www.tebe-trazim.com

courage da budem skroz iskren Riječ Božja mi itekako ima smisla i u dubini sebe znam da je istina ali mi mnoge druge stvari u crkvi i oko nje nemaju smisla blago rečeno,otkada pokušavam ići putem Krista naišao sam na toliko proturječnosti u crkvi da će mi glava eksplodirat i ne znam više kome mogu vjerovat a kome ne.....kršćani se međusobno napadaju i blate,ovaj crkveni red ustaje protiv onog crkvenog reda,toliki đumbus vlada unutar crkve da je to nemoguće,svećenik protiv svećenika govori,ljudi protiv svećenika.....ne mogu vjerovat svakom "proroku",svakom "karizmatiku",želim vjerovat samo u dobroga i milosrdnoga Boga tako da sam iznimno oprezan u prosudbi svega šta pročitam i čujem a prema crkvi nažalost i dalje imam negativan stav iako naravno idem na Misu i sakramente ali činjenica je da je crkva odavno izgubila svoj kredibilitet....uglavnom i dalje sam u potrazi za Istinom i ne mislim stati BB svima

eh da otkad pokušavam ići Božjim putem ovo mi je skoro pa svakodnevnica a nisam psihički bolesnik(bar mi nitko dosad to nije rekao ili evidentirao )

Oprosti čovik al ne razumin talijanski

A evo ja ću malo komentirati ovo i reći ti samo svoje mišljenje i svoj stav. Neću reći da ne stoje stvari koje si napisao ali ja osobno se ne bih time opterećivala,jer to naprosto nije u našoj moći ništa. Sam Isus Krist je utemeljio svoju Crkvu, našu Crkvu i to je tako. Što pojedinci rade to je njihov problem pa i ako su u većini. Svako za svoje odgovara. Mnoge ljude znam koji neće ići na Sv. Misu zbog ovoga ili onoga, zbog svećenika ovakvog-onakvog, zbog ljudi koji su u prvim redovima i dijele Sv. Pričest (a to su ljudi do jučer bili komunisti, preljubnice itd.). Ne mogu ja o tome voditi brigu. Naš svećenik kaže -neka vam ne pada na pamet misliti da ste bolji od njih i zašto vam oni dijele Sv. Pričest jer ne pričešćujete se sa njima nego primate Isusa( a redovna je praksa svake nedjelje da pored svećenika još jedno ili dvoje dijele Sv. Pričest-nedavno se jedan stari čovjek vratio ispred oltara jer nije htio primiti hostiju od nekog drugog osim od svećenika, a svećenik mu je nije htio dati jer je vidio da neće kod ovog drugog-eh.
Nije to ništa moja briga ni moj problem. Vjerujem Bogu svom i to je to. Protiv svećenika ne želim ništa govoriti-ne-nikad. U Crkvu idem Isusu i nikom drugom. Tamo je On i čeka me. Nije me briga tko je u Crkvi i tko se usudi otići na oltar i sudjelovati u djeljenju Živoga Krista-opet kažem - svako za svoje odgovara.
Kad bi si mogao tako posložiti stvari mislim da bi ti bilo puno lakše živjeti.
Bog i samo Bog i šta te briga za cijeli svijet.
BTB

Nisam napisala u prethodnom postu pa ću evo nadodati što sam htjela povodom ove teme jer je ona nekima "plodno tlo".
Meni nikako nije jasno kako netko može non stop živjeti okupiran mislima sa đavlom.
Đavao postoji i to je jasno ko dan. Smeta nas i ometa u životu. Kakav bi mi život bio kad bih u svakoj situaciji, u svakoj bolesti, u svakom problemu-većem ili manjem vidjela đavla.
Kad bi neki ljudi samo malo više važnosti pridavali Isusu i vjerovali da je Isus jači i najjači sve bi bilo drugačije. Pa nema pouzdanja niti vjere dovoljno.
Kako god i što god - MOJ ISUSE TI SI TAJ KOJI ME ŠTITI I VOLI I KOJI NEĆE DOZVOLITI DA PROPADNEM. (pa mene boli, imam probleme svakojake-da ne nabrajam i vrlo mi je teško živjeti-ali u meni gori plamen - plamen Isusove Ljubavi prema meni i što god mi se događa ja sam odlučila Mu vjerovati i slijediti Ga-vjerujem čvrsto da će sve to prestati kad-tad, nema veze, ali kraj mukama postoji i živim za to pa makar to bilo i na onom svijetu- u Njegovom svijetu).
Ljudi koji su već na samom dnu kao što sam ja bila ne vide ništa - ali je dovoljno to da iz dna srca, cijelim tijelom (svakim atomom) i umom zavape - zavape Gospodinu za izbavljenje i On se neće oglušiti.
Sami biramo stranu koju želimo i nije to tako teško odlučiti se za Svjetlo.
Koliko nam je u biti teško živjeti isto toliko je i lako jer postoji spoznaja da smo Njegovi koja nas drži. Stvar je u tome nikad ne prekinuti tu nit - nikad - ni po koju cijenu.
Pa to dođe kao kad odlučuješ o nekoj stvari, ovako ću i to je to.
Tako i s vjerom - ostat ću tu s Tobom Gospodine moj i Ti nećeš dati da stradam.

Potpisujem

Gledaj, zapravo to sve i nije toliko važno. Dži se svoje vjere, idi na misu, ispovijed, pričest, moli se, čini dobra djela a to što jedan u crkvi govori protiv drugog je potpuno nebitno. Ne smijemo otpadati od Katoličke crkve zbog svećenika jer ne idemo nedjeljom svećeniku nego Isusu, ne ispovjedamo se drugom grešnom čovjeku nego Isusu.
Katoličku crkvu je utemeljio Isus Krist i tu nam je dano sve potrebno za spasenje.
A istina je da nam je svima potreban Isus i njegovo milosrđe, i nama i svećenicima i cijelom svijetu

MN evo što o tome kaže Milivoj Bolobanić u knjizi "Kako prepoznati zamke zloga"

Potpis i amen na ovo!

Malo optimizma , iz vlastitog iskustva mogu reći da neki od najradosnijih ljudi koje sam ikad upoznala su baš tako radosni, zbog te silne dobrote i ljubavi koju su pronašli u Bogu.
Kad sam ja dosta ojačala u vjeri (a to je bilo nakon dosta teškog događaja u mom životu) tako sam bila sretna, radosna, dobra prema svima, spremna drugima pomoć, i to je trajalo 4 godine. Moj doživljaj Svete Mise u tom razdoblju je bio neopisiv, sve je bilo savršeno, dok opet nije došao jedan bolan događaj, ali znam nakon sve te tuge i boli, ali i ustrajnosti u vjeri, stiže opet ona neopisiva radost!