www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 20:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 132 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 10 vel 2014 19:28 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 30 pro 2013 19:05
Postovi: 79
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Gita napisao:
Mr.Samson napisao:
Evo jedan od primjera od prije, pa te molim da opišeš kako shvaćaš napisano.
Rimljanima 9:8 kaže da “djeca po prirodnom rođenju nisu djeca Božja, već se djeca po obećanju smatraju potomstvom.” Umjesto da se rodimo kao Božja djeca, mi se rađamo u grijehu koji nas odvaja od Boga i stavlja na stranu Sotone kao Božjeg neprijatelja (Jk 4:4; 1. Iv 3:8)


samsone, pa zar se i dalje vrtimo oko toga? ma nisam ja nikakav bibličar niti teolog i nisam dovoljno kompetentna za tumačenje sv.pisma. ne raspolažem sa tolikom količinom znanja. i ne, ne proučavam bibliju 17 godina, još sam zelena u svemu ovome.

ali znam jednu stvar, a to je da su crkveni oci, crkveni naučitelji, Akvinski i cijela ekipa katoličkih teologa pametnija ma ne samo od tebe nego i drugih privatnih egzegeta koji sami doma proučavaju Bibliju i donesu zaključak sami sa sobom i tvore sami sebi novu vjeru/nauk kako njima Lpaše.

Citat:
Mr.Samson:

Za shvatiti gornji odlomak Gita, ne trebaš biti lumen, ne trebaš biti teolog niti bibličar.....ima naravno zahtjevnih odlomaka oko kojih se svadjaju i teolozi i bibličari jer se ne mogu dogovoriti oko značenja....medjutim ja sam naveo odlomak koji jasno i nedvosmisleno govori da "djeca po prirodnom rodjenju nisu djeca Božja" pa iako smo već elaborirali tu dvojbu naveo sam primjer koji zaista nije zahtjevan za razumijeti i shvatiti.Ali, dobro, ako smatraš da ipak nisi kompetentna za objašnjavanje onda to prihvaćam i neću insistirati na tome.
Zahvaljujem na trudu koji si uložila da mi objasniš pojmove poput "ex catedra" o kojima i sam nešto znam a takodjer sam upoznat i sa poviješću papinstva i same KC .
Dužan sam ti jedno objašnjenje glede večere Gospodnje.
Na posljednjoj večeri Krist je govorio o kruhu i vinu kao simbolima svoga tijela i krvi, a ne kao o njihovoj biti.
Krist je govorio o svome tijelu kao o hramu,o novom životu kao o živoj vodi, o svojim učenjcima kao o soli, o farizejskom učenju kao o kvascu.
U Ivanovom evandjelju zapisano je sedam Isusovih slikovitih izjava o samom sebi.U svkome od njih se koristi isti glagol koji se u Isusovoj izjavi "Ovo je moje tijelo" prevodi kao "je".
Isus je rekao:
Ja sam kruh života
Ja sam svjetlo svijeta
Ja sam vrata
Ja sam pastir dobri
Ja sam uskrsnuće i život
Ja sam put,istina i život
Ja sam pravi trs
Dakle, sve ove navode treba uzeti u prenesenom značenju.Posljednja dva su čak izrečena na posljednjoj večeri.
Primjerice kada je na posljednjoj večeri Isus izjavio da je " Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi", sasvim je jasno da sam kalež očito nije bio savez, već simbol saveza.Nakon večere Isus je rekao svojim učenicima:
"Ovo sam vam govorio u slikama.Dolazi čas kada vam više neću govoriti u slikama..."
Slikovito tumačenje je dosljedno Isusovu učenju o naravi štovanja.On je učio:"Bog je Duh,i koji mu se klanjaju moraju mu se klanjati u duhu i istini".
I na kraju, smatram da je u svemu ovome jedino važan Krist.Imamo različite pristupe ali zajednički cilj.A taj cilj jest imati zajedništvo s Kristom,prisjećajući se njegove žrtve i našeg spasenja.
Lijep,pozdrav.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 vel 2014 19:54 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
"Htjeli bi biti učitelji Zakona (može i Biblije, vjere, itd.), a ne razumiju ni što govore ni što tvrde" - 1 Tim 1,7


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 vel 2014 21:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
Licemjerje i taština pismoznanaca i farizeja
(Mk 12,37-40; Lk 20,45-47)
23
1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: 2 "Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. 3 Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. 4 Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. 5 Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. 6 Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, 7 pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. 8 Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. 9 Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. 10 I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. 11 Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. 12 Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen." "Jao vama pismoznanci i farizeji!"
(Lk 11,39-52)
13 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji bi htjeli." 14 #
15 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe."

16 "Jao vama! Slijepe vođe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' 17 Budale i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram što posvećuje zlato? 18 Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' 19 Slijepci! Ta što je veće: dar ili žrtvenik što dar posvećuje? 20 Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 21 I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva.

22 I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi."

23 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. 24 Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!"

25 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe.
26 Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista."
27 Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće.

28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja."

29 "Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 30 te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' 31 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. 32 Dopunite samo mjeru otaca svojih!" Skora kazna
(Lk 11,49-51)

33 "Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?

34 Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada 35 da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. 36 Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 vel 2014 21:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
stari dobri Sirah

:b112: :b112: :b112: :b112:

Poniznost

(17) Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. (18) Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. (19) Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. (20) Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. (21) Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. (22) Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim. (23) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. (25) #


) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.

) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli.


