www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 10:40

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
 Naslov: Zbunjenost
PostPostano: 07 lip 2014 15:05 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Pozdrav. Htio bih vas upitati za savjet. Došao sam na forum u vrijeme kad mi je bilo teško, bio me strah bolesti i slično i to me navelo na dublje promišljanje o svojoj vjeri.

Naime, pravi katolik i vjernik se ne bi smio bojati smrti, pa ni patnje. Jer to je samo tranzicija prema Stvoritelju. I nije me strah smrti već patnje, i promišljanja o tome, a kao mlad čovjek ne bih trebao toliko o tome misliti, zar ne? Ja sam odgojen u katoličkoj obitelji, i volio sam za sebe misliti da sam dobar, praktični vjernik. Odnosno, išao bih redovito na sv. misu i molio, makar se nisam pridržavao nekih crkvenih odredbi (predbračna čistoća itd). No u posljednje vrijeme često preispitujem tu svoju vjeru. Molim Boga da mi se smili i pokaže put no i premda vidim neke znakove nije mi dosta. Nikako da prekinem te svoje dubioze. Najviše me smeta kad čujem loše stvari u svijetu, pa gdje je onda taj naš Bog, što bi on mene pomagao ako neće tolike nevine ljude?

Inače sam sklon brizi, uvijek me nešto mora "držati". Mislim da je i to odlika slabe vjere. Dobro sam situiran, imam dugogodišnju curu ali nemam nekakav žar prema životu više. Otkad sam završio faks. Kao da sam u nekakvoj depresiji, pogotovo nakon neprospavanih noći (jer sam si zabrijao da me Bog kažnjava ako sam loš nesanicom i da bih mogao umrijeti od toga itd itd) Pa se onda malo dignem opet, pa onda potonem kad nemam što radit i umišljam nekakve bolesti, pa me onda nije za ništa ni briga, itd. Pa sam malo ljut na sebe, pa na Boga ako mi ne da što želim.

Imam osjećaj da bih sve to prošlo, ta moja duhovna suhoća i rezigniranost životom, melankonija, zabrinutost, kad bih doista upoznao i osjetio Boga. Pomalo sebe podsjećam na kolegu Kartuzijanca. Ne znam kako to prelomiti u sebi, kako započeti raditi na sebi, koje molitve moliti? Da se malo sredim i uredim duhovno i mentalno, pa da mogu usmjeriti svoju energiju u korisan smjer.

Ne znam je li me dobro razumijete, konfuzno i meni ovo zvuči, no eto takav sam sad.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Zbunjenost
PostPostano: 07 lip 2014 16:59 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 vel 2011 19:03
Postovi: 484
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Ni ja se nisam bojao smrti kada sam mislio da je to kraj.
Ne znam dali ce ti ista od ovoga pomoci,al evo razmisljam.
Vec sam pola zaboravio sto si napisao,al ostalo mi je kao nesto
sto sam shvatio ne mora biti da jesam.
Vjerovatno ima nekih bitnih stvari ali ti ih trebas shvatiti i sto poduzeti.

Zavrsio si skolu,mozda nemas ni posla ali treba se sada prilagoditi
na novi nacin zivota a nitko ne voli promjene.
Ne znam tko ti je usadio taj strah od Boga,ali to nije
strah bozji nego zli voli strahove raditi,mozda je to
i neki psihicki poremecaj ili zivis u smrtnom grijehu ili u nekoj
stvari zli ima vlast da ti daje strahove...nije to nista strasno
kada ti grijesis i ne vjerujes u Boga ili ne trudis se zivjeti po
savjesti zli uziva i ne dira te,sada mozda zeli da dobijes
krivu sliku o Bogu koji samo cake da pogrijesis i da te kazni.Bog je nas tata i on nas
voli i zeli nam pomoci.
Nije nista novo da su ljudi ne zadovoljni zivotom i ako to ne trebaju biti.
Samo cemo sa Bogom biti zadovoljni i sretni potpuno.
Misa,ispovjed,pricest,cuvanje od teskog grijeha,molitva koliko se moze i iz srca.
Imas curu,super eto mozete jedno drugome pomagati da manje
grijesite i bodriti jedno drugo.
Koliko sam ja upoznat nesanica je razlog griznje savjesti ili nekim brigama,vecinom.
Ne mora to biti i zdrava griznja savjesti.
evo toliko se sjecam pa dosta mojih misljenja.

Samo zivot nije bio lagan pogotovo svecima a kamo li ce nama.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Zbunjenost
PostPostano: 07 lip 2014 17:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 vel 2011 19:03
Postovi: 484
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 5 zahvala
Procitao sam opet tvoj post.ne da mi se vise visiti na kompu
pa pisem preko moba,pa ne mora bas biti sve povezano
sa postom,misli odlutaju.
Bog pusta samo nasu slobodnu volju,to ti ne moram govoriti.
Ja se pitam kakav bi bio svijet da se Bog ne mjesa uopce.

E da cini mi se da te zivot razmazio pa kad stisne ne zna covjek sto
hoce...dobro doso u klub:)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov: Re: Zbunjenost
PostPostano: 29 lis 2014 09:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 18 srp 2014 09:24
Postovi: 126
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 15 zahvala
Icebreaker napisao:
Pozdrav. Htio bih vas upitati za savjet. Došao sam na forum u vrijeme kad mi je bilo teško, bio me strah bolesti i slično i to me navelo na dublje promišljanje o svojoj vjeri.

Naime, pravi katolik i vjernik se ne bi smio bojati smrti, pa ni patnje. Jer to je samo tranzicija prema Stvoritelju. I nije me strah smrti već patnje, i promišljanja o tome, a kao mlad čovjek ne bih trebao toliko o tome misliti, zar ne? Ja sam odgojen u katoličkoj obitelji, i volio sam za sebe misliti da sam dobar, praktični vjernik. Odnosno, išao bih redovito na sv. misu i molio, makar se nisam pridržavao nekih crkvenih odredbi (predbračna čistoća itd). No u posljednje vrijeme često preispitujem tu svoju vjeru. Molim Boga da mi se smili i pokaže put no i premda vidim neke znakove nije mi dosta. Nikako da prekinem te svoje dubioze. Najviše me smeta kad čujem loše stvari u svijetu, pa gdje je onda taj naš Bog, što bi on mene pomagao ako neće tolike nevine ljude?

Inače sam sklon brizi, uvijek me nešto mora "držati". Mislim da je i to odlika slabe vjere. Dobro sam situiran, imam dugogodišnju curu ali nemam nekakav žar prema životu više. Otkad sam završio faks. Kao da sam u nekakvoj depresiji, pogotovo nakon neprospavanih noći (jer sam si zabrijao da me Bog kažnjava ako sam loš nesanicom i da bih mogao umrijeti od toga itd itd) Pa se onda malo dignem opet, pa onda potonem kad nemam što radit i umišljam nekakve bolesti, pa me onda nije za ništa ni briga, itd. Pa sam malo ljut na sebe, pa na Boga ako mi ne da što želim.

Imam osjećaj da bih sve to prošlo, ta moja duhovna suhoća i rezigniranost životom, melankonija, zabrinutost, kad bih doista upoznao i osjetio Boga. Pomalo sebe podsjećam na kolegu Kartuzijanca. Ne znam kako to prelomiti u sebi, kako započeti raditi na sebi, koje molitve moliti? Da se malo sredim i uredim duhovno i mentalno, pa da mogu usmjeriti svoju energiju u korisan smjer.

Ne znam je li me dobro razumijete, konfuzno i meni ovo zvuči, no eto takav sam sad.

:a1163: Usmjeriti svoju energiju u pravom, korisnom smjeru ...kako ti navodiš, znači da imaš životne energije , i da u tebi još uvijek ima životne radosti ...Meni je bilo slično. Dobro je neko vrijeme odlutati , ako si pod pritiskom. To ti je kao da se privremeno nalaziš u pustinji , ali moraš izaći iz nje. Vjeruj mi, odgovori su ispred tebe ....samo ih ne vidimo ...molim za tebe :a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 10 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr