www.tebe-trazim.com

Može, a ako kojim slučajem imaš knjige od Šestova ili Berdjajeva skeniraj i njih, ako ti se da naravno, mene zanima ta ruska religiozna misao, a ovdje u knjižnici u mom gradu nemaju toliko knjiga od njih, a prije toga reci koju o Weiningerovom utjecaju na Wittgensteina jer njegovu je knjigu Spol i karakter on preporučivao svim svojim prijateljima ( kako to objašnjavaš ).
mail: danijeel@net.hr

Nego, mislio sam doslovno kada sam napisao
Znači jel imaš baš svoju studiju, članak, knjigu od autora koje proučavaš, u ovom slučaju Wittgensteina jer čini mi se da ti studiraš godinama određene autore ali da nisi napisao ništa o njima, o ljudima čiju misao proučavaš, intelektualac bi trebao znati napisati vlastiti osvrt na nečije misli. Uzmimo gospodina Devčića, on je proučavao Berdjajevu misao i napisao na desetke članaka i nekoliko knjiga u kojima se bavi Berdjajevom. Kada sam napisao „ Jel imaš neku knjigu ili članak napisan od svojeg „ zapravo sam mislio samo na dali imaš kao što ima gospodin Devčić svoje vlastite članke, osvrte i knjige o Wittgensteinu ili bilo kojem drugom autoru koje proučavaš. Djela su bitna, znači tvoja vlastita djela i intelektualna promišljanja o autorima čiju misao proučavaš, ta djela ima naprimjer gospodin Devčić koji se bavio Berdjajevom, gdje su tvoja? Na to sam konkretno i mislio. Bibliotekar intelektualne misli ne čini te intelektualcem, bio bi intelektualac da si nešta napisao, izdao i da si utjecao na teologiju ili filozofiju, ali ti nisi utjecao ni na jednu ni na drugu granu ili se varam, iako mislim da se ne varam, a rijetko kada mislim da se varam.


Nazvati nekoga idiotom neumjesna je šala, znači ako je Nietzsche idiot kako objašnjavaš to da teolozi proučavaju idiota, i da nitko od njih nikada nije napisao ništa slično ovome kao što si ti napisao tj. nitko od ozbiljnijih teologa nije napisao ništa slično ovome što si ti napisao: „ Ne samo da je Nietzsche idiot, nego i njegovi "pajdašeki": Martin Heidegger, Friedrich Hölderlin i Arthur Schopenhauer. „
S druge pak strane, taj idiot i njegovi pajdaši su zapamćeni, imaju svoje mjesto u povijesti, gdje si ti pak u toj priči?
Ne slažem se u potpunosti sa tobom kada si napisao da je Nietzschea idiot jer i njega je Bog poslao sa razlogom, ne možeš za nekoga reći da je idiot samo tako, time na neki način vrijeđaš ne samo tu osobu za koju si napisao da je idiot već i onoga koji ga je stvorio.


Khm, evo ti moje iskustvo. Nakon što sam predložio župniku T.Čorluki tribinu New-age i kršćanstvo u Đakovu malo smo proćaskali o Međugorju, pitao sam ga šta misli o fenomenu Međugorja i on mi je rekao da prihvaća šta Crkva misli o tome, no da on ima i svoje vlastito mišljenje, on osobno priznaje Međugorje iako Crkva ne priznaje. Ovo je paradoks i problem jer ljudi umjesto da slušaju Crkvu vode se svojim vlastitim uvjerenjima i stavovima.
Pa tako iako priznaju stav Crkve isto tako vjeruju i priznaju Međugorje i svoj vlastiti stav o tome.
Umjesto da se slijedi Crkva slijedi se i Crkva i svoj osobni stav što ne ide zajedno nikako ne ide zajedno. Kao što sam i pisao: To je kao da žena od moga susjeda kaže da voli svoga muža i onda ode kod mene i kaže da mene voli.

Meni je neshvatljivo priznati Međugorje ako ga Crkva nije priznala. Hoću ti reći da nisi ni svjestan koliko ljudi u Crkvi zapravo priznaju Međugorje, naime priznaje se stav Crkve, a u isto vrijeme se vjeruje i priznaje Međugorje kao vlastiti stav.
To je paradoks, jer župnik priznaje Međugorje vlastitim izjašnjavanjem u vezi toga, a u isto vrijeme priznaje stav od Crkve.

Ako čovjeku trebaju dokazi za vjeru u Boga nije li to dovoljan pokazatelj da je nema?

Nemerem virovati da si stvarno povjerovao da ću skenirati knjige u pdf i da ću ti poslati na mail. Jednostavno nemerem virovati, očito me nimalo ne poznaješ.


Baš tako velik intelektualac nisan. A ono najbitnije: šta moja misao vridi? U biti, ja ni nemam svoje misli. Moje misli su Joseph Ratzinger i Bela Weissmahr. Nemam, osim kada je u pitanju Friedrich Nietzsche.


Devčić je doktorirao filozofiju na Papinskom sveučilištu Gregorijana. Nemoj me više nikad uspoređivati sa Ivanom Devčićem, ali baš nikad. Takvo nešto je bogohulje.


Tebi nije dobro. Pa kako će jedan forumski idiot koji piše pod nickom Fran26 utjecati na teologiju ili filozofiju? De mi to objasni. Jesi ti normalan? Ja sam nazovimo to tako "seoski" intelektualac. Onak, seljačina i to.


Teolozi, baš kao i filozofi proučavaju Nietzschea jer ga moraju proučavati. Jesi ti vidio kako izgleda studij teologije ili filozofije? Onda, čemu se čudiš. Kako će teolog zaobići filozofiju, a još gore, kako će filozofija zaobići filozofiju? Ako je netko svećenik, teolog, magistar ili doktor teologije ne znači da će učiti samo ono šta Crkva naučava. Zar se to uopće mora objašnjavati? A kako će netko studirati filozofiju i pritom zaobići dio filozofije? O tome uopće ne želim raspravljati.


Budući da teološka učilišta (fakulteti i visoke škole) u prvom redu osposobljavaju svoje studente za prihvaćanje svećeničke službe u Crkvi i tako ih pripremaju za odgovorni rad naviještanja objavljene Božje riječi, veći je dio vremena te priprave posvećen teološkom studiju. No kako je teologija ljudsko razmišljanje o Božjoj objavi, to nastojanje traži poznavanje i usvajanje načina ljudskog razmišljanja, njegovih domašaja i međa. Tu vještinu pruža temeljit studij filozofije. Filozofija, međutim, nije jednoznačan izraz. Njegovo se značenje (i sadržaj) uvelike mijenja, ovisno o ljudima koji filozofiju stvaraju. Ivan Macan i dr. "Filozofija u susret teologiji"


Kod obnove crkvenih studija treba u prvom redu nastojati da se bolje usklade filozofski i teološki predmeti i da skladno pridonose da se u dušama pitomaca sve više otkriva otajstvo Krista koji zahvaća čitavu povijest ljudskoga roda, koji neprestano utječe na Crkvu i koji poglavito djeluje po svećeničkoj službi. Da bi se takav pogled na stvar od samog početka školovanja saopćio pitomcima, crkvene studije treba započeti uvodnim tečajem koji će trajati određeno vrijeme. U tom uvodu u studij neka se otajstvo spasenja tako izlaže da studenti uoče smisao, raspored i usmjerenje crkvenih studija, i da im to ujedno pomogne da sav svoj život zasnuju na vjeri i njome prožmu, te da se učvrste da prihvate svoje zvanje s osobnim predanjem i radosna srca. Filozofske predmete treba tako predavati da se studenti dovedu do temeljite i suvisle spoznaje čovjeka, svijeta i Boga, oslanjajući se na trajno vrijednu filozofsku baštinu, a uzevši u obzir i novija filozofska istraživanja, posebno ona koja imaju veći utjecaj u njihovoj zemlji, te noviji razvoj znanosti, tako da se pitomci pravo shvativši značaj današnjeg vremena, uspješno priprave na dijalog s ljudima svoga vremena. Povijest filozofije ima se tako predavati da studenti shvate osnovna načela različitih sustava, da ono što u njima uoče kao istinito zadrže, a da budu u stanju korijenje zabluda razotkriti i zabaciti. Sam način predavanja neka kod studenata budi ljubav prema temeljitom istraživanju, opažanju i izlaganju istine, a također i pošteno priznavanje granica ljudske spoznaje. Osobito neka se pazi na vezu između filozofije i stvarnih životnih problema kao i na pitanja koja uzbuđuju duše studenata. Treba im također pomoći da zapaze povezanost što postoji između filozofske misli i otajstava spasenja koja se u teologiji promatraju u višem svjetlu vjere. II. VATIKANSKI SABOR "Optatam totius"


Tko god promatra današnji svijet, koji se nalazi izvan Kristova ovčinjaka, lako može vidjeti glavne putove kojima su se zaputili učeni ljudi. Neki od njih nerazborito i nepromišljeno u učenju o postanku svih stvari zastupaju i brane evolucionizam, iako nije neprijeporno dokazan ni na samom području prirodnih znanosti, te smjelo podupiru monističku i panteističku hipotezu o svijetu izloženom stalnom razvoju. Tom se hipotezom rado služe pobornici komunizma kada brane i šire svoj dijalektički materijalizam i uklanjaju iz umova svaki pojam Boga. Lažne tvrdnje takvoga evolucionizma, zbog čega se odbacuje sve što je apsolutno, stalno i nepromjenjivo, utrli su put zastranjenjima nove filozofije koja je konkurencija idealizmu, filozofiji imanencije i pragmatizmu, a uzela je naziv »egzistencijalizam«, zato što odbacuje nepromjenjive biti stvari i stavlja u središte filozofskog interesa isključivo »egzistenciju« pojedinaca. Tomu se pridružuje lažni »historizam« koji se drži samo dogadaja iz Ijudskog života i ruši temelje svake istine i apsolutnog zakona na područ filozofije, i na području kršćanske dogme. U toj zbrci mišljenja malo nas tješi to što vidimo kako se oni koji su odgojeni u duhu racionalizma danas, nerijetko, vraćaju izvorima objavljene istine i priznaju i ispovijedaju Božju riječ, pohranjenu u Svetom pismu kao temelj teologije. Istodobno brine i uznemirava činjenica da nemali broj njih, koliko čvršće prianjaju uz Božju riječ, toliko više umanjuju vrijednost ljudskog uma, i koliko radije uzdižu autoritet Boga objavitelja toliko oštrije preziru crkveno učiteljstvo, koje je Krist Gospodin ustanovio da čuva i tumači istine koje je Bog objavio. Taj prijezir ne samo da je u otvorenom proturječju sa Svetim pismom nego samo iskustvo pokazuje da je pogrešan i neosnovan. Često se naime sami »otpadnici« javno žale na neslogu koja vlada među njima na dogmatskom području i tako, premda to nisu htjeli, priznaju potrebu jednoga živog učiteljstva. Ta nastojanja, koja manje ili više odstupaju od pravog puta, katolički filozofi i teolozi moraju poznavati i ne smiju ih nipošto zanemarivati. Njihov je ozbiljan zadatak braniti božanske i ljudske istine i utisnuti ih u srca ljudi. Štoviše, oni moraju dobro poznavati ta mišljenja, bilo zato što se bolesti ne mogu liječiti prije nego se poznaju, bilo zato što se u samim lažnim tvrdnjama katkad krije zrnce istine, bilo, na kraju, zato što same zablude potiču naš um marljivije istražiti i temeljito ispitati neke filozofske i teološke istine. Pio XII., "Humani generis"



Zato jer su to pristojni ljudi i intelektualci, oni se ne izražavaju kao neki tip koji piše pod nickom Fran26. Nisu to tipovi sa raznih foruma koji mlate praznu slamu.


Adolf Hitler, Nikolaj Ceausescu, Pol Pot te današnji Islam Karimov, Mengistu Haile Mariam i Ilham Aliyev, svi oni će ostati zapamćeni u povijesti, i šta sad?



Dobro da se bar jednom slažemo.

Riječ koja nam tako brzo izmakne, a koju mi tako neozbiljno primamo, očituje da mi drugoga ne častimo, da se uzdižemo nad njega i da svoj život više cijenimo nego njegov. Ta riječ je jedan udarac za našega brata. Ona treba pogoditi nekoga, povrijediti, uništiti. Svjesno sramoćenje i ponižavanje oduzima našem bratu njegovo dostojanstvo i u javnosti, želi ga učiniti omraženim, u mržnji cilja na uništenje njegovog vanjskog i unutarnjeg života. Ja dakle njemu sudim. To je ubojstvo. Ubojica potpada sudu. Tko se srdi na svoga brata, tko mu upućuje srditu riječ i otvoreno ga sramoti ili kleveće, taj nema opstanka pred Bogom. Odvajanjem od brata, on se odvojio i od Boga. Dietrich Bonhoeffer "Cijena učeništva"


Ne. Toma Akvinski i Anselmo su cili život pokušavali "dokazati" Boga, a ne virujen da nisu imali vjere.

Ne težim za tim, Gospodine, da prodrem u tvoju uzvišenost, jer nipošto ne držim da joj je moj um dorastao, ali želim da barem donekle shvatim tvoju istinu, u koju vjeruje i koju voli moje srce. Dakako, ne tražim da spoznam kako bih vjerovao, nego vjerujem kako bih spoznao. Sv. Anselmo "Proslogion"


Moraš ponuditi nešto bolje u raspravi Danijel B. Ovako mi je dosadno. Imaš još samo jednu jedinu šansu.

Nekako moram odgovoriti na ove tvrdnje,jer to baš i nije tako.
Uopće nije važno vjeruje li većina nas u ukazanja u Međugorju ili ne vjeruje.
To uopće nije bitno.
Najbitnije od svega, kod svih privatnih objava, je da su one u skladu s Naukom Crkve.

Gospine poruke iz Međugorja su poziv na mir,na pomirbu u svijetu,na ljubav prema Kristu,
pokajanje,zagovornu molitvu,molitvu za svećenike,obraćenje.
U njima nema ništa sporno tj. ništa što bi se kosilo s Naukom Crkve.
Znači i ako vjerujemo da je to tako,iako još nije priznato od Crkve,mi ne činimo ništa protiv Nauka Crkve.

Sad netko može reći,da postoje i druge objave,ove neke najnovije,ali te objave pobijaju same sebe,
jer su protiv Crkve.
Samim time se one odbacuju,bez da se išta treba provjeravati i istraživati.


Objava je dovršena,objavom Isusa Krista.
Sv.Pavao kaže u prvoj poslanici Galaćanima 11-12:"Obznanjujem vam ,braćo:
evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi,niti ga ja od kojega čovjeka primih ili naučih,nego objavom Isusa Krista."

Privatne objave nam ne govore ništa novo,nego nas na neki način potiču da produbimo vjeru.
I to je to.Svejedno je vjerujemo li mi ili ne u to,jer već nam je sve objavljeno.
Važno je vjerovati Evanđelju."Obratite se i vjerujte evanđelju."(Mk 1,15)

Međugorje je među narodom zaživjelo kao marijansko svetište i ako ne bude priznato kao
mjesto ukazanja,mislim da to neće ništa promijeniti,ljudi će uvijek ići tamo kao i u sva ostala marijanska svetišta.
Međugorje zovu "ispovjedaonica svijeta" i to je stvarno tako.
Znači najvažniji, u toj cijeloj priči oko Međugorja ,su plodovi i to ne samo na lokalnoj,
već doslovno na svjetskoj razini.Tamo dolaze ljudi sa svih strana svijeta
i vraćaju se kućama obraćeni,preporođeni,
vraćaju se kao potpuno novi ljudi.
"Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati."(Mt 7,16)
"Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom."(Lk 6,43)

Napisano je jako puno knjiga u kojima ljudi svjedoče o svom životu prije i poslije Međugorja i to nitko
ne može osporiti.Nedavno sam i sama pročitala takvu jednu knjigu i doslovno ljudi sa svih strana svijeta
svjedoče o promjenama na bolje,o obraćenju,povratku u RKC i još puno toga dobroga.

Sveti Grgur (citat iz knjige Vježbanje u savršenosti, sv. Alfonz Liguori):

Što je vjera? vjeraje tvrdo jamsto onog čemu se nadamo, vjera je spoznaja da je svijet stvoren božjom riječi...

Hebrejima 11 4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bî prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. 6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. 9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, 10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. 12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, 18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - 19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. 25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom. 26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. 27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše. 30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, 34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.

Zapazi ovaj stih: hebrejima11:6 A bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.

Naravno, ovo je tema kojim se i ja bavim. Mislim da je nemoguće na egzaktan i znanstven način dokazat postojanje Boga. No postoje recimo brojni dokazi čudesnih izliječenja u Lourdesu koje je potvrdio i službeni medicinski tim Crkve koji je formiran kako bi se bavio upravo tim pitanjima. A imamo i primjere svjedočanstava naših forumaša. No kad smo kod tih medicinskih dokaza, zanimljivo je npr kako ne mogu pronaći primjer gdje su nekome narasli amputirani udovi.

I progoni kršćana i proroka, svetaca. Odbijam vjerovati kako je toliko ljudi umrlo u mukama zbog ničega.

Reći ovo:

...pa onda ovo....:
...i to u istom postu?


Ne razumijem zašto nekoga tko se sam naziva nevjernikom toliko brine kuda to vjernici troše svoju energiju i trud, i volju?
Ako je Bog nedokaziv, uzimaš to za dovoljno jak temelj svoje nevjere.
Ali nitko nikada nije uspio ni dokazati njegovo nepostojanje - kako to da to nije dovoljan razlog da se vjeruje?

Moje je razmišljanje bilo, dok sam bila, recimo – nevjernik...
Možda ne postoji Bog, možda ne postoji Krist niti je postojao. Ako budem živjela po njegovim zapovijedima, ništa neću izgubiti. Umrijet ću i gotovo, kao da me nije bilo.

No, mene je uvijek kopkalo pitanje... Što ako Bog doista postoji?
Što ako je ovim tlom doista hodao Krist koji se dao pribiti na križ zbog mene? Koji je plakao zbog mojih grijeha jer nije želio da propadnem? Platio otkupninu, svojim životom? Koliko god to mom razumu nije jasno...ali što ako je to istina?

Ako u čovjeku postoji i najmanji trunak sumnje da se to zaista dogodilo, kako čovjek može ne-vjerovati?
Ako ignoriraš taj trun sumnje, odnosno vjere u Istinu, pa umreš...kako ćeš stati pred Krista?
Što mu reći? „Čula sam za tebe sto puta, ali nekako nisam bila ziher da je to stvarno bilo...sorry! Sad vjerujem u tebe!“

Krist je vrijedan svake časti i slave. Hvala Bogu što sam to shvatila prije nego sam došla k Njemu.
Bogu hvala!

Nevjera je protivna čovjekovoj naravi. Sv. Toma Akvinski "Summa theologiae"

Vjera je najviša strast u jednom čovjeku. Soren Kierkegaard "Strah i drhtanje"




Pitanje nad pitanjima. Moja vjera i moja nevjera! Ne mogu iz toga. Pitanje sjedi na vratima i ne da se otjerati od šale. I kroz dim duhana, i kroz omaglicu alkohola, čak i kroz vrtložni ples droga- opet se i opet javlja, izaziva, pita, muči, iznova me pušta da promislim, opet nadolazi, opet me gnjavi i stalno zapitkuje: A što onda ako nisu u pravu? Ako Nešto zagonetno i nevidljivo postoji? Ili: ako Nikoga i nikad nema? Što onda ako je sve samo pričin, opasni privid, besmislena iluzija? Ili, ako je stvarno netko tu, s tobom, u tebi? Ako te je nečija volja stavila pod zvijezde, dovela na stazu života, stupa kraj tebe kroz krivine povijesti, čeka te na kraju mukotrpnih dana? Što onda, što onda? I tako to traje bez predaha. Tako to sve nas ljude pita čekajući odgovor.
..........
Čini se da najgori hajkač ne napada izvana. On me progoni iznutra. To sam ja sam. Pitanje vjere i nevjere i ne počinje nečijim govorom, ni bučnim mitingom. To nije djelo ulične propagande ni školskih predavanja. Moje pitanje rađa se u meni, iz mene, upravljeno meni. Meni i drugima. Zapravo, ja počinjem pitati, umjesto da mi netko prvi govori. Mijo Škvorc "Vjera i nevjera"


Nego, nešto nema Aristotela, Tomeka i Danijela B. Da im se nije ispraznila baterija na laptopu, ili im je možda istekla pretplata za net? Sanzacionalne izjave poput ovih, citiram;






Od sto glasa, glasa čuti nije. Ne kažu ljudi bezvez: šutnja je zlato. Baš tak, šutnja je zlato.



p.s. Nitko se nije osvrnuo na ontološki argument.