www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 22:13

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 06 kol 2014 17:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 179
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Biblijska knjiga Izlaska, koju smo slušali danas na
„Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih
branitelja“, donosi nam izvješće iz povijesti izraelskog
naroda, kao Božju poruku i pouku… Nakon dugih
stoljeća provedenih u egipatskom ropstvu, u
potlačenosti, bespravlju i robovanju egipatskim
faraonima, Bog se smilovao svome narodu. „Čuo je
njihove vapaje i molitve i poveo ih na težak put u
slobodu, u slobodnu domovinu. Biblija nam potvrđuje
kako je put u slobodu zahtjevan. Kako za slobodu
treba podnijeti mnoge napore i žrtve. Kako treba
prijeći preko mnogih zapreka, preko „mora crvenog“..,
kroz opasnu pustinju, kroz muku gladi i žeđi… I kako
put u slobodu traži veliku hrabrost, ustrajnost i
zajedništvo putnika i vođa. Put u slobodu traži
nadasve, čvrstu vjeru da je sloboda dragocjeni „dar u
kom sva blaga Višnji nam Bog je do!“ I da stoga za taj
dar Slobode treba biti Bogu zahvalan. Da dar slobode
treba istinski prihvatiti, da ga treba čuvati i braniti. Da
Slobodu u slobodi treba znati i htjeti živjeti. A to je
nadasve zahtjevan i odgovoran zadatak i sveta
obveza .., za svakoga.
Biblija, nas opominje kako put u slobodu i sloboda
nosi sobom opasnost napasti da, kad na putu slobode
dođu teškoće i neugodnosti.., naročito kad „ponestane
kruha i vode“, kad se pojave smutljivci.., da tada neki
počnu misliti kako je ipak ono prije, ona vremena „kad
su sjedili kraj punih lonaca egipatskih“, zapravo bili
bolji, čak i poželjniji, iako su to bili dani ropstva.
Mnogi tada zažele povratak „tim stolovima“ starih
gospodara. I uvijek se nađe onih, kaže nam Biblija, koji
su tada spremni pobuniti narod, zaluditi narod,
obmanuti ga, vraćati natrag… Spremni su obezvrijediti
slobodu, pomutiti u narodu vjeru u Božji dar slobode,
pa čak i Boga i one koji su ga u njegovo ime poveli na
put slobode optužiti za prijevaru, „za opasne
namjere“ , pa čak i za „udruženi zločin“… (Tako se
dogodilo i Mojsiju.., a eto i mnogim našim vođama i
vojskovođama...)
Uvijek se nađe onih koji su u danima teškoća i
iskušenja spremni narodu ponuditi lažne nade, lažne
bogove i opasne idole, „zlatnu telad“ pod prividom
novih sloboda, nove pravednosti, novog poretka.., nove
mudrosti i blagostanja.., novih zakona, često protu
Božjih, protu naravnih i protu narodnih. I uvijek se
nađe onih koji se dadu zavesti, podmititi, dignuti ruku
ZA, pa zaigrati kolo oko „zlatnog teleta“, kako se to
dogodilo i Izraelcima pod Sinajem na putu… Ali,
poručuje nam sveta Knjiga Božja: Bog je u svojim
darovima ustrajan unatoč ljudske nevjere i grijeha:
„Čuo sam mrmljanje sinova Izraelovih…I mnogi
pomriješe na putu: prevaranti, zavodnici, „mutikaše“. A
narod je ipak, Božjom pomoću ušao u zemlju Obećanu,
svjestan da slobodu trebalo čuvati, braniti i krvavo se
za nju žrtvovati. „Ne zaboravi djela Gospodnja“,
govorio je Jahve, ponavljali proroci, molila Gospa
Marija, opominjali sveci i mučenici…
Prisjetimo se i mi danas, da ne zaboravimo: da djeci
svojoj možemo prenositi. Nakon dugih stoljeća
robovanja svake vrste.., ali i stoljeća čežnji i nadanja,
molitava i žrtava, i naš je hrvatski narod Bog poveo na
put u slobodu. I za nas su konačno došli dani velikog
prijelaza iz robovanja u slobodu, u slobodnu i neovisnu
„zemlju obećanu“, domovinu Hrvatsku, oslobođenu od
