Božja ovčica napisao:
Gita napisao:
Božja ovčica napisao:
Molim te da mi objasniš to raznoliko tumačenje, kako god tko hoće.. Koga je Duh Sveti ispravno poučio od tih svih tumačenja? (Podebljano i obojano da ti ne promakne pitanje.)
ovčice, bit će da te Mr.Samson opet ignorira, nikak da dočekaš odgovor
Gita, hvala ti što si ga podsjetila. I ja sam mislila, ali nisam željela biti dosadna.
Drago mi je što će mi odgovoriti i tako nam objema učiniti radost.
C/P
Mnogi protestanti misle kako rimokatolici uče evanđelje spasenja po djelima koje ne spašava, dok rimokatolici smatraju da protestanti uče olako vjerovanje koje ne zahtijeva ništa više od emocionalnog izljeva potaknutog manipulativnim propovijedanjem. Protestanti optužuju katolike da štuju Mariju, dok katolici misle da su protestanti očigledno previše tupi da bi mogli razumjeti promjene koje je Rim učinio po tome pitanju.
Iza pojedinačnih neslaganja oko uloge vjere i djelâ, sakramenata, kanona Svetoga pisma, uloge svećenstva, molitava svecima i svim pitanjima koja se tiču Marije i Pape itd., nalazi se najveća provalija između rimokatoličanstva i protestantizma: pitanje autoriteta. Način na koji odgovorimo na pitanje autoriteta općenito rješava sva druga pitanja. Što se tiče utvrđivanja nekog teološkog pitanja o definiranoj katoličkoj dogmi, zbilja se nema što puno raspravljati s katoličke strane jer nakon što Rim progovori, stvar je riješena. To je problem kada pokušavate raspravljati s rimokatolikom – razum i Sveto pismo katolicima ne predstavljaju konačan autoritet, jer oni se uvijek povlače u »sigurnu zonu« rimokatoličkog autoriteta.
Dakle, mnoge rasprave između protestanata i katolika vrtjet će se oko nečijeg »osobnog tumačenja« Svetoga pisma nasuprot »službenom nauku Rimokatoličke crkve«. Katolici tvrde da uspješno izbjegavaju legitimne probleme osobnog tumačenja tako što ovise o svojoj Predaji. Međutim, to samo gura pitanje jedan korak unatrag. Istina je da i rimokatolici i protestanti na kraju moraju ovisiti o svojoj sposobnosti rasuđivanja (da odaberu svoj autoritet) i svome umijeću tumačenja (da razumiju što taj autoritet poučava) kako bi odredili što vjeruju. Protestanti su jednostavno spremniji priznati da je tomu tako.
Obje strane ujedno mogu biti strastveno odane svojoj obitelji vjere ili crkvi u kojoj su odrasli bez prevelikog razmišljanja o doktrinarnim pitanjima. Jasno je da postoji puno mogućih razloga, i premda se ne bismo smjeli dijeliti oko sekundarnih pitanja, obje strane se slažu da se moramo podijeliti oko primarnih pitanja. Osim toga, možemo se složiti da se nećemo složiti, te da ćemo štovati s onima s kojima se najviše slažemo. Što se tiče rimokatoličanstva i protestantizma, razlike su jednostavno prevelike da bismo ih zanemarili. Ipak, to nam ne daje pravo da iznosimo karikature ili neupućene prosudbe – obje strane trebaju biti poštene u svojim procjenama i ne ići dalje od onoga što je Bog objavio.
Neke crkve tvrde da vjeruju u Bibliju, ali njihova tumačenja uvijek se filtriraju kroz ustanovljene tradicije njihove crkve. Ondje gdje se tradicija i biblijsko učenje suprotstavljaju, tradiciji se uvijek daje prednost. Time se niječe autoritet Riječi, a odobrava nadmoćnost crkvenoga vodstva.
Biblija je vrlo jasna po svim bitnim pitanjima. Nema ničega nejasnog u vezi Kristova božanstva, stvarnosti raja i pakla te spasenja milošću po vjeri. Međutim, u vezi nekih tema koje nisu toliko važne učenje Svetoga pisma manje je jasno, a to, naravno, vodi k raznim tumačenjima. Na primjer, nemamo izravne biblijske zapovijedi koja bi određivala učestalost Gospodnje večere ili stila glazbe u slavljenju. Iskreni, pošteni kršćani mogu imati različita tumačenja odlomaka koji se tiču tih perifernih pitanja.
Ono što je važno jest da budemo dogmatični ondje gdje je i Pismo dogmatično, a izbjegavamo dogmatičnost ondje gdje je Pismo ne pokazuje. Crkve bi trebale nastojati da slijede model prve crkve u Jeruzalemu: “Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama” (Dj 2:42). U prvoj je crkvi postojalo jedinstvo zato što su bili vjerni apostolskom nauku. U crkvi će opet postojati jedinstvo kada se vratimo apostolskom nauku i odbacimo ostale doktrine, trendove i smicalice koje su se uvukle u crkve.
Izvor: Gotquestions.org
Ja bih dodao slijedeće.
Crkva u koju idem je nesavršena jer ja sam nesavršen.Crkve su pune nesavršenih ljudi poput mene, ali Bog nas svejedno ljubi onakve kakvi smo i to je meni osobno bilo najveće otkrivenje koje sam kao kršćanin doživio.Zbog toga nastaju podjele i nejedinstva medju kršćanima.Žalosno je da recimo u protestantizmu ima na tisuće malih zajednica sa isto toliko tazličitih teologija.Sotona je učino "dobar posao" unoseći kriva ućenja medju kršćanima i tako ih učinio slabima.Bog blagoslivlja jedinstvo a ne nejedinstvo.Navešću primjer.Baptisi ne vjeruju u duhovne darove.Oni smatraju da su ti darovi umrli zajedno sa apostolima prve crkve.Pentekostalci pak vjeruju u duhovne darove.I jedni i drugi ljube Boga, i jedni i drugi su spašeni milošću po vjeri u Gospodina Isusa Krista.Dakle u temeljnim istinama se slažu.
Isto je i sa većinom ostalih reformiranih kršćanskih denominacija.Pa u čemu je razlika?
Razlika je u pristupu i tumačenju Pisma.
Kada baptist dodje u pentekostalnu zajednicu vidi da je slavljenje drugačije nego u njegovoj crkvi.Svi se raduju,plešu, dižu ruke u zrak, pjevaju, i to jednog baptistu čini nervoznim i ne osjeća se opušteno i slobodno.Čuje molitvu u drugim(tudjim) jezicima, vidi da vjernici dolaze naprijed primiti molitvu za iscjeljenje, vidi da sve to djeluje, čuje svjedočanstva i u njegovoj glavi nastaje zbrka jer ga u njegovoj crkvi uče da toga nema.Ostaje na njemu da odluči kako dalje.Bog daje darove onima koji čeznu za njima.Nikome ih na silu ne daje.A kriva učenja oduzimaju blagoslove ljudima koje im je Bog pripravio kako bi ih potpuno osposobio da rastu duhovno kako na individualnom planu tako i na korist crkve.
Zašto baptisti ne vjeruju a pentekostalci vjeruju u duhovne darove , ja za to nemam neko logično objašnjenje osim da se radi o duhovnom sljepilu tj. nema otkrivenja.
Istu relaciju mogao bih postaviti izmedju mene i vas na forumu.Recimo, vi se svi izjašnjavate katolicima a ja se nisam izjasnio protestantom već kršćaninom.
Možete provjeriti potpise na svojim avatarima.Vi se u prvom redu smatrate katolicima što podrazumijeva da se stavljate pod autoritet Rimokatoličke crkve,pape i Učiteljstva.
No ipak, mora se priznati da katoličanstvo uglavnom ima snažnije razvijenu svijest o važnosti Crkve, odnosno o korporativnoj razini kršćanstva, dok je protestantizam “jači” na individualnoj-osobnoj razini. Međutim, ponekad se stječe dojam da je katolički vjernički pogled više usmjeren prema Crkvi nego prema samome Kristu. Važno je biti privržen Crkvi i poštivati ono što kaže njezino učiteljstvo, a onda implicitno kroz vjernost Crkvi pripadam i Kristu. Dok je protestantski vjernik osobno, srcem i umom, privržen prvenstveno Kristu i istinama Svetog pisma, a onda kao istinski vjernik pripada i Tijelu Kristovu – Crkvi.
Lijep pozdrav.
Login
FAQ
Chat
Traži
