www.tebe-trazim.com

A kaj je za tebe ljubav?

Belive, ovaj moj tekst i odgovor danas bit će dug zato što ću u njemu napisati one bitne, temeljne, postavke koje sam ti od početnog posta htio napisati.

Uvodno samo da kažem, već i prije sam ti želio reći, da pišeš šarmantno, čak i zavodljivo, ali u isto vrijeme jasno je: braniš ono što si preuzela kao stav iz religijskog učenja i ti ga tako moraš tumačiti pa i onda kada je rješenje koje nudiš očito nemoguće.

Budući da si obrazovana pokušavaš svoje stavove uobličiti u lijepe izraze, maštovite riječi i slično. Ali ništa od toga, od lijepih riječi i želja, ništa ako je problem i dalje neriješen.

Problem tvoga iskazivanja sadržaja i smisla seksa je problem katoličkog učenja. Sintetizirat ću tvoje zaključke u dvije izjave koje se najčešće u raznim oblicima ponavljaju i dodat ću jednu izjavu iz kršćanskog nauka koja je tu jako važna da pokaže da sva tri navoda, sve tri stavke zajedno, kazuju u čemu je stvarni problem tvoga i katoličkog tumačenja seksa:

a) seks je posvećen čin i kao takav izraz ljubavi prema voljenoj osobi
b) seks je način darivanje sebe voljenoj osobi
i sada ono dodatno na što ukazujem, a jako je važno za razumijevanje problema iz ove teme:
c) nakon što je stvorio čovjeka kao misaono biće, Bog je stvorio ženu da čovjeku (ovdje valjda muškarcu) bude družica.

To troje kao izvorno ili izvedeno učenje KC, će ovdje biti dovoljno da pokažem kako je shvaćanje seksa u katoličanstvu daleko od prirodnog i realnog stanja stvari i nipošto nije moguća osnova shvaćanja, razumijevanja i rješavanja teme seksa.

Idemo od kraja, od one treće stavke, o stvaranju žene. (Obično se raspravlja o logičnosti izvještaja o stvaranju biblijskog muškarca, ali kao što se dalje vidi posebno je apsurdan izvještaj o stvaranju žene).

Naime, u hrvatskim javnim školama, a isto u europskim, američkim i sličnim sustavima javnog i modernog obrazovanja, prihvaćena je znanstvena teorija evolucije koja objašnjava postanak vrsta. U tom smislu svako od nas i svako dijete dalje usvojilo je da je čovjek, ovakav današnji, dakle misaono biće, proizvod evolucije od nižih vrsta prema višim, u stotinama tisuća i dužim razdobljima prapovijesti. Ako ikako imamo namjere prihvatiti takvo shvaćanje nastanka čovjeka, tada je jasno da žena nije došla na ovaj svijet nakon što je čovjek (muškarac) bio formiran kao čovjek, nego je nastajala skupa s njim u dugim razdobljima prapovijesti. U svim tim dugim razdobljima nikakav seks između muškarca i žene nije bio posvećen ni svet, nego je evolucijski vođen odnos muške i ženske jedinke potaknut potrebom produženja vrste.

Da ne idemo u dalju analizu procesa evolucije nego da se zadržimo na aktualnim znanjima iz prirode, biologije čovjeka i ostalih živih bića, tada isto iz našega općega školskog znanja koje usvajamo u osnovnim i srednjim školama razumijemo da je seksualni čin nagon usporediv sa ostalim nagonima: nagonom za uzimanjem hrane, nagonom za pražnjenjem tijela, nagonom za održavanjem života… Svaki biolog to će nam jasno potvrditi.

Očito da takva spoznaja koja je realna, objektivna i zadana, a to je da je seksualnost prirođena čovjeku od najnižih vrsta do danas, da je seksualnost nagonska i vezana s procesom reprodukcije, a poticana tjelesnom ugodom da bi se proces reprodukcije ojačao. To je sve jako poznato i nesporno.

Pa iako je to i tebi, Belive, sve poznato i nesporno, ti i dalje izbjegavaš da stvari prihvatiš pod pravim imenom jer one valjda onda djeluju tako prljavo, vulgarno i nesveto i nešto ruše od Biblije. Je li o tome riječ kao problemu?

Isključivo tumačiš pojmove, seks kao sveti čin, čin kojim se partneri darivaju i sve slično tome.
Ono prvo i osnovno, da čovjek nije stvoren svet već kao životinja, da je seks najprije nagon i ugoda, ti želiš skriti, da se ne vidi, da se poništi.

No da ne misliš da je to kraj moga posta. Ipak ne.

Međutim.
Ali.
Još nije gotovo.

Naravno da čovjek nije samo životinja. Čovjek današnji je čovjek civilizacije, čovjek koji nema samo id, niti samo ego, nego i superego.
Naravno, ističem i ovdje da se čovjek ne završava u nagonima. Istaknuo sam već prethodno da je vrhunac emocionalne zrelosti čovjeka, ne njegova tjelesnost i goli seks, nego zrela njegova ljubav s drugim bićem suprotnog spola.

Ali to ne znači onda da ta ljubav potire biologiju. I da je seks najednom svetost.

To ću odmah suštinski obrazložiti:

Izravno, zašto seks nije samo ljubav koja dariva, nego jako šire od toga: seks može biti dio ljubavi i ne samo da može, nego težimo da bude upravo u ljubavi. Zapravo seks bez ljubavi i s partnerom koji bi bio samo prolazan – je prazan i nevrijedan. Dakle, smisao je apsolutno da seks bude čin voljenih partnera.

Ali, naglašavam seks, seksualni čin, nije prvenstveno izraz ljubavi, nego prirode i biologije. Uistinu dio seksualnih događaja (zavođenje, maženje, ljubljenje, grljenje, razgovaranje, izravni su izrazi nesebične ljubavi i savršenstvo ljubavi, no sami akt penetracije kao vrhunski čin, ne dolazi kao efekt ljubavi nego biologije. Muška erekcija ne dolazi kao čin ljubavi već kao čin biološkog nagona. Žensko vlaženje isto. Muški orgazam isto, i žensko kričanje u krevetu, isto. No, ako čak žena i može odglumiti želju i dati se kao dar u ljubavi za seks, muškarac to ne može jer bez biološko-nagonsko poticaja za erekciju (zvanog tjelesna žudnja – požuda), erekcija se ne događa. Raspitajte se malo ako vam ovo od mene ne izgleda uvjerljivo.
No što ako je tako kako sam rekao, kako onda da kršćani preko usta prevale to požuda, kad su se spetljali da je to onda grijeh???

Eh, to je taj problem koji dolazi kada se nešto što je izvorno, prirodno, pokuša proglasiti svetim, svetim i tako tretirati.

I da zaključim. Ovo sada nije tema da li seks u braku ili prije braka. Ovo je tema da seks ne može biti pokriven opisom svetog darivanja, kao da ću molitvom pristupiti prodiranju. Valjda tjelesnom napetošću ću pristupiti ... Kada je seks između voljenih osoba tada se ne može skrivati i ne priznati da je napaljenost prirodna u nama i da osjećaj napetosti, žudnje i strasti kao tjelesnost i nagon, nije loš, nego posve prirodan i poželjan (ako hoćeš od Boga stvoren nagon) pa ga se ne treba stidjeti i pokrivati ga navodnom svetošću, kao što to ne radimo ni s drugim nagonima nego ih civilizacijski kontroliramo: jedemo za stolom i pomoću pribora, čaša, ubrusa i slično, odlazimo na toalet pa pod tuš, organiziramo društvo koje će omogući realizaciju održanje ljudskog života koje je nagonski u nama, itd.

Za mene? Šta je bitno šta je ljubav za mene. Zna se točno što je ljubav, po svim njenim defnicijama. Osobe poput why-a nikad ne mogu definirat riječi poput "sloboda", "ljubav", "dobro" i "zlo". No, Katolik zna njihove definicije, te zna kako ih pravilno upotrijebit. Zanimljivo bi bilo pitat why-a jel smisao u ljubavi ili u osobi. Nadalje, Katoliku je smisao ljubav, u svim njenim oblicima, no vidim da je se često percipira na krivi način, tipa; SAMO kao ljubav s određenom osobom, itd.... To je više puta obmana nego ljubava.

Valjda je moguće.


Malo jest kako ti kažeš; "preserans".


Prava je definicija Crkve, njezinih naučitelja te zakonitih pastira. Naravno, prava za onoga koji se smatra katolikom. Zato te to i pitam. Na ovoj temi ima 187 rezličitih definicija ljubavi. Čak i Whu ima svoju definiciju ljubavi. Sad je pitanje koje definicije se poklapaju sa naukom Crkve a koje ne?

Today, the term “love” has become one of the most frequently used and misused of words, a word to which we attach quite different meanings. Benedict XVI. "Deus caritas est"

Without qualification, without ifs, ands, or buts, God's word tells us, straight as a left jab, that love is the greatest thing there is (1 Cor 13: 13). Scripture never says God is justice or beauty or righteousness, though he is just and beautiful and righteous. But "God is love" (1 Jn 4:8). Love is God's essence, his whole being. Everything in him is love. Even his justice is love. Paul identifies "the justice of God" in Romans 1:17 with the most unjust event in all history, deicide, the crucifixion, for that was God's great act of love. But no word is more misunderstood in our society than the word love. Peter Kreeft "Fundamentals of the Faith"


Čitao sam gotovo sve. Zake pa si promijenila nick?

Zvuči pošteno!



Koji si ti lik Dujkane! Lol.

Ako si pedagog onda valjda znaš nekog vraga. Kod teologije i filozofije nikad se nemoj oslanjat na svoje razmišljanje i ideje. Uvijek se drži Crkve i crkvenih pastira. Mi "obični" katolici bi se trebali groziti razmišljanja svojom glavom. Pored Tome Akvinskog, Hans Urs von Balthasara i Joseph Ratzingera, ne znam šta imaš mislit i razmišljat? Sve je već zapisano i promišljeno davno prije nas. Nezamislivi umovi hodali su ovom zemljom, i to stoljećima prije nas. Kako sam volio pisati;




Razmišljat svojom glavom?! To je smrt za nas "obične" katolike. Whu se ponosi time, i gle dokle ga je to dovelo! Ali nije toliko problem u njemu. Whu je ipak čovjek od mjerodavnih vladinih ustanova i strukovnih komora koji ima licencije za svoje stručne elaboracije..





Problem je u neposlušnim katolicima koji su eto odlučili mislit svojom glavom i biti pametniji od samog Ratzingera.


Ljudi svašta pričaju.

Koliko sam pljuvao po tom čovjeku, kad sa samo sjetim. Znam da nisam smio, ali nekad si čovjek nemere pomoći. Tako da na papu udariš?! Nije ni to lijepo. Toma je uštogljeni ljigavac. Bez brige, dobro ga poznajem. Nažalost. On i njegov barat Marko. Papskiji od pape! Počeli dečki mislit svojom glavom pa se malo previše zanesli u razmišljanju.

"Naš" Toma Didimos kaže;


Nikad više Toma Didimos! Nikad više! Nikad. Tako da udariš na papu? Srami se!

Samo mi nešto govori:Ćaća se vrača!Ćaća se vrača!

Belive, vidim da si se pozitivno ili bar „tolerantno“ odredila o široj obuhvatnosti seksa i njegova smisla za čovjeka, shvaćanja da seks nije tek milostno darivanje nego da je prije svega jaka žudnja i tjelesna potreba.

Ono što i dalje ostaje kamen spoticanja za tebe je zabrana iz svetosti seksa.
Zašto se nužno u raspravu uvelo pitanje postanka čovjeka, upravo zato da se osvijetli ta tzv. svetost seksa.

Konfliktnost svetosti i nagona postoji za one koji nisu riješili osnovni konflikt biblijskog učenja o stvaranju žene i učenja evolucije koju sam uveo u raspravu.

Konkretno: ili ćeš podržavati (a) opis evolucijskog razvoja živih bića, pa u tome i evolucije čovjeka, ili je (b) čovjek stvoren dodatkom ostaloj prirodi, a muškarčeva žena stvorena posebnim djelom nakon toga muškarca?
Ili je (a) ili je (b). Tu se ne da napraviti smjesa ili kompromis.

Ako je pak čovjek razvijen evolucijski onda ne samo da je seksualnost biologija, a ne svetost, nego nadalje….

Ako je čovjek razvijen evolucijski, očito onda nema odgovora kad mu je to Jahve udahnuo „dah života“ i dušu, kako ti apologetski ponavljaš: „Bog napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života.“ Tj. da budem malo dobronamjerno ironičan: nema toga utorka popodne kad je išao Jahve po pećinama Krapinskog pračovjeka i udahnjivao mu dušu.

Poruka je jasna, ako opstoji teorija evolucije onda nema Prvog čovjeka, ni njegove prve žene, ni prve jabuke iz vrta, ni prvog navođenja na grijeh od jadne Eve, (pa u sklopu naše rasprave nema ni grijeha seksualnosti, ni onakve svetosti seksualnosti pod kojom se ti ne možeš sada poseksati ), ni smrti zbog Adamova prvog grijeha, jer je smrt imanentna čovjeku kao i svakom drugom živom biću…

Ne moraš ti nama javno odgovarati na taj konflikt, nespojivosti evolucije i Prvog čovjeka, konflikt seksa i postanka čovjeka. Možeš odgovor prešutjeti pred nama, ali pitanje će i dalje tu stajati za tvoje praktično ponašanje.