www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 18:15

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 02 ožu 2014 13:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Faith, only the faith that looks to the Creator and that He inspires, radiates from itself the supreme and decisive truths condemning what is and what is not. Reality is transfigured. The heavens glorify the Lord. Lev Shestov "Athens and Jerusalem"


Šestov, ruska misao koja te zanima. Slika


Danijel.B napisao:
Ma tu sam ja. Više čitam, manje pišem, nego, neda mi se baš pisati po forumima. Dođem i pročitam si nešta. Nisam baš aktivan kada je pisanje po forumu u pitanju.

Pošteno. Meni je bilo dosadno pa sam te navlačio na pisanje.

Danijel.B napisao:
I nemoj me miješati sa ta dva lika, oni su likovi, ja sam nešta više od toga :lol:
Zašto, zato što je ovaj aristotel napisao "Ako ima onih koje bi zanimala ova tema, pisat ću o njoj još." a ovo ne bi napisalo ni malo dijete, čak bi i ono bilo ozbiljnije.

U svemu se slažem. Ali kako je tip upao na forum, mislim na forumskog Aristotela, onak, slavodobitno. Upao je na forum kao da će otkriti sve tajne telogije i filozofije. Kao od toga ništa. Kojeg li razočaranja. A ja sam se ponadao da je on taj, da je on Ronaldo. Lol. Slika

Danijel.B napisao:
Kako ateistu pokušati objasniti ili ga uputiti na određenu literaturu da je moguće da Bog postoji kada taj isti ateist (jedan moj prijatelj) o vjeri govori posprdno, cinično, naime, on u startu odbija to kao glupost i budalaštinu, a ako u startu odbija logično je da se sa takvim čovjekom uopće ne može razgovarati, vjeruj mi znam iz iskustva.

Poznato mi je to, imam i ja takvog prijatelja. Vrlo ozbiljni ljudi su kroz povijest virovali i još viruju u Boga. Već ta činjenica govori mnogo. To su zastrašujući umovi. Izgleda mi da onaj koji viruje u Boga nije glup čovik, naprotiv, takvi ljudi mi izgledaju kao vrhunski intelektualci. Da ova tvrdnja koju sam upravo napisao nije obična budalaština dokazuju vrlo ozbiljna imena na svim područjima znanosti. Ljudi i danas, dakle 2014 god. viruju u Boga, baš kao što su virovali i oni najprimitivniji ljudi svih kultura. Doduše, njihova slika boga i raznih božanstva različita je od monoteizma. Ono šta mislim reći jest da svaki onaj koji misli da je vjera u Boga razervirana samo za budale ispada više budala od onog koji viruje u Boga. Istini za volju, nitko još nije dokazao da Boga nema, samim time, nitko nije dokazao da se oni koji viruju u Njega mogu nazvati budalama. Nema baš nikakav dokaza da Boga nema, to što su ljudi umislili da je netko to dokazao, ili da će znanost dati odgovor na sva pitanja, to je druga priča. Na kraju krajeva, vlastita tikvanja mi potvrđuje da je razumno vjerovati, baš kako o tome piše Ratzinger;


Vjera nije nikakav splet slika koji može biti takav kakav jest, ali i sasvim drukčiji. Vjera se obraća našemu razumu jer kazuje istinu i jer je razum stvoren za istinu. Utoliko vjera bez razuma nije prava kršćanska vjera. Htio bih iznjeti dvije primjedbe: Vjera nije potpuno shvatljiva kao, primjerice, matematička formula. Ona zahvaća sve dublje slojeve, Božju beskonačnost, misterij ljubavi. Na tom području postoji granica onoga što se može razumjeti samo razmišljajući. Prije svega ono što čovjek kao nesavršeno biće može razumjeti i potpuno prihvatiti. Mi ne možemo potpuno razumjeti ni drugog čovjeka, jer to zalazi dublje nego što doseže naš razum. Mi, na kraju krajeva, ne možemo razumjeti ni strukturu materije, osim do određene točke. Očito je, dakle, da ne možemo obuhvatiti razumom Boga i riječ Božju, jer on sve nadmašuje. U tom smislu vjerovanje se zapravo ne može dokazati. Ja ne mogu reći da je onaj tko ne vjeruje glup. Vjeri pripada životni put, na kojem se objekt vjere postupno dokazuje pokusom i prikazuje smislenim u svojoj cjelovitosti. Dakle, razum mi potvrđuje da je opravdano vjerovati. On mi daje sigurnost da neću prihvatiti nikakvo praznovjerje. No, ne postoji iscrpna dokazljivost kakvu imamo kod prirodnih zakona. Joseph Ratzinger "Bog i svijet"


Danijel.B napisao:
Drugo, ako Božja opstojnost nije dokazana kako onda vjerovati kada svi traže dokaze, ateist kaže da ne vjeruje zato što nema dokaza, on doslovno želi da mu se Boga stavi na stol i secira u detalje, a pošto se to ne može ne vjeruje.

