www.tebe-trazim.com

Nebih željela opširno u detalje o cijeloj situaciji jer mi je pomalo mučno od neprestanog razmišljanja što kako i zašto!?
Naime nakon godina i godina nesklada s majkom,raznih borbi unutar sebe,suza,padanja i dizanja,pokušaja ispočetka,pa ovako,onako završilo je jednim grubim razgovorom u kojem sam uz drhtaj,tresavicu uspijela izgovoriti ono što me tišti,jedino sam galamila to mi j davalo hrabrosti,inače bi i sad šutila i opet po starom.Otada nema razgovora,posjeta i ostalo,iskreno ja sam mirnija iznutra,jer svaki posjet je bio kao da je samo zlo ušlu u kuču,umorna sam bila,iscrpljena i sva nervozna.
Godinama sam molila za tu situaciju da je Bog blagoslovi,ozdravi ali evo...tu je kako je.
Odlazim po tijelo Kristovo,prikazujem svoju majku,naš loš i bolestan odnos,a u dubini duše sam sretna jer je nemoram slušati,i biti u društvu s njom,ne mrzim je,nije loša ona ali mislim da nešto u njoj caruje što nije lijepo i dobro,osjećam,ili sam možda umislila.

E sada...molimo Boga da nas oslobodi neprijatelja,zlih osoba,lošeg društva...pa što i zaista jel je moguće da je meni rođena majka neprijatelj.?

Ništa joj ne zamjeram,iako ima punp toga što je nanjelo bol i rane,ali Isus to briše,osjećam...Neka i njeno srce oprosti svaku bol koju je dobilo,ali tvrdo je to srce...kao kamen,prkosno,ne ponizno,i zato je meni lakše što dalje od njega.

Ono što me mori,a to je jeli me Bog oslobodio i izbavio od neprijatelja,ili što???

Nemam osjećaja nikakvih, u meni je zamrlo sve što bih trebalo biti živo za nju,što se zbilo???

Imam obitelj,dom u kojem vlada ljubav,osmjeh i radost,od supruga pa do dječice.

Ukratko može li ovo biti Božja volja,oslobođenje od onoga što bi trebalo biti ljubav???

Probaj procitati ovo sto si napisala kao poruku tvoje kceri upucenu tebi...za nekih 30 godina.

Ne ulazeci u razloge (to samo ti znas)...

hr.radiovaticana.va/m_articolo.asp?c=824720

Onako kako osjećam iskreno,stala bih pred dijete svoje i dala svu svoju snagu da razumijem zašto je tako,što me i tko odvlači od ljubavi i povezanosti???

Jedna činjenica je neobična-naš odnos je počeo kliziti kada sam se ja obratila i vratila k Bogu,otada je meni s njom tako.

.ukratko...zaslužujete ...jedno drugo...

,jer ljubav počinje tamo ..gdje svi drugi odustaju..

..a ti stalno ..računaš..gdje i koliko si ...oštećena...

..jer kad praštaš..nema sjećanja.na ..ono što ti je učinjeno ..zlo..

..eeeee....

..tvoja bezgranična ljubav i oprost..
.sve će promijeniti...
..baš sve..

.

Meni je, nekako, tesko povjerovati da je Bozja volja svadjati se i s kim, posebice s majkom. Al opet, ti ces znati najbolje, mi ipak nemamo cijelu sliku... Mama ti je ateist, da? Pa..? I moja je, pa nemamo tak los odnos. I btw, iako sam ja vjernik, ja i dalje mislim da je ona bolja osoba od mene - mozda zato nekad i imam snage presutit (nemoj mislim da mene moja mama ne zivcira nekad )

Nije mama ateist,vjeruje u Boga,no njezino je da netreba sebe mjenjati,Bog zna da je ona takva i što sad?Tako je jednom prilikom rekla.
jedno vrijeme je išla na bio energiju,pa kod jedne poznate vidovnjakinje,mislim da to isto ne smatra grijehom,u crkvu nemože ući kaže da je guši od puno ljudi,pa kad ode na misu stane u predulaz.
Pitam se je li navukla nešto loše pa to i dalje utječe na naš odnos,jer zaista u blizini njezinoj kao što sam prije napisala osjetim totalni umor i iscrpljenost.?

..pa mama ti je bioenergenizirana...
..treba se ispovijediti i pričestit..
.jer je bila nevjerna ...

