|
Za sve koji nisu "sada"...
-Koji je najvažniji trenutak u Vašemu životu?
----------------------------------------------------------
Ono, moje JA, izgara pred većim "Ja Jesam".
Utoliko "ja" postaje veliko
Sve na veću slavu Božiju!
----------------------------------------------------------
„Ja Jesam“
DA, "ja" sam sada. Sada želim biti. Moje je biće, sada. To sada me spaja sa vječnošću. Moje sada je moj bitak. On je dar misli pokrenute milošću i zato se opredjeljujem za istinu.
Moja misao sada, u mome sjećanju, je moje prošlo sada. Sada je moja prošlost, ako ne otpustim tu misao.
Što me definira, smisao ili misao, želja ili nakana? Čemu dajem važnost?
Prošlosti moja, iskustvo si moje sada. Oslobađam te, predajem se, kako nebi bila moj kavez. Slobodan sam od tebe, kada te osjećam. Predajem se osjećaju, ta nisi u mojoj vlasti.
Moja savijest je slobodna, prihavaćam te sada. Ti si sloboda mojih ograničenja. Lutanje mojih nadanja. Smiraj moga prošloga. Nosim te na svojim ramenima. Ti si JA, a "ja" sam bez tebe. Sada opet dolaziš, da me zaustaviš.
Tražim li te, ostajem izgubljen. Ali ako si za mene izgubljena, zar je moje sada dobro? Želim li te pustiti ili se samo sjećam? Mislim li o tebi ili te ograničavam?
Misao, misao koja mi sada dolazi, misao je slobode. Sve što shvatih ostade neshvaćeno.
DA, sada! Sada sam ovdje, ovo je moje "ja". Ovo "ja" spoznaje mene, ali JA je moj kalup. Oslobođen svoga JA, slobodan sam. Moje "ja" je prosvjetljenje, ali ono moje JA je tu.
Mislim o sebi, osvješćujem sebe. Svome "ja" dajem slobodu. Okovi su moje misli, moje želje. Svega se toga odričem. Pobjeđujem milošću. Milost pobjeđuje mene. Moja je misao slobodna jel se predaje Tvojoj Volji. Volja je Tvoja bezvremena. Volja je Tvoja vječna. Volja je to snažna. Nadilazi mene. Zar da se ograniči u plićaku? Plitkost da spozna neograničenost. Ti si moja misao, "ja" sam u Tvojoj Volji. Izvan sam sebe kada sam u Tebi. A Ti u meni kap, svega, bez kraja.
Želim se prepustiti toj neograničenoj dubini. Sada je Tvoja bezvremenost. Ograničenja ne poznaješ, u malomu je Tvoja veličina. Nadilaziš vrijeme i vrijeme u Tebi prelazi u vječnost. Vječnost je u Tebi stopljena s neograničenošću. Pobjeđuješ vrijeme, pobjeđuješ mene, pa kako da se ne predam. Da se oslobodim sebe, i potpuno predam Tebi.
Ali JA mislim da sam u vremenu. Pa kako da se oslobodim?
Patnja i negativnost ispunjaju moje vrijeme. Patnju ne prihvaćam kao sada, već u vremenu. Zar bi bilo patnje, da se ne osvrćem? Hranim ju svojom prošlošću, da bi živjela i u mome budućemu, sada.
Tebi predajem svoje vrijeme, Ti me oslobađaš patnje. Tebi dajem i prebivam u Tvojoj volji. Vrijeme je moje sada, samo kroz njega gledam. Pogled je moj sumoran, kada ne gledam u Tebe. Dajem ti svoju prošlost, sve moje buduće je u Tebi. Moje sada si Ti. Bezvremenost vremenosti me oslobađa. Otvara me iznutra. Evo Ti ono što stvarno imam, moje "ja", moje sada.
Sada sam sretan. Sada sam Tvoj. Sada pišem, da bih se oslobodio Sebe. Tebe, "sebi" dao. Ti odlučuješ u meni. Da, prihvaćam Te. A Ti, Ti u meni i Jesi. I kada sam izvan "sebe" tražim Tebe. A kada Tebe u "sebi" nađem, ja sam opet izvan SEBE. U kući prebiva Gospodar i sluga se ponizno predaje, kada u kući prebiva Prijatelj, prijatelj se radosno druži, a kada u kuću dolazi Duh i narav se drhtavo sagiba.
Pišem, da bih ovo svoje sada, sagledao u budućem sada.
Želim Te pitati:
Zar je ovo moje sada i Tvoje sada?
Hoću li ovo svoje sada, uživati vječno?