Zato jer je naivan, zato traži dokazanog Boga. Naivni ljudi traže da im se Bog dokaže kao što je 2+2=4.


Hipoteza o Bogu nije ni znanstvena ni povijesna, niti naprosto pruža snimku ili predviđanje mojih subjektivnih iskustava. Ona ne dovodi do specifičnih predviđanja i ne može se testirati javnim promatranjem u kontroliranim uvjetima. Ona ne iznosi faktične tvrdnje koje će odlučno provjeriti svi zainteresirani u bliskoj budućnosti. Ona je filozofijska ili metafizička hipoteza. Ona predlaže da se stvarnost u kojoj živimo najbolje može razumjeti ako postuliramo jednu vrstu stvarnosti kao krajnju i kao onu koja razjašnjava čitav složeni niz stvarnosti o kojima, izgleda, mi sami imamo iskustvo. Kao što smo vidjeli, ima mnogo različitih metafizičkih hipoteza. Ne dokazujemo ih promatranjem niti eksperimentom. Zato one nisu znanstvene.

Bog nije tek projekcija humanoidnog uma na vanjski svijet. Filozofski govoreći, mi ideju Boga ocrtavamo pitajući koja bi bila najjednostavnija i najviše samo-objasnidbena ideja uma. Ta je ideja rezultat apstraktne refleksije o naravi stvarnosti, a to je radikalno različito polazište refleksije: svjesna stanja ljudskih bića. Kada počnemo misliti o krajnjoj naravi materije, naravno da polazimo od stvari kao što su drveća, stijene i tijela. Ali ubrzo ulazimo u jako različito područje, područje kvarkova i elektrona. Tako je to i s Bogom. Započinjemo s ljudskim svjesnim stanjima, ali ulazimo u vrlo različito područje nužne svijesti svih mogućih stanja i djelovanja po jednom čisto razumskom principu. To znači guranje ideje uma do njezinih granica, te nipošto nije nešto poput projiciranja ljudskih misli na fizičke stvari. Katkada ljudi pitaju: »Kako takav čisti um, čak i ako je moguć, može uzrokovati postojanje materije?« Ispravan odgovor na to pitanje glasi - kako uopće išta, bilo da je fizičko ili nešto drugo, može uzrokovati - dovesti do postojanja -bilo što drugo! Mi jednostavno ne znamo kako nešto može uzrokovati nešto drugo, jer čini se kako nije ništa teže da mentalno stanje proizvede fizičko stanje od toga da fizičko stanje proizvede drugo fizičko stanje, ili da fizičko stanje proizvede neko mentalno stanje. Svi uzročni odnosi za nas su misterij. Ali mislim da ima snage u klasičnom filozofskom aksiomu kako, da bi istinski objasnidbeni uzrok bio razumljiv, on na neki način mora potencijalno sadržavati svoje učinke u sebi. Kao što to kažu klasični filozofi, uzrok mora sadržavati više stvarnosti od svojih učinaka. Čitav svemir, u njegovim najsloženijim mogućim oblicima, mora na neki način biti potencijalno sadržan u njegovu uzroku. Ako smatraš da taj aksiom ima snage, to je još jedan razlog za postuliranje da je uzrok svemira biće koje sadrži potencijalnosti svih stvari - koje zna koji su to potencijali, i ima moć ostvariti ih. Možda je to tek vrlo osnovna razlika opažanja, jedan od onih osnovnih ontoloških izbora u filozofskom mišljenju. Ili su sve stvari na koncu materijalne te se razvijaju bez svrhe iz nekog jednostavnog početnog materijalnog stanja ili je krajnja stvarnost um, savršeni um koji sadrži sve moguće stvari u sebi na drukčiji način te uzrokuje da neke od njih fizički postoje radi ostvarivanja neke svrhe, možda svrhe stvaranja drugih umova koji će imati udjela u dobrim stvarima koje on uživa. Dok se čini taj temeljni ontološki izbor, napeta će se pažnja morati posvetiti svim aspektima ljudskog znanja i iskustva. Ako se to učini, materijalistička hipoteza će možda početi gubiti svoju početnu privlačnost. Keith Ward "Zašto gotovo sigurno ima Boga"



Danijel.B napisao:
Moderan čovjek ne može vjerovati, tu je više uzroka, koji su to uzroci. Malo o tome piši. O uzrocima nevjere u modernih ljudi. Opširna tema. Ako sve ima svoj uzrok onda mora i nevjera imati svoje uzroke.

Da današnji ljudi ne mogu virovati nije baš istinta, jer mnogi viruju danas baš kao što su i jučer virovali. Razumin na šta misliš, vlada kult razuma pa onda izgleda da je vjera suvišna, najblaže rečeno. Zake je tome tako? To je dobro pitanje, jedna stvar je sigurna, grijeh konstantno otažava spoznaju čitave stvarnosti, koja je čoviku često puta tako skrivena.


Razilaženja u mišljenju i zablude ljudi u vjerskim i ćudorednim pitanjima svim su časnim ljudima, a poglavito iskrenim i odanim sinovima Crkve, zadavali veliku bol uvijek, a posebno danas, kada vidimo kako se sa svih strana povrjeđuju sama načela kršćanske kulture. Doista se ne treba čuditi što je izvan Kristova ovčinjaka uvijek bilo tih razmimoilaženja i zabluda. Premda ljudski razum, općenito govoreći, svojim snagama i svojim urođenim svjetlom može stvarno vinuti do prave i sigurne spoznaje jedincatog i osobnog Boga, koji svojom providnošću drži i upravlja svijet, kao i do spoznaje naravnog zakona što ga je Bog utisnuo u naše duše, ipak postoje brojne prepreke koje sprječavaju naš um da se djelotvorno i plodno služi tom svojom prirodnom moći. Istine koje se odnose na Boga i na odnose između ljudi i Boga potpuno nadilaze red čulima dostupnih stvarnosti; kada ih se zatim pripusti u praktični život i kada ga oblikuju, tada zahtijevaju žrtvu i odricanje. Pri dosezanju tih istina ljudski um nailazi na prepreke i zbog mašte i zbog zlih sklonosti koje proizlaze iz istočnoga grijeha. Dogodi se tako da ljudi u tim stvarima rado uvjeravaju same sebe da je lažno, ili bar dvojbeno, ono što oni ne žele da bude istinito! Pio XII., "Humani generis"


Pitanje o transcendenciji je zapravo pitanje o smislu. Ograničenost u čovjeku i oko njega postavlja pitanje smislenosti, razložnosti i prema tome traži da se transcendentira ograničenost da bi se našao smisao. Međutim, pitanje smisla je pitanje transcendentiranje u jednom sveobuhvatnom obliku. Kao što je Bog transcendentan tako da je imanentan svemu i čovjeku, tako je i smisao nešto transcendentno ukoliko je imanentan. A to znači sveobuhvatan. Smisao čovjeka mora zahvaćati tjelo, duh i dušu. Nedostaje li nešto od toga, život opet postavlja pitanje smisla. Prema tome, pitanje o smislu čovjeka nije ni samo ontološko, ni samo aksiološko, ni samo teološko pitanje. Ono je, međutim, i ontološko i aksiološko i teološko istovremeno... Besmisao je prema tome tamo gdje nešto nije u redu, ne slaže se, ne odgovara cjelini... Čitav čovjek i čitava stvarnost je odgovor na smisao. To onda nije djelomična nego sveobuhvatna transcendencija. To je ujedno pitanje čovjekova indentiteta. Čovjek nema sebe ako ne nalazi smisao. Tomislav Ivančić "Bogoslovska smotra, September 1980."


