Ako Bog postoji, a ne može se dokazati zašto vjerovati u njega. Zašto vjerovati u nešta u čije postojanje čovjek nije siguran i zašto govoriti o Bogu ako se o njemu ne može ništa smislenoga reći.
Vi vjerujete u Boga, a nemate dokaza za njegovu opstojnost kao što nema nitko ( u biti ima no ovdje se misli na empirijski dokaz ), ako je Kant pobio sve dokaze kao što je pisao Fran26, šta ostaje? Može li se samo vjerovati bez razuma? Šta ostaje od vjere ako se zapusti razum, khm, dovoljno mi je da pročitam neke ovdje postove ( iako sam se nedavno registrirao ) da vidim kako vjera zna biti blesava. Treba biti protiv praznovjerja i nezrele vjere. Više je zvijezda na nebu nego zrelih vjernika.
Nego, kako vjerovati ako moderan čovjek prije svega traži dokaz, duh je vremena da danas vlada moderni čovjek mozga kako bi ga definirao Spengler.
Vi vjerujete kao da je to u šta vjerujete nešta opipljivo kao ovaj laptop pokraj mene, kako čovjek može vjerovati ako nije siguran u to u što vjeruje kao ja u ovaj laptop pokraj mene. Za laptop znam da postoji, vidim ga, a nikada ne znati, to samo dovodi u užas, patnju i teškoće, a većina vjernika uopće ne poznaje ove teškoće jer su svi do jednog sigurni. Ja mislim da moderan čovjek današnjice ne može istinski vjerovati bez onog Nietzscheovog pada, bez upoznavanja sa božjom smrti koju bi trebali svi vjernici upoznati - ne da izgube vjeru već paradoksalno da je ili učvrste ili obnove - nema zrele vjere.
Puko vjerovanje ne opravdava ništa jer vjera je bez razuma ništa gospodo moja, vjera bez razuma propada i pretvara se u puko praznovjerje i ako prava, istinska i duboka vjera propadne propasti će od vas kršćana, a ne od modernog duha vremena u kojem nevjera igra značajnu ulogu. Postoji vjera i praznovjerje, ovo potonje je pogubno za vjeru, no šta se misli pod praznovjerjem. Praznovjerje kao što i samo ime govori prazna vjera, vjera bez korijena, vi možete reći da je vaša vjera ukorijenjena u Bogu, ja vam vjerujem no idući dan vi pročitate horoskop ili pak pročitate neku moderno bezumnu knjigu koja govori o tome da je Bog energija i povjerujete u to. Mislite da se varam. Evo vam omanji primjer.
Uzmimo new-age fenomen.
Romano Bolković u jednom od svojih tekstova kaže: " Objava se sastoji u tome da je ideja prešla u ovostranost, postala je djelatna ( zbiljska, aktualna ) time što su vjernici postali sluge ideji ".
Idealno iako ne i slučaj. Prosječni vjernik svjetovnjak nije više sluga toj ideji jer mu nije jasno šta je točno ideja, on je više sluga praznovjerju negoli samoj vjeri, on kaže da vjeruje, a već sutradan pročita horoskop ili Tajnu i započne vjerovati u neke new-age stvari, a u isto vrijeme smatra se vjernikom. Pobogu, to ne ide zajedno. To je kao da žena od moga susjeda kaže da voli svoga muža i onda ode kod mene i kaže da mene voli. U tom slučaju ne može se biti sluga jednoj ideji, a upravo se to događa sa vjernicima, rastrgani su na više strana. Uzmimo i to da - danas - vjernici više žude za prolaznim blještavilom, senzacijama, ekscentricima, lijepom i ugodnom osjećanju. I šta dobijemo? Dobijemo to da prava vjera polagano nestaje i na njezino mjesto dolazi prazna-vjera. I ta prazna-vjera kao i new-age fenomen šteti vjernicima i tome da oni postanu sluge ideji. Poplava new-agea je ono što se danas širi više nego noge promiskuitetne žene. Bojim se da je ljudska tendencija samozabluđivanja i bezumlja dosegla najveći nivo upravo u ovome društvu u kojemu je informacija svima dostupna, a pošto više nije bitna dobra i kvalitetna informacija, prolaze sve informacije ma koliko one bile štetne i glupe. Što više informacija to više mogućnosti da se glupost i ludost sve više i više širi. Stoga, ono predstavlja realnu opasnost i donosi samo još više konfuzije u živote vjernika. Današnji su vjernici - nažalost - vjernici samo izvana, oni su izgubili nutarnju povezanost sa svojom dušom, rastrgani su na više strana, stoga ne čudi da jedan Tomislav Poglajen o tome kaže: " Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup - gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše."
Sada se moram vratiti na našu tematiku sa koje smo skrenuli sasvim slučajno kao što ponekad skreće čovjek u umobolnicu, no mi imamo tu sreću što se sa skrenute teme možemo vratiti kada god to poželimo, dok čovjek u umobolnici teško da se može vratiti i u svoju sobu unutar umoboolnice, a da ne zaboravi gdje se točno nalazio prije nego što je iz nje izašao.
Prazna vjera je vjera koja se odaljuje od razuma, razmislite o tome vi koji vjerujete u božje postojanje. Ne spašava vjera kao što su mislili fideisti. Zanimljivo je to što čitajući ovdje neke postove vidim da se vjeruje samo u vjeru, kada vas netko upita nešta o Bogu vi odgovarate sa: „ Moraš imati vjere „ pretpostavljam da većina vas spominje da je bitna samo vjera, vjera i ništa više.
Samo vjera, e pa gospodo moja u zabludi ste, fideizam je osuđen, pa vi sada smatrajte da je samo vjera bitna.
Kada bi se malo dublje ušlo u to u šta vi vjerujete došlo bi se do toga da bi se našlo jedva dva čovjeka koji su zaista istinski kršćani koji razumiju i žive svoju vjeru ( mislim na svjetovnjake da se razumijemo ).
Uzeti ću jedan banalan primjer: Međugorje. Ja sam siguran bez da sam ikoga pitao da većina vas ovdje vjeruje kada je Međugorje u pitanju, ja ne vjerujem, jel znate zašto zato što vjerujem da je Crkva od Boga i ako ona kaže Ne, onda je to sigurno Ne, no vi Crkvi ne vjerujete.
Vi vjernici čak dolazite i do toga da odbacujete Crkvu i u tome griješite. To što većina vas misli suprotno iako je i ovo misli u pitanju jer većina vas uopće ne misli već samo zatvara oči. Kad je u pitanju Međugorje većina vas je tvrdoglavija od prosječnog kafanskog ateiste. Ja ću otvoreno reći: prezirem površne vjernike i divim se ljudima koji žive vjeru, bio to monah ili svećenik ili običan čovjek, ali koji koristi i razum.
Kod mene je stvar suprotna, ja ne vjerujem u Boga zato što nemam vjere, sumnjam, no opet to ne znači da ne živim kreposnim načinom života i posvećujem se drugima kao što bi neki prosječni vjernik ovdje zaključio čitajući ovaj post. Ne idem u crkvu, ne zato što mislim da je Crkva u krivu već zato što ne poznajem dovoljno Crkvu i kršćanstvo. Ja sam na putu.
Pravo je pitanje pošto živimo u dobu u kojem je nemoguće vjerovati kako vjerovati kada je to jedva moguće u ovom dobu, a još i nemogućije ako su svi dokazi za božju opstojnost pobijeni od strane Kanta.
Ako nemaju dokaze zašto ljudi vjeruju?
Ja ne vjerujem u Boga, ali nisam odustao od mogućnosti da postoji, kao što je odustao prosječni kafanski ateist. Vidite, ne može se čovjek posvetiti Bogu ako nije u potpunosti siguran da Bog postoji. Šta vrijede sva ta silna obraćenja i svjedočanstva koja su većinom subjektivne prirode. Šta vrijedi sve to ako za božju opstojnost nema čvrstih dokaza.
Apsurdno je i to da ako čovjeku treba dokaz za božju opstojnost on u biti ne vjeruje, on je nevjernik, no dovedeno u krajnost, onaj kojemu dokaz za božju opstojnost uopće ne treba kao prosječnom vjerniku svjetovnjaku ( ako malo razmislite ) tada je i on nevjernik jer kakva je to vjera kojom razum nije potreban doli prazna vjera.
ps. I onako usput zbog postova od frane26 sam se i registrirao.
I da, samim time što netko traži ne znači da Bog postoji jer čovjek može tražiti i ženu, pa naći kozu
iako priznajem da je čudno zašto čovjek traži i odakle taj " nagon " u njemu da traži, ipak to ništa ne dokazuje, ima ljudi koji traže bogatstvo, status i slavu od samoga rođenja kao što netko možda traži smisao života.
Zašto toliko volje, energije i truda u to da se dokaže i samim time opravda nešto nedokazivo?
Treba stati na onoj negativne teologije: " Ako je Bog neodrediv, onda se O Bogu može izreći samo što on nije " tu i ja stajem.
Login
FAQ
Chat
Traži