Ukratko može li ovo biti Božja volja,oslobođenje od onoga što bi trebalo biti ljubav???[/quote]

Mandolina, nisi sama. Moja prica je u mnogocemu slicna, jako teska majka, teske naravi, u prvim redovima na Misi a sto radi prije nje i poslije je druga prica. Dosta me ranila u zivotu, sto rijecima, sto dijelima.I kao i ti uvjerena sam da zlo radi kroz nju...jer to je jedan poseban oblik agresije koji moze shvatiti samo netko tko prolazi slicno. No medutim mi se kao kcerimmoramo pomiriti da od idealizirane slike majke nema nista i da smo mi te koje ih moramo spasiti, oprostom prije svega, a Gospodin ce uciniti ostalo. Moj duhovnik mi je rekao da je to moj kriz koji mi je dat i to je to. Sto ces vise moliti za nju zlo ce bjesniti i na tu borbu budi spremna, ali isto tako bit ce trenutak kad ces primijetit da to zlo ima sve manje snage i da se ona mijenja. Kad ce to biti da li sutra ili za 5 godina samo On zna, na nama je da budemo strpljivi. Kako ima roditelja koji molitvama spasavaju svoju djecu tako ima i djece koja molitvama spasavaju svoje roditelje. No ako u nama tinjaju ogorcenje, bol, neprihvacanje onda prije svega treba prvo moliti da dobijemo snagu da se oslobodimo negativnih osjecaja i rana i tek tada mozemo moliti za tu osobu. Da bi nekom pomogli mi prvo sebi trebamo pomoci. Bog zaista cini cuda, ali treba mu nasa suradnja. U tvojim rijecima se vidi jedna rezignacija, ravnodusje prema majci sto sumnjam da je od Boga. Mislim da sama to znas, cim se preispitujes. Bas sam citala jednu knjigu po ne znam koji put gdje pise da Bog zeli da mu izlijemo srce i da cekamo Njegov odgovor. Otvoreno mu priznaj sto ti je u dubini srca i otkrit ces sto i kako dalje.. kad pred Njim priznas svoje probleme mozda ih tako i sama postanes svjesn(ij)a i tako krenes rjesavati ono sto se u tebi sukobljava. Bog je Bog mira, a ne ravnodusja.


p.s . ne osuduj majku, ne zna sto cini.

courage
Hvala ti za ove lijepe i ohrabrujuće riječi.Molim za tu situaciju, prikazujem na misi,a zatim neko vrijeme odustanem(moj pad),biti ću uporna,i moliti srcem.
Nažalost jedino tko je imao takvu situaciju zana o ćemu pričam

Znam da naš Bog nije trgovina koja radi u određeno vrijeme,i gdje se kupuje samo potrebno,onda kad nama zatreba,neka mi u ovoj situaciji da snage,milosti i nadasve poniznosti.
Možda mislim da sam oprostila,ali predpostavljam da je još dijelić srca ljut na nju,iako nebih želio.

Draga Mandolina, puno sam pisala o sebi na ovom forumu (a nešto sam i obrisala) i obiteljskoj situaciji i problemima. Žao mi je uvijek kad čujem o lošim odnosima djeteta i roditelja.
Možda za tvoju utjehu da kažem da je moj otac bio nama sve samo ne otac (imam još dvije sestre). Sve sam mu oprostila. Bio je takav kakav je, sam Bog zna. Alkohol je bio to zlo u njegovom životu.
Imao je 84 kad je umro i bila sam s njim 6 dana i 6 noći. Molila sam Boga da mu olakša sve boli i sve patnje, da mu bude milosrdan i oprosti sve njegove grijehe, molila Majku Božju da zamoli svoga Sina da mog tatu povede u Svjetlost svoju. Što god mi je činio i radio za života sve se briše, sve, a toga je malo gdje bilo kao kod nas. Sad osjećam prazninu jer nemam kome odnijeti jesti, nemam s kim popričati o bilo čemu. On je bio moj otac, moja krv i fali mi. Nisam vjerovala da će to biti baš tako. Mislila sam da će mi biti svejedno kad ga ne bude. To nije istina.
Mama tvoja kao i svi mi ćemo odgovarati za svoje grijehe pred Gospodinom. Ti samo možeš moliti za nju, nikad ne suditi i ne okretati glavu od nje. Možda ti je lakše sada povući se, ali poslije će ti biti puno gore zbog toga.
Vrijeme je kratko ovdje na zemlji.