Jeli ovo moje sada, komadić onoga Tvoga?
Ti "Jesi"! Α i Ω
Sada, pitam tebe, koji ovo čitaš: „Jesi li sada?“ „Jesi li dio onoga Ja Jesam?“ Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra?
Svi tvoji strahovi i boli dolaze od TEBE. Sam prihvaćaš to što jesi. Jesi li zadovoljan?
Kažeš JESI, ili pak NISI. Oba su ti odgovora pogrešna. Ako jesi, čega se bojiš? Ako nisi, čemu se nadaš? Ne ograničavaj se u tomu, puno si više. Od bitka izlaziš. Bitak te nadilazi, ali opet gledaš lijevo ili desno, osvrćeš se ili želiš. Čovječe kada ćeš biti to što jesi?
Pobjedi SEBE, oslobodi se SEBE, predaj SEBE i što onda možeš izgubiti? Tvoj gubitak si TI. Strah da ne izgubiš SEBE, te predaje tami. Strah iz tame izlazi. Pobjedi mrak zapali "sebe", zasvijetli voljom. Vidjet ćeš kako se iluzija raspršuje. Onaj tko živi u mraku nije svjestan mraka, samo ga svjetlo osviješćuje.
A onaj pak koji živi u tišini, mora biti siguran da tišina ne postoji. Samo kada u svoj život pusti zvuk, postaje svjestan svoje tišine. Gluhoća tvoje savijesti drži te zatvorena, istina je tvoj ključ. Ne bježi od "sebe", pobjedi SEBE odlukom. Tisuće putokaza vriju u tebi, a TI od njih bježiš. Osjećaj TI crveni obraz, ponos TI ubija dušu. Ovaj, a niti jedan osjećaj nisu u tvojoj vlasti. Od tebe ne dolaze, samo se Tvorcu pokoravaju. Pokori se, budi veći! Budi sito svojih osjećaja, neka kroz tebe prolaze. Misli svoje okreni ka Tvorcu. Od njega uči, da bi tvoje pobjede ostale vječne, a tvoji porazi gurali te naprijed.
Sada si slobodan. Samo sada možeš biti "ti". Niti jučer, niti sutra, nisi "ti", jer "ti" si "sada". Ovdje i sada je svo vrijeme. Pogledaj, tvoj problem je bio, tvoja patnja će doći, ali "ti" si sada.
Strah se hrani svojim neznanjem. Neznam što mi je bilo! Neznam što će biti! Ovo je izvor tvoga straha.
Sada sam "ja" sa onim „Ja Jesam“. Pobjeđujem sigurno. Ovo "Ja Jesam" je vječno i ta vječnost ti ostaje da u Njemu uživaš. Njemu se predajem. U Njemu mi strpljivost i oprost.
Postojim li uopće, ako nisam? Ali "Ja Jesam", je sve što me drži. Priznajem, dakle ne mogu da ne budem. Predajem se, oslobađam se SEBE, da bih bio. Samo takav sam živ, samo takav sam "sada".
Ali da bih se predao i bio, "ja" opraštam. Oprostiti znači odustati od žaljenja i otpustiti tugu.
Bori se, sa samim sobom, sa naravi, sa slikom o sebi, sa jedinstvenim JA. Ali moje JA izvan „Ja Jesam“ ne postoji. To JA, jest u vremenu. Vremena nema za moje "ja". Hrani me iluzija zablude. Kao zraka koja se otkida od sunca i naziva sebe svjetlom. Prolazi kroz prostor, ali samo u vremenu. Izgara sebi, i sebi umire.
Odustao sam od očajavanja, oprošteni su mi grijesi. Oprostio sam sebi svoje JA, jer to nisam "ja"- "ja" sam puno više. Kako da govorim o "sebi", a da se ne otrgnem od svoga izvora? Kako da tražim bolje JA, u svojoj sebičnosti? Kako da tražim oprost, ako sam ne opraštam?
Da, gledaš me sa čuđenjem. Čudiš se što nismo isti. Nitko nije ISTI, a svi smo "isto".
Svoje ja dobijaš kada ga predaš, a gubiš kada ga čuvaš. Pa niti u svojoj glavi nemožeš se dogovoriti, što si. Zar da vjeruješ drugima na riječ?
Sve što znaš o sebi, nisi "ti". Ne ograničavaj se kada si dio neograničenog. Ne ubijaj sam sebe tom smrću, jer kada tako umreš, vidiš da smrti nema. Ubio si samo svoju volju, a predao se većoj.
Tko je veći od mene, pitaš li se ikada?