„Faraona“ svake vrste, boja i ideologija… Bog je i
među nama podigao vizionare, proroke, vođe,
branitelje..., koji su poveli narod kroz „bespuća
povijesti“ … Trebalo je i nama proći i kroz opasno i
krvavo „more crvene ideologije i njezine idole koji su
nemilosrdno smicali i u jame bezdanke bacali još
uvijek nesahranjene nedužne žrtve. Ali, mi vjerujemo,
da je s Božjom pomoću, pod Gospinim zagovorom, u
čudesnom zajedništvom svega naroda, odlučnošću
naših vođa i branitelja.., uz molitvenu podršku svega
naroda, „potopljena strašna vojska faraonska, s
crvenom zvijezdom i kokardom, s tri uzdignut prsta i
posvuda ispisana četiri slova S…Smije li se zaboraviti
kako su nam, „kad je uskiptio bijes njihov na nas“,
rušili sve putove i mostove slobode.., pa sela i
gradove.., a na poseban način naše crkve u kojima su
pekli janjce i strijeljali kipove, slike i freske. (Kao ovdje
u sv. Ante i sv. Mariji u Biskupiji)? Kako su odnosili
našu kulturnu baštinu (i još nisu vratili). Kako su
bešćutno ranili našu Katedralu… Sve to s neskrivenim,
đavolskim namjerama da nam, mislili su zavazda,
otmu slobodu, izbrišu povijest. Da nam satru ime,
vjeru, kulturu..,“niste tu ni bili, tad će reći svima!“ Mi
se danas s ponosom sjećamo,, kako je sav narod
hrvatski osjetio da treba odlučno ustati na obranu
svoga doma i roda… A trebalo je ući u teške borbe,
micati „balvane na cestama“. Ali još više one mnogo
teže, glavne krivce za sve što će se događati:
„balvane“ u glavama ljudi koji su dugo živjeli u
„sistemu“ koji je kao „crvena zmija“ sustavno trovao
dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom
ljudske civilizacije, „komunističkom, partijskom“. Ona je
pod plaštem antifašizma, nemilosrdno satirala izvornu
kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i
institucije.., kulturni duhovni identitet i ime hrvatsko…
Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom:
„nacionalističko, ustaško, fašističko, klerofašističko
“ (svi smo mi svećenici i biskupi i dosljedni vjernici bili
klerofašisti!)… Hrvatskom se narodu i Crkvi, uporno i
ustrajno, na svim razinama i na sve moguće načine
prizivao kompleks „ustaštva“… Takvim informacijama
o Hrvatskoj i Hrvatima su se punili svjetski arhivi i
knjižnice, educirala svjetska diplomacija… Time je
desetljećima bilo moguće sve hrvatsko ušutkati i
osuditi, satrti pa i ubiti.., nekažnjeno… Mnogi su zbog
toga bili proglašeni zaslužnim herojima.
Na žalost i danas, u slobodnoj državi Hrvatskoj, kao
da se ponovno javlja slična retorika pa i slična taktika:
zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažiti
je čak i onda kad progovore iskopane kosti
nepobrojivih žrtava. Kao nekidan na mjestu gdje je
„prva puška“ pobila i u jamu zazidala hodočasnike i
njihova župnika vlč. Maksimilijana, koji su se 27.
vraćali od crkve sv. Ane kod Knina, svojim kućama…).
Uporno se, u raznim varijacijama, ponavljaju već
poznate laži o „hrvatskom ustaškom narodu“. O „Crkvi
koja je bila protiv svoga naroda,(pa je zato na
dugogodišnje robijanje osuđeno (kao i bl. Stepinac) i
pobijeno najviše svećenika u Europi… O Crkvi koja je
„20 godina skrivala zločince“.., koja je privilegirana..,
koja se eto usudila podržati tamo nekih 750.000
potpisa za očuvanje vrednote, forme i sadržaja
braka…, potpisa živih ljudi, koji su vrlo jednostavno i
triumfalno obezvrijeđeni i prevareni dizanjem (nekoliko
desetaka) ruku u Hrvatskom saboru..,izglasavanjem
zakona koji nije u skladu ni s naravnim ni s Božjim
zakonima. Bio je to zasigurno najtužniji dan u
hrvatskoj povijesti..!
Danas se trebamo sjećati, ne iz mržnje prema ikome
(kako nam stalno spočitavaju mrzitelji), nego da se ne
zaboravi istina. A istina je da smo morali prolaziti kroz
dim i vatru.., kroz stravični zvuk sirena, projektila,
granata. Morali smo gledati na smrt prestrašena lica
majki i djece u skloništima, susretati izbjeglice,
logoraše, ranjene, silovane, maskrirane, ubijene. Morali
smo svakodnevno pokapati branitelje i slušati
neutješne jecaje i krikove majki i djevojaka.., djece i
prijatelja…A nismo to htjeli. Nametnuli su nam taj
rat!...I danas se pitamo: jesmo li to mi trebali ili nismo
trebali, braniti i obraniti svoju zemlju, obitelji, djecu,
mlade? … „Kardinal Kuharić je govorio: „Ima istina od
kojih se ne može i ne smije odustati; ima granica na
kojima se mora stati i ima položaja sa kojih se ne
smije uzmaknuti!“… Bio bi doista grijeh bešćutnosti,
grijeh do neba vapijući, grijeh nezahvalnosti sve to
zaboraviti, zanijekati, obezvrijediti, ili iskrivljavati i
skrivati bjelodane činjenice… „Nek se osuši desnica
moja i usta moja, ako spomen na te smetnem ja
ikada“, plakali su i zaklinjali se Izraelci na rijekama
Babilonskim. Ponavljamo to danas sa zakletvom i mi…
„Rat je poguba ljudske naravi“ govorili su stari mudri
hrvati Dubrovčani. Svaki rat ranjava samu narav i bit
čovjeka koji je „slika Božja“. Nitko u ratu ne može
ostati potpuno nevin i neokaljan i bezgrešan… To s
opterećenjem, tugom i kajanjem priznaju gotovo svi
koji su bili primorani prihvatiti obrambeni rat i sve
njegove strahote… I zato su spremni oprostiti i
zalagati se za mir. (ne paradno, nego iskreno.)
Ponosni smo na njih. Ali samo „istina oslobađa“. Ne
manipuliranje istinom… Na žalost, ne može se
zanijekati da postoji neka opasna namjera i praksa ,
da se o Domovinskom ratu još govori i piše kao o
nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako
krivi i nedužni… Kao da smo bili slijepi i gluhi i glupi
pa nismo dobro vidjeli odakle su dolazili.., topovi,
lopovi i rušitelji… I što su nam poručivali, pisali i
pjevali.., odavle iz Knina na posebno okrutan i krvav
način! „Ubi ga to ti je Stepinac“ vikao je tu pred
Kninom „pred balvanima“ na cesti, s puškom
uperenom u mirotvorca, biskupa Badurinu… Sve
civilizacije svijeta poznaju i priznaju bitnu razliku
između branitelja i agresora… žrtve i lopova…
Nažalost, vidljivo je da i danas neki u svojim
„planovima i raznim načrtanijima o regiji i regionu“..,
ovu časnu „Oluju“ drže zločinačkom akcijom, a sve
sudionike i podupiratelje, od velikog predsjednika
Franje, do branitelja i njihovih zapovjednika..,
zločincima… Čak i nakon oslobađajućih presuda našim
generalima braniteljima…
Narode moj, „sjeti se svega puta svoga kojim te Bog
vodio, i svega što ti je sve na putu učinio: kako te
vodio kroz pustinju i zemlju punu otrovnih štipavaca i
zmija, iz ropstva te i smrti vodio u slobodu i život… I
budi Bogu svome zahvalan!“ Tako je Bog opominjao
svoj narod… Mi danas ovom svetom Misom
zahvaljujemo Bogu nadasve na najvećem Božjem daru
života; na daru naših obitelji; naše djece i mladih.., na
daru slobodne domovine Hrvatske, naše vjere
Katoličke, koja je u našem narodu vjekovima gradila i
podržavala nadu i vjeru u slobodu. Danas
zahvaljujemo Bogu za pobjedu izvojevane „Olujom“, i
za sve naše branitelje, žive, ranjene, poginule i
preminule… Za one koji su ovu Domovinu svojom
hrabrošću, sve do žrtve života, uz Božju pomoć branili,
stvarali i tako postavili temelj njezine izgradnje i
rasta.., da bude neovisna i svima lijepa, slobodna i
sretna domovina. I da se svi s njom ponosimo. I ona s
nama. I da svi za nju odgovaramo…Nikoga iz svojih
zahvalnih molitava ne želimo danas izostaviti!
Danas molimo i za dar hrabrosti i odgovornosti koja
nam u svakidašnjici naše domovine nadasve potrebna.
Hrabrost da budemo svoji, nepotkupljivi i nepokolebljivi
u borbi za istinu. Naročito ondje gdje se Istina
opovrgava, gdje nas ugrožava lukavstvo laži. Hrabrost
i onda kad to znači biti prezren, ismijan, stavljen na
stup srama…Molimo da Božja istina iznad svega ne
postane bezglasna zbog naše prilagodljivosti, interesa
ili ulagivanju moćnicima svijeta, politici, stranačkoj
stezi, tzv. općem mnijenju“ ili agresivnoj modi svijeta…
Da se radi Istine uzmognemo hrabro suprotstaviti
obmanama ideologija koje se stalno presvlače i
modificiraju, uvlače se u sva područja života, osobnog,
intimnog, obiteljskog, javnog društvenog, narodnog,
svjetskog.., ali uvijek ostaju „zlo sjeme“ koje zlim
plodovima rađa“, o čemu govori Evanđelje. Mi želimo i
molimo da naša domovina Hrvatska bude dobro
stablo, da nam uz Božju pomoć i našu odgovornost,
dobrim plodovima rađa: da u našoj domovini bude u
središtu čovjek. Jer „čovjek danas postaje oruđe, stvar,
kaže papa Franjo. Potrebno je spasiti čovjeka, vratiti
ga u središte društva, Crkve, misli, razumijevanja i
najveće brige, ako želimo spasiti svijet!“. Molimo da
odgovornima bude važno da nam ljudi, naročito mladi
i stručni ostaju u svojoj domovini, na svome ognjištu.
Da za sve bude rada, zaslužene plaće i nedjeljnog
odmora. Da mladi mogu zasnivati obitelji i djecu rađati
i odgajati posvojoj savjesti a ne po nametnutim
„kurikulima“, da rastu u slobodi, ljubavi i ljudskom
dostojanstvu… Da nam ne umire more i otoci, polja
sela i gradovi… Zar je moguće da, kraj ovolikoga
materijalnog i duhovnog bogatstva lijepe naše
domovine, krvlju i ljubavlju njegovane, od mnogih
lopova obranjene, moramo rasprodavati „materinu
dotu“, oživljavati stare i uvoziti nove protunarodne i
protu-Božje ideologije i zakone, biti najveći dužnici i
prosjeci svijeta? Da nam se svake godine sve više čuje
tužni plač nad grobova, nego radosni plač
novorođenih… Je li moguće da je našom domovinom
hara „anti-kultura smrti“?! I da se odgovorni ne
uzbuđuju previše!? Oslobodi nas Gospodine i Gospe
našeg velikog hrvatskog krsnog saveza! „Što nam se
ovo događa?!“ pitaju mnogi zabrinuti i obeshrabreni…
Jesmo li došli do dna?! Ne… Naša Gospa, majka i
Kraljica, nam stalno, kroz čitavu našu povijest
hrvatsku, poručuje da Bogu treba za sve zahvaljivati i
Božju pomoć i blagoslov zazivati. Da je s Bogom sve
moguće. A papa Franjo stalno ponavlja: „Ne dajte da
vam ukradu nadu!“ Vjerujemo da nije slučajno da se
upravo na čudesan blagdan „Gospe od sniga“ koju
danas slavimo, dogodio ovaj čudesan dan, veliki Božji
dar „Olujne“ slobode našem hrvatskom narodu. Nisu li
naši su branitelji molili i oko vrata nosili, a narod
ustrajno, noću i danju, po kućama, trgovima i crkvama,
na kopnu i moru, molio njezinu krunicu ! Ne smijemo i
nećemo to zaboraviti!
Tebi Gospe i danas povjeravamo našu domovinu
Hrvatsku, sve nade, želje i molitve našega naroda,
ovdje u domovini, u Bosni i Hercegovini, Srbiji i po
svemu svijetu raseljenom. Da u nama živi duša naših
ratnika branitelja:
„Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije…
„Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu ko u snovima.
Sve bih dao da je vidim
i opet bi spreman stao, svoj bih život dao!
S Božjom pomoću i Gospinim zagovorom… Amen!

Mons. Ivas propovijed je izrekao na euharistijskom
slavlju za Domovinu u Kninu 5. kolovoza :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 kol 2014 20:42 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ožu 2010 21:22
Postovi: 191
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Čula sam od više ljudi za ovu snažnu propovjed,ali nisam ju dosad poslušala...tj.pročitala...
Zbilja je snažna,onako u sridu pogađa...
Gospodine hvala ti za ovog tvog pastira...blagoslovi i čuvaj ga Oče...Marijo Majko zaogrni ga pod svoj plašt i brani u svim poteškoćama kroz koje prolazi...Duše Sveti budi mu Tješitelj i Branitelj.
:a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr