www.tebe-trazim.com

Nema je. Vjerovatno preživeti današnji dan. To bi bila moja životna filozofija. A sutra?! Kaj život donese donese.

Dobro si protumačila.


Boje se sanjati?! Život. Život ti to učini. Kad sam došao na ovaj forum, 2008 god., (početak mog obraćenja) sanjao sam i previše. Lol. Ali to je bilo 2008 god., a danas je 2017. Život ti podreže "krila", a bome i snove.

Treba "obozanstvenit" snove..oni rasplinju ove nase svjetovne.Naravno,treba se vjezbati u poniznoscu,milost tada neminovno dolazi.Imas snove da jos vise upoznas Gospodina,jer si svjestan da Njegove neizmjerne velicine,Njegove transcedentnosti.Apsurd je sta Ga se trudis vise upoznati i kako napredujes imas dojam kao da ga vise poznas,ali On biva jos veci.To objasnjavam slikom uspravnog lijevka.
Jednostavno se u jednu ruku divis Njegovoj ljepoti,a u isto vrijeme osjecas jedno strahopostovanje zbog Njegove velicine.Neki dan sam sjedio kraj jednog slapa u nasem NP koji je bio onako u punom zanosu u rano proljece,i bas sam tako zamisljao Gospodina.
Svaki dan mi je ispunjen ako sam i koracic vise spoznaji Njegove velicine i ljepote.
To je moj san.Svjetovno bezvrijedan,meni neprocijenjiv.

Uvik isti 1950











Semipelagijanstvo u svom najčišćem obliku, aka in it's purest form.

Duje ne lupetaj.Ne znas ni sta je polupelagijanizm

ne znam ni ja..
to je valjda samo pola pelagonije

Baš se pitam tko ovdje lupeta; ja ili ti. Ha, što misliš? Počevši od Beyonce koja "veliča život", do ostalih gluposti...Krivo prezentiraš sliku o Bogu. Vidim da si malo "na svoju ruku", i nema ništa lošeg u tome, ali ovdje se većinom priča objektivno o teologiji, u crkvenom svijetlu. Zato, kad šturo kažeš, citiram;




Ispada kao da mi sami svojom voljom i trudom možemo dobit Božiju milost, što je čista blasfemija, osuđena od Crkve. Po ovom gore citatu ni milost nije onako kako je Crkva prikazuje. Drugim ričima; pričaš budalaštine. Prikazuješ kao da je vježba u poniznosti izvorno ljudsko čin, što je poluistina. Sama želja da vježbaš u poniznosti, i da to radiš jest milost.



DS 373 Tko kaže, da se milost Božja može dobiti ljudskim zazivanjem, a ne da sama milost čini da mi molimo za nju, protuslovi proroku Izaiji ili Apostolu koji isto kaže: "Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu" [Rim 10,20; usp. Iz 65,1]


Poprilično suprotno od onog što vas dvoje propovijedate, zar ne? Da, upravo suprotno onom što ti propovijedaš;

DS 376 Tko kaže, da oni koji bez milosti Božje vjeruju, žele, čeznu, pokušavaju, mole, bdiju, teže, ištu i kucaju dobivaju božansko milosrđe, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, želimo, i sve to, da kao što treba uzmognemo i izvršiti; i tko pomoć milosti čini ovisnom o poniznosi ili o ljudskoj poslušnosti, i ne prizna da je i to dar same milosti da smo poslušni i ponizni, protivi se Apostolu koji kaže: "Što imaš da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milošću Božjom jesam što jesam" [1 Kor 15, 1O].


Tako da, ono o čemu priča believe je suprotno realnosti, tj. kako moj dobri prijatelj Job kaže;

Nužno je potreban impuls Božje milosti da nas pokrene, impuls koji čovjek ne može sam izfabricirati, ali koji - paradoksalno - čeka našu dobru volju. Niti možemo sami sebe pokrenuti čim to poželimo, niti to Bog može bez naše suradnje. (Tj. naravno da može, ali po svojoj odluci ne želi. Nije silnik i poštuje našu slobodu.) Job

Reci velika.




U životu ja nisam čitao Ezopa, tj. njegova djela. Znaš šta san pročita više od 50 puta? Goetheov "Faust". Mislim da je to prava umjetnost.





Ne nitko to ne tvrdi. Ja, tj. Crkva tvrdi; svi sveci ovog svijeta su u Božijoj milosti, na određen način. To ne znači nužno da su svi kriminalci ovog svijeta van Božije milosti. Filozofija, logika, ništa to, ha?






Normalno da stoji, jer sam citirao službena stajališta Crkve, a ne privatne mudrolije.






Sva sreća pa Katolicima nije bitna Lady Gaga, niti glasovi vecine. Bitno je što Crkva kaže. I to je svima jasno. A, stavljat se u položaj suca, i izjavit da je taj i taj takav, upravo zbog toga i toga, je suludo.






Ne krivim te što upadaš u semiplegijanizam, to smo svi mi, na kraju dana. Rijetki tek nisu......Naime;

Devet od deset kršćana, ne, više, četrdeset devet od pedeset", ispravio se, "su praktični pelagijanci."
"Semipelagijanci mislite, zar ne?" rekao sam. Najradije bih se udario po svom jeziku u tom trenutku, ali riječi su već bile izišle iz mojih usta.
"Da... semipelagijanci", odgovorio je Peter potpuno površno, čak pomalo zahvalno na moju primjedbu.
"Ono što želim reći", rekao je Peter spreman da razjasni svoje mišljenje, "mi najčešće mislimo da sami sebe možemo mijenjati i usmjeriti svoj duhovni rast ustrajno naprežući i rabeći snagu svojih mišića," ali ne možemo. Nevolja je u tome što smo opskrbljeni samo jednostranim pogledom na heroizam.


Čak sam prije par mjeseci znao da ti se ovdje uvik mogu narugat. Psihologija je učinila svoje. Ne samo da ne možeš "uzet čekić" kad te volja, nego se ne možeš ni pomaknit kad te volja ( u duhovnom smislu, naravno). No, pitaj obraćenike. Pitaj samu sebe. Kad si počela vjerovat? Razmisli, malo dublje o tome. Jesi li bila "gora" osoba "per se" tjedan dana prije vjere, ili nisi imala "milost" da se obratiš? Naravno, ne sugeriram odgovor, jer sam svijestan da ne postoji, u razumskon obliku, za razliku od tebe..Pokušavaš dat recept za sreću, ali on ne postoji. Već sam ti jednom napisao da se okaniš tih istočnih gluposti, u kojima se riješenja nalaze nadomak ruke, i svijet gdje patnja ne postoji. Ti, ustvari niječeš Krista, niječući patnju. Za tebe se patnju može izbijeći, zaobići. To je, daleko od realnosti.




Želja za molitvom se dobiva milošću, ne sopstvenim snagama




Again, semipelagianism......

Bravo duje,na trudu na postovima.Ja ne znam multiutat pa cu ovako zbrda zdola.
Imas pravo,ja ti hodam po rubu,i moja osobna stajalista cesto idu na zivce onim koji prate svoj duhovni put iskljucivo putem enciklika i inih crkvenih dokumenata koje s pravom ostavljaju jako malo prostora fleksibilnosti upravo zato da vjernici nebi isli putem krivovjerja.Zato je dosta nezgodno meni pisati na forumu,i stoput naglasavam da su to moja osobna djelom prozivljena iskustva da nebi nekog nedajBoze sablaznio na svom duhovnom putu.
Sad da se uhvatim Pelagija,bas nasuprot njega,osjetio sam ono evandjeosko Bez mene ne mozete uciniti nista..Sve sto sam postigao postigao sam iskljucivo Bozjom milosti.Ali kad me vuces iz kpnteksta,da radom u poniznosti neminovno dolazi Milost.Kako to mislim?Evo uzmi svetu malu Tereziju koja kaze Milost je sve.Rastom u poniznosti jednostavno cistis ticala kojima ih primas.Nije da je zavrjedjujes,jer jadna si ti dusa naspram nje,nego postajes primljecljiviji za nju.Kamo srece da poput svetaca kliknes Dovoljno mi je tvoja Milost.
Cesto sam znao moliti,i truditi se u krepostima a ono za sto sam molio mi se cinilo jos daljim.
Kad sam osjetio tu Milost da mi je Gospodin dao,tj.kad sam je primio,osjetio molitve su se ostvarile kao uragan,znao sam da to nije moje djelo.
Usput tvoja izlaganja mi vise nalikuju da si se priklonio Molini,tj.da doslovno sve karte stavljas na milost,a sam prstom ne radis nista na svojem vrtu,tj.Dusi.
Ili se varam?Kako izgleda tvoj molitveni zivot?

Najtežih štiva u kojem smislu? Spomenit 50 nijansi why?






Tko je reako da ima nešto loše u tome? Ja nisam. Ti tumačiš onako kako ti odgovara, zar ne?






Da, i?






Slažem se. I mislim da T.I. vidi ono što ti ne vidiš





Ti to ne spoznaješ, o tome se radi. Ti nisi spoznala patnju. Možeščitat o njoj, možeš promišljat o njoj, ali je nikad nisi spoznala. Patnja nije poslije što ti navodiš; neuzvraćena tinejđerska ljubav, itd. Pričamo o stvarnoj patnji, o patnji.





Ne zanimaju me te priče. nas zanima stav Crkve.





Crkva je tu u sasvim jasna, da daje prvenstvo Božijoj milost, pa tek onda slijedi ljudska sloboda.






Ako netko moli za tebe, ne znači da si u milosti, bilokakvoj milosti. Tko vidi, a tko ne vidi milost, je u rukama same milosti






Ne znam u kakvom kontekstu ti prenosiš tuđe riječi. Apropo toga, riječi od 100 svećenika su; papa Franjo je Antikrist. I? Što sad? Pff