Icebreaker napisao:
Pozdrav. Htio bih vas upitati za savjet. Došao sam na forum u vrijeme kad mi je bilo teško, bio me strah bolesti i slično i to me navelo na dublje promišljanje o svojoj vjeri.
Naime, pravi katolik i vjernik se ne bi smio bojati smrti, pa ni patnje. Jer to je samo tranzicija prema Stvoritelju. I nije me strah smrti već patnje, i promišljanja o tome, a kao mlad čovjek ne bih trebao toliko o tome misliti, zar ne? Ja sam odgojen u katoličkoj obitelji, i volio sam za sebe misliti da sam dobar, praktični vjernik. Odnosno, išao bih redovito na sv. misu i molio, makar se nisam pridržavao nekih crkvenih odredbi (predbračna čistoća itd). No u posljednje vrijeme često preispitujem tu svoju vjeru. Molim Boga da mi se smili i pokaže put no i premda vidim neke znakove nije mi dosta. Nikako da prekinem te svoje dubioze. Najviše me smeta kad čujem loše stvari u svijetu, pa gdje je onda taj naš Bog, što bi on mene pomagao ako neće tolike nevine ljude?
Inače sam sklon brizi, uvijek me nešto mora "držati". Mislim da je i to odlika slabe vjere. Dobro sam situiran, imam dugogodišnju curu ali nemam nekakav žar prema životu više. Otkad sam završio faks. Kao da sam u nekakvoj depresiji, pogotovo nakon neprospavanih noći (jer sam si zabrijao da me Bog kažnjava ako sam loš nesanicom i da bih mogao umrijeti od toga itd itd) Pa se onda malo dignem opet, pa onda potonem kad nemam što radit i umišljam nekakve bolesti, pa me onda nije za ništa ni briga, itd. Pa sam malo ljut na sebe, pa na Boga ako mi ne da što želim.
Imam osjećaj da bih sve to prošlo, ta moja duhovna suhoća i rezigniranost životom, melankonija, zabrinutost, kad bih doista upoznao i osjetio Boga. Pomalo sebe podsjećam na kolegu Kartuzijanca. Ne znam kako to prelomiti u sebi, kako započeti raditi na sebi, koje molitve moliti? Da se malo sredim i uredim duhovno i mentalno, pa da mogu usmjeriti svoju energiju u korisan smjer.
Ne znam je li me dobro razumijete, konfuzno i meni ovo zvuči, no eto takav sam sad.

Usmjeriti svoju energiju u pravom, korisnom smjeru ...kako ti navodiš, znači da imaš životne energije , i da u tebi još uvijek ima životne radosti ...Meni je bilo slično. Dobro je neko vrijeme odlutati , ako si pod pritiskom. To ti je kao da se privremeno nalaziš u pustinji , ali moraš izaći iz nje. Vjeruj mi, odgovori su ispred tebe ....samo ih ne vidimo ...molim za tebe