To je kriza čovječanstva, jer Bog ili je tema čovječanstva ili uopće nije neka tema. Nije lako dijagnosticirati tu krizu Boga jer je ona kako unutar tako i izvan kršćanstva uronjena u religiji naklonjeno ozračje. Živimo u svojevrsnoj religijski oblikovanoj krizi Boga. Natuknica glasi: Religija da – Bog ne, pri čemu to 'ne' nije mišljeno kategorički, u smislu velikih ateizama. Nema više velikih ateizama. U vremenu krize Boga sam je ateizam postao banalnim. J. B. Metz "Memoria Passionis"


Potrebno je naglastiti da ateizam gledamo više izvana, sociološki, po onome što je dohvatljivo fenomenološkom promatranju. Nutarnji ateizam, osobni odnos, privatni, prema Bogu izbjegava proučavanje. Ono ostaje tajna za znanost, ono ostaje drama koja se odigrava između pojedinca i Boga. Nemoguće je zato suditi ljude prema tome pripadaju li ateizmu ili teizmu. "Nemojte suditi..." (Mt 7,1). Pogotovo je to važno u činjenici da je pravi ateizam tek stanje grijeha, stvarne odvojenosti od Boga. A takav ateizam je moguć u srcu religioznog kao i nereligioznog čovjeka. Pitanje, dakle, pravog ateizma riješava se tek u srcu. Nema međutim sumnje da vanjski ateizam ili teizam utječe odlučno i na nutarnje vladanje pojedinca. Tomislav Ivančić "Ako Bog umre"



Kao što vidiš ateizam je velika zagonetka. A grijeh i prvenstveno istočni grijeh moraju biti uzrok ateizma.


Kao što postoje razni oblici ludila kojim je poremećen razum, tako ima i raznih oblika onoga još goreg ludila, a to je grijeh. U duševnoj bolnici možemo vidjeti razne oblike poremećaja, a tako je i cijeli ovaj svijet golema ludnica, u kojoj su pacijenti doduše dovoljno oštroumni u stvarima ovoga svijeta, no u duhovnima su na ovaj ili onaj način ludi. John Henry Newman "Iščekivanje Krista"

Grijeh je istinska čovjekova bolest. Tomislav Ivančić "Povratak nade"



Mi smo bolesni, i to na smrt bolesni kako kaže Kierkegaard. A ta bolest se sastoji upravo u ovome šta pitaš;


O, koliko se govori o ljudskoj nesreći i o ljudskoj bijedi —ja pokušavam da to shvatim, a mnogo sam toga upoznao i izbliza; mnogo se govori o tome kako ljudi proigravaju svoj život; ali svoj je život proigrao samo onaj tko je, prevaren radostima ili nedaćama života, životario tako da nikad nije vječnom odlukom postao svjestan sebe kao duha, kao sebe samoga, ili, što je isto, da nikad nije posvetio pažnju i u najboljem smislu stekao dojam da postoji Bog i da »on«, on sam, on sa svojim svjesnim »ja« postoji pred Bogom.. Søren Kierkegaard "Bolest na smrt"


Danijel.B napisao:
Šta je vjera, jel vjera samo strast ili nešto više od toga, ako je strast šta je strast. Ako je strast osjećaj tada se ne mogu složiti da je vjera strast tj. osjećaj. U psihologiji strast spada pod osjećaje. Vjerujem da je vjera nešta više od toga, vjera ne može biti puki osjećaj. Ne mogu se složiti sa ovom tvrdnjom u tom smislu.

Trebalo bi se definirati šta je strast uopće, kao i vjera.

Jesi li čitao neko djelo od Kierkegaarda? Na samo da za Kierkegaarda vjera nije samo strast, neki osjećaj, nego naprotiv, za njega je vjera život, njemu je vjera sve.


No uncertainty, no risk. No risk, no faith. Faith is the contradiction between the infinite passion of inwardness and objective uncertainty. In other words, if I apprehend God objectively, I do not have faith; but because I cannot do this, I must have faith. If I want to keep myself in faith, I Passion and Paradox must continually see to it that I hold fast the objective uncertainty. I must see to it that in the objective uncertainty I am “out on 70,000 fathoms of water” and still have faith.

It is said of faith that it can move mountains. Even the heaviest suffering cannot be heavier than a mountain. And thus, if the sufferer believes that his suffering is beneficial to him – yes, then he moves mountains. In order to move a mountain you must get under it. Alas, that is the way – the sufferer gets under the heavy burden; this is the heaviness. But faith’s perseverance lifts the mountain and moves it, precisely because it gets under it. However, this will happen only if the sufferer believes, only if he believes that it is beneficial, can he move the mountain. When we, in faith, cling to the promise of moving mountains, our joy is so great that the yoke actually becomes light. Søren Kierkegaard "Provocations"


Danijel.B napisao:
Tako je sa svim stvarima pa tako i sa Bogom, ljudi pričaju o Bogu, a u isto vrijeme se tvrdi da se o Bogu ne može ništa reći jer je iznad svega, nespoznatljiv, nepoznat, pa zašto onda pričati o Bogu kada se ne može dohvatiti, uvijek nam izmiče i uvijek će nam izmicati....
Zašto pričamo o Bogu kada ga ne možemo dokučiti niti umom niti vjerom, zašto čovjek svoju volju predaje Bogu kada ga nikada neće moći u potpunosti spoznati. Ako je nespoznatljiv čemu vjerovati kada ga nikada nećemo moći u potpunosti spoznati. Nije li to uzaludan posao?

Ja sam za to da ako se o Bogu ne može ništa reći zato što je iznad svega tada se o Njemu mora šutjeti. No nitko ne šuti, misli se da se zna šta Bog je, no Bog nije ono što mi mislimo da on je.

Nisi u pravu. Nije bio ni u pravo onaj na kojeg ovdje aludiraš. I on sam je govorio onda kada je morao šutjeti. Zake je tome tako?


U čovjekovim se riječima svijetli metafizika.. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"


Danijel.B napisao:
Znam da je paradoks to što tvrdim i mislim da je Bog nespoznatljiv pa se o njemu ne može ništa reći, a u isto vrijeme upravo samim time što kažem da je nespoznatljiv tvrdim odnosno kažem nešta o Bogu. Ne može se drugačije, pokušavam samo reći da nije moguće spoznati nespoznatljivo.

Upao si u istu zamku kao i onaj na kojeg aludiraš ovde. :)


Danijel.B napisao:
Ja sam na putu, kao što i piše. Nisam napisao nevjernik, iz postova se više iščitava sumnja nego nevjera, kada bih se opisao šta sam, najbliže bi bilo reći agnostik zato što dajem mogućnost da Bog postoji (ne negiram kao ateist), no nisam dovoljno uvjeren u to da postoji.

Ali agnosticizam je kao životna odluka nemoguć. Kako si to onda riješio, nemogućnost praktičnog agnosticizma?


Danijel.B napisao:
Zanima me religija, kršćanstvo, a i čitam u zadnje vrijeme određene teologe i na netu duhovnu riznicu pravoslavlja jer vidim da me to interesira više nego cijepanje drva, odlazak u grad i cuganje, mladost-ludost i te stvari što opet ne znači da me ne zanima mladost-ludost i gluposti i strasti koje ona pruža, a pruža dosta.

Lol. :lol: Nažalost, mi samo mislimo da mladost-ludost nešto pruža, ne pruža ništa. Ali kad smo toliko slijepi. Nemerem ništa reći, ja san svjetski prvak kad je kratkovidnost u pitanju.


Danijel.B napisao:
Ja bi htio vjerovati u Boga no ne mogu, to je problem, nisam jedini. Za vjeru u Boga potrebno je radikalno obraćenje koje nema veze sa sentimentalnošću, teško da će se to obraćenje dogoditi kod mene, to bi bilo čudo, da će se to ikada dogoditi. Volio bih vjerovati no ne mogu.


KKC 154 Nemoguće je vjerovati bez milosti i unutarnje pomoći Duha Svetoga. A ipak nije ništa manje istinito, da je vjera izvorno ljudski čin. Ne protivi se slobodi niti čovjekovu razumu, da čovjek povjeruje Bogu i prione uz istine koje je on objavio.

Dakle, nije moguće virovati bez Boga, a opet, isto je jednako istina da se traži i tvoja odluka. I ja bi volio da jednog dana poviruješ.


p.s. Za krivog si se odlučio Danijel B. Tribao si odabrati Kierkegaarda a ne onog idiota Nietzschea;


Osnivač kršćanstva mislio je da ljudi ni od čega ne pate toliko koliko od svojih grijeha. To bijaše zabluda, zabluda onoga koji se osjećao bezgrešnim, kojemu je nedostajalo to iskustvo. Tako se njegova duša punila onom čudesnom, fantastičnom samilošću spram nevolje koja je čak i u njegovom narodu, u narodu pronalazača grijeha, rijetko bila neka velika nevolja. Ali kršćani su umijeli svomu učitelju naknadno dati za pravo i njegovu zabludu posvetiti kao "istinu". Friedrich Nietzsche "Radosna znanost"


Zaista, blažen onaj koji se nad njim ne sablazni, blažen onaj koji vjeruje da je Isus Krist živio na zemlji i da je bio ono što je za sebe tvrdio, i čovjek i Bog, Očev jedinorođenac - blažen koji ne zna nikoga drugoga kome bi išao, nego u svemu njemu zna ići. I u kakvim god uvjetima tko živio, bilo da živi u siromaštvu ili bijedi - blažen ako se ne sablazni, nego vjeruje da je on nahranio pet tisuća ljudi s dvije ribe i pet komada kruha; blažen onaj koji se ne sablazni, nego vjeruje da se to dogodilo, ne sablažnjava se zbog toga što se to sada ne događa, nego vjeruje da se dogodilo. I kakva god nečija životna sudbina mogla biti, kakve god da se oluje protiv njega podigle - blažen koji se ne sablazni, nego vjeruje da je on zapovjedio valovima i oni se umirili, blažen onaj koji čvrsto i s pouzdanjem vjeruje da je Petar tonuo samo zato što nije čvrsto i s pouzdanjem vjerovao. I kakav god nečiji grijeh bio, pa neka mu je krivnja tako zastrašujuća da se ne samo on nego i njegov naraštaj boje da im ne će biti oprosta, ipak blažen ako se ne sablazni, nego vjeruje da je on uzetome rekao: »Grijesi su ti oprošteni«, i da mu je to bilo jednako lako kao i uzetome reći: »Uzmi svoju postelju i idi« - blažen koji se ne sablazni, nego vjeruje u oprost grijeha, iako njegovoj vjeri nije, kao onome uzetome, pomognuto izravnim ozdravljenjem. I kakva god nečija smrt bila, kad bi sad njegovi smrtni časi došli - blažen ako se ne sablazni kao onaj suvremenik na Kristove riječi »djevojčica nije mrtva, samo spava«; blažen ako se ne sablazni, nego vjeruje, blažen ako kaže (poput djeteta koje je naučilo prije odlaska na spavanje izgovoriti svoju molitvu i bezbrižno utonuti u san): »Ja vjerujem u njega« i onda usne; zaista, blažen je takav, nipošto mrtav, nego spava. I kakve god patnje neki kršćanin morao pretrpjeti u svijetu, i ako je zbog vjere ismijan, progonjen, pretučen - blažen ako se ne sablazni što je Bog, Očev jedinorođenac, bio ponižen, neznatan i prezren čovjek, on koji je samo kroz patnju znao što to znači biti čovjek, kao kad je za njega rečeno: »Evo čovjeka« - blažen koji se ne sablazni, nego vjeruje da je on bio Bog, Očev jedinorođenac i da je to sve kršćanski i očekuje one koji su kršćani. Zaista, blažen onaj koji se ne sablazni, nego vjeruje; blažene li pobjede! Jer vjera pobjeđuje svijet, pri čemu se u svakom trenutku pobjeđuje neprijatelja u sebi samom, mogućnost sablazni. Ne bojte se svijeta, ni siromaštva, ni bijede, ni bolesti, ni nevolje, ni podvala, ni uvreda, ni zlostavljanja; ne bojte se onog što vas samo izvana može povrijediti, ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, nego se bojte samih sebe, bojte se onoga što može ubiti vjeru, a time za vas i Isusa Krista - bojte se sablazni koju netko drugi može prouzročiti, a koja je nemogućnost ako je sami ne prihvatite. Strahuj i drhti - jer vjera se nosi u krhkoj posudi, u mogućnosti sablazni. Blažen onaj koji se nad njim ne sablazni, nego vjeruje. Søren Kierkegaard "Vježbanje u kršćanstvu"



Kao što je i počeo ovaj post, sa ruskom misli Šestova, tako će i završiti ovaj post, sa ruskom misli;


Čovjek se može spasiti samo u bogočovještvu, samo u Kristu i u tijelu Kristovu. U protivnome, rastrgat će ga demonske sile, u potpunosti će ga uništiti demon mržnje i zlobe, opsjednutosti i bezumlja. Nikolaj Berdjajev "Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu"


Zadnja izmjena: Fran26; 02 ožu 2014 13:28; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 ožu 2014 13:27 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 vel 2012 14:15
Postovi: 429
Lokacija: kc
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Fran26 napisao:
Dakle, nije moguće virovati bez Boga, a opet, isto je jednako istina da se traži i tvoja odluka. I ja bi volio da jednog dana poviruješ.


jel ja to dobro vidim!?. Fran26 jel to moguće? ;) ;) ;)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 ožu 2014 15:58 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Mislim da su svjedočanstva forumaša dobar putokaz. Ima primjera od fizičkih izlječenja, izlječenja od duhovnih stanja, neobjašnjivih pojava itd. Šanse da je to samo autosugestija/izmišljanje/laž je zbilja mala.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 ožu 2014 20:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Mata napisao:
jel ja to dobro vidim!?. Fran26 jel to moguće? ;) ;) ;)

Zake takva reakcija? :)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ožu 2014 20:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 vel 2012 14:15
Postovi: 429
Lokacija: kc
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Fran26 napisao:
Mata napisao:
jel ja to dobro vidim!?. Fran26 jel to moguće? ;) ;) ;)

Zake takva reakcija? :)

ak se dobro sječam, bil si ono nekad tvrdio (ili mislio) da naša odluka nije važna... pa eto zato takve reakcije ;)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ožu 2014 21:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Mata napisao:
ak se dobro sječam, bil si ono nekad tvrdio (ili mislio) da naša odluka nije važna... pa eto zato takve reakcije ;)

Bože sačuvaj da bi ikad tvrdio takvo što.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2014 14:08 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 15 vel 2012 14:15
Postovi: 429
Lokacija: kc
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 8 zahvala
Fran26 napisao:
Mata napisao:
ak se dobro sječam, bil si ono nekad tvrdio (ili mislio) da naša odluka nije važna... pa eto zato takve reakcije ;)

Bože sačuvaj da bi ikad tvrdio takvo što.

ma mislim da je to bilo na onim kartuzijančevim temama, negde još na početku kad je počeo pisati. al nije ni važno, samo mi ostalo u sječanju da smo bili o tome raspravljali. :D

Danijel.B napisao:
Ja bi volio otići u crkvu i moliti se, no nemam taj osjećaj ili strast, izgubio sam tu sposobnost.

a kaj si to imal prije? osječaj, strast ili nekaj drugo?
Kažeš vjera je nestala, di je nestala? Prije nego je nestala je postojala, a kaj je to postojalo?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2014 16:34 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Što kažete na stigme kod vlč Sudca? Njega općenito?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2014 17:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Mata napisao:
ma mislim da je to bilo na onim kartuzijančevim temama, negde još na početku kad je počeo pisati. al nije ni važno, samo mi ostalo u sječanju da smo bili o tome raspravljali. :D

Znam točno na šta misliš, ali tamo je bilo govora o semi-pelagijanizmu, o davanju prvenstva Božjoj milosti i o tajni odnosa sloboda-milost. Nisam vidio da je itko zatajio stvarnost ljudske slobode, ja sam prigovarao da se prenaglašava ljudska sloboda, zato i većina nas nosi oznaku: semi-pelagijanci. Neuspjeh često puta doživljavamo ne zato što smo se premalo trudili, naprotiv, neuspjeh doživljavamo što smo se previše trudili (uvjereni u vlastite snage). No to je sad druga tema.

Icebreaker napisao:
Što kažete na stigme kod vlč Sudca? Njega općenito?

Neka Crkva kaže svoje pa ćemo onda vidit šta je tu na stvari. Općenito moje dojam o njemu: previše teatralan.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ožu 2014 19:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
..zametak od dijela milimetra..
..sadrži sve te silne milione stanica , milijarde; od kojih će izrasti čovjek.
..tisuće "kablova" žica, cijevi, soba, kiselina, sustava, itd.
.uzmite samo cijev od metra i pokušajte kroz nju provući 100 kablova i spojiti ih sa drugih 100 kablova
a da sve bude točno..

..i onda to stvorenje..raste uči...svira violinu...igra nogomet..
..govori..plače..
..Koristi stvorenje što mu je dano..

..ali ni to mu nije dosta...

..pa to stvorenje postavlja pitanje

Postoji li Bog ?

..a nije svijesno da je i ono samo jadno stvorenje...božanstveno..(ne samo po sebi) već;
..na sliku i priliku svog Stvoritelja...i da će jednog dana...iz "zemaljske gusjenice"
..postati Leptir vječnog života u NEBESKOM KRALJEVSTVU...

..ljudska glupost i nevjera..je u stanju..prožeti cijeli svemir..PROISPITUJUĆI..
..Postoji li Bog..??

..ne ne postoji..čovječe ...nastao si od recikliranih bio računala.. 8)
..s čipom od trave... :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 162 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 8 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr