Belive, ovaj moj tekst i odgovor danas bit će dug zato što ću u njemu napisati one bitne, temeljne, postavke koje sam ti od početnog posta htio napisati.
Uvodno samo da kažem, već i prije sam ti želio reći, da pišeš šarmantno, čak i zavodljivo, ali u isto vrijeme jasno je: braniš ono što si preuzela kao stav iz religijskog učenja i ti ga tako moraš tumačiti pa i onda kada je rješenje koje nudiš očito nemoguće.
Budući da si obrazovana pokušavaš svoje stavove uobličiti u lijepe izraze, maštovite riječi i slično. Ali ništa od toga, od lijepih riječi i želja, ništa ako je problem i dalje neriješen.
Problem tvoga iskazivanja sadržaja i smisla seksa je problem katoličkog učenja. Sintetizirat ću tvoje zaključke u dvije izjave koje se najčešće u raznim oblicima ponavljaju i dodat ću jednu izjavu iz kršćanskog nauka koja je tu jako važna da pokaže da sva tri navoda, sve tri stavke zajedno, kazuju u čemu je stvarni problem tvoga i katoličkog tumačenja seksa:
a) seks je posvećen čin i kao takav izraz ljubavi prema voljenoj osobi b) seks je način darivanje sebe voljenoj osobi i sada ono dodatno na što ukazujem, a jako je važno za razumijevanje problema iz ove teme: c) nakon što je stvorio čovjeka kao misaono biće, Bog je stvorio ženu da čovjeku (ovdje valjda muškarcu) bude družica.
To troje kao izvorno ili izvedeno učenje KC, će ovdje biti dovoljno da pokažem kako je shvaćanje seksa u katoličanstvu daleko od prirodnog i realnog stanja stvari i nipošto nije moguća osnova shvaćanja, razumijevanja i rješavanja teme seksa.
Idemo od kraja, od one treće stavke, o stvaranju žene. (Obično se raspravlja o logičnosti izvještaja o stvaranju biblijskog muškarca, ali kao što se dalje vidi posebno je apsurdan izvještaj o stvaranju žene).
Naime, u hrvatskim javnim školama, a isto u europskim, američkim i sličnim sustavima javnog i modernog obrazovanja, prihvaćena je znanstvena teorija evolucije koja objašnjava postanak vrsta. U tom smislu svako od nas i svako dijete dalje usvojilo je da je čovjek, ovakav današnji, dakle misaono biće, proizvod evolucije od nižih vrsta prema višim, u stotinama tisuća i dužim razdobljima prapovijesti. Ako ikako imamo namjere prihvatiti takvo shvaćanje nastanka čovjeka, tada je jasno da žena nije došla na ovaj svijet nakon što je čovjek (muškarac) bio formiran kao čovjek, nego je nastajala skupa s njim u dugim razdobljima prapovijesti. U svim tim dugim razdobljima nikakav seks između muškarca i žene nije bio posvećen ni svet, nego je evolucijski vođen odnos muške i ženske jedinke potaknut potrebom produženja vrste.
Da ne idemo u dalju analizu procesa evolucije nego da se zadržimo na aktualnim znanjima iz prirode, biologije čovjeka i ostalih živih bića, tada isto iz našega općega školskog znanja koje usvajamo u osnovnim i srednjim školama razumijemo da je seksualni čin nagon usporediv sa ostalim nagonima: nagonom za uzimanjem hrane, nagonom za pražnjenjem tijela, nagonom za održavanjem života… Svaki biolog to će nam jasno potvrditi.
Očito da takva spoznaja koja je realna, objektivna i zadana, a to je da je seksualnost prirođena čovjeku od najnižih vrsta do danas, da je seksualnost nagonska i vezana s procesom reprodukcije, a poticana tjelesnom ugodom da bi se proces reprodukcije ojačao. To je sve jako poznato i nesporno.
Pa iako je to i tebi, Belive, sve poznato i nesporno, ti i dalje izbjegavaš da stvari prihvatiš pod pravim imenom jer one valjda onda djeluju tako prljavo, vulgarno i nesveto i nešto ruše od Biblije. Je li o tome riječ kao problemu?
Isključivo tumačiš pojmove, seks kao sveti čin, čin kojim se partneri darivaju i sve slično tome. Ono prvo i osnovno, da čovjek nije stvoren svet već kao životinja, da je seks najprije nagon i ugoda, ti želiš skriti, da se ne vidi, da se poništi.
No da ne misliš da je to kraj moga posta. Ipak ne.
Međutim. Ali. Još nije gotovo.
Naravno da čovjek nije samo životinja. Čovjek današnji je čovjek civilizacije, čovjek koji nema samo id, niti samo ego, nego i superego. Naravno, ističem i ovdje da se čovjek ne završava u nagonima. Istaknuo sam već prethodno da je vrhunac emocionalne zrelosti čovjeka, ne njegova tjelesnost i goli seks, nego zrela njegova ljubav s drugim bićem suprotnog spola.
Ali to ne znači onda da ta ljubav potire biologiju. I da je seks najednom svetost.
To ću odmah suštinski obrazložiti:
Izravno, zašto seks nije samo ljubav koja dariva, nego jako šire od toga: seks može biti dio ljubavi i ne samo da može, nego težimo da bude upravo u ljubavi. Zapravo seks bez ljubavi i s partnerom koji bi bio samo prolazan – je prazan i nevrijedan. Dakle, smisao je apsolutno da seks bude čin voljenih partnera.
Ali, naglašavam seks, seksualni čin, nije prvenstveno izraz ljubavi, nego prirode i biologije. Uistinu dio seksualnih događaja (zavođenje, maženje, ljubljenje, grljenje, razgovaranje, izravni su izrazi nesebične ljubavi i savršenstvo ljubavi, no sami akt penetracije kao vrhunski čin, ne dolazi kao efekt ljubavi nego biologije. Muška erekcija ne dolazi kao čin ljubavi već kao čin biološkog nagona. Žensko vlaženje isto. Muški orgazam isto, i žensko kričanje u krevetu, isto. No, ako čak žena i može odglumiti želju i dati se kao dar u ljubavi za seks, muškarac to ne može jer bez biološko-nagonsko poticaja za erekciju (zvanog tjelesna žudnja – požuda), erekcija se ne događa. Raspitajte se malo ako vam ovo od mene ne izgleda uvjerljivo. No što ako je tako kako sam rekao, kako onda da kršćani preko usta prevale to požuda, kad su se spetljali da je to onda grijeh???
Eh, to je taj problem koji dolazi kada se nešto što je izvorno, prirodno, pokuša proglasiti svetim, svetim i tako tretirati.
I da zaključim. Ovo sada nije tema da li seks u braku ili prije braka. Ovo je tema da seks ne može biti pokriven opisom svetog darivanja, kao da ću molitvom pristupiti prodiranju. Valjda tjelesnom napetošću ću pristupiti ... Kada je seks između voljenih osoba tada se ne može skrivati i ne priznati da je napaljenost prirodna u nama i da osjećaj napetosti, žudnje i strasti kao tjelesnost i nagon, nije loš, nego posve prirodan i poželjan (ako hoćeš od Boga stvoren nagon) pa ga se ne treba stidjeti i pokrivati ga navodnom svetošću, kao što to ne radimo ni s drugim nagonima nego ih civilizacijski kontroliramo: jedemo za stolom i pomoću pribora, čaša, ubrusa i slično, odlazimo na toalet pa pod tuš, organiziramo društvo koje će omogući realizaciju održanje ljudskog života koje je nagonski u nama, itd.
|