www.tebe-trazim.com

Postoji li Bog? Zanimljivo je koliko se pažnje posvećuje ovoj debati. Posljednja istraživanja pokazala su da preko 90% ljudi vjeruje u postojanje Boga ili neke više sile. Ipak, odgovornost dokazivanja da Bog postoji ostavlja se na one koji u njega vjeruju. Po meni, to bi trebalo biti obrnuto.

Međutim, postojanje Boga ne može se dokazati ili opovrgnuti. Biblija čak kaže da moramo vjerom prihvatiti činjenicu da Bog postoji: »A bez vjere nemoguće je Bogu ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga traže« (Hebrejima 11,6). Da je Bog htio, mogao se jednostavno pojaviti i dokazati cijelom svijetu da postoji. No, da je to učinio, ne bi bilo potrebe za vjerom. »Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli'« (Ivan 20,29).

To, međutim, ne znači da nema dokaza o postojanju Boga. Biblija izjavljuje: »Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu« (Psalam 19,1-5). Promatranje zvijezda, razumijevanje prostranosti svemira, zapažanje čuda prirode, uviđanje ljepote zalaska sunca – sve ove stvari upućuju na Stvoritelja Boga. Ako ovo nije dovoljno, postoji dokaz Boga u našim srcima. Propovjednik 3,11 kaže: »Postavio je vječnost u srce čovjeku…« Postoji nešto duboko u našem biću što prepoznaje nešto mimo života i nekoga mimo svijeta. Možemo intelektualno poreći ovu spoznaju, ali Božja prisutnost u nama i kroz nas još uvijek je tu. Usprkos svemu ovomu, Biblija nas upozorava da će neki ipak negirati da Bog postoji. »Bezumnik reče u svom srcu: 'Nema Boga'« (Psalam 14,1). Budući da preko 98% ljudi u povijesti, u svim kulturama, u svim civilizacijama, na svim kontinentima, vjeruje u postojanje neke vrste Boga – mora postojati nešto (ili netko) što (tko) uzrokuje ovakvo uvjerenje.

Uz biblijske argumente za postojanje Boga postoje i logički argumenti. Prije svega tu su argumenti iz područja ontologije. Najpopularniji oblik ontoloških argumenata u suštini koristi koncept Boga kako bi dokazao postojanje Boga. Počinje definicijom Boga kao »onoga od kojega se ne može zamisliti ništa veće«. Potom se argumentira da je postojanje veće od nepostojanja, stoga mora postojati najveće biće koje se može zamisliti. Kad Bog ne bi postojao, ne bi bilo najvećeg bića koje se može zamisliti – no to se suprotstavlja samoj definiciji Boga. Drugi je teleološki argument. Prema teleološkom argumentu, budući da svemir prikazuje tako zadivljujuć dizajn, mora postojati božanski dizajner. Primjerice, da je zemlja samo nekoliko stotina kilometara bliža suncu ili dalja od njega, ne bi mogla sadržavati toliko života koliko sadržava trenutno. Da se elementi atmosfere razlikuju samo u nekoliko posto stupnjeva, svako živo biće na zemlji umrlo bi. Izgledi da jedna molekula proteina nastane pukim slučajem jesu 1 prema 10243 (tj. 10 i 243 nule). Jedna stanica sastoji se od više milijuna molekula proteina.

Treći logički argument za Božje postojanje dolazi iz područja kozmologije. Svaka posljedica mora imati uzrok. Svemir i sve u njemu jesu posljedice. Mora postojati nešto što je uzrokovalo postanak svega. U konačnici, mora postojati nešto ''neuzrokovano'' kako bi uzrokovalo postanak svega drugog. To »neuzrokovano« jest Bog. Četvrti argument naziva se moralni argument. Svaka kultura u povijesti je imala neki oblik zakona. Svi imaju smisao za ispravno i pogrešno. Ubojstvo, laganje, krađa i nemoral gotovo se univerzalno odbacuju. Odakle je ovaj osjećaj za ispravno i pogrešno došao ako ne od Boga?

Usprkos svemu tome, Biblija nam kaže da će ljudi odbijati jasnu i neosporivu spoznaju o Bogu, a umjesto nje vjerovat će laži. Rimljanima 1,25 tvrdi: »'oni su istinu Božju zamijenili lažju te se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju mjesto Stvoritelju, koji je slavljen zauvijek. Amen«. Biblija također kaže da ljudi nemaju izlike ne vjerovati Bogu: »Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i blaženstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike« (Rimljanima 1,20).

Ljudi tvrde da ne vjeruju u Boga jer to »nije znanstveno« ili »jer nema nikakvih dokaza«. Pravi je razlog u tome što kad jednom priznaju postojanje Boga, ljudi će morati shvatiti da su odgovorni pred Bogom i da trebaju njegovo oproštenje (Rimljanima 3,23; 6,23). Ako Bog postoji, onda smo mu svi odgovorni za naša djela njemu. Ako Bog ne postoji, onda možemo činiti što nas je volja bez zabrinutosti hoće li nam Bog suditi. Vjerujem da je to razlog zašto mnogi u našem društvu naginju ka evoluciji – jer ona ljudima pruža alternativu vjerovanju u Stvoritelja Boga. Bog postoji i u konačnici svi znaju da On postoji. Upravo činjenica da neki tako agresivno žele opovrgnuti njegovo postojanje zapravo je argument da postoji.

Dopustite mi i posljednji argument u prilog Božje opstojnosti. Kako ja znam da Bog postoji? Ja znam da Bog postoji jer razgovaram s njim svaki dan. Ne čujem sluhom kako mi odgovara, ali osjećam njegovu prisutnost, njegovo vodstvo, poznajem njegovu ljubav, žudim za njegovom milosti. Stvari koje su mi se u životu dogodile nemaju drugog objašnjenja osim Boga. Bog me je na tako čudesan način spasio i promijenio mi život da ne mogu, a da ne priznam i slavim njegovo postojanje. Ni jedan od ovih argumenata sam po sebi ne može uvjeriti nikoga tko odbija priznati ono što je tako jednostavno i jasno. Na kraju, postojanje Boga mora se prihvatiti vjerom (Hebrejima 11,6). Vjera u Boga nije slijepi skok u mrak, ona je siguran korak u dobro osvijetljenu sobu gdje 90% ljudi već stoji.

I ja moram priznati. Idemo ih namamiti da se trude dokazati Boga, a mi ćemo ih ismijavati.


Dobro, kad to rade filozofi i teolozi onda to izgleda drugačije nego kad to radi onaj forumski Aristotel ili Tomek.



Kad stavljaš tekst a nisi autor tog teksta, bilo bi kulturno da navedeš ime autora i ime djela.

Baš sam se sjetio jednog stihova iz biblije koji kaže:
Dosađujete Jahvi svojim riječima, a pitate: "U čemu mu dosađujemo?" Time što govorite: "Svi koji zlo čine dobro su viđeni u očima Jahvinim i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?" Malahija 2:17




Fran je lik koji svakom loncu mora biti poklopac. Al neće moći biti mom. Fran si je krivoga našao za diskusiju.

Kako je isprazno pisati i čitati tone papira ispisanih na jednoj temi, a da se u zaključcima ne makne dalje od početka. Tipično takva tema gdje se diskutanti na kraju ne pomaknu sa samog početka je ovo imaginarno pitanje o postojanju Boga/boga.
Kada bi ljudi bili bar malo pošteni u diskusiji najprije bi htjeli definirati pojmove o kojima se raspravlja. Pa bi prije pitanja da li postoji Bog/bog išlo se pitati što je to o čemu pričamo, to što se opisuje nepoznatim pojmom Bog ili bog.
Pa bi onda odmah odbacili bar polovicu cijele rasprave jer bi shvatili da nikoga osobito ne zanima postojanje/nepostojanje toga nekoga (Bog) ili nečega (bog) ako je to pojam neodređenog imaginarnog bića. Također da malo koga zanima čak i to da li postoji Bog/bog koji je kreator i početak svega. A da jedino što bi ljude praktično zanimalo znati da li postoji taj netko ili Netko tko upravlja kao gospodar našim životima i našim sudbinama.
E, prijatelji, ali ako je to pitanje tada skup mogućih teza o postojanju toga nečega ili nekoga nije više ovo što uobičajen čitamo:
- da je svijet tako složen pa je logično da ga je netko uman dizajnirao,
- da sve ima svoj početak pa i na početku nije ništavilo nego je morao biti netko razuman
- da sve ima svoj uzrok pa tako ne može biti svijeta bez generalnog uzroka...
- …
- itd, itd,
sva ta rasprava na podlozi irelevantnog sadržaja bi otpala. Jer ništa od navedenoga kad bi i znali da takvo što postoji - još ništa ne bi govorilo o tome da je to što postoji ujedno gospodar koji zainteresiran i ovlašten nad mojom/tvojim/našom sudbinom. Pa ako već imate volje uhvatit se neke teme o postojanju gospodara koji upravlja našim životima onda pričajte o atributima koji opravdavaju da gospodar kao takav - postoji i da taj propisuje naše živote. Ajde bar će te skratiti područje suvišne rasprave.

Onda krenimo od početka. Jel uopće moguća neka spoznaja, i ako je moguća- kakva je to spoznaja? Možemo od toga krenuti. Kako bi se Kant zapitao;


What can I know? What ought I to do? What may I hope? Immanuel Kant "The Critique of Pure Reason"

Nije valjda da ćeš i ti Why otići sa ove teme kao Aristotel i Tomek? A je te mogu samo pitati: why? Evo nudim vam se, na pladnju vam se nudim. Sad vam je zlatna prilika da me ponizite u raspravi. Naravno, da me ponizite u raspravi, ako ste za to sposobni.