www.tebe-trazim.com

Da li je itko od vas imao poziv. Redovnicki ili svecenicki?
Ja sam bio postulant u Fratrima. Sest mj.
Ozbiljno sam razmisljao prije 4-5 godina o Kartuzijanskom redu.
Cak sam stupio u kontakt preko maila sa glavarom Kartuzijanaca u Sloveniji.
Razmijenili smo podosta mailova, uglavnom covjek me upucivao da dobro razmislim, da razmisljam o tome oko 5-6 mj i molim se Bogu da me rasvjetli koji je moj put.
Da li je netko od vas mozda u kojem redu?

Kad bi imali poziv koji bi vam red bio najprivlacniji?

Da, ja mislim da sam dobio poziv.

Ajd, kad pročitate ovu moju poruku pomolite se za mene da mi Duh Sveti pokaže koji je moj poziv. Slobodno se vi pomolite za mene i poslije ako se eventualno sjetite ove moje poruke, ne morate se ništa ustručavati.

Posalji mi pravo ime na pp.
Bas cu sada moliti pa se pomolim i za tvoju nakanu.

U srednjoj školi sam jedno vrijeme želio biti svećenik. Iako je ta moja želja tinjala nekoliko godina, kasnije se ugasila jer sam doživio određenu krizu vjere i odlutao od nje.
Danas kada se osvrnem na to razdoblje svog života, čini mi se da jednostavno nisam bio dovoljno zreo da bi prihvatio Božji poziv.
S druge strane nisam imao nikog tko bi me na tom putu podupro i pratio.
Iako je od onda moj život krenuo u drugom smjeru, sretan sam kako je sve na kraju ispalo (brak s predivnom ženom i dvoje prekrasne djece) i što sada Bogu mogu služiti kao laik.
Što se tiče pitanja koji mi je red najprivlačniji, rekao bih franjevački i to zbog nekoliko razloga:
- jako mi se sviđa njihov utemeljitelj sv. Franjo i njegov način života,
- tradicija koju taj red ima u našim krajevima,
- jednostavnost tih ljudi i njihova blizina s narodom.

Kartuzijanac, možeš li opisati kako ti je bilo u tih pola godine dok si bio u samostanu i zašto si na kraju odustao ?

Noup, i Bog zna da bi me iz bilo kakvog samostana sutnuli nakon 2 dana. Iako, kakve mi stvari nekad desavaju, pomislim da bi se najbolje bilo zabit u kakav samostan, citat i molit...tu i tamo, nesto i napisat

Btw, vama koji osjecate poziv, sretno na tom putu!

Mislim da bi mi na kraće vrijeme neki samostan dobro došao
Ali ne vjerujem da sam za to za stalno

Pa bilo mi je dobro jedno od boljih razdoblja moga zivota.
Tu sam nasucio toliko puno toga o zivotu, izgradio sam karakter, samopouzdanje, disciplinu... ukratko da meni nije bilo tog samostana ja bi propao i fizicki i duhovno jos davno.
Tako da sam iz samostana izvukao najbolje sto sam mogao.
Odustao sam jer sam i tamo imao problema sa seksualnoscu i imali smo vjeronauk na koji dolaze mladi... vidio sam da me previse i vise nego ostale kandindate privlace cure... i tada sam izisao.
Iza toga par godina nakon toga sam stupio u kontakt s Kartuzijancima.
Ali mislim da nemam poziv, previse me privlace cure

Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti!!

Dala si ultimatum jeli

šalu na stranu jel..to je poziv kao i onaj za obiteljski život i vjerujem da ako smo otvoreni za Božju volju da nam On i pokaže što je za nas. I ja sam shvatila da za mene nije samostanski život, bar kako za sad stvari stoje a što donosi sutra tko zna
Ah ti muški, ne možeš s njima, ne možeš bez njih

Kolko si godina imao tad???
Imaš jednu epizodu Norhern Exposura kad onaj Chris (radio voditelj) ode u samostan.
http://www.imdb.com/title/tt0098878/



Di je žurba???