..stari dobri Sirah....za mr.samsona..
..ali i za sve nas... 8)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 17:08 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 30 pro 2013 19:05
Postovi: 79
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Gita napisao:
Mr.Samson napisao:
Dužan sam ti jedno objašnjenje glede večere Gospodnje.
Na posljednjoj večeri Krist je govorio o kruhu i vinu kao simbolima svoga tijela i krvi, a ne kao o njihovoj biti.
Krist je govorio o svome tijelu kao o hramu,o novom životu kao o živoj vodi, o svojim učenjcima kao o soli, o farizejskom učenju kao o kvascu.
U Ivanovom evandjelju zapisano je sedam Isusovih slikovitih izjava o samom sebi.U svkome od njih se koristi isti glagol koji se u Isusovoj izjavi "Ovo je moje tijelo" prevodi kao "je".
Isus je rekao:
Ja sam kruh života
Ja sam svjetlo svijeta
Ja sam vrata
Ja sam pastir dobri
Ja sam uskrsnuće i život
Ja sam put,istina i život
Ja sam pravi trs
Dakle, sve ove navode treba uzeti u prenesenom značenju.Posljednja dva su čak izrečena na posljednjoj večeri.
Primjerice kada je na posljednjoj večeri Isus izjavio da je " Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi", sasvim je jasno da sam kalež očito nije bio savez, već simbol saveza.Nakon večere Isus je rekao svojim učenicima:
"Ovo sam vam govorio u slikama.Dolazi čas kada vam više neću govoriti u slikama..."
Slikovito tumačenje je dosljedno Isusovu učenju o naravi štovanja.On je učio:"Bog je Duh,i koji mu se klanjaju moraju mu se klanjati u duhu i istini".
I na kraju, smatram da je u svemu ovome jedino važan Krist.Imamo različite pristupe ali zajednički cilj.A taj cilj jest imati zajedništvo s Kristom,prisjećajući se njegove žrtve i našeg spasenja.
Lijep,pozdrav.

"Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.'' (Iv, 6, 53-56)

"Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni." (Iv 6, 57)

"Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta." (Iv, 6, 50-51)

"Ja sam kruh života.Tko dolazi k meni,neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada." (Iv 6, 35-36)

''I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.'' (Mt, 26, 26-28)

"Zar nije posvećeni kalež, koji posvećujemo, zajedništvo s krvlju Kristovom? Zar nije kruh koji lomimo zajedništvo s tijelom Kristovim? A to znači: Jedan kruh, jedno tijelo smo mi, mnogi." (1Kor 10,14-17)

- ja ovdje ne vidim nikakve simbolike. a nit su židovi tada vidjeli:

"Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (Iv 6,52,53)


Dobro, ti ne vidiš nikakve simbolike.Molio bih te da mi objasniš slijedeče.
Kao što ti je poznato uskrsli Krist je uznesen na nebo i tamo će biti sve do svog drugog povratka.On ima duhovno tijelo jer u nebu nema tijela i krvi....."tijelo i krv neće baštiniti kraljevstva nebeskog".
Kako može Krist biti istovremeno u nebu i na svim oltarima na kojima se posvećuje kruh i vino?
Mogući odgovor bi bio da je on bitno ili supstancijalno prisutan i zbog toga premda je prisutan,to ne možemo vidjeti.Crkva objašnjava da je on prisutan na jedinstven način i to tako jedinstven da u prirodi nema ničeg sličnog.Zbog toga je,naravno,svima vrlo teško shvatiti euharistiju( a i kritizirati je).
Nadalje, KC tvrdi da pri posvećenju Krist ne umire već se žrtvuje.Pri posvećenju se Krist prikazuje u svojoj smrti, kao žrtva, ali ne umire da bi postao žrtvom.Kako je to moguće, nije objašnjeno, ali nekako ispada da na misi Krist ne umire.Na misi Krist ne strada i ne umire, jer misa je nekrvna žrtva.I unatoč tome što Crkva uči da se vino pretvara u Kristovu krv koja se prinosi Ocu, misa ipak nekako ostaje nekrvnom žrtvom.Jednostavno objašnjenje je da se krv ne treba uzimati doslovno već simbolički.
Inače cijela ta priča o transupstancijaciji ima svoje korijene u Aristotelovom učenju.Aristotel je učio da se sva tvar sastoji iz dva dijela:pojave i supstancije.On je definirao pojavu kao vanjski,izgled nekog predmeta, a supstanciju kao njegovu unutarnju bit, suštinu njegove stvarnosti.
Lijep pozdrav.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 19:20 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 30 pro 2013 19:05
Postovi: 79
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Božja ovčica napisao:
Nisam mogla odoljeti, a da ne stavim ovo ovdje, pa ako je Mr.Samson voljan, može malo prokomentirati.. :D


Što nam Luther i ostali protestantski utemeljitelji govore o Bogorodici Mariji? (bitno.hr

Nema sumnje da je djevica Marija u nebu. Kako se to dogodilo ne znamo. I budući da nam Duh Sveti nije rekao ništa o tome, to ne može biti članak vjere…dovoljno je znati da živi u Kristu.
(Propovijed 15. kolovoza 1522., zadnji put kad je Martin Luther propovijedao na Veliku Gospu)

Čašćenje Marije je upisano u samu dubinu ljudskog srca.
(Propovijed, 1. rujna 1522.)

Ona je najsjajnija žena i najplemenitiji dragulj u kršćanstvu nakon Krista. Ona je personificirana plemenitost, mudrost i svetost. Nikad je ne možemo dovoljno častiti. Ipak ju moramo tako častiti i hvaliti da ne povrijedimo Krista ni Pismo.
(Propovijed, Božić, 1531.)

Nijedna žena nije kao ti. Ti si više od Eve i Sare, blagoslovljena iznad svega plemenitošću, mudrošću i svetošću.
(Propovijed, Blagdan pohođenja, 1537.)

Mariju bi trebalo štovati kao što je ona sama htjela i kao što je izrazila u Veliča. Hvalila je Boga zbog njegovih djela. Kako mi onda možemo hvaliti nju? Pravo čašćenje Marije je čašćenje Boga, hvala njegove milosti…Marija nije takva zbog sebe, nego zbog Krista…Marija ne želi da dođemo k njoj, nego po njoj Bogu.
(Objašnjenje Veliča, 1521.)
Luther daje Blaženoj Djevici uzvišen položaj “duhovne Majke” kršćana

Utješna je i preobilna Božja dobrota, što čovjek može uživati u tolikom blagu. Marija je njegova prava majka.
(Propovijed, Božić, 1522.)

Marija je Isusova Majka i Majka svih nas iako je jedino Krist počivao na njenim koljenima…Ako je on naš, trebali bismo biti u njegovoj situaciji; tamo gdje je on, trebali bismo i mi biti i sve što on ima trebalo bi biti naše, i njegova majka također naša majka.
(Propovijed, Božić, 1529.)

Slatko je i pobožno vjerovanje da je udjeljivanje duše Mariji bilo bez istočnoga grijeha; tako da je u samom udjeljivanju duše bila također pročišćena od istočnog grijeha i obdarena Božjim darovima, primajući čistu dušu udijeljenu od Boga; tako je od prvoga trenutka života živjela slobodna od svakog grijeha.
(Propovijed: “Na dan bezgrešnog začeća Majke Božje” 1527.)

Ona je puna milosti, potpuno bez grijeha – nešto neizmjerno veliko. Jer ju Božja milost puni svim dobrima i čini lišenom svog zla.
(Osobni (“mali”) molitvenik, 1522.)
Martin Luther o Marijinom vječnom djevičanstvu

Krist, naš Spasitelj, bio je pravi i prirodni plod Marijine djevičanske utrobe…To se dogodilo bez sudjelovanja muškarca i ostala je djevicom nakon toga.
{Luther’s Works, eds. Jaroslav Pelikan (vols. 1-30) & Helmut T. Lehmann (vols. 31-55), St. Louis: Concordia Pub. House (vols. 1-30); Philadelphia: Fortress Press (vols. 31-55), 1955, v.22:23 / Sermons on John, chaps. 1-4 (1539)}

Krist…je bio jedini Marijin Sin, i djevica Marija nije imala djece osim njega…Sklon sam se složiti s onima koji kažu da braća ovdje zapravo znači rođaci jer sv. Pismo i Židovi rođake uvijek zovu braćom.
{Pelikan, ibid., v.22:214-15 / Sermons on John, chaps. 1-4 (1539)}

Kruži nova laž o meni. Kažu da sam propovijedao i pisao da Marija, Majka Božja, nije bila djevica prije ili nakon Kristova rođenja.
{Pelikan, ibid.,v.45:199 / That Jesus Christ was Born a Jew (1523)}

Pismo ne kaže da je kasnije izgubila djevičanstvo…

Kada Mt (1,25) kaže da Josip nije upoznao Mariju dok nije rodila sina, ne slijedi da ju je potom upoznao; naprotiv, znači da ju nikad nije upoznao…Ova brbljarija…nema opravdanja…nije primijetio ni obratio pozornost na Pismo.
{Pelikan, ibid., v.45:206,212-3 / That Jesus Christ was Born a Jew (1523) }

“…ona je puna milosti, potpuno bez grijeha…Božja milost puni ju svakim dobrom i čini ju lišenom svakog zla…Bog je s njom što znači da je sve što je učinila ili nije učinila Božje djelo u njoj…Štoviše, Bog ju je čuvao i štitio od svega što joj je moglo štetiti.”
(Luther’s Works, American edition, vol. 43, p. 40, ed. H. Lehmann, Fortress, 1968)

“…s pravom je nazivaju ne samo čovjekovom majkom, nego također Majkom Božjom…sigurno je da je Marija Majka pravog i istinitog Boga.”
{Sermon on John 14. 16: Luther’s Works (St. Louis, ed. Jaroslav, Pelican, Concordia. vol. 24. p. 107)}

Ljudi su saželi svu njenu slavu u jednu frazu: Majka Božja. Nitko ne može reći ništa veće o njoj, i kad bi imao toliko jezika koliko je lišća na drveću.
(From the Commentary on the Magnificat)
Komentari o Lutheru

Urednik J. Pelikan (luteran) dodaje:

Luther…čak i ne razmišlja o mogućnosti da je Marija možda imala druge djece osim Isusa. Ovo se poklapa sa njegovim cjeloživotnim prihvaćanjem ideje Marijina vječnog djevičanstva.
{Pelikan, ibid.,v.22:214-5}

…u 95 teza Luther odbacuje svako svetogrđe protiv Djevice, i misli da bi za svako zlo rečeno ili mišljeno protiv nje, trebalo tražiti oprost.”
( Ref: Wm. J. Cole, “Was Luther a Devotee of Mary?” in Marian Studies 1970, p. 116:)

“U Lutherovom objašnjenju Veliča 1521, počinje i završava zazivom Mariji, što Wright naziva iznenađujućim.”
(David F. Wright, Chosen by God: Mary in Evangelical Perspecive, London: Marshall Pickering, 1989, p. 178, Cited from Faith & Reason, Spring 1994, p. 6.)
Drugi reformatori o Marijinom vječnom djevičanstvu

Jean Calvin

Helvidije je pokazao znatno neznanje zaključujući da je Marija sigurno imala mnogo sinova, jer se Kristova “braća” ponekad spominju.
{Harmony of Matthew, Mark & Luke, sec. 39 (Geneva, 1562), vol. 2 / From Calvin’s Commentaries, tr. William Pringle, Grand Rapids, MI: Eerdmans, 1949, p.215; on Matthew 13:55}

(O Mt 1,25) Ono što je izvukao iz toga bilo je da je Marija ostala djevica do prvog poroda, i da je kasnije s mužem imala drugu djecu. Nikakvo opravdanje za to što se dogodilo nakon Kristova rođenja ne stoji u ovim riječima…zove se prvorođeni, ali to je samo u svrhu informiranja da je rođen od Djevice…Što se dogodilo nakon toga povijesničar ne govori…Nitko se neće tvrdoglavo držati tog argumenta osim ako jako voli raspravljati.
{Pringle, ibid., vol. I, p. 107}

Pod riječju “braća” Hebreji uključuju sve rođake i druge veze bez obzira na stupanj sklonosti.
{Pringle, ibid., vol. I, p. 283 / Commentary on John, (7:3) }

Huldreich Zwingli

U rujnu 1522. počinje lirski braniti vječno djevičanstvo Kristove majke…Zanijekati da je Marija ostala netaknutom prije, tijekom i nakon rođenja njenog Sina, značilo bi sumnjati u Božju svemoć… i bilo je u redu ponoviti anđeoski pozdrav – ne molitvu – Zdravo Marijo…Bog je uzdignuo Mariju iznad svih stvorenja, uključujući svece i anđele – njenu čistoću, nevinost i nepobjedivu vjeru čovječanstvo mora slijediti. Ipak, moliti se moramo…samo Bogu…u svojem zadnjem pamfletu “Fidei expositio” posebno inzistira na Marijinom doživotnom djevičanstvu
{G. R. Potter, Zwingli, London: Cambridge Univ. Press, 1976, pp.88-9,395 / The Perpetual Virginity of Mary . . ., Sep. 17, 1522}

Zwingli je tiskao 1524. propovijed o Mariji, vazda Djevici, Majci Božjoj
{Thurian, ibid., p.76}

Nikad nisam mislio, još manje učio, ili javno izrazio, išta što se tiče vazda Djevice Marije, Majke našeg spasenja, što bi se moglo smatrati nečasnim, nepobožnim, nevjernim ili zlim…Vjerujem svim svojim srcem riječima svetog evanđelja da je ova čista djevica nosila za nas Sina Božjega i da je ostala, u rođenju i nakon toga, čista i neokaljana djevica, za vječnost.
{Thurian, ibid., p.76 / same sermon}

Heinrich Bullinger

Bullinger…brani Marijino vječno djevičanstvo i govori protiv lažnih kršćana koji joj oduzimaju pravednu hvalu: u Mariji je sve izvanredno i slavnije jer je izišlo iz čiste vjere i goruće Božje ljubavi. Ona je najviše jedinstveni i najplemenitiji član kršćanske zajednice…

Djevica Marija…posve posvećena milošću i krvlju svoga jedinoga Sina i obilno obdarena Darom Duha Svetog…sada sretno živi s Kristom na nebu i zove se i vazda ostaje Djevicom i Majkom Božjom.
{In Hilda Graef, Mary: A history of Doctrine and Devotion, combined ed. of vols. 1 & 2, London: Sheed & Ward, 1965, vol.2, pp.14-5}

John Wesley (osnivač metodizma)

Blažena Djevica Marija, kao i nakon što je rodila, ostala je čistom i neokaljanom Djevicom.
{“Letter to a Roman Catholic” / In This Rock, Nov. 1990, p.25}


Odgovor Ovčici:

Martin Luther je uistinu poštivao Djevicu Mariju, kao što je uostalom činio svaki pobožni kršćanin u to vrijeme. Luther je bio i redovnik augustinijanskog reda kojemu se pridružio nakon što je dao zavjet svetoj Ani. Luther je također bio doktor teologije i predavač egzegeze u Wittenbergu. Luther je bio jedan od onih ljudi koje je Bog iskoristio za slavu svojega imena. Ipak, Luther nikada nije razvio svoju doktrinu o Bogorodici već je koristio postojeću doktrinu tadašnje Crkve. Naime, kako je Reformacija bila tek u povojima (svega par godina odvojenja od Rima), sustavna teologija još uvijek nije bila sasvim promišljena.
Tako ta tvrdnja da su se reformatori molili i klanjali Mariji nije sasvim točna. Naime, Augsburško vjerovanje (1551) u članku 21 odbacuje svaku zagovorničku molitvu svetaca, tvrdeći kako je Isus Krist jedini zagovornik između Boga i čovjeka. Taj dokument, uređen od strane Phillipa Melanchtona, prijatelja Martina Luthera, je općeprihvaćeni reformacijski dokumenti i danas se koristi u reformacijskim crkvama.
Blažena Djevica Marija, da citiram Martina Luthera:
“Ne može dati darove niti pomoći, iako se neki u molitvi radije okreću k njoj nego Bogu. Ona ti ne može dati ništa, Bog ti daje sve. Stoga je Bog jedini kojega uzvisujemo” [The Magnificat]. Ipak ona je “Blažena među ženama”, i nema niti jedne osobe na svijetu u povijesti, a niti će biti u budućnosti, kojoj će biti podarena velika milost Božja kao što je to učinjeno blaženoj Bogorodici. Pitanje o njenom uznesenju, u reformiranoj teologiji je adiafora (ni štetno ni korisno), i o tome se u teološkim krugovima suviše ne raspravlja jer ne postoje dokazi za njeno uznesenje, kao što ne postoje nikakvi dokazi, a niti teološki razlozi, za njezino bezgrješno začeće.

Efeški i Kalcedonski sabor povrđuju status Marije kao Bogorodice, no ta izjava nije primarno mariološkog već kristološkog karaktera, odnosno kao odgovor na nestorijansku herezu u okrilju kristoloških rasprava. Stoga će Ćiril Aleksandrijski napisati:

“Jer nije se prvo rodio kao običan čovjek od svete Djevice, da bi potom Riječ sišla i ušla u njega, nego se sjedinjenje dogodilo u samoj utrobi, pa se o njoj kaže da je prošla rođenje po tijelu, tako da je sebi pripisala rođenje svoga tijela... Stoga se [sveti oci] nisu ustezali svetu Djevicu nazivati Bogorodicom, ne kao da bi narav Riječi ili njegovo božanstvo imali svoje počelo od svete Djevice, nego jer je od nje rođeno to sveto tijelo s razumnom dušom, kojem je Riječ osobno združena, te se o njoj kaže da je rođena po tijelu.” (Napisano 430. a pročitano na Efeškom saboru 431. godine).

Stoga, vjerujem da sada možemo sa sigurnošću reći da “Jednoj svetoj i sveopćoj (katoličkoj/sabornoj) Crkvi” nikada nije pristajala molitva Bogorodici niti preminulim svetima. Martin Luther je naravno bio u stanju moliti se Mariji, jer u vrijeme njegova ranog djelovanja biblijska teologija još uvijek nije postojala, i on se kao podanik Rimokatoličke crkve pozvao na praksu koja je tek naknadno utvrđena kao idolatrijska.
Stoga danas crkve Reformacije (luterani, kalvini, anglikanci), kao i crkve Reformacijske baštine (baptisti, pentekostalci…), u svojim vjerovanjima odbacuju molitve svecima, no u svojim liturgijama i teologijama često se s poštovanjem reflektiraju na Blaženu Djevicu Mariju i na sve ostale velikane kršćanske vjere, kao što su to apostol Petar, Aurelije Augustin, Toma Akvinski, Jean Calvin, i brojni drugi. Kao prilog ovome Aurelije Augustin u svome djelu ‘De vera Religione’ ovako piše: “Neka naša vjera ne bude kult mrtvih ljudi. Jer premda su živjeli svetim životom ne trebamo smatrati da oni traže velike časti, štoviše, oni od nas očekuju da štujemo Boga istom radošću koju imamo kao njihovi sudrugovi u Njegovim zaslugama. Stoga ih treba poštovati oponašajući njihovo življenje, a ne ih štovati na religiozan način.”


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 21:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
stari dobri Sirah

:b112: :b112: :b112: :b112:

[b]Poniznost

(17) Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. (18) Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. (19) Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. (20) Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. (21) Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. (22) Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim. (23) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. (25) #


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Citat:
Dobro, ti ne vidiš nikakve simbolike.Molio bih te da mi objasniš slijedeče.
Kao što ti je poznato uskrsli Krist je uznesen na nebo i tamo će biti sve do svog drugog povratka.On ima duhovno tijelo jer u nebu nema tijela i krvi....."tijelo i krv neće baštiniti kraljevstva nebeskog".
Kako može Krist biti istovremeno u nebu i na svim oltarima na kojima se posvećuje kruh i vino?
Mogući odgovor bi bio da je on bitno ili supstancijalno prisutan i zbog toga premda je prisutan,to ne možemo vidjeti.Crkva objašnjava da je on prisutan na jedinstven način i to tako jedinstven da u prirodi nema ničeg sličnog.Zbog toga je,naravno,svima vrlo teško shvatiti euharistiju( a i kritizirati je).
Nadalje, KC tvrdi da pri posvećenju Krist ne umire već se žrtvuje.Pri posvećenju se Krist prikazuje u svojoj smrti, kao žrtva, ali ne umire da bi postao žrtvom.Kako je to moguće, nije objašnjeno, ali nekako ispada da na misi Krist ne umire.Na misi Krist ne strada i ne umire, jer misa je nekrvna žrtva.I unatoč tome što Crkva uči da se vino pretvara u Kristovu krv koja se prinosi Ocu, misa ipak nekako ostaje nekrvnom žrtvom.Jednostavno objašnjenje je da se krv ne treba uzimati doslovno već simbolički.
Inače cijela ta priča o transupstancijaciji ima svoje korijene u Aristotelovom učenju.Aristotel je učio da se sva tvar sastoji iz dva dijela:pojave i supstancije.On je definirao pojavu kao vanjski,izgled nekog predmeta, a supstanciju kao njegovu unutarnju bit, suštinu njegove stvarnosti.
Lijep pozdrav.

A tko je to samson da dređuje što je simbolika a što stvarnost, tko je to samson da odjednom on ispravno tumači, tko je to samson da on govori "jednostavno objašnjenje je", tko je uopće taj samson, nego samozvani "naučitelj" i tumač" kojih je bilo kroz povijest i kojih će biti, ali eto iza samsona će ostati spisi na Tebe- Tražim, dok ne nestane mjesta pa će se i to obrisati, jer ne vrijedi ničemu. Samo još jedna hereza od na tisuće mnogih što je bilo i što je otišlo u vjetar i nije vrijedno spomena!!
Sorry samsone, ali ćim si počeo pametovati i mudrovati, već ti je to sve postalo bezvrijedno, jer nemaš temelja, kao kuća sa temeljem na pijesku si, kuća koju će lagani povjetarac odnijeti.
Samo mi je žao tvoje duše koju samoobmanjuješ!!


Zadnja izmjena: Samuel; 11 vel 2014 23:44; ukupno mijenjano 2 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Ali staviti ću za svaki slučaj, da se samson ne umisli!! Jer kad nešto ne zna, onda mu nije do citiranja Biblije, nego onda mu je glavni argument "Jednostavno objašnjenje je", hahaha, javio se nakon toliko stoljeća jedan prosvijetljeni!! :D :D

Katolička euharistija (u svim obredima Katoličke crkve) predstavlja definitivno predivno iskustvo. Nemoguće je napisati i izbrojiti sve karakteristike, od općeljudskog zajedništva, do najotajstvenijih čimbenika, po kojima se neprekidno aktualizira Kristovo Otajstvo Spasenja, po kojemu ja i ti, poštovani čitaoče, imamo priliku napustiti ovo vrijeme i prostor, te se naći pred Raspetim i Uskrslim, čuti njegovu živu Riječ, te okusiti lijek besmrtnosti.

,,Po Euharistiji čovjek postaje kao Bog: što Zmaj htjede upropastiti, Bog izokrene na dobro”, kako to govori stara otačka izreka. Ta ista Euharistija pored svega ima i svoj žrtveni karakter. Što to znači? Svakako ne to da se na katoličkim oltarima svakodnevno ponovno razapinje Krist, kako to neki tvrde, i daju lažna svjedočanstva na svoju štetu. Znači da se i Kristova krvna žrtva, izvršena po riječima Pisma jednom zauvijek, neprestano aktualizira, neprestano posadašnjuje, na nekrvni način, po rukama svećenika, apostolskih nasljednika. Zamislite koju nam je to ljubav Bog iskazao!

No, pojaviše se kroz povijest neki, koji to opovrgavaju, koji se iz petnih žila trude dokazati da je navedeni nauk zapravo nekakva poganska novotarija u kršćanstvu, i pritom se pozivaju na Bibliju. Pritom zaboravljaju na neke očite biblijske činjenice:

,,I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 26-28)

,,I dok blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.” I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Mk 14, 22-24)

,,I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.” (Lk 22, 19-20)

“zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.” (1 Kor 11, 24-25)

,,Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.” (1 Kor 11, 26-30)

,,Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Heb 13, 10)

,,Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Kor 10, 16-18)

1.) Posljednja večera se, prema svim biblijskim svjedočanstvima, odvijala uoči Isusove žrtve na križu. Ona je, dakle, već i vremenski s njome najuže povezana i ukazuje na nju.

2.) Barem prema svjedočanstvu sinoptika (Mt, Mk, Lk), to je bila pashalna večera, a ona u Bibliji i kod Židova tog vremena ima bitno žrtveni karakter. Ona je spomen na izbavljenje iz Egipta, povezano sa smrću prvorođenaca i žrtvovanjem jaganjaca, koje se još vršilo u Isusovo vrijeme. A Isus je jasno označen kao Jaganjac Božji.

3.) U aramejskom, kojim Isus tada govorio, “janje” i “kruh” označeni su jednom te istom riječi (talja).

4.) Vidimo paralelu: kao što je stari izlazak obilježila smrt prvorođenaca, tako i novi (muku, smrt i uskrsnuće) obilježava smrt Prvorođenca. U starome se spomen vršio janjetom, u Novome se vrši kruhom – ista je čak i riječ. Smrću Kristovom dovršile su se krvne životinjske žrtve – Njegovu žrtvu sada posadašnjuje novo Janje – kruh, koji se već u Šatoru i Hramu nalazio svagda pred licem Božjim.

5.) Isus ne govori ovo je Tijelo moje…Krv moja…u apsolutnom smislu, bez izuzetka: u tom smislu, kruh bi bio samo znak zajedništva Tijela Crkve. On naprotiv, da ne bi bilo nikakve zabune, tumači: koje se predaje… koja se prolijeva. Dakle kruh i vino izričito upućuje na žrtvu.

6.) U tom smjeru ide i tumačenje Pavlovo, koji izričito govori: ,,navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe”.

7.) Stvar dodatno pojašnjavaju izrazi ,,krv Saveza” i ,,novi Savez u mojoj Krvi”. Ovo upućuje na Izl 24, 4-8. Dakle, ovo vino je Krv Saveza: kao što je žrtvom životinja bio zapečaćen stari Savez, Njegovom žrtvom je zapečaćen i Novi. Kao što su žrtve Izraela bile odraz i nastavak sinajske, tako je i vino spomen i prisutnost golgotske.

8.) Mojsije jedan dio žrtvene krvi izlijeva na žrtvenik, a drugim dijelom škropi narod. Tako, Kristova Krv se izlijeva na žrtveniku križa jednom zauvijek, no ,,novi Mojsije” i “novi Posrednik” ostavlja njenu prisutnost Novom Izraelu – Crkvi Katoličkoj.

9.) Da ovo ne bi ostala samo stvar trenutka, Krist ostavlja jednu, za Njega neuobičajenu zapovijed, s obzirom na dovršenje materijalnog kulta i novo duhovno bogoslužje: ovo činite meni na spomen.

10.) U grčkom je to anamnesis. U Septuaginti (grčkom prijevodu SZ-a) nalazimo hebrejski ‘zikharon’ iz pashalne liturgije preveden kao ‘mnemosynon’ (Izl 12, 14), a istim izrazom prevodi ‘azkara’ – žrtveni spomen (Lev 2, 2). Malo dalje, isti izraz nalazimo preveden s ‘anamnesis’ (Lev 24, 7).

11.) Dakle, ne samo da se Kristov spomen može slobodno prevesti kao žrtveni spomen, nego sadrži pored aluzije na sinajsku, aluzije i na slobodne žrtve prinosnice koje su se stalno prinosile, kao i na kruhove iz Šatora Sastanka, koji su se svake subote mijenjali po svećenicima.

12.) Riječi ‘zikharon’ i ‘azkara’ dolaze od istog korijena ‘zakar’, koji se također upotrebljava u žrtvenom smislu (Iz 66, 3), kao i u smislu spominjanja nečeg prošlog, nečega u vidu ispunjenja dužnosti, zatim sjećati se u nečiju korist ili protiv nekoga, kao i napomenuti nekome nešto ili sjećati se Božjeg Imena. Dakle, puno kompleksnije od običnog prisjećanja, kako tvrde osporavatelji. Uostalom, što će čovjeku kruh i vino da bi se samo prisjećao?

Ovo su biblijske činjenice koje propovjednici,,biblijskih” denominacija najčešće prešućuju (ili ih ne znaju). Mi pak, nećemo dozvoliti da nas itko svojim ispraznim pričama odvede od katoličke vjere – jedine stopostotno biblijske vjere.
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/sak ... haristije/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
U Pismu postoje proroštva preko kojih mnogi olako prelaze, često na način da ih gledaju besmislenima i kao nešto što “očito” nije istina. Jedno takvo proroštvo za protestante je i slijedeće:

“U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. Jer ovako govori Jahve: “Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane.” (Jr 33,16-18)

Naime, Bog je preko proroka Jeremije (te slično i Izaije u (Iz 56,6-7)) prorekao trajno levitsko svećenstvo koje prinosi žrtve. Naravno, mi znamo da levitsko svećenstvo danas ne postoji i znamo da su one žrtve koje je levitsko svećenstvo stalno prinosilo ukinute i da su ispunjene jednom jedinom Kristovom žrtvom na križu. Stoga se trebamo zapitati: “Je li to Bog prorekao nešto što nije ispunio?”.


“Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Jahve nad Vojskama.” (Mal 1:11)

Ovo je drugo proroštvo nad kojim bi se protestanti trebali zamisliti. No, i mi moramo postaviti pitanje: kako može biti istina i proroštvo u Malahiji i ono u Jeremiji kad su ona oprečna? Tj. kako može biti da će se žrtva prinositi u cijelom svijetu ako znamo da je levitsko svećenstvo strogo vezano uz žrtvu u starom Jeruzalemskom Hramu kojeg danas čak i nema? Naizgled, ova dva proroštva stoje u oštroj opoziciji i teško je oba prihvatiti kao istinita i stoga (barem) jedno moramo odbaciti. No, je li to baš tako?

“I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi – na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na Svetu goru svoju u Jeruzalemu” – govori Jahve – “kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite” – govori Jahve.” (Iz 66,19-21)

No, kako to i inače biva, ono što se u početku čini kao proturječje to zapravo i nije. Jer, iako je istina da će levitsko svećenstvo biti trajno, također je istina da će biti zamijenjeno novim levitskim svećenstvom… onim izabranim između svih naroda. I zbog toga to novo levitsko svećenstvo neće biti vezano uz Jeruzalemski Hram, nego će prikazivati čistu žrtvu po cijelom svijetu.

Zato u poslanici Hebrejima, još za trajanja starog Hrama i dok je još postojalo staro levitsko svećenstvo, možemo pročitati:

“Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.” (Heb 7,11-12)

Novo svećenstvo, za razliku od starog, više ne prinosi krvne žrtve. Dapače, ono čak niti ne prinosi nove žrtve. Ono na beskrvan način prikazuje onu jednu i jedinu Kristovu žrtvu sa križa te je na taj način posadašnjuje. Dakle, prigovor protestanata da se na katoličkoj misi uvijek prinosi nova žrtva te da smo stoga u proturječju sa Pismom koje kaže da je žrtva samo jedna i da se više ne prinose nove žrtve, ne stoji.

Što se na katoličkoj misi događa, ukratko ćemo pokazati opisujući žrtvu koju je prinosio židovski Veliki svećenik jednom godišnje, žrtvu za Dan pomirenja (Lev 16).

1. Za početak se vratimo u vrijeme starog Izraela i pogledajmo kako je ugrubo izgledao obred koji se vršio za Dan pomirenja:

Veliki svećenik je žrtvovao životinju i s njenom krvlju je ulazio u prostor iza zastora, u Svetinju nad Svetinjama gdje je prikazivao tu žrtvu i posredovao za sebe i svoj narod. Nakon obavljanog obreda pomirenja, veliki svećenik je napuštao Svetinju nad Svetinjama do sljedeće godine. Slijedeće godine je dolazio novi veliki svećenik koji je žrtvovao novu životinju i onda je s tom novom krvlju išao u prostor iza zavjese vršiti obred pomirenja te posredovat za sebe i svoj narod. I tako su se iz godine u godinu mijenjali i svećenici i žrtve.

Zašto su se mijenjali i svećenici i žrtve? Jer ni svećenici nisu bili savršeni ni žrtve nisu bile savršene. Tj. svećenici su morali napuštati Svetinju nad Svetinjama zato što nisu bili bez grijeha, i žrtve su morale biti ponavljane zato što nisu bile savršene.

2. No, recimo da je žrtva bila savršena i da je nije trebalo ponavljati. Što bi to značilo?

Prve godine dolazi Veliki svećenik i žrtvuje tu savršenu žrtvu i sa krvlju te savršene žrtve ide u Svetinju nad Svetinjom posredovati za narod i obaviti obred pomirenja. Nakon obavljenog obreda, napušta taj prostor do sljedeće godine. Sljedeće godine dolazi novi veliki svećenik, ali ovaj više ne žrtvuje novu žrtvu, nego u prostor iza šatora ulazi sa krvlju one žrtve od prošle godine i s tom krvlju obavi obred pomirenja za sebe i sav narod. Nakon završetka obreda, i on ponovo napušta taj prostor iza zastora.

Nakon 1000. godina dolazi neki drugi Veliki svećenik, ali ni on ne žrtvuje nikakvu životinju nego i ona ulazi u prostor uza zastora sa krvlju one savršene žrtve iz prve godine prikazivanja žrtve te i on s tom krvlju obavi svoje posredstvo za narod pred Bogom. U ovom slučaju bi rekli da Veliki svećenik nije prinio novu žrtvu, nego je prikazao onu prvu žrtvu od prije 1000. godina. Dakle, žrtva nije ponovo prinošena ali je uvijek prikazivana.

Dakle, u ovom slučaju je veliki svećenik morao napuštati Svetinju nad svetinjama jer sam nije bio bez grijeha pa je uvijek morao prvo sebe očistiti. No budući da žrtva jeste savršena, nju nije trebalo ponavljati nego je uvijek vrijedila ona prva žrtva i uvijek se krv te žrtve mogla prikazivati i koristiti u obredu pomirenja.

3. I za kraj nam ostaje razmotriti slučaj sa savršenim Velikim Svećenikom koji je prinio savršenu žrtvu.

Veliki svećenik prinosi savršenu žrtvu i ulazi u Svetinju nad svetinjama posredovati za svoj narod. I to je to, jednom kad je došao pred pomirilište više ne odlazi odande, nego trajno posreduje pred Bogom.

Ovaj savršeni Veliki svećenik više ne napušta Svetinju nad Svetinjama jer nema potrebe, tj. ne mora se čistiti od grijeha. Također, i žrtva je savršena tako da ni nju ne treba ponavljati. Sve što se sad događa je vječno prikazivanje one jednom prinesene žrtve. Dakle, ovaj Veliki Svećenik je jednom ušao da nikad ne izađe iz Svetinje nad Svetinjama, nego da vječno obavlja svoje bogoslužje (posredovanje) tako što vječno prikazuje onu jednu, svetu i savršenu žrtvu.

To je ono što se događa u nebeskoj Svetinji od trenutka kad je Krist uzašao na nebo i od trenutka kad je sjeo zdesna Ocu činiti svoje vječno Velikosvećeničko bogoslužje. Zato i u Otkrivenju vidimo Krista obučenog u Velikosvećeničko ruhu (Otk 1,12-13), ali i kao žrtvu pred prijestoljem Očevim:

“I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.” (Otk 5,6)

Krist je i danas naš Veliki svećenik koji i danas prikazuje svoju savršenu žrtvu pred Bogom Ocem. To je razlog zašto ga je Ivan i vidio kao žrtvu posred prijestolja. Kad kažemo da Krist i danas posreduje za nas, to upravo i znači da obavlja onu svoju Velikosvećeničku ulogu prikazivanja žrtve. Upravo po tome i jeste naša zemaljska liturgija prava žrtva, prava ali bez ponavljanja nego samo sa stalnim prikazivanjem one jedne i svete žrtve sa križa koja se vječno prikazuje.

Stoga, ako se hoće naći pravi smisao onog što sv. Pismo govori, treba uskladiti sva mjesta koja nam se u njemu čine oprečna. Ili kako je to izrazio Blaise Pascal:

“Proturječje – Neki značaj možemo dobro opisati jedino ako uskladimo sve naše oprečnosti, i nije dovoljno da se držimo suglasnih svojstava ako ne uskladimo ona oprečna. Da bismo shvatili smisao djela nekog pisca, moramo uskladiti sva oprečna mjesta. Ako dakle hoćemo shvatiti sv. Pismo, treba da nađemo smisao u kojem se sva oprečna mjesta slažu. Nije dovoljno imati smisao koji pristaje za nekoliko suglasnih mjesta, već moramo naći smisao koji se slaže i s oprečnim mjestima. Svaki pisac ima jedan smisao s kojim se slažu sva oprečna mjesta, ili nema nikakva smisla. To se ne može reći za sv. Pismo i za proroke. Oni zacijelo imaju odviše dobar smisao. Treba dakle u njima tražiti smisao koji dovodi u sklad sve oprečnosti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 132 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 6 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr