 |
Korisnik s preko 1000 postova |
 |
Pridružen: 10 lip 2008 20:55 Postovi: 3439 Lokacija: Santa Fe (New Mexico) Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
Ima dosta toga pa da probam nešto srezati, onak, najkraće moguće. why napisao: Čovjek se zapjenio da više ne zna ni koga citira. Pod moje ime podmeće nečije druge citate. Što si tako nervozan? Why: ignoriraj lista od 15.2.2014. do 15.4.2014.johnny 5 napisao: Ono malo što sam čuo od Lennox-a mi se nije svidjelo, al pošto je protestant, drugo se ne može ni očekivati. Tj. čovjek je matematičar, ak se ne varam, i on će braniti razloge za postojanje Boga, ali sigurno neće braniti poziciju da je Katolička Crkva Kristova Crkva.
William Lane Craig je pak profesor filozofije al je isto protestant. Naravno nisu oni zbog toga škart i stoka sitnog zuba, al ipak stoje na bitno drukčijim pozicijama od katoličkih apologeta.
E sad zanima me šta je s de Chardin-om, šta nije Crkva upozoravala na ozbiljne doktrinalne greške u njegovim djelima??? Jel on filozofirao nešto o Omega točki gdje bi došlo do otkupljenja svega i svih??? Daj ak znaš više o tome napiši, kad si ga već spomenuo. Kako si naivan Đoni. Ako ti ne razlikuješ Boga filozofa i Boga teologa, onda si doista naivan. Prema ovome napisanom, ti ne vidiš te razlike. Ja san se još uvik zadržao na Bogu filozofa. Ali, priznajem grešku jer sam neoprezno napisao, citiram; Fran 26 napisao: Pa kaj ti Why misliš da netko formira svoje mišljenje prema anonimnim tipovima koji se pojave na netu? Da se mišljenje katolika formira prema jubito.hr., katolik.hr., slobodnadalmacija.hr., bitno.net., fejsbuk.hr., i ostalo? Onda se gadno varaš. Kad bi spomenuo samo neke umove kroz povijest koji su virovali u Boga, umovi prema kojima se i moja vlastita tikvanja ravna, ljudi kao što su... Istina nisam smio napisati katolika, tribao sam napisati mišljenje onog koji viruje u Boga, dakle, vjernika. Bog iz religioznoga iskustva i njegova jezika u filozofsko mišljenje preuzeti naziv za iskon iz kojega i prema kojemu (kao počelu i cilju) sve što jest ima red i smisao, iskon koji se u metafizičkoj filozofiji iz čovjekova razumijevanja svijeta i iz njegova samorazumijevanja tumači kao bitak i duh. Alois Halder "Filozofijski rječnik" Imaj to na umu kad je u pitanju Bog filozofije. Po takvom se može pitati a Martin Buber, a Søren Kierkegaard, a René Descartes i njegov nakaradni Bog? Na kraju krajeva; a Spinoza i Hegel? Svi oni viruju i pokušavaju dokazati Boga, kakvog, to je već drugi par rukavica. Danijel.B napisao: Jel toliko teško priznati da si i ti prašina, nitko i ništa, u tom smislu sam i mislio intelektualče ili jednostavnije fran26.
„Tko ne vidi ispraznost svijeta sam je itekako isprazan. „ – Pascal, Misli
„Kad vidim zaslijepljenost i bijedu čovjekovu, te čudnovate oprečnosti u njegovoj naravi, i kad svrnem pogled na cijeli mukli svemir i čovjeka bez svijetlosti, prepuštenog samom sebi i pomalo izgubljenog u tom zakutku univerzuma, ne znajući tko ga je tu postavio, što je došao tu raditi, što će biti s njime kad umre, obuzima me jeza, poput čovjeka koji je u snu odnesen na strašan i pust otok, i koji se probudio ne znajući gdje se nalazi, ni kako se odatle izvući. Nato se čudim kako ne padne u očaj zbog tako bijedna stanja. „ – Pascal, Misli U tom smislu se slažemo. Ps 62,10 Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.
Psalam 39,6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.Ja san mislio u odnosu na tebe, zato san napisao koja je razlika između nas. Pred Bogom? To je druga stvar, tamo sam jadnik i to žešći jadnik vridan žaljanja, ništa više. Danijel.B napisao: ...ja ne rasuđujem po tome sviđa mi se netko ili ne, to bi bilo blesavo - zato sam i naveo primjer u vezi tvoga avatara koji si ti doslovno shvatio - već po tome šta netko stavlja na forum, i time u mojim očima stićeš vrijednost kao intelektualac naravno. Šta san ja u tvojim očima, dragom Bogu i meni svejdno. Mogu biti u tvojim očima: đubre, Crvenkapica, idiot, Ivo Sanader, ljigavac, oholica, polu-retardirani, intelektualac, tvrdoglava mazga, kapljica vode, Severina, nježni baletan bla bla. Probaj zamislit koliko mi to znači u životu. Danijel.B napisao: ...Jel imaš neku knjigu ili članak napisan od svojeg studija Ludwig Wittgensteina? Imam. Ludwig Wittgenstein "Filozofijska istraživanja" Ludwig Wittgenstein "O izvjesnosti" Ludwig Wittgenstein "Tractatus logico-philosophicus" Ludwig Wittgenstein "Plava i smeđa knjiga" Želiš da ih skeniram pa ti pošaljem u pdf formatu na mail? Danijel.B napisao: ...Ne moram ti ni napisati jer to se podrazumijeva, zato što je logično i smisleno, ako je u Hr oko 90 posto katolika šta misliš koja je vjerojatnost da pišem o ljudima budističke vjeroispovijesti? Naravno da mislim na kršćane, što se i vidi mojim postom kada sam spomenuo fenomen Međugorja. Nisan upoznao takve kršćane. Kršćane koje ja znam svi dobro znaju da vjera i razum idu ruku pod ruku, također, svi kršćani koje ja znam znaju da nije važno što oni misle o Međugorju nego je važno šta Crkva misli o Međugorju. Za dosljednog katolika Crkva jedina govori istinu. Crkva određuje jel dan ili noć, jel zemlja ravna ili kakva već jest, jel nebo plavo ili zeleno. Crkva i samo Crkva. Dobro, sad pišem kršćani, kad to pišem onda mislim na katolike. Da uvijek ostanemo pri istini, treba da za ono što nam se čini bijelim uvijek smatramo i vjerujemo da je crno ako tako izrekne Crkveno Poglavarstvo, u tvrdoj vjeri da je između Krista, našega Gospodina, Zaručnika, i sv. Crkve, Zaručnice njegove, isti Duh, koji nama ravna i upravlja na spasenje naših duša. Sv. Ignacije Lojolski "Duhovne vježbe"
Odloživši posve svoj vlastiti sud, valja da držimo svoj duh spremnim i pripravnim da u svemu slušamo pravu Zaručnicu Krista, našega Gospodina, a to je sveta naša Mati Crkva hijerarhijska. Sv. Ignacije Lojolski "Duhovne vježbe"Danijel.B napisao: ...Hehe, vjerojatno, slažem se iako ne u potpunosti, napisati ću i zašto. Znači po tome onda ovo ne vrijedi ni trunčicu ( iz Misli od Danijel.B ): Tko je Danijel. B? Da nej mi stvaljat takve tipove, ja san ozbiljan čovik. Danijel.B napisao: ...Iako sumnjam da katolik ne bi našao neke misli vrijednima. Naime, pobija te i sama činjenica da je jedna časna sestra tu u Đakovu ( odakle sam ) pročitavši određene misli koje sam zapisao rekla da trebam ustrajati u svome daru inače ništa od toga. Naravno, ovo tebi može zvučati kao taština ili šta ti ja znam šta već ne, no činjenica je da je ona katolik i časna sestra stoga tvoje: „ Katoliku tvoje mišljenje vridi koliko i alkoholičaru 3dl mlijeka (0.9 % mliječne masti). „ ne stoji kao i većini umirovljenika. Katolici nisu da misle, nego da slušaju. Nemam ja šta mislit, Crkva misli a ja slušam. Kraj priče. Danijel.B napisao: ...Patim samo poradi ozbiljnih stvari, svijest o vlastitoj smrtnosti kao primjer, nemogućnost potpune spoznaje Boga i manjak vjere, to su stvari vrijedne patnje, ovo što si napisao jednostavno nije vrijedno patnje, naime ti si zaključio svojim postom da moj ego pati zato što si intelektualno nadmoćan, a svoju nadmoćnost si pokazao sa dva posta. Možda te iznenadi, no moj ego ne pati zato što si ti nadmoćan intelektualno. Nitko ne osporava tvoje znanje ili sposobnost razumijevanja, no mudrost da. Nije meni bitno tko je koliko mudar, već koliko je tko pametan. Da je meni do mudrosti sigurno se ne bi ponašao kako se ponašam. Pa opet, to je moja stvar. Danijel.B napisao: ...Ovdje se ne mogu nikako složiti. Prolupao da, nije tu ništa sporno, no sporno je to što ga ti samo nazoveš prolupalim čovjekom, čak je i Chesterton o Nietzscheu govorio da je u njemu našao plemenite misli ( izvor http://www.youtube.com/watch?v=Xh1ToGbVZOI , a šta je sa von Balthasarom ( izvor http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=48295 ) Elaboriraj misao kad si već napisao " Da, Nietzsche. Prolupali čovik kojemu očito baš nije bilo dobro u tikvanji. " ovime ga degradiraš kao filozofa u smislu da je on samo prolupao čovjek. Bolje je ne imati Boga, bolje je urediti sudbinu za svoj vlastiti račun, bolje je biti budala, bolje je sam biti Bog! Friedrich Nietzsche "Tako je govorio Zaratustra"
Preklinjem vas, braćo moja, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama! Trovači su to svjesno ili nesvjesno!... Nekoć je grijeh prema bogu bio najveći grijeh, no bog je umro.. Sad je ono najstrašnije griješiti prema zemlji. Friedrich Nietzsche "Tako je govorio Zaratustra"
Sav nas se taj besmislen ostatak kršćanskih bajki, mreže pojmova i teologije, ništa ne tiče; mogao bi biti još tisuću puta besmisleniji, a mi ne bismo ni prst podigli protiv njega. Friedrich Nietzsche (cit. prema: Joseph Ratzinger "Teološki nauk o principima" )
Osnivač kršćanstva mislio je da ljudi ni od čega ne pate toliko koliko od svojih grijeha. To bijaše zabluda, zabluda onoga koji se osjećao bezgrešnim, kojemu je nedostajalo to iskustvo. Tako se njegova duša punila onom čudesnom, fantastičnom samilošću spram nevolje koja je čak i u njegovom narodu, u narodu pronalazača grijeha, rijetko bila neka velika nevolja. Ali kršćani su umijeli svomu učitelju naknadno dati za pravo i njegovu zabludu posvetiti kao "istinu". Friedrich Nietzsche "Radosna znanost"
Grijeh je židovski osjećaj i židovski pronalazak. Friedrich Nietzsche "Radosna znanost"Odbacimo, kaže on, 'to posljednje ropstvo'. 'Srušili smo svijet istine'; 'ništa nije istinito'. Zar i sama ideja o istini nije ništa drugo doli sjena mrtvog Boga? Naprotiv, 'možda je laž nešto božansko?... Možda je laž, artificijelno uvođenje nekog osjeta, neka vrijednost, smisao, cilj?' U svakom slučaju kult lucidnosti treba zamijeniti traženje istine. Pođimo do kraja onoga što implicira naša negacija, budimo dosljedni našem izboru. Ako je zaista Bog mrtav, zar onda 'razum', 'istina', 'moral' nisu lažna božanstva, koja mogu opstati samo po njemu? Eto dakle njihova 'sumraka... 'Agresivno odbijanje zakona bitka, izvanljudskog reda, suvisla svemira, 'ontološkog sklada koji prethodi subjektivnoj volji; mržnja prema pojmljivosti, svršnim uzrocima, apsolutnomu praktičnom redu: to uključuje odluka da se ubije Bog. Nema više vrijednosti po sebi ni objektivne biti. Ne trebaju ni postojati. Kao što je apsurdno podložiti se nekom zakonu, 'čista spoznaja, 'neokaljana spoznaja lažan su ideal, ili, bolje rečeno, to je licemjeran ideal koji su izmislili nemoćni. Treba živjeti. Ali, 'živjeti znači iznalaziti'. Treba procjenjivati, Ali, 'procjenjivati znači stvarati'. Iznalaženje, stvaranje, to su dakle dvije riječi koje odsad definiraju dužnost pravog filozofa. On ima biti 'nemirna savjest svoje epohe'. On prevrće primljene vrijednosti, razbija ih i lomi, kako bi od njih stvorio nove i preradio ih po svojoj volji. A ta dužnost, koja se neprestano obnavlja, ne zbiva se sasvim u misli: filozof je 'užasan eksploziv' koji svemu prijeti; on je 'žestok čovjek, cezarovski stvaratelj kulture'; 'njegov je poziv zapovijedanje i nametanje zakona, njegovo je istraživanje stvaranje. Ali, to je samo učinak, očitovanje dublje krize, posve unutarnje, jer 'misao prethodi akciji kao munja gromu'. 'Događaji se odvijaju u duhovnoj zbilji prije nego što se očituju u vanjskoj povijesnoj stvarnosti', i ono što se danas događa, 'ne treba iznenaditi one koji su bili pažljivi na duhovna gibanja'. U ljudskoj se duši nešto potreslo i razorilo prije nego što su se potresle i razorile povijesne vrijednosti. 'Smrt Božja' mora imati svoj kobni protuudar. Ovdje prisustvujemo nečemu što će Nikolaj Berdjajev, također obdaren 'proročkim' darom, ali koji je popraćen točnom dijagnozom, s pravom nazvati 'samorazornim humanizmom. Upravo smo u času eksperimentalne provjere tvrdnje da ondje gdje nema Boga više nema ni čovjeka'. Što su, u stvari, postale visoke ambicije tog humanizma, ne samo s obzirom na činjenice već u samoj misli njegovih sljedbenika? Što je postao čovjek toga ateističkog humanizma? Biće koje se jedva usuđuje još nazvati 'bićem'. Stvar koja više nema nutrine, stanica posve uronjena u masu koja je u nastajanju. 'Društveni i povijesni čovjek', od kojeg je preostala čista apstrakcija izvan društvenih odnosa i situacije u trajanju kojom se on definira. U njemu dakle više nema ni čvrstoće ni dubine. Ondje dakle više ne možemo potražiti nepovredivo utočište, ne možemo pretendirati da otkrijemo neku vrijednost koja svima nameče poštovanje. Ništa nas ne sprečava da se njime poslužimo kao građom ili oruđem, bilo radi pripreme neke društvene budućnosti, bilo da se u sadašnjosti osigura prevlast neke povlaštene grupe. Ništa nas ne sprečava da ga odbacimo kao nešto neupotrebljivo. On se uostalom može poimati prema veoma različitim tipovima tumačenja, čak oprečnima, bilo da primjerice prevladava sustav biološkoga ili ekonomskog tumačenja, bilo da se vjeruje ili ne vjeruje u neki smisao ili neku svrhu ljudske povijesti. Ali, u tim se raznolikostima vazda nalazi isto temeljno obilježje, ili, bolje rečeno, konstatira se ista odsutnost. Taj se čovjek, doslovno, raspao. Bilo da se to zbiva u ime mita, bilo u ime dijalektike, gubeći istinu čovjek gubi sama sebe. U stvari, više nema čovjeka, jer više nema ničega što nadilazi čovjeka. Ne govorimo samo o porazu. Ne optužujmo također neke grube deformacije, suviše stvarne i suviše očite. Marxovo potomstvo nije vazda baštinilo i njegov genij. Nietzscheova je baština još više kompromitirana i nedvojbeno je da bi prorok iz Zaratustre, zbog mnogih razloga, danas prokleo mnoge od onih koji se na nj pozivaju. Međutim, te su deformacije često u manjoj mjeri izdaje negoli učinak kobna raspadanja. Humanistički ateizam mogao je završiti samo porazom. Henri De Lubac "Drama ateističkog humanizma"Da si pročitao ovaj tekst koji si stavio, onda bi i shvatio o čemu Hans Urs von Balthasar priča. I koje čudo da se teologija bavi ateistima? Joseph Ratzinger, Henri de Lubac, Romano Guardini, Tomislav Ivančić, Josip Oslić, Ivan Kešina i drugi. Manje više, uvik netko spomene tog idiota Nietzschea. Naravno da se i kršćanska filozofija bavi Nietzscheom. Sigurno ne veličaju misli od dotičnog gospodina koje san ti gore stavio. Samo jedna jedina rečenica od von Balthasar je dovoljna da se shvati kako on vidi vjeru i kršćanstvo; Kršćanski je život brak u siromaštvu, križ je bračni krevet. Hans Urs von Balthasar "Ti kruniš godinu dobrotom svojom"To von Balthasar uvik ističe. I zasto kaže da se od Nietzschea može učiti, ne da nas on može učiti o nauku Crkve, nego njegove kritike na račun sladunjave vjere i jeftina životna promišljanja, monopol nad Bogom itd. Albert Camus i Jean-Paul Sartre su omiljeni likovi kojima se katolici bave. I, koje čudo? Zake? Baš zbog te kritike kršćanstvu, koja je u dosta navrata opravdana. "...sada se previše ljudi vere na križ, samo da bi ih se vidjelo iz veće udaljenosti, pa čak i ako se zbog toga mora malo ugaziti onaj koji se tamo nalazi već tako dugo. Previše je ljudi odlučilo da se liši velikodušnosti da bi prakticirali milosrđe." Albert Camus "Pad"
"... shvatit ću Crkvu ozbiljno tek kad njezini duhovni vođe budu govorili jezikom sviju, i kad sami budu proživljavali opasan i bjedan život, kakav je život većine." Albert Camus "Dva intervjua- Kronike"I posebno istinita kritika koju Camus upućuje; Sretni kršćani. Sačuvali su milost za sebe, a nama su ostavili ljubav prema bližnjemu. Albert Camus "Zapisi"Kršćani su upali u staru zamku u koju su nekad upali židovi; Lk 3,8 I nemojte početi u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići djecu Abrahamovu.
Mk 3,12 I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Monopol na Boga. O tome ti pričam. A Pavao kaže (mislin da bi taj dio svaki samozadovoljan katolik tribao meditirati tako dugo dok ne prestane biti ponosan na svoje katoličanstvo); Rim 11,1-33 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost! Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega. I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom. Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni! Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj? Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Posebno dio; Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen. Izgleda da je i ponosno potomstvo Abrahamovo (usp. Iv 8,33; Mk 3,12; Lk 3,8), koje usput rečeno nikad nikome nije robovalo, odlomljeno, da uđe ostala poganska bagra. Dakle, ne bi bilo prvi puta u povijesti da se pravovjerno potomstvo (sada katoličko, onda židovsko) odlomi, da uđu šugavi, grešni i ostala bagra. If you know what i mean (usp. ako me razumiš šta mislin). Danijel.B napisao: Da, Nietzsche. Prolupali čovik kojemu očito baš nije bilo dobro u tikvanji. " ovime ga degradiraš kao filozofa u smislu da je on samo prolupao čovjek. Da, i? Šta misliš poduzeti u vezi toga, pozvat ćeš forumsku policiju? Lol.  Ne samo da je Nietzsche idiot, nego i njegovi "pajdašeki": Martin Heidegger, Friedrich Hölderlin i Arthur Schopenhauer. Svima njima se pošteno pomaknulo u tikvanji. Lol.  Danijel.B napisao: Zašto misliš da je Nietszche glavni uzrok toj nevjeri, dokazi, argumenti? Mislim da je Nietszche egoistični luđak, to mislim. U Zaratustri Nietzsche uzvikuje: »Bolje je ne imati Boga, bolje je urediti sudbinu za svoj vlastiti račun, bolje je biti budala, bolje je sam biti Bog!« Ovdje je riječ o neobuzdanom ali unatoč tomu ispraznom glasu očajničkog ega koji odbija biti ono što jest i koji za inat prijeti okretanjem svijeta naglavce. Ovdje je riječ o srdžbi iskazanoj u pjesničkoj formi. Unatoč tomu, njegova pjesnička forma ostaje i dalje neplodna. Međutim, kad se prihvati i nasljeduje, ona proizvodi kaos. Jacques Maritain s pravom primjećuje da »čovjek ne može živjeti u skladu s ateističkim načelima«. Dobro kojemu težimo i koje je prirodni cilj čovjekove volje jest dobro samo, a ne ostvarenje našega ega. Ateizam dovodi čovjeka u zabunu. Prihvaćajući ateizam čovjek odbacuje čistu dobrotu koja je istinski cilj njegove volje i zamjenjuje ju iluzornim dobrom. Biti svoj vlastiti bog nije nimalo herojski. Takva je težnja budalasta i ona uništava čovjekovo biće, ponajprije zato što je u biti nerealna. Istinsko herojstvo moguće je samo u domeni stvarnoga. Istinska hrabrost zahtijeva od čovjeka nešto više od obične poze. »Prema tome, svaka volja, čak i ona najizopačenija, priželjkuje Boga, a da to ni ne zna«, kaže Maritain. Osim toga, nijedna pobuna protiv poretka što ga je Stvoritelj uspostavio ne može nikada biti istinski stvaralačka, već završava u destrukciji, te »svako zbiljsko iskustvo ateizma, ako čovjek svjesno i rigorozno slijedi njegova načela, završava u njegovu fizičkom rasulu, u samoubojstvu«. Donald de Marco, Benjamin Wiker "Arhitekti kulture smrti"
|
|