www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 stu 2017 08:26

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 146 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 11, 12, 13, 14, 15  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 11 vel 2014 21:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5810
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 120 zahvala
Vjeroispovjest: Kristoliki
stari dobri Sirah

:b112: :b112: :b112: :b112:

[b]Poniznost

(17) Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. (18) Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda. (19) Jer veliko je milosrđe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. (20) Iako je velika moć Gospoda, on prima počast poniznih. (21) Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. (22) Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim. (23) Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono čemu su te učili već je pregolemo za um ljudski. (24) Mnoge već zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. (25) #

_________________
"Teško je biti čovjek...; vjerovati a ne vidjeti..
.živjeti a morati mrijeti...:
i da te čitavo vrijeme nije strah.
.te da budeš dobar prema drugima ali i prema samom sebi.."..
a kako je tek teško biti BOG nama
..spasiti nas može samo LJUBAV...i to je SVE.."


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Citat:
Dobro, ti ne vidiš nikakve simbolike.Molio bih te da mi objasniš slijedeče.
Kao što ti je poznato uskrsli Krist je uznesen na nebo i tamo će biti sve do svog drugog povratka.On ima duhovno tijelo jer u nebu nema tijela i krvi....."tijelo i krv neće baštiniti kraljevstva nebeskog".
Kako može Krist biti istovremeno u nebu i na svim oltarima na kojima se posvećuje kruh i vino?
Mogući odgovor bi bio da je on bitno ili supstancijalno prisutan i zbog toga premda je prisutan,to ne možemo vidjeti.Crkva objašnjava da je on prisutan na jedinstven način i to tako jedinstven da u prirodi nema ničeg sličnog.Zbog toga je,naravno,svima vrlo teško shvatiti euharistiju( a i kritizirati je).
Nadalje, KC tvrdi da pri posvećenju Krist ne umire već se žrtvuje.Pri posvećenju se Krist prikazuje u svojoj smrti, kao žrtva, ali ne umire da bi postao žrtvom.Kako je to moguće, nije objašnjeno, ali nekako ispada da na misi Krist ne umire.Na misi Krist ne strada i ne umire, jer misa je nekrvna žrtva.I unatoč tome što Crkva uči da se vino pretvara u Kristovu krv koja se prinosi Ocu, misa ipak nekako ostaje nekrvnom žrtvom.Jednostavno objašnjenje je da se krv ne treba uzimati doslovno već simbolički.
Inače cijela ta priča o transupstancijaciji ima svoje korijene u Aristotelovom učenju.Aristotel je učio da se sva tvar sastoji iz dva dijela:pojave i supstancije.On je definirao pojavu kao vanjski,izgled nekog predmeta, a supstanciju kao njegovu unutarnju bit, suštinu njegove stvarnosti.
Lijep pozdrav.

A tko je to samson da dređuje što je simbolika a što stvarnost, tko je to samson da odjednom on ispravno tumači, tko je to samson da on govori "jednostavno objašnjenje je", tko je uopće taj samson, nego samozvani "naučitelj" i tumač" kojih je bilo kroz povijest i kojih će biti, ali eto iza samsona će ostati spisi na Tebe- Tražim, dok ne nestane mjesta pa će se i to obrisati, jer ne vrijedi ničemu. Samo još jedna hereza od na tisuće mnogih što je bilo i što je otišlo u vjetar i nije vrijedno spomena!!
Sorry samsone, ali ćim si počeo pametovati i mudrovati, već ti je to sve postalo bezvrijedno, jer nemaš temelja, kao kuća sa temeljem na pijesku si, kuća koju će lagani povjetarac odnijeti.
Samo mi je žao tvoje duše koju samoobmanjuješ!!


Zadnja izmjena: Samuel; 11 vel 2014 23:44; ukupno mijenjano 2 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:29 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Ali staviti ću za svaki slučaj, da se samson ne umisli!! Jer kad nešto ne zna, onda mu nije do citiranja Biblije, nego onda mu je glavni argument "Jednostavno objašnjenje je", hahaha, javio se nakon toliko stoljeća jedan prosvijetljeni!! :D :D

Katolička euharistija (u svim obredima Katoličke crkve) predstavlja definitivno predivno iskustvo. Nemoguće je napisati i izbrojiti sve karakteristike, od općeljudskog zajedništva, do najotajstvenijih čimbenika, po kojima se neprekidno aktualizira Kristovo Otajstvo Spasenja, po kojemu ja i ti, poštovani čitaoče, imamo priliku napustiti ovo vrijeme i prostor, te se naći pred Raspetim i Uskrslim, čuti njegovu živu Riječ, te okusiti lijek besmrtnosti.

,,Po Euharistiji čovjek postaje kao Bog: što Zmaj htjede upropastiti, Bog izokrene na dobro”, kako to govori stara otačka izreka. Ta ista Euharistija pored svega ima i svoj žrtveni karakter. Što to znači? Svakako ne to da se na katoličkim oltarima svakodnevno ponovno razapinje Krist, kako to neki tvrde, i daju lažna svjedočanstva na svoju štetu. Znači da se i Kristova krvna žrtva, izvršena po riječima Pisma jednom zauvijek, neprestano aktualizira, neprestano posadašnjuje, na nekrvni način, po rukama svećenika, apostolskih nasljednika. Zamislite koju nam je to ljubav Bog iskazao!

No, pojaviše se kroz povijest neki, koji to opovrgavaju, koji se iz petnih žila trude dokazati da je navedeni nauk zapravo nekakva poganska novotarija u kršćanstvu, i pritom se pozivaju na Bibliju. Pritom zaboravljaju na neke očite biblijske činjenice:

,,I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Mt 26, 26-28)

,,I dok blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.” I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Mk 14, 22-24)

,,I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.” (Lk 22, 19-20)

“zahvalivši razlomi i reče: “Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.” Tako i čašu po večeri govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.” (1 Kor 11, 24-25)

,,Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi.” (1 Kor 11, 26-30)

,,Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Heb 13, 10)

,,Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Kor 10, 16-18)

1.) Posljednja večera se, prema svim biblijskim svjedočanstvima, odvijala uoči Isusove žrtve na križu. Ona je, dakle, već i vremenski s njome najuže povezana i ukazuje na nju.

2.) Barem prema svjedočanstvu sinoptika (Mt, Mk, Lk), to je bila pashalna večera, a ona u Bibliji i kod Židova tog vremena ima bitno žrtveni karakter. Ona je spomen na izbavljenje iz Egipta, povezano sa smrću prvorođenaca i žrtvovanjem jaganjaca, koje se još vršilo u Isusovo vrijeme. A Isus je jasno označen kao Jaganjac Božji.

3.) U aramejskom, kojim Isus tada govorio, “janje” i “kruh” označeni su jednom te istom riječi (talja).

4.) Vidimo paralelu: kao što je stari izlazak obilježila smrt prvorođenaca, tako i novi (muku, smrt i uskrsnuće) obilježava smrt Prvorođenca. U starome se spomen vršio janjetom, u Novome se vrši kruhom – ista je čak i riječ. Smrću Kristovom dovršile su se krvne životinjske žrtve – Njegovu žrtvu sada posadašnjuje novo Janje – kruh, koji se već u Šatoru i Hramu nalazio svagda pred licem Božjim.

5.) Isus ne govori ovo je Tijelo moje…Krv moja…u apsolutnom smislu, bez izuzetka: u tom smislu, kruh bi bio samo znak zajedništva Tijela Crkve. On naprotiv, da ne bi bilo nikakve zabune, tumači: koje se predaje… koja se prolijeva. Dakle kruh i vino izričito upućuje na žrtvu.

6.) U tom smjeru ide i tumačenje Pavlovo, koji izričito govori: ,,navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe”.

7.) Stvar dodatno pojašnjavaju izrazi ,,krv Saveza” i ,,novi Savez u mojoj Krvi”. Ovo upućuje na Izl 24, 4-8. Dakle, ovo vino je Krv Saveza: kao što je žrtvom životinja bio zapečaćen stari Savez, Njegovom žrtvom je zapečaćen i Novi. Kao što su žrtve Izraela bile odraz i nastavak sinajske, tako je i vino spomen i prisutnost golgotske.

8.) Mojsije jedan dio žrtvene krvi izlijeva na žrtvenik, a drugim dijelom škropi narod. Tako, Kristova Krv se izlijeva na žrtveniku križa jednom zauvijek, no ,,novi Mojsije” i “novi Posrednik” ostavlja njenu prisutnost Novom Izraelu – Crkvi Katoličkoj.

9.) Da ovo ne bi ostala samo stvar trenutka, Krist ostavlja jednu, za Njega neuobičajenu zapovijed, s obzirom na dovršenje materijalnog kulta i novo duhovno bogoslužje: ovo činite meni na spomen.

10.) U grčkom je to anamnesis. U Septuaginti (grčkom prijevodu SZ-a) nalazimo hebrejski ‘zikharon’ iz pashalne liturgije preveden kao ‘mnemosynon’ (Izl 12, 14), a istim izrazom prevodi ‘azkara’ – žrtveni spomen (Lev 2, 2). Malo dalje, isti izraz nalazimo preveden s ‘anamnesis’ (Lev 24, 7).

11.) Dakle, ne samo da se Kristov spomen može slobodno prevesti kao žrtveni spomen, nego sadrži pored aluzije na sinajsku, aluzije i na slobodne žrtve prinosnice koje su se stalno prinosile, kao i na kruhove iz Šatora Sastanka, koji su se svake subote mijenjali po svećenicima.

12.) Riječi ‘zikharon’ i ‘azkara’ dolaze od istog korijena ‘zakar’, koji se također upotrebljava u žrtvenom smislu (Iz 66, 3), kao i u smislu spominjanja nečeg prošlog, nečega u vidu ispunjenja dužnosti, zatim sjećati se u nečiju korist ili protiv nekoga, kao i napomenuti nekome nešto ili sjećati se Božjeg Imena. Dakle, puno kompleksnije od običnog prisjećanja, kako tvrde osporavatelji. Uostalom, što će čovjeku kruh i vino da bi se samo prisjećao?

Ovo su biblijske činjenice koje propovjednici,,biblijskih” denominacija najčešće prešućuju (ili ih ne znaju). Mi pak, nećemo dozvoliti da nas itko svojim ispraznim pričama odvede od katoličke vjere – jedine stopostotno biblijske vjere.
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/sak ... haristije/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
U Pismu postoje proroštva preko kojih mnogi olako prelaze, često na način da ih gledaju besmislenima i kao nešto što “očito” nije istina. Jedno takvo proroštvo za protestante je i slijedeće:

“U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. Jer ovako govori Jahve: “Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova. I nikada neće levitima i svećenicima nestati potomaka koji će služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane.” (Jr 33,16-18)

Naime, Bog je preko proroka Jeremije (te slično i Izaije u (Iz 56,6-7)) prorekao trajno levitsko svećenstvo koje prinosi žrtve. Naravno, mi znamo da levitsko svećenstvo danas ne postoji i znamo da su one žrtve koje je levitsko svećenstvo stalno prinosilo ukinute i da su ispunjene jednom jedinom Kristovom žrtvom na križu. Stoga se trebamo zapitati: “Je li to Bog prorekao nešto što nije ispunio?”.


“Jer od istoka do zapada veliko je ime moje među narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje među narodima – govori Jahve nad Vojskama.” (Mal 1:11)

Ovo je drugo proroštvo nad kojim bi se protestanti trebali zamisliti. No, i mi moramo postaviti pitanje: kako može biti istina i proroštvo u Malahiji i ono u Jeremiji kad su ona oprečna? Tj. kako može biti da će se žrtva prinositi u cijelom svijetu ako znamo da je levitsko svećenstvo strogo vezano uz žrtvu u starom Jeruzalemskom Hramu kojeg danas čak i nema? Naizgled, ova dva proroštva stoje u oštroj opoziciji i teško je oba prihvatiti kao istinita i stoga (barem) jedno moramo odbaciti. No, je li to baš tako?

“I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi – na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na Svetu goru svoju u Jeruzalemu” – govori Jahve – “kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite” – govori Jahve.” (Iz 66,19-21)

No, kako to i inače biva, ono što se u početku čini kao proturječje to zapravo i nije. Jer, iako je istina da će levitsko svećenstvo biti trajno, također je istina da će biti zamijenjeno novim levitskim svećenstvom… onim izabranim između svih naroda. I zbog toga to novo levitsko svećenstvo neće biti vezano uz Jeruzalemski Hram, nego će prikazivati čistu žrtvu po cijelom svijetu.

Zato u poslanici Hebrejima, još za trajanja starog Hrama i dok je još postojalo staro levitsko svećenstvo, možemo pročitati:

“Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.” (Heb 7,11-12)

Novo svećenstvo, za razliku od starog, više ne prinosi krvne žrtve. Dapače, ono čak niti ne prinosi nove žrtve. Ono na beskrvan način prikazuje onu jednu i jedinu Kristovu žrtvu sa križa te je na taj način posadašnjuje. Dakle, prigovor protestanata da se na katoličkoj misi uvijek prinosi nova žrtva te da smo stoga u proturječju sa Pismom koje kaže da je žrtva samo jedna i da se više ne prinose nove žrtve, ne stoji.

Što se na katoličkoj misi događa, ukratko ćemo pokazati opisujući žrtvu koju je prinosio židovski Veliki svećenik jednom godišnje, žrtvu za Dan pomirenja (Lev 16).

1. Za početak se vratimo u vrijeme starog Izraela i pogledajmo kako je ugrubo izgledao obred koji se vršio za Dan pomirenja:

Veliki svećenik je žrtvovao životinju i s njenom krvlju je ulazio u prostor iza zastora, u Svetinju nad Svetinjama gdje je prikazivao tu žrtvu i posredovao za sebe i svoj narod. Nakon obavljanog obreda pomirenja, veliki svećenik je napuštao Svetinju nad Svetinjama do sljedeće godine. Slijedeće godine je dolazio novi veliki svećenik koji je žrtvovao novu životinju i onda je s tom novom krvlju išao u prostor iza zavjese vršiti obred pomirenja te posredovat za sebe i svoj narod. I tako su se iz godine u godinu mijenjali i svećenici i žrtve.

Zašto su se mijenjali i svećenici i žrtve? Jer ni svećenici nisu bili savršeni ni žrtve nisu bile savršene. Tj. svećenici su morali napuštati Svetinju nad Svetinjama zato što nisu bili bez grijeha, i žrtve su morale biti ponavljane zato što nisu bile savršene.

2. No, recimo da je žrtva bila savršena i da je nije trebalo ponavljati. Što bi to značilo?

Prve godine dolazi Veliki svećenik i žrtvuje tu savršenu žrtvu i sa krvlju te savršene žrtve ide u Svetinju nad Svetinjom posredovati za narod i obaviti obred pomirenja. Nakon obavljenog obreda, napušta taj prostor do sljedeće godine. Sljedeće godine dolazi novi veliki svećenik, ali ovaj više ne žrtvuje novu žrtvu, nego u prostor iza šatora ulazi sa krvlju one žrtve od prošle godine i s tom krvlju obavi obred pomirenja za sebe i sav narod. Nakon završetka obreda, i on ponovo napušta taj prostor iza zastora.

Nakon 1000. godina dolazi neki drugi Veliki svećenik, ali ni on ne žrtvuje nikakvu životinju nego i ona ulazi u prostor uza zastora sa krvlju one savršene žrtve iz prve godine prikazivanja žrtve te i on s tom krvlju obavi svoje posredstvo za narod pred Bogom. U ovom slučaju bi rekli da Veliki svećenik nije prinio novu žrtvu, nego je prikazao onu prvu žrtvu od prije 1000. godina. Dakle, žrtva nije ponovo prinošena ali je uvijek prikazivana.

Dakle, u ovom slučaju je veliki svećenik morao napuštati Svetinju nad svetinjama jer sam nije bio bez grijeha pa je uvijek morao prvo sebe očistiti. No budući da žrtva jeste savršena, nju nije trebalo ponavljati nego je uvijek vrijedila ona prva žrtva i uvijek se krv te žrtve mogla prikazivati i koristiti u obredu pomirenja.

3. I za kraj nam ostaje razmotriti slučaj sa savršenim Velikim Svećenikom koji je prinio savršenu žrtvu.

Veliki svećenik prinosi savršenu žrtvu i ulazi u Svetinju nad svetinjama posredovati za svoj narod. I to je to, jednom kad je došao pred pomirilište više ne odlazi odande, nego trajno posreduje pred Bogom.

Ovaj savršeni Veliki svećenik više ne napušta Svetinju nad Svetinjama jer nema potrebe, tj. ne mora se čistiti od grijeha. Također, i žrtva je savršena tako da ni nju ne treba ponavljati. Sve što se sad događa je vječno prikazivanje one jednom prinesene žrtve. Dakle, ovaj Veliki Svećenik je jednom ušao da nikad ne izađe iz Svetinje nad Svetinjama, nego da vječno obavlja svoje bogoslužje (posredovanje) tako što vječno prikazuje onu jednu, svetu i savršenu žrtvu.

To je ono što se događa u nebeskoj Svetinji od trenutka kad je Krist uzašao na nebo i od trenutka kad je sjeo zdesna Ocu činiti svoje vječno Velikosvećeničko bogoslužje. Zato i u Otkrivenju vidimo Krista obučenog u Velikosvećeničko ruhu (Otk 1,12-13), ali i kao žrtvu pred prijestoljem Očevim:

“I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.” (Otk 5,6)

Krist je i danas naš Veliki svećenik koji i danas prikazuje svoju savršenu žrtvu pred Bogom Ocem. To je razlog zašto ga je Ivan i vidio kao žrtvu posred prijestolja. Kad kažemo da Krist i danas posreduje za nas, to upravo i znači da obavlja onu svoju Velikosvećeničku ulogu prikazivanja žrtve. Upravo po tome i jeste naša zemaljska liturgija prava žrtva, prava ali bez ponavljanja nego samo sa stalnim prikazivanjem one jedne i svete žrtve sa križa koja se vječno prikazuje.

Stoga, ako se hoće naći pravi smisao onog što sv. Pismo govori, treba uskladiti sva mjesta koja nam se u njemu čine oprečna. Ili kako je to izrazio Blaise Pascal:

“Proturječje – Neki značaj možemo dobro opisati jedino ako uskladimo sve naše oprečnosti, i nije dovoljno da se držimo suglasnih svojstava ako ne uskladimo ona oprečna. Da bismo shvatili smisao djela nekog pisca, moramo uskladiti sva oprečna mjesta. Ako dakle hoćemo shvatiti sv. Pismo, treba da nađemo smisao u kojem se sva oprečna mjesta slažu. Nije dovoljno imati smisao koji pristaje za nekoliko suglasnih mjesta, već moramo naći smisao koji se slaže i s oprečnim mjestima. Svaki pisac ima jedan smisao s kojim se slažu sva oprečna mjesta, ili nema nikakva smisla. To se ne može reći za sv. Pismo i za proroke. Oni zacijelo imaju odviše dobar smisao. Treba dakle u njima tražiti smisao koji dovodi u sklad sve oprečnosti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:43 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Prepoznajete li samsona ovdje??:

Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno 21jer nikada proroštvo ne bî ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.

Sveta predaja važnija od Biblije

Već sama činjenica da u svijetu postoji oko 37000 sljedbi koje polaze od Biblije kao jedinog autoriteta, više nam no očito govori da Sveto pismo ne može biti jedini autoritet za tumačenje vjere. Svaka od tih sljedbi Bibliju tumači na svoj način, uvjerena da ju je samo ona uspjela razumjeti.
Ako je, međutim, Sveto pismo riječ Božja, onda je ono nužno istinito. Istina, međutim, može biti samo jedna, pa ne mogu postojati dvije, a o 37000 da i ne govorimo. Iz toga slijedi da do istine koju nam prenosi Biblija ne možemo doći isključivo vlastitim snagama, te da mora postojati neki autoritet koji će vjerodostojno tumačiti Sveto pismo. Kad bi za ispravno razumijevanje kršćanske vjere dostajalo Sveto pismo, onda danas ne bismo imali čitav bezbroj kršćanskih sljedbi. A javlja se tu i još jedan faktor, jer svatko tko vjeruje da baš on najbolje razumije Bibliju, bezuvjetno pretpostavlja – pa htio to priznati ili ne – da je baš on najpametniji na svijetu, i to ne samo danas, nego u posljednjih 2000 godina. A to je već grijeh oholosti, stupica u koju vrag najlakše uvuče čovjeka.

Sama Biblija, kao zapisana riječ Božja, ne može biti dovoljan i jedini autoritet već i stoga što se svaka pisana riječ (pa i Božja) može tumačiti na više načina. Uzmimo kao primjer rečenicu “Marko nije nikom rekao da je Marija ukrala kravu”, pa ćemo ubrzo uvidjeti da čak i takav, krajnje jednostavan izričaj, može imati više tumačenja. Možda Marko i nije rekao, nego je rekao Tomica. Možda Marko nije nikom rekao, iako je znao da je Marija ukrala kravu. Ili Marko nije rekao da je Marija ukrala kravu, već da ju je ukrala Marta. Ili Marko nije rekao da je Marija kravu ukrala, nego da ju je pomuzla. A možda Marko nije rekao da je Marija ukrala kravu, nego konja. Pa kako da onda doznamo što je autor doista želio reći? Očito samo tako da upitamo samog autora ili nekoga tko ga je poznavao i s njim razgovarao o spomenutom incidentu. A što zovemo predajom.

Očito je da bez predaje ne možemo znati koje je tumačenje ispravno. A Katolička crkva posjeduje apostolsku predaju, pa je brižljivo čuva i prenosi s koljenja na koljeno. I u tome je ta suštinska razlika! Katolik ne kaže: Ja najbolje razumijem Bibliju (što predmnijeva da je najpametniji na svijetu); nego veli: Ja razumijem Bibliju onako kako su nam je predali crkveni oci. Iza prvog stoji oholost, iza drugog skromnost i poniznost. Prvo ne može biti istina, drugo to jest, jer se vjera oslanja na autentična tumačenja ljudi koji su poznavali apostole, te njihova tumačenja prenijeli na svoje nasljednike, koji su ta tumačenja usmeno dalje prenosili, ponešto od toga i zapisavši.

Drugi dokaz da Biblija ne može biti jedini autoritet jest činjenica da je kršćanstvo u prva četiri stoljeća živjelo, i to ne samo opstajalo nego i cvalo, ni ne znajući za Bibliju (točnije, Novi zavjet, osnovni spis kršćanstva). Kroz najmanje deset godina poslije Isusove smrti i uskrsnuća nije bilo napisano baš nijedno slovo Novog zavjeta. A kasnije, kad su i bile napisane neke knjige Novog zavjeta, kršćani nisu znali niti mogli znati koji su pobožni spisi nadahnuti (riječju Božjom) a koji to nisu, da bi se to pitanje razriješilo tek 382. godine, kad je papa Damaz I. proglasio kanon Novog zavjeta. Da je Biblija jedini mogući autoritet za tumačenje vjere, onda kršćanstvo prije 382. ne bi ni moglo postojati.

Da je apostolska predaja od životne važnosti za opstanak vjere Božjeg naroda, govori nam, napokon, i sama Biblija. Tako sveti Pavao piše Korinćanima: “Hvalim vas što me se u svemu sjećate i što držite predaje kako vam ih predadoh” (1 Kor 11,2). On na sličan način upućuje i Solunjane: “braćo, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno!” (2 Sol 2,15). I ne samo da upućuje, nego i naređuje: “Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas” (2 Sol 3,6). Da bi osigurao prijenos predaje, sveti Pavao poučava Timoteja: “Ono što si od mene čuo pred mnogim svjedocima, povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti!” (2 Tim 2,2). U ovom retku Pavao govori o nasljeđu apostolske predaje u prva četiri naraštaja: svojemu, Timotejevu, onoga kojeg će Timotej poučiti i četvrtom, onom koje će poučiti oni koje je poučio Timotej.

Prvi su kršćani čuvali apostolsku predaju kao zjenicu oka, te bi radije i poginuli negoli je zatajili. Mnogi su od njih ostavili i zapise o apostolskoj predaji, sačuvane do današnjeg dana. I samo Sveto pismo u nekim svojim dijelovima i nije drugo no zapis apostolske predaje: “Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauke koju si primio” (Lk 1,1-4).

Sveti Petar je upozorio da Sveto pismo ne može biti predmetom samovoljnog tumačenja (2 Pt 1,20). Apostolski nasljednici, crkveni oci, to su također jako dobro znali, te brižno čuvali predaju primljenu od apostola. Sveti Irenej se u svojoj borbi protiv heretika oslanjao upravo na apostolsku predaju: “Kao što već ranije rekoh, Crkva, primivši ovo propovijedanje i vjeru, iako raspršena po cijelom svijetu, čuvala ju je kao da boravi u jednoj kući. Ona isto tako u ovo vjeruje kao da ima jednu dušu i jedno srce; i skladno ih proglašava i naučava i predaje naraštajima, kao da posjeduje jedna usta. Iako su jezici svijeta raznoliki, autoritet je predaje jedan te isti” (Irenaeus: Irenaeus Against Heresies [Protiv krivovjerja] 1,10,2; 189. n.e.)

Da se ta predaja brižno čuvala, dokazuje već i činjenica da se unutar Crkve koju je osnovao Isus ništa od nauka nije iskrivilo već 2000 godina. Usporedimo li ikoju današnju dogmu Katoličke crkve s istom dogmom iz bilo kojeg stoljeća, otkrit ćemo da razlike nema, osim u izričaju, koji je neizbježna posljedica evolucije jezika. A sve su se te dogme sačuvale zahvaljujući u prvom redu predaji, a ne Bibliji. Činjenica jest da vjera može preživjeti bez Biblije, ali ne i bez apostolske predaje; zato je s pravom i zovemo svetom. Sveta je predaja pamćenje Crkve; kad bi se ona izgubila, nestalo bi i svijesti o vjeri. Ostala bi samo Biblija s tisućama tumačenja.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 23:45 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Je li Biblija sišla s neba?

Mnogi će vam zakucati na vrata zaklinjući se da će vam samo oni znati protumačiti Bibliju. A kad im odgovorite da je vaše tumačenje kao katolika mjerodavnije, jer su Novi zavjet napisali katolici, proglasit će vas ludim. Riječ je očito o ljudima koji žive u uvjerenju da je Biblija sišla s neba, poslije čega su je katolici preveli na latinski, kako je nitko ne bi razumio, pa je onda još i skrivali od naroda budno motreći da mu ne dođe u ruke, a kad ju je netko napokon preveo na narodni jezik, onda je papa zabranio da se takva Biblija čita.
Ako ništa drugo, svom ćemo nenadanom gostu morati priznati da ima mašte. Nevolja je samo što u vječni život ne vodi mašta, nego istina.Pođimo najprije od činjenice da je od Isusove smrti pa do prvog novozavjetnog teksta proteklo najmanje deset godina. Između 45. i 300. n.e. pojavili su se mnogi tekstovi, koje možemo generalno podijeliti na autentične, sporne i lažne. U prvu skupinu ubrajamo 4 evanđelja, 13 Pavlovih poslanica i Djela apostolska (ukupno 18 tekstova). Prvi su se spisi čitali po svim mjesnim crkvama, drugi, sporni, samo u nekima, jer su ih ostale crkve smatrale lažnim, dok trećim, lažnim tekstovima, u crkvi nije ni bilo mjesta.

U drugom su stoljeću nastale razne klasifikacije spomenutih tekstova, iz prve i druge grupe, međutim je gotovo svaka mjesna crkva imala neku svoju i drugačiju klasifikaciju. U trećem su stoljeću stoga među crkvenim ocima započele rasprave o autentičnosti tih spisa, odnosno o njihovu božanskom nadahnuću, da bi napokon papa Damaz I. 382. godine u Rimu sazvao sabor na kojemu je napokon proglašen kanon Svetog pisma. Pritom su u kanon ušli i neki (ali samo neki) spisi i iz druge, sporne skupine, da bi on napokon obuhvatio 27 novozavjetnih spisa, redom napisanih između 45. i 100. godine.

Prve je pak tekstove Starog zavjeta napisao Mojsije otprilike 1500 godina prije Krista. Kad je napisan i posljednji, nije nam poznato (iako se jedna teorija zalaže za 430. pr. Kr.), ali je svakako nedvojbeno da je bar sto godina stariji od Kristova rođenja. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da je Stari zavjet postojao u dvije varijante, palestinskoj i helenističkoj – palestinska je imala manji broj knjiga, dok su apostoli uglavnom čitali i citirali helenističku Septuagintu – što nam govori da ni o knjigama Starog zavjeta mišljenje nije bilo jedinstveno. No i to se napokon riješilo na već spomenutom Rimskom saboru kad je papa Damaz I. sve knjige (njih 46 na broju) iz helenističke verzije proglasio od Boga nadahnutim i uvrstio ih u kanon Svetog pisma. Tako je napokon nastala Biblija.

Iz svega je toga više nego jasno da je Katolička crkva postojala još daleko prije Biblije, te da ju je ona napokon i stvorila, sudeći besprizivno što je riječ Božja, a što ne. Biblija, dakle, nije sišla s neba, već nam ju je dala Katolička crkva.

Stari zavjet je bio sročen na hebrejskom, Novi pak zavjet na grčkom. Kad se kršćanstvo raširilo po Rimskom Carstvu, Biblija je bila prevedena na latinski (tada živ i narodni jezik), i to već oko 150. god. Najpoznatiji je od njezinih latinskih prijevoda takozvana Vulgata, nastala između 382. i 404. godine, iz pera jednog od najvećih umova toga doba, svetog Jeronima, rodom Dalmatinca. Vulgata je s vremenom postala službenim prijevodom Katoličke crkve, priznatim i cijenjenim među svim bibličarima sve do današnjeg dana. Na njoj su se, osim toga, uglavnom temeljili i kasniji prijevodi.

U srednjem vijeku većina ljudi nije znalo čitati, a malobrojni pismeni redovito su znali i latinski, univerzalni jezik zapada i školovanog svijeta. Zbog toga stoljećima i nije bilo prave potrebe da se ona, bar u cjelini, prevede na druge jezike. To, međutim, nije nimalo smetalo njezinu bar djelomičnom prevođenju na druge europske i azijske jezike. Tako su primjerice već u 8. stoljeću neki dijelovi Biblije bili prevedeni na hrvatski, a gotovo da i nije bilo jezika na koji nije bio preveden bar poneki biblijski tekst.

Za prevođenje i prepisivanje Biblije najzaslužniji su bili redovnici. Sve do izuma tiskarskoga stroja, Biblija je bila izvanredno skupa i dostupna tek malobrojnima, jer je izrada jednog primjerka zahtijevala bar godinu dana prepisivačkoga rada. Prva tiskana knjiga koja je ugledala svjetlo dana, 1456. godine u Gutenbergovoj radionici, bila je baš Biblija, poznata i kao Mazarinova Biblija, po kardinalu Mazarinu. Samo od 1456. godine pa do prve protestantske Biblije (1520.) Katolička je crkva tiskala Bibliju u 626 izdanja, od toga 198 na narodnom jeziku. Još prije Lutherova rođenja, Biblija je samo na njemačkom doživjela 9. izdanja, a njegovoj je Bibliji prethodilo čak 27.

Pritom moramo reći i da je pri prevođenju Biblije bilo mnogo manipulacija. Mnoge sekte, da lakše zavedu narod, krivim su prevođenjem prilagođavale Sveto pismo svojoj herezi. Tako su primjerice katari naučavali da postoje dva boga, da je materija nužno zlo, dok su brak i rađanje djece smatrali najvećim zlom, potičući, međutim, bludništvo. Zato je toulouski biskup 1229. zabranio čitanje katarske Biblije, zamjerivši joj mnoge pogreške. Wycliffova je pak Biblija iz 1382. osim pogreškama obilovala i zlobnim komentarima na račun Katoličke crkve.

Poslije izuma tiskarskog stroja nastala je prava poplava loših prijevoda; ljudi su tiskali Biblije samo da se na brzinu obogate (jedan je od prvih bio Tyndale 1525.). U takvim su se Biblijama znale naći na tisuća pogrešaka. Najviše ih je nastajalo zbog brzopletosti. Spomenimo, primjera radi, takozvanu “Octenu Bibliju”, nazvanu zato što je u njoj “prispodoba o vinogradu” postala “prispodobom o octu”; “Bibliju ubojica” jer je umjesto “Ali Isus joj je rekao: Prvo nahrani djecu” stajalo “A Isus joj je rekao: Prvo ubij djecu”; “On i ona Bibliju” koja je u knjizi o Ruti izmiješala osobne zamjenice; “Dijamantna Biblija”, koja je imala preko 6000 pogrešaka i tako dalje, i tako dalje.

Takvi su prijevodi bili prava pogrda Božje riječi, zbog čega je Katolička crkva morala zaštititi dostojanstvo Svetog pisma, pa je zabranila čitanje takvih Biblija. Sva su ta izdanja, uostalom, bila kratkog vijeka. Među njima su, međutim, ipak najopasnija bila ona koja su, zbog širenja vlastitih dogmi, sadržala i namjerno krivo prevedene retke. Jedna je od takvih i danas živa Biblija Jehovinih svjedoka koja vrvi pogreškama, većinom namjernim, učinjenim da bi se zatajilo Isusovo Božanstvo. Protestanti se radi promicanja vlastite doktrine nisu libili Bibliju i osakatiti, izbacivši iz nje čak nekoliko knjiga.

Iz svega je toga bjelodano da Katolička crkva nije nikad bila protivnik Biblije, već naprotiv, vjerni čuvar i autentični prenositelj Božje riječi.
http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/pis ... islasneba/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2014 17:05 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 13 kol 2011 12:59
Postovi: 650
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Vjeroispovjest: katolička
Status: U braku
Mr.Samson napisao:

Martin Luther je naravno bio u stanju moliti se Mariji, jer u vrijeme njegova ranog djelovanja biblijska teologija još uvijek nije postojala, i on se kao podanik Rimokatoličke crkve pozvao na praksu koja je tek naknadno utvrđena kao idolatrijska.


U štovanju Marije po svim definicijama nema ništa idolatrijskog. Katolici nikad nisu stavljali Mariju na Božje mjesto niti je njeno štovanje ikad umanjivalo iskazivanje časti Bogu. Naprotiv!Katekizam lijepo objašnjava:
Citat:
"Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posrednistvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer, sav spasonosni utjecaj Blazene Djevice (...) izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posrednistvu, potpuno od njega zavisi i iz njega crpe svoju snagu". "Nijedan se stvor nikada ne moze usporediti s utjelovljenom Rijeci i Otkupiteljem; nego, kao sto u Kristovu svecenistvu imaju na razlicne nacine udjela i sveti sluzbenici i vjerni narod, i kao sto se jedina Bozja dobrota na razlicite nacine stvarno razlijeva u stvorove, tako i jedino posrednistvo Otkupiteljevo ne iskljucuje, nego pobudjuje u stvorova razlicitu suradnju koja zahvaca iz jednoga izvora".


Malo dalje:
Citat:
"Svi ce me narastaji zvati blazenom" (Lk 1,48). "Poboznost Crkve prema Blazenoj Djevici svojstvena je krscanskom kultu"."Crkva opravdano posebnim stovanjem casti" Blazenu Djevicu. Doista, vec od najstarijih vremena Blazena se Djevica casti pod nazivom `Bogorodica', pod zastitu koje se vjernici molitvom utjecu u svim pogiblima i potrebama (...). To stovanje (...) iako je sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog stovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Rijeci jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i koje upravo podupire"; ono nalazi izrazaj u svetkovinama posvecenim Majci Bozjoj i u marijanskoj molitvi kao sto je Sveta krunica, "sazetak cijelog Evandjelja".

Naravno, najbolje bi bilo kad bi pročitao cijeli stavak 5 "Općenstvo svetih" i 6. Marija-Majka Kristova, majka Crkve pa da sagledaš ovaj dio koji sam izdvojila u cijelom kontekstu. http://www.hbk.hr/katekizam/i/1e94c1.html#RTFToC10

Mr.Samson, koliko se sjećam rekao si da si došao na forum kako bi bolje upoznao katoličku vjeru. Mislim da bi bilo najbolje kad bi za početak pročitao Katekizam Katoličke Crkve, ukoliko već nisi, a da se za konkretna pitanja obratiš onima koji ti mogu dati najpreciznije odgovore. Forum nije najbolje mjesto za to a Cirenac je dao i link gdje se možeš obratiti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2014 17:42 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik
Avatar korisnika

Pridružen: 30 pro 2013 19:05
Postovi: 80
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: kršćanin
Status: U braku
lyra1 napisao:
Mr.Samson napisao:

Martin Luther je naravno bio u stanju moliti se Mariji, jer u vrijeme njegova ranog djelovanja biblijska teologija još uvijek nije postojala, i on se kao podanik Rimokatoličke crkve pozvao na praksu koja je tek naknadno utvrđena kao idolatrijska.


U štovanju Marije po svim definicijama nema ništa idolatrijskog. Katolici nikad nisu stavljali Mariju na Božje mjesto niti je njeno štovanje ikad umanjivalo iskazivanje časti Bogu. Naprotiv!Katekizam lijepo objašnjava:
Citat:
"Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posrednistvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer, sav spasonosni utjecaj Blazene Djevice (...) izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posrednistvu, potpuno od njega zavisi i iz njega crpe svoju snagu". "Nijedan se stvor nikada ne moze usporediti s utjelovljenom Rijeci i Otkupiteljem; nego, kao sto u Kristovu svecenistvu imaju na razlicne nacine udjela i sveti sluzbenici i vjerni narod, i kao sto se jedina Bozja dobrota na razlicite nacine stvarno razlijeva u stvorove, tako i jedino posrednistvo Otkupiteljevo ne iskljucuje, nego pobudjuje u stvorova razlicitu suradnju koja zahvaca iz jednoga izvora".


Malo dalje:
Citat:
"Svi ce me narastaji zvati blazenom" (Lk 1,48). "Poboznost Crkve prema Blazenoj Djevici svojstvena je krscanskom kultu"."Crkva opravdano posebnim stovanjem casti" Blazenu Djevicu. Doista, vec od najstarijih vremena Blazena se Djevica casti pod nazivom `Bogorodica', pod zastitu koje se vjernici molitvom utjecu u svim pogiblima i potrebama (...). To stovanje (...) iako je sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog stovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Rijeci jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i koje upravo podupire"; ono nalazi izrazaj u svetkovinama posvecenim Majci Bozjoj i u marijanskoj molitvi kao sto je Sveta krunica, "sazetak cijelog Evandjelja".

Naravno, najbolje bi bilo kad bi pročitao cijeli stavak 5 "Općenstvo svetih" i 6. Marija-Majka Kristova, majka Crkve pa da sagledaš ovaj dio koji sam izdvojila u cijelom kontekstu. http://www.hbk.hr/katekizam/i/1e94c1.html#RTFToC10

Mr.Samson, koliko se sjećam rekao si da si došao na forum kako bi bolje upoznao katoličku vjeru. Mislim da bi bilo najbolje kad bi za početak pročitao Katekizam Katoličke Crkve, ukoliko već nisi, a da se za konkretna pitanja obratiš onima koji ti mogu dati najpreciznije odgovore. Forum nije najbolje mjesto za to a Cirenac je dao i link gdje se možeš obratiti.


Pročitao sam katekizam i znam ponešto o tome ali smatrao sam da se o tim stvarima možemo popričati.
Znam da Bogu pripada najuzvišeniji stupanj štovanja - latria , a jedan korak iza toga je hyperdulia, najviši oblik štovanja stvorenom biću i on kod vas pripada Mariji.
Primjerice u Hrvatskoj postoji oko 22 marijanskih svetišta a samo jedno ( u Ludbregu) svetište Isusovo.
Možeš li ti ili bilo tko objasniti toliku disproporciju?

_________________
Nikad ne vjeruj osobi koja laže.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2014 18:24 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 13 kol 2011 12:59
Postovi: 650
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Vjeroispovjest: katolička
Status: U braku
Mr.Samson napisao:

Pročitao sam katekizam i znam ponešto o tome ali smatrao sam da se o tim stvarima možemo popričati.
Znam da Bogu pripada najuzvišeniji stupanj štovanja - latria , a jedan korak iza toga je hyperdulia, najviši oblik štovanja stvorenom biću i on kod vas pripada Mariji.
Primjerice u Hrvatskoj postoji oko 22 marijanskih svetišta a samo jedno ( u Ludbregu) svetište Isusovo.
Možeš li ti ili bilo tko objasniti toliku disproporciju?

Koliko shvaćam, tvoj primjer o svetištima bi trebao potkrijepiti tvrdnju da Katolici više štuju Mariju nego Isusa.
Ako jest, primjer bi bio na mjestu kad bi centar katoličkog života bio posjet svetištu, bilo Marijinom bilo Isusovom ali to nije slučaj.Nikad bio niti će biti. Pravo središte i cilj je Euharistija.
Citat:
"Euharistija je `izvor i vrhunac svega krscanskog zivota'

Citat:
"Euharistija primjereno oznacuje i cudesno ostvaruje zajednistvo zivota s Bogom i jedinstvo Bozjeg naroda, na cemu se temelji sama Crkva. U njoj jest vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvecuje svijet, tako i bogostovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom".
1326 Konacno, euharistijskim slavljem mi se vec pridruzujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kusamo vjecni zivot kada Bog bude sve u svima.
1327 Ukratko, Euharistija je sazetak i ukupnost nase vjere: "Nas se nacin misljenja slaze s Euharistijom, a Euharistija sa svoje strane potvrdjuje nas nacin misljenja".

Još da dodam: prisustvovanje Svetoj Misi nedjeljom je dužnost svakom katoliku. Izostanak bez valjanog razloga je teški grijeh. Posjet svetištu nije nikakva obveza


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od lyra1 na 12 vel 2014 19:53.
Razlog: kršenje pravila
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 146 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 11, 12, 13, 14, 15  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr