www.tebe-trazim.com

Nema šanse da ti ovaj čeka poslije braka. On će se oženit jer će mu cura bit trudna. Nadajmo se da će se potrefit da ta bude i prava

Samo mi nešto govori:Ćaća se vrača!Ćaća se vrača!

Fran26, dat ću si za pravo i pitat te jesi čuo za Rilkea? Glupog li pitanja, odmah ću i odgovoriti – naravno da jesi.
Vidiš, pretpostavljajući da to definitivno nije tvoje štivo, preporučam ti da pročitaš Devinske elegije. O njima ti pišem iz sjećanja (bilo bi lijepo kad bi ih i sama opet pročitala – međutim, za mene će to čekati bolja vremena), ali mislim da bi ti se svidjele. A sad nakon digresije, da prijeđem na stvar.

Vidiš, Rilke metafizičku osnovu jedinstva ne pronalazi isključivo u ništavilu, već u bitku koji shvaća na poseban način..

Možda si i pogriješila da ne bih čekao:)
Nisam ja kao ovaj u vicu...

Mladi ljubavni par, na zadnjem sjedalu auta, on se zagrijava rukama ispod njene košulje. Nahvatao se on sisa i hoće više, ali nikako da ona pristane...
− Draga, a da ti ipak daš malo, ali samo malo?!
− Opet ti!!!Stalno navaljuješ,a već smo sto puta pričali da nema ništa prije braka. Zašto si dosadan???Lijepo sam ti rekla da želim ostat nevina.
− Pa srećo, tako je lijepo, ne mogu ovo izdržat...hajde da probamo samo malo...evo samo do pola... On će biti sretan,a tebi će sve ostat i dalje čitavo.
− Kako to, ma ništ ti ja ne vjerujem.
− Ma obećajem,samo do pola, ništa dalje od toga.
− Ako je do pola, možda bi moglo. Onda dobro. Ali,samo do pola!!
I namjesti se cura,dečko jedva dočekao i kad je ušao, bez da čeka, uvali ga koliko je dug i širok,misleći si: Psmtr,koliko sam te morao nagovarati...
Prekrasno njemu, ali počelo biti lijepo i njoj, počelo se curi konačno sviđat.
− Znaš šta, ovo je skoro ludo,ajd ti stavi i drugu polovicu...
− A ne, ne! Dogovor je dogovor!!

Ne čitaš me.
Iskreno, filozofija i ja = (na)uči je toliko da dobiješ peju u srednjoj i na faksu, a od toga je prošlo nekoliko godina već (pa upravo konsatiram da sam ostarila ). No, moram priznat da mi je "Sofijin svijet" baš, baš drag.
Što se tiče Rilkea, on je u prvom redu pjesnik pa tu ide moja okupacija jer eto treba zaraditi plaću + što čovjek dobro zbori (ono, jednostavno mi se sviđaju Krugovi pa sam ti u tom kontekstu rekla da u životu nije vrijedno energiju trošiti na Tome i Blizance).

Ma, ego je za mene općenito najgora stvar - početak i kraj svih problema, štit koji te tobože „štiti“, a oštrice ranjavaju biće iznutra i tu sve (pre)staje. Pobjeći nitko od nas ne može, živjeti mora.
Ako si popio ovih godina koju bocu Jane, koliko god (ne) imao mišljenje, Ingrid Divković (svjesna sam da vas ima tu koji će me pos*at jer je to knjiga „s kioska“) izvrsno u svojoj knjizi kaže:

Pogledajte kako su ljudi posvuda tužni, usamljeni, u strahu, zbunjeni, kako u svojim srcima trpe od unutarnjih i vanjskih sukoba. Ne shvaćate, nije tuga najgora stvar što može snaći čovjeka.
Ne trebamo biti ograničeni pa da nam se život svede na dvije jednostavne riječi: “sretan” i “nesretan”.
Postoje trenutci za koje vrijedi živjeti, boriti se, plakati, vrištati, smijati se. A takvi trenutci nemaju veze ni sa srećom ni s tugom. Već s nama samima. Kada to shvatite, možda i možete pokušati živjeti.

A onda, pitanje je kako živjeti? Pa mislim da svi mi imamo dobre putokaze. Zar ne?

Tako i ona priča još iz vremena Indijanaca kaže da se u svakom čovjeku vodi borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk pak predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru. I koji vuk na kraju pobijedi? Pa onaj kojeg hraniš.

Kaj ne


E Fran, Fran. Da imam vremena, valjda bi ga mogla gubit. Kažem ti – slabo me čitaš, nisam ti ja baš od onih koji će sjesti i tako proučavati/izučavati nekog ili nešto. Ja to više u hodu čitam, a eto Bog me nagradio poprilično dobrim pamćenjem i tako nekim umotvorinama Napišem ovdje koju čisto tako – rekla bi ti moja baba (kada ide u grad) da su joj to kina, zabave i plesovi – pa tako i ja ovdje si dam malo oduška kao Belive.