Dragi moji TT forumaši,
prije svega vas srdačno pozdravljam i u Ime Isusovo vas blagoslivljam.
Dugo nisam ništa napisao ali evo oživljavam jednu staru temu,
za koju mislim da je jako bitna na duhovnom putu i u duhovnom rastu.
Krenuti putem Krista je prije svega velika Milost ali i strahovito teška odluka.
Odreći se u startu svega onoga što je u suprotnosti sa Božjim zapovjedima i moliti Duha Svetoga da nas preoblikuje da možemo dostojno koračati prema Gospodinu...je zaista moguće ako je poticaj i želja iz srca....iskrena.
A ako nije tako....onda su i stalni padovi i povratak na staro neminovni.
Puno stvari moramo pobijediti u sebi..ali mi smo preslabi da bi sami to uspjeli , pa u molitvi Duhu Svetome molimo i vapimo za pomoć da nas On vodi i preoblikuje.
Moramo umrijeti sebi potpuno,odreći se najmanje 80% ovozemaljskih ,uvjetno rečeno ..užitaka,koji nas odvlače od Gospodina,jer tada ćemo se roditi novi , oblikovani od Duha Svetoga,Božja ljubljena djeca,koja više nisu ona stara,spremna za grijeh već nova koja će svjedočiti ljubav Boga živoga ,našega Gospodina Isusa Krista.
Put prema Gospodinu je zaista strahovito zahtjevan jer je pun odricanja,trpljenja,žrtve i poniznosti,ali i MILOSTAN i RADOSTAN, jer na kraju puta nas čeka ON....cilj našega života....čista ,prava i vječna ljubav ...naš predivni Spasitelj Isus u svom Kraljevstvu.
Moramo biti svjesni da na će nas na tom putu pokušati omesti i postaviti puno zamki Rogonja(Sotona),ali s pouzdanjem i povjerenjem u Gospodina,nebojmo se i koračajmo putem u Ljubavi sa vjerom i sa željom da što više ljubimo svoga Kralja.
Predajmo svom Gospodinu sve svoje boli,traume,patnje i rane svoga srca,predajmo mu potpuno svoje srce da ga iscijeli i da nam Ga ozdravljeno vrati i da nam u njega ulije Ljubav,da bi tu Ljubav bezuvjetno i iskreno davali svima onima koji nam dolaze u život ,time ćemo u Ljubavi Bogu svom služiti i biti blagoslovljeni .
Jedna od jako velikih zamki Zloga je i Egoizam,kojega moramo pobijediti ,da bi koračali dalje prema Kristu i ako želimo postati Njegovi.
Moja draga prijateljica i sestra u Kristu...Silvija....je to divno napisala:
Što je to u nama što nas čini sebičnim?Zašto uvijek ja,pa samo ja i uvijek prvo ja?!Isus je rekao da trebamo ljubiti druge kao same sebe.Ali tko to od nas zaista radi?Svi ljubimo ono svoje JA.Mi smo obični licemjeri i glumci.Ali ne zaboravite da se Bogu ništa ne može skriti.Pogledajte se u zrcalo,dobro se pogledajte i ostanite tako gledajući se,pa otkrijte što sve vidite u sebi.Često kažemo kako smo se obratili,da smo dobri kršćani,da živimo po Božijim zapovijedima.Dali je uistinu tako zapitajte sami sebe i svoje srce.Ako si griješio i sebi i Bogu priznao svoje grijehe,zašto ne nastaviš živjeti sljedeći Krista.Krista treba živjeti i slijediti samo čistim srcem a ne ispraznim rječima.ČISTO SRCE STVORI MI BOŽE!Osobno mislim da je sotoni egoizam jedan od najdražih načina sa kojima okiva ljude i njihova srca.Jer ako je čovjek samo svoj on ne može biti ponizan,strpljiv,zadovoljan i u konačnici nemože biti sretan jer svoje JA mu neda da ljubi druge ljude.Tek onda kada budemo otvoreni za sve ljude svim svojim srcem,bez predrasuda i osuđivanja bit ćemo spremni pobijediti egoizam.Često molim GOSPODINA ...daj da moje srce ne bude zatrovano,jer me ljudi ponekad izbace iz takta,pa bih im onda preporučila glumačku školu.Ali zar onda nisam ravna njima,ne želim nikoga suditi niti trebam.Moja nada,moj put,moja istina je jedna jedina prava i iskrena,čista i savršena ljubav MOJ ISUS.Pa ja sve imam ništa mi drugo ne treba.Isuse rasvijetli tamu naših srdaca.
Da...Gospodine Isuse Kriste ..smiluj nam se.
I jedna pjesma za sve nas.
Kad nahrupi tama, kad se zebnje vrate,
neka oči tvoje samo svjetlo prate;
pusti da ti srce preplavi ljepota,
okreni se križu, izvoru života.
Pučinom mračnom strahovi te vode,
lutanja slijepa bespućima brode;
u sebe buljiš, brige srce stežu,
zemlja te vuče, navike te vežu.
Uskrsno jutro budi te i zove,
valovi svjetla prema tebi plove;
kroz tamu laži istina se glasa,
okreni pramac prema luci spasa.
Oko tebe voda, oko tebe hridi,
svjetlo te zove, prema svjetlu idi;
vjetar se budi, more se talasa,
okreni pramac prema svjetlu spasa.
Pod plaštem sumnje, pod teretom grijeha,
nestaje žara, radosti i smijeha;
gase se zvijezde, tama guta vodu,
ne budi putnik na ukletom brodu.
Dok jedra pjesmom uskrsnom se pune,
pred sjajem križa mrakovi se rune;
obala raste puna zlatnoh nota,
okreni pramac izvoru života
Božji Blagoslov i Kristov Mir sa svima vama.
