važno obraćenje za naše spasenje. Što nas dovodi do pitanja: što je to obraćenje? Većina nas vjeruje da obraćenje znači biti u žalosti. Ne sasvim. Obraćenje uključuje pokajnički prezir i pokajanje za grijehe koje je jedna osoba počinila protiv Boga i jaku želju da će ta osoba ne samo promijeniti put, nego će također promijeniti i svoj um i svoje srce. Bez ove želje za promjenom, tuga i žalost zbog grijeha su beznačajni.

Zamislite čovjeka koji je prekršio zakon, koji je tukao svoju ženu kad god bi se napio. Kada se sljedećeg jutra otrijeznio bio je pun pokajanja, ali isprika koju je dao svojoj ženi nije imala nikakvog značenja sve dok on nije poduzeo mjere koje je trebao poduzeti da bi prestao s neprekidnim okrutnostima. Ili jednu ženu u sred brakorazvodne parnice koja kaže svome mužu da joj je žao zbog toga što mu radi. Njezina isprika je beznačajna sve dok ona ne završi s tim, sve dok čvrsto ne odluči da više nikada neće ni pokušati ponovno učiniti nešto slično. Samo muškarac i žena ispunjeni istinskom žalošću - božanskom žalošću - moći će poduzeti potrebne korake da sve to tako i urade. Kao što je Pavao mudro pisao u svojoj drugoj poslanici Korinćanima: "Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću."

Petar i Juda su nam pomogli da dobro proučimo dvije vrste žalosti. Obadvojica su bili Kristovi učenici. Obadvojicu ih je ljubio. Obadvojica su učila od Njega. I obadvojica su Ga zanijekali. Jedan Ga je zanijekao zbog kukavičluka, izdala ga je snaga u trenutku kada mu je bila najpotrebnija; drugi Ga je zanijekao zbog pohlepe. Obadvojica su zažalili zbog svoje pogreške. Ali, Petar se obratio natrag Bogu u poniznoj skrušenosti, pokajanju, zapomažući i moleći oproštenje; Juda je vjerovao da se njegov grijeh ne može otkupiti i objesio se. Petar je bio u božanskoj žalosti. Juda je bio u žalosti ovoga svijeta, žalosti koju jako često vidimo.

Božanska žalost je ono što mi se dogodilo u Školi Duha Svetoga, gdje je moje počela moja izobrazba da postanem dijete Božje. Ja sam većinu svoga života bio ateist, i kao i mnogi ljudi koji ne vjeruju u Boga, bio sam sasvim nemoralan. Bilo pravo ili krivo, zavisilo je više od cjelokupne situacije nego od nekih moralnih načela. Nepotrebno je reći da je većina onoga što sam radio bilo sasvim krivo, ali, shvatio sam to tek nakon svoga obraćenja, kada je došlo vrijeme i za ispovijed.


Odlučio sam da moja prva ispovijed nakon dvadeset pet godina bude dobra, sjeo sam za kompjutor i počeo tipkati svoje grijehe. Kada sam počeo - sve je nekako samo curilo, a onda je nastala poplava. Shvatio sam da sam se gotovo i uplašio svih onih stvari koje sam radio i zakleo sam se da više nikada neću uraditi bilo što čime bih ponovno povrijedio Boga. A onda sam nastavio s procesom raskidanja sa starim načinom života, sustavno sam spaljivao, lomio i izbacivao iz sebe sve za što sam osjećao da bi moglo na bilo koji način povrijediti Boga, odlučio sam da ću biti Njegovo dijete kojim bi se On mogao ponositi.

Mora da je Bog vidio nešto znakovito u toj odluci jer je On nedugo nakon toga izlio Svoga Duha na mene da omogući da se dogode promjene koje sam tako silno želio. Duh me je, između ostalog, proveo kroz Škole molitve, ljubavi, opraštanja, čišćenja i vjere - i naučio me mnogim stvarima. Ali u samoj Školi obraćenja (pokajanja) bilo je puno više lekcija koje je trebalo naučiti, a jedna od njih bila je da obraćenje nije neka jednokratna stvar, nešto što jednom uradite i onda zaboravite na to. To je nešto što se događa svaki puta kada sagriješite u životu. Dok rastete u Duhu, otkrit ćete stvari koje ranije možda niste ni smatrali grijehom, i zbog toga ćete biti žalosni. Odlučite se tada da ćete završiti s tim stvarima, kao što ste ranije već uradili. Iskreno rečeno, ovo je lakše reći nego učiniti.

Oni koji prate moje napredovanje u Školi Duha Svetoga znat će da sam imao promjenljivu narav. Ne bi mi dugo trebalo da me nešto izbaci iz ravnoteže, a kada bih se naljutio gubio bih svaku sposobnost za razmišljanjem sve dok moja ljutnja ne bi prestala. Ovo je rijetko trajalo dulje od nekoliko sekundi, ali i to vrijeme je bilo dovoljno da napravim pustoš. Mnogo sam bolnih mjeseci proveo u molitvi, postu i svim mogućim vježbama kako bih kontrolirao svoju narav prije nego što mi je konačno pošlo za rukom da je zauzdam.

Šest mjeseci sam proveo u relativnom miru, a onda sam iznenada jedne večeri eksplodirao. A samo nekoliko trenutaka ranije govorio sam jednoj skupini ljudi o tome kako je jedna od kvaliteta ljubavi biti spor na srdžbu. U trenutku kada je moja srdžba nestala, osjetio sam dobro poznati osjećaj stida, kao i određenu dozu očaja: hoću li se ikada osloboditi svoje naravi? Neutješna je bila spoznaja da sam je kontrolirao gotovo pola godine. Tiho sam za sebe obećao da ću sljedeći put ugasiti upaljač, tako će pokora biti veća.

Prošlo je sljedećih šest mjeseci prije nego što se to dogodilo. Izolirao sam se u svojoj sobi cijeli jedan tjedan, zaboravio sam na TV, novine, telefon, prijatelje, lap top (mislim da mi je ovo bilo najteže!), jednostavno od svega drugoga osim biblije. Kada sam izišao iz sobe, tiho sam za se izrekao drugo obećanje da ću ako ikada ponovno izgubim svoju narav, ponovno ići u izolaciju, samo tada bi to mogla biti i pustinja. Od tada se nisam srdio, i vjerujem da je Bog imao više toga uraditi s ovim nego da se brine o tome kako bih preživio jedan tjedan u pustinji. Dobro mi je došao taj tjedan molitve!

Nisam vam se želio hvaliti ovom pričom. Želio sam da znate da je promjena naravi težak i bolan proces koji zahtjeva puno napora i odvažnosti. Morate se kroz vježbu pripremiti za obadvoje. Ovo se ne odnosi, na primjer, na čovjeka koji ima problema s alkoholom o kojem smo ranije govorili, kada smo rekli da je alkoholizam slabost koju on ima i koju kao takvu treba napustiti. On mora uraditi što god može da prestane s alkoholizmom: otići u neki rehabilitacijski centar, odbaciti sve svoje prijatelje alkoholičare, štoviše i one koje poznaje još od osnovne škole i/ili rastaviti svoj bar na sastavne dijelove - ma koliko trajalo!

Bog razumije slabosti, ali On ne oprašta grijehe koji iz njih proizlaze. On će vam pomoći da prevladate svoje slabosti ako vidi da poduzimate određene napore da se oslobodite svih tih okova oko vas, godinama ste bili zavijeni u svoju vlastitu narav a odbacivali ste popustljivo ponašanje. Za ovo vam mogu i ja svjedočiti jer mi je on pomogao u mnogim područjima. Ali on neće kupiti vaše pokušaje da opravdate svoja djela, braneći se "slabostima", što mnogi od nas često pokušavamo uraditi. Niti će vam dopustiti da mu prodate priču da se od vas ne zahtijevaju nikakvi napori za promjenu i da se to događa samo po Njegovoj milosti. On najprije želi vidjeti želju u vašem srcu.

Ima nekoliko vrlo teških lekcija koje vas Duh uči u Školi, ali ako ste ustrajni - a morate biti - jer grijeh ni u kom slučaju nije opcija koja vam treba - On će vam pomoći i da ih naučite. Jedna od metoda koju On koristi je da vam omogući da razumijete strašne posljedice svojih grijeha, veličinu štete koju oni stvaraju - i vama i svijetu oko vas. Pogledajmo sada moj sljedeći članak - Posljedice grijeha.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:39 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Peti dio: Vjera

Katekizam Katoličke Crkve govori o vjeri u svom prvom dijelu, definirajući je kao čovjekov odgovor Bogu. Shvatio sam značenje ove definicije u okolnostima koje su se odnosile na moje obraćenje, koje se dogodilo prije nešto manje od dvije godine (v. Povratak izgubljenog sina). Iskustvo koje je trajalo svega trideset sekundi preobratilo je dvadeset petogodišnjeg ateistu u vjernika i potpuno izmijenilo njegov život.

U tih trideset sekundi Bog mi je dao dar vjere. To nije dar kojega Bog posebno daruje nekolicini odabranih; on ga daje svima koji ga žele. Ako se to tako dramatično očitovalo na meni, to nije bilo zbog toga što u meni ima nešto posebno. Trebao sam bit udaren po glavi istinom da budem sposoban vidjeti to. To nije na moju slavu, nego moju sramotu. Međutim, bio sam spašen na način na koji sam odgovorio Bogu.

Odgovor obuhvaća vjerovanje i pouzdanje u raspetog i uskrslog Isusa kao našega Gospodina i Spasitelja. Obuhvaća i pokajanje zbog svih naših grijeha i odluku više nikada ne griješiti. Obuhvaća i potpunu predanost volje i života Bogu. Obuhvaća potpunu i savršenu poslušnost Isusu i Njegovoj Riječi kao načinu života. Konačno obuhvaća i iskrenu pobožnost i odanost Bogu koju Mu iskazujemo u ljubavi, pouzdanju, zahvalnosti i vjernosti.

Mnogi od nas ne odgovaraju na dar vjere ne čineći ništa drugo nego je trpamo u stražnju sobicu svoga života kao da tražimo znak koji će nas sigurno sačuvati sve do Sudnjega dana. Toga dana mislimo reći Bogu, kada stanemo pred Njega, da smo vjerovali u Njegovoga Sina Isusa i zamoliti ga da nam otvori nebeska vrata i pusti nas da prođemo. Mnogi od nas će zbog ovoga biti vrlo iznenađeni. Da, vjera u Isusa je jedini uvjet koji Bog traži za spasenje, ali vjera je neprestana aktivnost koja mora rasti i koju moramo svakodnevno jačati kroz svoj život.

To je ono čemu će nas Duh Sveti naučiti u ovom predmetu.

Lekcije o vjeri su jako naporne i puno više kidaju živce nego bilo koje druge lekcije s kojima ćete se suočiti u Školi Duha Svetoga. Ali, prije nego što počnemo, jedna mala priča o tomu kako je apostol imenom Petar jednoga dana u vjeri hodao po vodi. Hodanje po vodi je čudesna metafora za vjeru. Ne samo da stvara jasnu sliku, nego je također i jako prikladna, pa ću je i ja koristiti kroz ovaj članak.

Jednoga dana Isus je učinio jedno od najvećih čuda koje je ikada izveo u svome životu. Umnožio je pet kruhova i dvije ribe da nahrani tisuće ljudi. Nakon što su svi jeli, rekao je svojim učenicima da uđu u lađu i sačekaju ga dok on otpusti narod. Dok je Isus sve to uradio, već je bilo sasvim kasno i lađa je već bila prilično udaljena od kopna. Umjesto da kaže učenicima da vrate lađu natrag u pristanište, Isus je jednostavno otišao k njima - po vodi.

Učenici su bili užasnuti onim što su vidjeli misleći da to bijaše duh, ali Isus je brzo rastjerao njihov strah. Petrova trenutačna reakcija, kada je shvatio o kome se radi, bila je razmetanje hrabrošću. Rekao je Isusu da bi i on također želio hodati po vodi. "Dođi." rekao mu je Isus.

Petar je izašao iz lađe. Mogu samo zamisliti kako je učenik morao biti uzbuđen dok je išao prema svome Učitelju, a voda zapljuskivala njegova stopala. Ali, samo jedan trenutak kasnije, kada je vjetar počeo puhati, njegovo oduševljenje se pretvorilo u strah. Petar je istog trenutka izgubio živce i počeo tonuti. Isus je odmah došao do njega i pomogao mu da se vrati u lađu. Nježno ga je izgrdio, onako kako je samo On to znao: "Malovjerni," rekao je. "Zašto si posumnjao?"

Ja mogu suosjećati s Petom i svakako sa svima nama koji gubimo vjeru kada vjetar počne puhati. Kada imamo siguran posao, kada su nam bankovni računi prilično uravnoteženi, kada su nam djeca zdrava, ni mi vjerojatno ne bismo prestali plesati po vodi! Ali, ako vjetar počne samo malo puhati -ako zaprijeti opasnost da izgubimo posao, ako nam se smanje prihodi, ako nam liječnik kaže da trebamo svoje dijete dovesti u bolnicu zbog daljnjih medicinskih ispitivanja, mi odmah počnemo tonuti. I kao i Petar, vapimo Isusu da nas spasi. U svemu tome nema nikakve sramote. Ali sramota je ako uvijek iznova tonemo, jer to znači da uopće ne rastemo u vjeri.


Vjera ne dolazi preko noći. Kao i sve drugo u Školi Duha Svetoga i to je postupan proces izobrazbe. U najranijem dijelu, Duh Sveti drži naše ruke dok izlazimo iz lađe. On zna koliko smo mi uplašeni, osobito zbog vjere, kojoj ne treba puno pa da nestane. I ja, kada sam bio novi na putu do vjere i ja sam bio uplašen. Ne samo da mi je Bog bio jedna ogromna nepoznanica, nego sam se nalazio u prigodama kada me je moj "racionalizam" ubijao govoreći mi da sam ja bio odgovoran za pojedine okolnosti u svome životu. Vrlo nježno, Duh Sveti me je naučio da ja nemam kontrolu ni nad čime, nego da sam bio siguran u Božjim rukama, koji je imao kontrolu nad svime.

Tri tjedna nakon što su me pustili iz zatvora, imao sam parnicu glede izricanja presude.Nitko nije očekivao da ću biti više nego dobro, što bi bilo normalno za jednog prekršitelja kao što sam ja. Bio sam usamljen u sudnici, nestrpljivo iščekujući da se ova strašna noćna mora već jednom završi. Međutim, kada su izrekli presudu, otkrio sam na svoj sveopći užas, da sam osuđen na mjesec dana zatvora! U telefonskom pozivu koji mi je bio dopušten prije nego što me strpaju u ćeliju, nazvao sam svoju ženu i rekao joj da vidi da li bi mogla popuniti žalbu i urediti jamčevinu. Morala bi požuriti. Vikend je bio pred nama, a sudnica radi samo pola dana. Imala je manje od dva sata da pribavi i popuni formulare za žalbu i jamčevinu, inače bih sljedeća dva dana proveo u zatvoru. Papiri su zahtijevali potpise tri suca, ali prije toga morali su biti otipkani i provjereni. Žureći iz ureda u ured, od službenika do službenika, i konačno od suca do suca, dobila je i treći potpis upravo u trenutku kada je posljednji sudac napuštao zgradu suda toga dana. Pribavila je papire samo minutu prije nego što su nas trebali transportirati u središnji zatvor.

Bog je junak u posljednjoj minuti za spas, i kao što sam otkrio u danima koji su uslijedili, ovo bi se prije moglo shvatiti kao pravilo nego kao izuzetak. On nikada neće doći da vas spasi - sve do onog trenutka kada to bude stvarno potrebno. Naravno, za ovo postoji jedan jako dobar razlog. Vidite, Bog nije jedini koji ide pored nas. I đavao također ide pored nas, iščekujući priliku - da mi pogriješimo. Ako Bog uskoro intervenira, đavao ima dovoljno vremena da pomuti stvari, potičući Boga da ponovno intervenira. Tako ga on jednostavno ostavlja sve do posljednjeg trenutka i upravo onda kada vam se čini da ste došli do ruba litice, on vas hvata i spašava vas. Igru, set i cijeli meč dobiva Bog.

Ovo vam može strahovito iskidati živce, osobito u prvim danima, zato jer uvijek postoji ona neprestana težnja da nešto sami učinite. Razum govori "Zašto želiš hodati po vodi?" "Idi cestom!" Ili, ako ste odlučili da ćete ići u vjeri, to vas salijeće: "Krasno, idi ti po vodi, ako baš insistiraš, ali, za svaki slučaj, ponesi sigurnosni pojas." Kada imate vjeru, vi nećete odabrati cestu. Niti ćete nositi sigurnosni pojas. Jednostavno izađite iz lađe i kročite, sigurni u spoznaji da je vaš Učitelj tik uz vas.

Konačno i kada naučite koračati u vjeri, nekada nije dovoljna ni prisutnost Duha Svetoga da uspokoji vaš um kada vjetar počne puhati jače. To je put koji prolazi vaša kćerka u tinejdžerskim godinama kada se nađe na ulici za vrijeme policijskog sata, a vi nemate pojma gdje bi ona mogla biti. Jeste i zabrinuti? Imate manje od dvadeset četiri sata za ček koji ste izdali da ga izmirite, a nemate nikakvih sredstava na računu. Počinjete li paničariti? Vaš otac koji vas je toliko razmazio upravo je pretrpio srčani udar i preko bijela svijeta nalazi se u bolnici u kojoj ga čeka kirurški zahvat za ugradnju bajpasa. Zar vas neće zahvatiti tjeskoba? Vaša bivša žena je popunila obrasce za starateljstvo nad vašom djecom i vi ste izgubili svaku nadu u pobjedu. Jeste li očajni?

Prihvatite ove epizode onakvima kakve one i jesu: kao graditelje vjere. Neka moja duhovna braća vole ovakve nezgodne situacije nazivati "sotonističkim napadima" i dok je neprijateljska ruka još uvijek u igri, sjetite se da je Bog cijelo vrijeme tu i da sve kontrolira; On može, bez imao muke, preokrenuti sve što neprijatelj učini, sve, upravo sve. Bog vam može dovesti kćerku kući bez i jedne ogrebotine, popuniti vaš bankovni račun sa svim novcem koji vam je potreban deset minuta prije nego što vi dođete da to provjerite, ne samo da će vaš otac imati savršenu operaciju nego će mu i srce biti kao čelik, i pomirit će vas s vašom bivšom ženom tako da će svi poslovi oko starateljstva nad djecom biti bespotrebni! Ne samo da će ovaj stav staviti vaše probleme u ispravnu perspektivu, nego ćete vi u njima pronaći jako dobru lekciju o vjeri, jer ćete vidjeti - isto onako kao što sam i ja vidio - da Bog uvijek, neprestano dolazi! Sve što vi trebate uraditi jeste da vjerujete da će On doći.

Dio ove vjere dolazi razumijevanjem Božje vjernosti, jako važne lekcije same po sebi. Ako ostanete u Bogu i dopustite Bogu da ostane u vama, Bog nikada neće dopustiti da padnete. Ako se neprijatelj i usudi da uđe na teritorij koji ste osigurali svojom vjernošću Bogu, Bog će ga sasjeći na komadiće. Ipak nemojte ići u neprijateljsku jazbinu da se igrate s njim i očekivati Božju zaštitu kada vas on počne ranjavati.

Kada shvatite ovo i nekoliko drugih istina koje će vas Duh učiti dok budete rasli u vjeri, konačno ćete doći do točke kada će vjetrovi koji pušu učiniti malo više nego što vam može učiniti i drhtavica s gripom. I upravo tada, kada postanete sigurni u svoju sposobnost da možete hodati po vodi bez obzira kojom jačinom vjetar puše, dobit ćete svoju posljednju lekciju. Usred narasle bujice Bog će nestati.

Ja sam prošao oluju koja je trajala skoro pola godine, nosila me tamo-amo kao komadić pluta na uzburkanom oceanu. Bio sam sav modar i izudaran, potpuno sam izgubio prisebnost, izgubio sam svu onu bistrinu koju sam imao. Moj duhovnik mi je pokušao pomoći, ali malo se toga moglo napraviti. Samo mi je rekao da je sve to dio moga odrastanja; dio puta koji su svi sveci morali proći. Bile su to riječi ohrabrenja, ali u to vrijeme biti svet mi nije bilo ni na kraj pameti. Ja sam samo želio da oluja prestane. Drugi put bih opet pomislio da bi bilo najbolje da se jednostavno udavim. Ljudi koji su me poznavali počeli su misliti da sam se izgubio pa su se i sami počeli udaljavati od mene i ne shvaćajući kroz što sam sve prolazio. I to me je ranjavalo, ali, ništa me nije ranjavalo kao Božja odsutnost. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci tako sam se bio približio Bogu da sam se jednostavno osjećao kao njegov sin. A sada sam se osjećao tako napušteno. Ali, držao sam se čvrsto, boreći se da ostanem na površini vode, uvjeren - kroz sve sumnje koje su počele preplavljivati moj um - da je Bog doista stvaran i da će ponovno jednoga dana doći. To je trajalo jako dugo, ali On je ipak došao. A onda sam shvatio da su lekcije koje me je On učio tijekom tog razdoblja bile neprocjenjive i da su mnogo više doprinijele mome rastu nego bilo koja druga lekcija koju sam prije ili kasnije naučio. Osobito lekcije o vjeri.

Ovaj stupanj rasta, koju sveti Ivan od Križa naziva "Tamna noć duše", sam po sebi zaslužuje cijeli članak, ali budući da on nije jedini, pisat ću o tome uskoro. Za sada vam želim ostaviti samo jednu napomenu. Kada budete prolazili kroz takve tamne noći duše - a sigurno ćete proći u jednom trenutku tijekom svog napretka u ovoj školi- pokušajte se sjetiti jedine stvari ako možete, jer ona može utjecati na to hoćete li uspjeti ili pogriješiti. Sjetite se da noć ima svoj kraj koliko god izgledala beskrajna. Zora će konačno svanuti, a kada se to dogodi, vi ćete biti jedna nova osoba.

Bit ćete sposobni ostatak svoga života hodati po vodi, ne samo kada je more uzburkano, nego i kada se nalazite u sred razbješnjele bujice, a Isusa nećete moći vidjeti nigdje. Imat ćete istinsku vjeru.


Sažetak

Za razliku od drugih predmeta, ovdje postoji točna razlika među razinama i vi možete točno reći gdje se nalazite.

Prva razina - Temeljna vjera: Vjera i ispovijedanje Krista kao Spasitelja. Pokajanje. Sporo predavanje volje. Imate hrabrosti izaći iz lađe.

Druga razina - Srednja vjera: Vaša posvećenost Bogu raste, kao i vaše pouzdanje, ljubav, zahvalnost i odanost. Postajete sve poslušniji. Počinjete hodati po vodi.

Treća razina - Napredna vjera: Potpuno se pouzdajete u Boga. Neizmjerno Ga ljubite. Duboko ste mu zahvalni. Potpuno ste mu odani. Možete hodati po vodi, štoviše i onda kada vjetrovi zapušu, jer možete vidjeti Isusa upravo ispred sebe.

Završna razina: Možete hodati po vodi i u sred tajfuna, štoviše i ako ne možete vidjeti Isusa. Vi ste doista zreli za Sveučilište Duha Svetoga, gdje ćete, među ostalim stvarima, naučiti zapovjediti i planinama da se same bace (kupaju) u moru.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Šesti dio: Ljubav

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

Ovako počinje jedno od najnadahnutijih poglavlja u Bibliji. Napisao ga je Pavao Korinćanima; mnogi od njih činili su čudesna djela za Boga, a on im je ovim rasvijetlio beskorisnost njihovih djela jer nisu imali ljubavi, najvažnijeg načela kršćanske vjere.

Izgleda da se svijet nije suviše izmijenio tijekom 2000 godina. Postoje ljudi koji još čine velika djela za Boga - propovijedaju, evangeliziraju, ozdravljaju bolesne, izgrađuju ogromne službe - ali i kod njih se, također, pojavljuje nedostatak ljubavi u njihovim srcima. Kao i za nas ostale, ili bolje reći za jedan manji dio, vidio sam tako malo ljubavi u Crkvi otkako sam se vratio u nju (v. Povratak izgubljenog sina), često sam se pitao jesam li prihvatio pravu vjeru.

Međutim, to i nije sasvim iznenađujuće, jer, i u Školi Duha Svetoga, od svih predmeta, ljubav je najteže naučiti. Razlog za ovo jednim dijelom nalazi se i u tomu da mi zapravo i ne znamo što je ljubav. To je riječ čije je značenje, u naše vrijeme, postalo tako iskrivljeno, izgubila je svaku vezu s božanskim značenjem, koju je nekada imala i usporedo s tim, postala je blijeda imitacija stvarnosti. Istinska ljubav je Božja ljubav koju je Pavao prekrasno opisao u poglavlju čiji jedan dio gore navodimo.

Ljubav je (kaže Pavao) velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

Izobrazba iz predmeta ljubavi sastoji se u učenju o sljedećim osobinama - strpljivosti, ljubaznosti, suzdržljivosti povjerenju i ostalima - jednoj po jednoj i uglavnom, svaka je predmet sama za sebe. Međutim, prije nego što Duh Sveti počne s tim lekcijama, ima nešto što On od vas traži da uradite, a to je ljubav prema samome sebi. Ne možete početi ljubiti bilo koga drugoga ako mrzite samoga sebe. Ne možete početi ljubiti sami sebe ako sami sebe ne smatrate vrijednim ljubavi. Ne možete sebe smatrati vrijednim ljubavi, osim ako živite čistim životom, a to obično znači da najprije trebate proučiti nekoliko lekcija u Školi čišćenja.

Druga stvar koju On traži od vas da uradite jeste naučiti ljubiti Boga. Nije lako ljubiti ljude i postoji neko ustrajno protivljenje za to, ali ako dovoljno ljubite Boga, morat ćete, snagom svoje volje učiniti izvjestan napor i za to. Lakoje ljubiti Boga - odvojite si malo vremena da ga upoznate. A to znači proučiti nekoliko lekcija u Školi molitve.

Jednom kada dosegnete određenu razinu čišćenja i osjećaj samopoštovanja koji proizlazi iz toga i jednom kada dođete do određenog stupnja bliskosti s Bogom, naći ćete se u fazi kada ćete moći početi sa svojom izobrazbom. Ovo, kao i većina drugih vrlo važnih stvari, počinje kod kuće. Ne možete iskazati ljubav u vanjskom svijetu ako njome niste najprije ispunili svoj vlastiti dom. Shvatite i prihvatite ovo kao apsolutnu istinu. Vi možda možete jako dobro širiti ljubav po cijelome svijetu, ali ako nemate ljubavi za ljude koje vam je Bog dao da ih ljubite, sigurno ćete pasti u Njegovim očima.

Nažalost, ljude koje vam je Bog dao da ih ljubite obično je najteže ljubiti. Razlog nije toliko u tomu što je vaš bračni drug ili vaše dijete gore nego bilo tko drugi (mada vi možete misliti da su oni najgori); ne, oni to nisu. Razlog je jednostavno u tomu što ste vi najranjiviji spram ljudima koji su vam najbliži i oni su skloni iskoristiti tu vašu ranjivost. Oni točno znaju koju tipku trebaju pritisnuti da bi vas povrijedili ili uznemirili ili naljutili i vrlo često se i ne ustručavaju pritiskati upravo te tipke. Nikada nisam volio prepustiti neprijatelju svoj dan i neću sada započeti s zvanjem tih situacija pritiskanja tipki "sotonističkim napadima", jer ja ih tretiram - a i vama to savjetujem -kao Božje lekcije iz poduke o tome kako ljubiti.

Jedino mi sami napredujemo. Kada počnu lekcije o ljubavi, Duh Sveti će vas upoznati s kojom biste određenom kvalitetom trebali početi. Prva stvar koju On čini jeste da vas uvodi u molitvu za to. Ne samo da će to otvoriti kanale za milost, bez koje ne biste mogli provesti ni vrijeme u dječjem vrtiću da naučite kako se izgovara riječ ljubav, nego će, također poslužiti i za to da u vašem umu rasvijetli ishod koji se toga tiče.

Sada, kada molite za kvalitetu, dopustite da nešto kažemo o samo-kontroli ("ljubav se ne ljuti lako"). Bog neće uzeti punu lopatu samokontrole iz koje god vreće u kojoj on to čuva i usuti je u vaše srce, oslobađajući vas do kraja života od zlovolje, srdžbe i bijesa. On će vas navesti da naučite kontrolirati svoju ljutnju, i on to čini tako što vas neprestano testira! Testiranje nije teoretsko, ono se obavlja u području života i možete ga doživjeti kao brutalno iskustvo.

Nekad sam imao surovu narav, više je nemam. Kada sam ostao bez nje, izgubio sam i svaku sposobnost rasuđivanja, i postao sam neizmjerno opasan za one oko mene. Rijetko je trebalo više od nekoliko sekundi da moja ljutnja nestane, ali i za to kratko vrijeme sam mogao napraviti pustoš oko sebe. Nedugo nakon moga obraćenja, umjesto da mi bude lakše kontrolirati moju narav, spoznao sam da mi je to još teže, i to je jako slabilo moj rast.

Učinio sam sve što sam mogao smisliti da obuzdam svoju ljutnju, ali, izgleda što sam se više trudio, to sam manje uspijevao. Konačno, Bog se sažalio nada mnom i uzeo je od mene. Alisamo na kratko vrijeme. Tri mjeseca kasnije moja loša narav se vratila, gora nego ikada prije. Kao što sam kasnije otkrio, Bog je za to imao svoje razloge. Bilo je neophodno važno da sam se ja naučio izaći nakraj s ljutnjom, jer, da to nisam naučio, ne bih u budućnosti bio sposoban naučiti još važnije lekcije. To je kao i učenje matematike u školi. Ako ne poznajete geometriju, onda nećete moći naučiti ni diferencijalne račune. Bog je privremeno primirio moju narav, tako da umjesto svu svoju energiju trošim u kontroliranje svoje ljutnje, sam mogao savladati druge predmete koji su mi bili potrebni da bih postao vještiji. Jednom kada sam se naučio nositi s njima, on je prestao nadzirati moju narav.

Vrlo je vjerojatno da će on biti isto tako darežljiv prema vama. Bog je jako ljubazan s onima koji tek polaze u školu i često će staviti omču oko vrata demonu za kojega se pokaže da predstavlja glavnu zapreku vašemu rastu. Međutim, svakako postoji mogućnost da će ga on kasnije i pustiti, kada se vi nađete u boljoj poziciji da mu se suprotstavite i pobijedite ga. Biti u boljoj poziciji da bi naučili lekciju ne znači da će lekcija koja slijedi biti išta lakša. Još je vjerojatnije da će to biti kušnja na vatri. U našem primjeru, u vježbanju samokontrole s ljudima koji su oko vas, korisno je da oko sebe imate dobrodušne ljude, ali ni to vam ne jamči da će putovanje glatko ići.

Moja supruga je čudesna žena, s predivnim srcem, ali, ipak je bilo trenutaka za koje bih se mogao zakleti da je ona odlučila uništiti cijeli taj novi život koji sam pokušavao izgraditi. Često su njezine riječi rezale oštrije od noževa i njezino neprestano podsjećanje na život kojeg sam se trudio ostaviti iza sebe i ne razmatrati ga, je izgledalo kao planirano izazivanje da se ponovno vratim u taj život. Ali, postoje lekcije za naučiti o svemu, pa i o ovakvim iskustvima. Mene je Duh Sveti naučio dvije lekcije više.

Prva lekcija je bila: nikada ne dopustite da vaša djela - a kao posljedica toga i vaša ljubav - ne ovise o djelovanju drugih. Na primjer, ne možete reći da ćete kontrolirati svoju narav samo ako vas vaša žena prestane naporno dohvaćati. Vi se morate kontrolirati bez obzira na to što ona radi, štoviše i onda kada vam vrelu vodu izlije na glavu! Ovo je vrlo važna lekcija koja će se kasnije u školi pokazati posebno korisnom kada počnete učiti kako ljubiti svoje neprijatelje. Nuditi svoj drugi obraz kada ste pljusnuti po prvom nije kršćanima ostavljeno na volju i upravo je obiteljski dom mjesto gdje se uči okrenuti i drugi obraz!

Druga lekcija je bila da ljubav zahtijeva potpuno i bezuvjetno prihvaćanje osobe bez obzira na to kakva može biti ona ili on, bez obzira na pogreške i propuste koje čini, bez obzira na slabosti, način mišljenja ili ponašanja svojstven toj osobi, slabe točke, i što je najvažnije, stavove. Bijedno ćete pasti ako ne prihvatite osobu u potpunosti. Ovo "neprihvaćanje" će vas dovesti dotle da ćete pokušati promijeniti osobu, što je uzaludan posao, jer vi apsolutno nemate snage promijeniti bilo koga. Tu snagu jedino i samo ima Bog. Shvatite to; to će vas spasiti od ogromnog razočaranja. (Oponašatelji evangelizatora, molim, obratite pozornost na ovo). Jedina osoba koju vimožete promijeniti to ste vi sami, i od vas se upravo to i traži.

Konačno ste došli do točke u kojoj ćete početi razvijati vašu suzdržljivost (samokontrolu), u tom vremenu vas Duh Sveti vodi do novog (školskog) predmeta ljubavi. Možda je to učenje kako biti nježan, ili učenje kako biti strpljiviji. Metoda je uvijek ista: prvo molitva, zatim lekcija - to se ponavlja opet i opet sve dok neshvatite tu lekciju, a onda prelazite na novi predmet. To je standardna metodologija za većinu lekcija koje vas Duh Sveti poučava. On koristi isti sustav da vas nauči kako prevladati grijehe srca - oholost, sebičnost, zavist, ljubomoru, ogorčenost, licemjerstvo, obmanu i zabrinutost - to smo vidjeli i u Školi čišćenja. Jednom kada shvatite kako sustav djeluje, postat će vam nevjerojatno jednostavno naučiti sve ono što vas Duh Sveti želi naučiti.

Kada završite s učenjem svih lekcija o ljubavi u školskom roku, vi ćete tada imati skoro sasvim završene i ostale predmete i bit ćete spremni za završni ispit, opet nešto što nije drugačije od drugih škola. Nastojat ćemo da taj i drugi testovi budu u završnom dijelu Škole Duha Svetoga.


Sažetak

Među ovim razinama postoji veza, ali općenito pratite uzorak kako je dolje navedeno.

Prva razina - Temeljna ljubav: Učite ljubiti sebe čisteći se od stvari koje ste kod sebe mrzili. Učite ljubiti Boga počinjući provoditi vrijeme u Njegovoj prisutnosti. Bog često izlijeva ogromnu milost na vas kako bi vam olakšao ove prve dane.

Druga razina - Srednja ljubav: Učite ljubiti svoju obitelj. Lekcije su često brutalne i možda ćete često očajni plakati zbog nedostatka "suradnje" i zbog razočaranja jer niste sposobni napredovati, ali, budite ustrajni i uspjet ćete.

Treća razina - Napredna ljubav: Počinjete imati bezgraničnu sposobnost strpljivosti i ljubaznosti i ostalih kvaliteta ljubavi koje se traže i spremni ste izaći u svijet.

Završna razina: Ljubav jednostavno curi iz vas. Ne trebate se naprezati da biste je širili. Ljudi vide Isusa u vama. Spremni ste za Sveučilište Duha Svetoga gdje ćete učiti ljubiti svoje neprijatelje, pa i onda kada vas pribijaju na križ i izvrću naopačke.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 stu 2011 23:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 26 pro 2009 21:55
Postovi: 275
Lokacija: Rijeka
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Status: Solo
Sedmi dio - Škola opraštanja

Bog nije nimalo jednostavan u svojim zahtjevima koje je stavio pred svoju djecu, a jedna od najtežih stvari koju traži od nas da je i izvršim jeste da oprostimo onima koji su nas povrijedili. Ne samo da inzistira na tome, nego nam i prijeti da će i njegovo opraštanje prema nama zavisiti od našega opraštanja. To je nešto što mnogi od nas ne shvaćaju, jer vjerujemo da ćemo oprost jednostavno primiti po pokajanju, štoviše, iako znamo da nam molitva koju najčešće molimo jasno ukazuje na to da je Božje opraštanje uvjetno. Ako obratimo pozornost na molitvu koju nas je Isus naučio moliti, naići ćemo upravo na onaj redak koji nam govori o ovome: I otpusti nam grijehe naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

I samo u slučaju da to nismo stigli uraditi - kao što mnogi od nas i nisu, jer gotovo svaku molitvu izgovorimo tako brzo kao da se utrkujemo sa samima sobom - da vidimo koliko brzo možemo završiti s molitvom - Isus je to izričito jasno uradio, jer, nakon ove molitve slijedi upozorenje - ako mi ljudima ne oprostimo njihove grijehe, ni naš Nebeski Otac neće oprostiti nama naše grijehe (Mt 6, 14-15).

Kao što sigurno svatko od nas to jako dobro znade, ovo je mnogo lakše reći nego uraditi, ali, štoviše i najteže stvari mogu se uraditi u Školi Duha Svetoga. U Školi opraštanja Duh nas uči kako se to radi.

Moja vlastita lekcija na ovu temu počela je kratko nakon moga puštanja iz zatvora. Moje srce bilo je ukaljano ljutnjom prema nekolicini ljudi. Iako sam osjećao teret odgovornosti za događaje koji su me doveli do uhićenja u svim javnim svjedočenjima koja sam morao podnijeti, u svom srcu nisam bio tako darežljiv. Bio sam svjestan da je sve što se te noći dogodilo bilo potpuno moja greška a zbog toga je okrivljeno jako puno ljudi. Dok sam boravio u zatvoru u mom srcu se stvorila još veća ljutnja prema mnogim ljudima, a zbog događaja zbog kojih je odgođeno moje oslobađanje još više su pojačali moju ljutnju, sve to me je ugušilo.

Moja dotična nerazdvojiva nestalnost, bio sam kao bomba koja samo čeka da eksplodira i to nije bilo za moje obraćenje i za milost koja je trebala uslijediti; ništa nije moglo zaustaviti eksploziju. Kada se to dogodilo, bilo je samo nekoliko majušnih iskrica, ali srećom, nisu napravili preveliku štetu. Prije nego što se moglo išta strašno dogoditi, Duh Sveti je deaktivirao "bombu" tiho me pitajući, na samo Njemu svojstven način, kako sam mogao u sebi nositi išta protiv bilo koga kada je Bog meni oprostio daleko gore stvari. Prije samo nekoliko dana imao sam svoju prvu ispovijed u 25 godina i primio odrješenje svih grijeha.

(Još nisam naučio prepoznavati glas Duha Svetoga kao Njegov glas, ali u kada se vratim unatrag, u mom umu nema nikakve sumnje tko je bio učitelj. I kao i za većinu stvari koje sam učio, kasnije sam u Pismima dobio potvrdu svega. Usporedba o nemilosrdnom slugi u Mt 18 osigurala mi je potvrdu, i to upravo ono što se doista tražilo u ovom primjeru.)

Većina ljutnje je trenutačno nestala kada sam sve ovo shvatio i prihvatio. Mada je još mnogo gorčine ostalo u meni, primio sam svoju prvu lekciju u Školi opraštanja: shvatio sam da ništa ama baš ništa što je netko možda učinio da nas povrijedi, bez obzira kako teško bilo, nije usporedivo s onim što smo mi učinili (i još uvijek činimo) da povrijedimo Boga. I ako Bog može oprostiti nama sve ono što činimo, uvijek iznova s vremena na vrijeme potpuno čisti našu prošlost, kako onda i mi ne možemo oprostiti drugima na isti način?

Ovo nam daje poticaj da poduzmemo prvi korak, koji se sastoji u donošenju odluke da ćemo oprostiti onima koji su nas povrijedili. Ipak, to nam ne izgleda previše dobro zbog mnogo nagomilanih loših osjećanja - ljutnja, gorčina, bijes, bol i raznorazna preostala osjećanja i sve nam to dođe do grla čim pomislimo na osobu ili na događaj koji su prouzročili tu našu bolnu ranu.

Ovo nas dovodi do drugog dijela razumijevanja koje nam donosi Duh Sveti: da neopraštanje ostaje zato što je ostala rana. Svako neopraštanje kojim se štitimo protiv nekoga neizbježno nastaje kao posljedica rane, bez obzira da li se to dogodilo smišljeno ili nenamjerno. Rana je emocionalna, ali zato nije ni manje stvarna ni manje bolna od tjelesnih rana. Radi usporedbe, laži se liječe kao bolest. (???)

Kada patimo zbog tjelesne ozljede, ako je ozljeda manja, mi je jednostavno odbacimo, i za nekoliko trenutaka, bez obzira o kako se maloj bolesti radilo, ona nestane, i ozljeda se jednostavno potpuno zaboravi. Ako je ozljeda ozbiljnija, možda koristimo neku mast ili antiseptički losion, i za nekoliko dana bol nestane, a s njom i svako sjećanje na ozljedu.

Međutim, ako je ozljeda ozbiljnija, istog trena se zaputimo k liječniku. Nakon obavljanja odgovarajućih pretraga, on čisti ranu, previja je, propisuje lijekove protiv bolova (ako je potrebno) i kaže nam da dođemo za nekoliko dana k njemu da vidi kako rana zacjeljuje. Zavisno od ozbiljnosti ozljede, ovo ni u kom slučaju ne može trajati dulje od nekoliko dana do nekoliko tjedana, ali samo ako se pravilno tretira, te će rana svakako zacijeliti. U većini slučajeva ponekad se osjeća povremeni bol, kod nekih može ostati ožiljak, ali, najčešće se nitko od njih neće ni sjećati ozljede.

Nije drugačije ni sa emocionalnim ozljedama. U većini primjera, manje ozljede se odbacuju i brzo zaboravljaju. Možda se ponekad i previše bavimo nekim ozljedama, ako se radi o malo ozbiljnijim ozljedama, ali i one se jako brzo zaboravljaju. Postoje i ozbiljnije ozljede koje nam stvaraju probleme i razlog zašto nam one stvaraju tako jaku tjeskobu leži u tome što mi ne radimo ono što bismo trebali uraditi i sa svakom drugom ranom: ne idemo liječniku! Liječnik je, naravno, Bog. Doista, mi svoj pogled tako nezdravo, očaravajuće morbidno zadržavamo na rani. Udaramo je i podstičemo, ne dopuštajući da zaraste. I u rijetkim primjerima kada izgleda da će sve, usprkos svemu, ipak zacijeliti, mi ponovno zadirkujemo, u svemu tome stvaramo novo krvarenje. Zamislite da imate duboku posjekotinu na ruci i zamislite da zabodete svoje prste u ranu. Tako ćete najbolje shvatiti što sam ovdje htio reći! A onda, trčkaramo naokolo i svima pokazujemo svoju ranu. Vrlo često, prije da nego ne, oni još nadodaju soli na našu ranu, povećavajući bol koju osjećamo. Uskoro rana počne gnojiti, i ponovno, kao i kod tjelesnih ozljeda, od te rane počne vas boljeti cijeli sustav.

U Školi opraštanja, Duh vam ne dopušta da takve rane ostavite bez potrebne njege. Nakon što vam strogo zabrani da bilo kome pokazujete svoje rane ili pričate o njima (osim možda s izuzetkom vašeg duhovnog voditelja ili savjetnika), On vas vodi k Isusu da vas iscijeli. I, Dobri Liječnik, kakav već jeste (ja ne znam kako Ga nisu primijetili u Pismu!), Isus počinje istražni proces. On vas pita što se dogodilo, znajući da i samo prepričavanje priče terapeutski djeluje. On zatim čisti vašu ranu i previja je umjesto vas. On vas moli da se ponovno vratite, čim prije, kako bi on mogao vidjeti kako sve to zacjeljuje. I jednoga dana ćete se probuditi i vidjeti da ste iscijeljeni, štoviše zaboravit ćete i sve pritužbe koje ste imali protiv svoga napadača. I, nedugo nakon toga, shvatit ćete da se ne možete sjetiti ni događaja koji je prouzročio tu ranu.

Trebalo mi je gotovo godinu dana da dosegnem ovaj stadij pomirenja. U mjesecima prije nego što se ovo dogodilo, bilo je prigoda kada su me okolnosti poticale da se susretnem s ljudima koji su me ranili. Duh je insistirao na tome da ne pokušavam izbjegavati takvo posredovanje, iako je onaj jači dio mene želio da učinim bilo što u svezi s njima. I kada sam se susreo s njima, Duh bi insistirao na tome da se oduprem napasti da budem zajedljiv i okrutan. Umjesto toga, ohrabrivao bi me da budem uljudan i odvažan što više mogu. On nije tražio da se licemjerno ponašam - ni u jednom trenutku nije tražio od mene da se prema tim ljudima ponašam kao da su moji najbolji prijatelji; on je samo želio da uradim točno onu stvar koju bi i Bog učinio. A onda je došao i dan kada sam shvatio da više ništa nemam protiv tih ljudi. U stvari, shvatio sam da se s mukom mogu uopće i sjetiti čime su me povrijedili. Sjećanje je potpuno iscijeljeno.

Jednom kada izađete na kraj sa svojim prošlim ranama, Duh će vas poučiti kako se pozabaviti s novim ranama. Živimo u svijetu koji je prepun mržnje, ranjavanja nikada ne prestaju. Trebamo se znati zaštititi od toga ako želimo u svemu sačuvati svoj duhovni mir, a jedini način da to tako i uradimo jeste da shvatimo da ipak postoji i druga važna istina, objašnjenje koje se može pronaći u riječima koje je Isus izgovorio na križu - prije svoje smrti: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine."

Ljudi ne znaju što čine! Oni ne razumiju prirodu ili posljedice svojih štetnih djela. Oni ne razumiju da stvari koje oni čine ugrožavaju njihovo spasenje. Duhovno isprovocirani, oni hode u potpunoj tami, te jednostavno ne mogu vidjeti svjetlost. Ali, ovo ne opravdava njihova djela, ali to nama omogućava da na njih gledamo iz drugačije perspektive, iz one u kojoj će u vašim osjećanjima prema tim ljudima biti više sažaljenja nego ljutnje.

Duh Sveti me je naučio ovu istinu na samo Njemu svojstven način. Jedne večeri, netko vrlo blizu mene ispalio je prema meni, potpuno nespremnom, neke verbalne osude. U prošlosti, odgovor bi sigurno bio trenutačan i okrutan, ali tada sam umjesto ljutnje osjetio kako se neizmjerna žalost razlijeva po meni. To se dogodilo jer sam shvatio da je ta osoba, u svom pokušaju da povrijedi mene, u stvari više vrijeđala samu sebe, a još više Boga na nebesima. Ja sam samo poželi prići toj osobi i zagrliti je i utješiti.

To je bilo svestrano otkrivenje i dobio sam odgovor na još nešto - što sam se često pitao. Isus nam je rekao da ponudimo i drugi obraz ako nas netko lupi po jednom. Dugo mi je trebao dok nisam shvatio da je ovo jednostavno nemoguće uraditi na "intelektualnoj razini" - okrenuti i drugi obraz. Sve dok ne postanete daleko manji i mnogo slabiji vi ćete instinktivno uzvraćati! Ali ako na pljusku budete gledali kao na djelo neke osobe koja se jednostavno ne zna bolje ponašati, sigurno ćete biti jako sretni da okrenete i drugi obraz, nadajući se da će ovaj čin ljubavi dotaknuti srce druge osobe te i od nje učiniti osobu punu ljubavi.

Kao konačna lekcija u Školi opraštanja, Duh će vas uvesti u molitvu za osobe koje su vas povrijedile. Molitva je od posebne važnosti - da se zaštitite protiv nepraštanja. Tako ćete onesposobiti napade neprijatelja. Kada molite za Božje blagoslove nad osobu koja vas je povrijedila, umjesto da ostanete s mislima gorčine, osvetoljubivosti i mržnje kojom vas hrane vaši neprijatelji, vi odbijate žaoku koja se nalazi na vrhu njezina repa. Nakon svega, kakva im korist od sijanja sjemenki mržnje, ako će one prerasti u ljubav?

Kao što vidite, ni jedna lekcija nije lagana, ali morate ih sve naučiti ako želite rasti u Školi. Završite s ovom lekcijom tek onda kada shvatite da vam je opraštanje prema onima koji vas vrijeđaju prešlo u naviku, kada shvatite da ste im oprostili istog trena kada su vas povrijedili. Neizmjerno bi vam pomoglo ako biste ovu završnu točku imali uvijek na umu: Ako ne oprostite nekome, to vas odvaja od Boga. A neopraštanje nije vrijedno toga. Zar nije mnogo bolje oprostiti i biti u jedinstvu s Njim.

Neka Duh Sveti bude s vama.

Sažetak

1. razina - Osnovno opraštanja: Donosite odluku da ćete oprostiti svima onima koji su vas u prošlosti povrijedili i molite Boga da iscijeli sve vaše rane. Također donosite odluku da ćete ostati u ljubavi s onima koji će vas možda povrijediti u budućnosti. Možda vam neće poći za rukom. Ali budite strpljivi. Nekim ranama treba više vremena da zacijele.

2. razina - Srednje opraštanje: Ne pokušavate ni na koji način da izbjegnete bilo koga tko vas je povrijedio i kada se vaši putovi križaju ponašate se kulturno i uljudno, ako ne i srdačno. Proces ozdravljenja počinje i Božja milost vam daje snagu. Nove rane predajete Bogu odmah čim se dogode.

3. razina - Napredno opraštanje: Nemate više nikakvih bolesnih želja prema onima koji su vas povrijedili, odnosite se prema njima kao da su vam neki prijatelji. Rane su zacijelile i shvaćate da se uopće i ne sjećate događaja koji je doveo do ozljede. Svježe rane su sve blaže jer vi sve više razumijete zašto ljudi čine to što čine i žalite ih umjesto da se ljutite na njih kada se oni krivo odnose prema vama.

Diploma: Vi opraštate svakome tko vas povrijedi i to trenutačno, uspješno odbacujući bilo koju i svaku želju da izgubite svoju ljubav - a to se zbog neopraštanja stvarno događa. Istovremeno molite za Božje milosrđe i blagoslove za tu osobu.

_________________
O Bože, Ti si moj zrak, bez Tebe ne živim! Rukama me svojim drži, ne ispuštaj me nikada!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 12 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr