|
ova mi je dobra od Božice Sukić
29. Večeras ja molim tebe
07.04.1998.
Dušo,
Ti ne shvaćaš koliko te volim,
I kako mi je teško čekati na tvoj rast,
Ti i ne znaš da dane brojim
Kad ćeš ojačati i biti ko hrast.
Teško je gledati kako se mučiš
Nakon što s požudom ugađaš tijelu,
I dok se oholo ljutiš,
Ili uživaš u finome jelu.
Teško je čekati filmove da svrše,
Il' igre da prođu, radovi obave,
Za sabranošću tvoje duše
Vapiti i tražiti nakane prave.
Hoćeš li više ostavit se svega
Što čvrsto te vuće iz moje blizine?
Hoćeš li sa svog oholog brijega
Spustit se u moje plodne nizine?
Lijepo bi bilo, dušo draga,
Da ojačaš volju i meni se daš.
Da pustiš me unutra svoga praga,
A ne da skroz mi vrata zatvaraš.
Pusti me, molim te, pusti da uđem,
U duge one tvoje poljane,
Mislima tvojim i srcem prođem,
Da otkrijem ti svoje tajne.
Imam ti mnogo toga reći,
Pokazati, dati ti istine slog,
I, učvrstit te i povesti k sreći,
U visine i mir bića tvog.
Da budeš čovjek, milo moje,
A ne prašina i dim,
Da srce, misli, i riječi tvoje
Vjerne mi budu u danima svim.
Zato mi dušo srce otvori,
I vjeruj mi, molim te, osloni se na me,
Sve mi teškoće, strahove zbori,
Da pobijedim sve koji te lome.
Biti ćeš tada jaka i sretna,
Dat ću ti Duha i ljubav svu,
A kao livada cvjetna
Dobra će djela rasti tu.
Naučit ćeš tada voljet i ti,
Ponizna biti, i dobra, i lijek,
U mojoj blizini samo nastoji biti
I ostani ondje, ostani zauvijek.
Voli i vjeruje tebi,
Dok čeka na buđenja tren,
Onaj što za tebe dao sve bi
Tvoj Isus, u te zaljubljen.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
PREKRASNO... 