Možeš li provesti malo vremena, sam sa sobom?
Zaljubljen si u svoju sliku. Zašto kad ju gledaš, nevjeruješ onome što vidiš? Zar si to stvarno "ti" ili je to slika koju si prihvatio?
U tebi je rat, borba na život i smrt. Vječnost i vremenost se u tebi bore. Kako misliš da vremenost može pobjediti, ako se vječnosti moraš samo predati? Istječe TI vrijeme, da bi u tome bio upravu. "Ti" si sada, "ti" si puno više.
Plitka je misao kojoj TI možeš odrediti početak i kraj, ta ni sebi ne možeš.
Slijedi znakove, predaj sebe, budi "sada". To je izvor svega. Možeš li promjeniti što je bilo ili znati što će biti, ako ne vjeruješ sada? Sada je početak tvojih nadanja, sada je pobjeda nad tvojim strahovima.
Onoliko koliko mi je darovano, nije moje. Koji to dar od mene dolazi? Darovi su tu na dijeljenje. Veselje moga sada, je veselje svih koji su sa mnom sada.
Zašto kradete ovo sada?
Čovječe, živi sada. Sada je tvoj život. Jedino što možeš biti je sada. Ne sudi, da sud ne padne u tvoje sada. Sumrak je veći, što je teže raspoznati crveno i crno. U noći, približi se i osvijetli. Zar ne vidiš razliku? Nit tvoga života počiva u njoj.
Tko sam JA, da bih sam od SEBE, predao ti to svijetlo. Ja sam ništa u vremenu, kojega oslobađa "sada".
Ničega se ne bojim. Ništa ne ovisi o meni. Pouzdajem se.
Moje sada je i tvoje, jer mi jesmo, samo u onome koji "Je". Zato me boli što se odvajaš i ne želiš biti.
Zar se može biti riba izvan vode, a opet ostati slobodan? Zar je tvoja sloboda akvarij? Želiš li za sebe takvu slobodu? Čuvaj se udica svojih želja i lakome volje, da ne završiš na suhom. Kada budeš udisao zadnje udisaje, i to je prilika da budeš sada. Pokaj se...oprosti i biti će "ti".
Sada mi reci: gdje si?, što si?, što želiš?
Zar tvoj odgovor može biti tako prizeman? Tko kroz svijetlo i po svijetlu gleda sve, vidi sve, ništa mu ne ostaje u tami. Sve ima i ništa mu (ne) nedostaje.
Živiš u prostoru. Ima li prostora? Ima ako ima materije, materija ga ograničava, zato si ga svjestan. Kako možeš reći da si samo materija?
Uzmi materiju u ruke, pa gledaj bliže. Ne, nemoj misliti što je to. To će te ograničiti. Pogledaj bliže, uživaj u njoj, osjeti ju u potpunosti, pogledaj to savršenstvo. Pogledaj još malo bliže, strukturu, sastav, evo te na atomu. Još malo bliže, pogledaj nema ništa, a sve je tu. To je bit, "ti" si to "ništa", koje nevidiš, ali koje sve izgrađuje i stvara, samo sada u tome uživaš. Jednom kada odrediš što je to, onda si propustio uživati. Prošlo "ti" je kroz ruke savršenstvo stvaranja, a TI si rekao: to je samo cvijet. Zar možeš uživati ako kažeš cvijet, jedan u nizu, običan cvijet, ništa posebno... Život prolazi pored tebe, a "ti" ničega nisi svjestan. Zato što si TI. Osvijesti se čovječe, ne budi malen. Pa svaka je zvijezda tu za tebe. "Ti" si "sada", a kada je ona bila?
Takova te ljepota dotiče, a TI ju odbacuješ. Dano ti je da budeš velik, a činiš sve da ostaneš poput crva. Sve "ti" je dano, a kažeš da nemaš ništa. Hodaj i dalje, hodaj.
Koji je tvoj cilj?
Nosiš sa sobom tolike terete, a oni ne postoje, sam si ih na sebe natovario.
Postoji li problem koji ti može uzeti tvoje "sada"?
Tvoja je prošlost teška, i bit će teža. Nagomilalo se mnogo, a TI i dalje trpaš, nosiš sve sam. Tvoja sloboda! Zar "ja" da uzimam tebi išta? Nemogu.
Tražiš pomoć, a prihavaćaš savjete samo onih koji su deve kao i TI. Onih koji opravdavaju tvoj grijeh.
Budi slobodan, jer takav i jesi. Oprosti, predaj, oslobodi se svoje volje. Ta definicija tebe je iluzija, tvoj identitet koji si sam priglio, uhvatio se njega. Tvoj jaram i tvoja muka su tvoj život. Prihvati ih sada, kako bi ih se oslobodio. Nitko "ti" ne može oteti tvoju muku, jer TI misliš, kako je to tvoj život. Otkupljen si! Zašto sam plaćaš cijenu koja je plaćena? Ako dozvoliš da i dalje, tvoja duša nosi teške terete prošlosti, budućnost će ti biti ista kao i sadašnjost.
Što li je budućnost, doli tvoje slijedeće sada?
Pogledaj se čovječe. Što si?
Toliko si dragocjen, a tako se poništavaš. Sva materija je ljubomorna na tvoju besmrtnost. Zato ti se i daje, kako bi osjetila malo tvoje bezvremenosti.
Svaka misao koja TI je teška odvaja te od tebe -"ti" si više.
Ne čuješ li taj zov vječnosti u sebi? Taj glas mira.
Odmahuješ. Gledaš očima, a nevidiš. Tražiš izgovore, bježiš Kaine, ali od sebe nemožeš pobjeći. Misliš, a ne spoznaješ. Tražiš, a ne nalaziš. Prelako odustaješ...
Ljubav je čin volje. Samo budi "ti" i budi "sada". A sva će ti dobra biti dana, kada ih nebudeš tražio iz sebeljublja.
Sada otpuštam svoju prošlost, sada sam "ja". Bog mi oprašta, čega da se bojim? Samo SEBE. Nitko me nemože odvojiti od vječnosti. Samo JA, sam sebe.
NE, ali JA ću ipak po svom`.
I kad propadne zadnje zrno pijeska, mene nema ili ipak ostajem JA. JA, ono sebično svoje, izvan vremena i prostora, SAM. Najveći teret je samoća, posebno onih koji su zaljubljni u oholo JA.
Od svega možeš pobjeći, ali od sebe nikada. Sam si sebi najveći kritičar i najveći mag. Dovodiš sebe sama u tolike zablude. Zabluđuješ sebe, izluđuješ sebe, luduješ sebi, sam si sebi opravdanje. Sretno ti bilo...
Možeš tako, sve dok ne iscrpiš sve mogućnosti.
Da, sada si na dnu. To tvoje veliko JA, je palo. Razbila se slika velikog iluzionista. Prevaren si!
Tko te prevario? TI sam!
Ostali su TI izgovori i samosažaljenje, zadnja slamka spasa. O sudbo...
Sada počinješ vjerovati u još veće bedastoće. Brza rješenja. Odlaziš onima koji su hranili tvoju zabludu, da bi zajedno plakali. Muko moja prijeđi na drugoga...kako sebično.
Pa da su rješenje tvojih muka, zar bi plakali?
U nadi je spas...
Pogledaj u sebe, "sada" i "ovdje". "Ti" si puno više, iako to ne vidiš. Prihvati svoje osjećaje, oslobodi se krivice i samosažaljenja, oprosti, predaj se na otkupljenje, dijeli, daji, pomaži. Vjeruj, u žrtvi je pobjeda.
Sada kada si na dnu, pogledaj kako sa ovoga mjesta, svijet izgleda drugačije. Kako je odavdje svijet puno jednostavnije i ljepše mjesto. Sada kada si izgubio svoje JA, riješio se svoje slike, predaješ se drugoj volji, većoj volji, Božijoj Volji. Ti si ljubljeno Dijete Božije.
Bog je ljubav, ljubav je sada i uvijeke. Ljubav je vječna. I samo po njoj, s njom, u njoj i za nju "Mi Jesmo".
Bog je puno više, tri osobe- jedan "Bog", otajstvo. Ne ograničavajmo Ga našim slikama i predodžbama. On je ono "Ja Jesam".
Bog! Bog je odgovor na svako naše pitanje. Samo moramo postaviti pitanje dostojno odgovora.
Kada bi Ga naš (JA) ego i misao mogli obujmiti, zar bi bio Bog? Početak i kraj...izvorno "Ja Jesam"!
-----------------------------------------------------------------------------------
Najdraži trenutak u mojemu životu je -ovaj "sada". Upravo u ovom trenutku mogu, ako to želim, postati Božiji prijatelj.
Ako nisam "ja" i s Bogom "sada", svaki je drugi nevažan, koliko god mi se činio lijepim.
Sada vjerujem, strpljivo i s pouzdanjem, u vječnost.
Sam s Bogom samim.
Sav Tvoj -"ja"
|
Login
FAQ
Chat
Traži
