www.tebe-trazim.com

hvala Bogu i vama

http://www.youtube.com/watch?v=acyszPPlqic

Franz Liszt potkraj života bio je franjevački trećoredac

Smjena mi traje 12 sati. Do 19... ali obično sam uspio "klisnuti" ranije jer mi je
kolega dolazio. I danas čekam drugog kolegu. 18:20 nema ga. Do crkve mi
treba 8 minuta. I pitam šefa mogu li ići- da ću se vratiti za 45 minuta ako
bude potrebno. A kuda bi išao ?
Na misu.
Ne može ! Što ako ključevi nisu na broju... itd.
Bio sam razočaran. Ali začudo miran. I dođe kolega oko 18:30.
Ma nisam ga pošteno ni pozdravio. Tamo su vam ključevi i mobitel.
Dobro- prije smo se upoznali
Hodam prema crkvi...i razmišljam hoću li uopće čuti koj čitanje.
I onda iznenađenje- dođem svi sjede; svećenika nema.
Pitam gospođu u klupi je li, možda, sv. misa u 19.
Veli nije.
Pa, hvala ti sveta Terezijo !

Jučer sam osjetila veliku radost na misi čak su mi i suze krenule,u grlu me steglo....osjetila sam da je On tu kraj mene...neopisivo.Danas sam cijeli dan vesela i ispunjena,širim pozitivu gdje god da krenem....
Velika hvala framašima na lijepom pjevanju.Ponosna sam na njih.

Uvijek sam željela biti svetica; ali jao! uvijek sam zaključila, kad sam se usporedila sa svecima, da je između njih i mene ista razlika kao između brda kojega se vrh gubi u nebeskim visinama i zrna neuglednog pijeska što ga prolaznici gaze nogama. Umjesto da klonem, rekoh sama sebi: Dragi Bog ne može ulijevati neispunjivih želja; ja dakle mogu, uza svu svoju sićušnost, težiti za svetošću; povećati se ne mogu, moram podnositi sebe takvu kakva jesam sa svim svojim nesavršenostima; ali ja hoću da potražim način kako ću poći u nebo malim, vrlo ravnim i vrlo kratkim putem: malim, sasvim novim putem. Živimo u vijeku izuma; danas se više ne moramo mučiti uspinjući se stepenicama, u bogatim ih kućama vrlo zgodno nadomješćuje dizalo. Ja bih također htjela naći dizalo da se dignem do Isusa, jer sam premalena da se popnem tvrdim stepenicama savršenstva. Tada sam potražila u svetim knjigama putokaz za dizalo za kojim sam čeznula, i pročitah ove riječi, koje su izašle iz usta Vječne Mudrosti: "Ako je tko sasvim malen, neka dođe k meni." (Izr 9, 4) I ja sam došla, pogađajući da sam našla što sam tražila, a hoteći znati, o moj Bože, što bi ti učinio sasvim malenome koji bi odgovorio na tvoj poziv, nastavila sam svoja istraživanja, i evo što sam našla: "Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas na grudima svojim i njihati vas na koljenima svojim." (Izaija 66, 13 i 12) Ah, nikada nisu nježnije, nikada milozvučnije riječi razveselile moju dušu: dizalo koje me ima dići do neba, to sa tvoje ruke, o Isuse! Zato mi nije potrebno da rastem, naprotiv, treba da ostanem malena, i da to postajem sve više i više.

Sveta Terezija od Djeteta Isusa

Jučer sam bio na svetoj misi u Palmotićevoj.
Jako me se dojmila propovijed. Kako se slavila sveta Terezija iz Avile,
prva naučiteljica Crkve, očekivao sam da će biti propovijed.

Glavna misao: ne zavaravajmo se da je današnje vrijeme teže za
katolike nego što je bilo prije 200 godina ili u doba sv. Terezije kad
su nominalno svi, od vladara do kmetova, bili katolici ili "barem" kršćani.
I druga, možda još bitnija misao: Koliko puta, kada vidimo slabosti i
grijehe u svojoj okolini, uskliknemo s Marijom: "Vina nemaju !"...

a koliko puta nam prvo padne na pamet netko s kim ćemo to
"dobro pretresti" na kavi !

živa istina! Lakše nam dođu misli osude i ogovaranja nego ljubavi i milosrđa prema bližnjima...treba se svaki dan iznova "obraćati" i truditi, nema nam druge..

A sto si ljuta? Ma ko ruzio, ko diro?
Pored ovakvog pogleda ja ne bi bila ljuta barem tri dana, a cetvrti bi stavila pod znak pitanja.