www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 21 stu 2017 05:41

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 10 sij 2015 15:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 28 tra 2014 00:02
Postovi: 277
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 37 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Mnogi površno gledaju na sve u svetoj katoličkoj Crkvi.
Pregledavajući povijest Crkve, jasno se vidi da nema nikakvih "novotarija" koje svojataju pojedine ideologije.
Neki sveci su živjeli kao vegetarijanci cijeli život, kao i neki redovi koji su imali u svojim pravilima zabranu jedenja mesa , čak i ribljeg.

Međutim , najstroži red je osnovao sveti Franjo Paulski.

_________________
Dominus meus et Deus meus


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 sij 2015 15:36 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 28 tra 2014 00:02
Postovi: 277
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 37 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
RED NAJMANJIH
Latinski: Ordo minimorum, skraćenica: O.M.
Osnivač ovoga reda je sveti Franjo Paulski, o kojemu je napisano mnoštvo tekstova, među kojima i neke legende. Rodio se 27 ožujka 1416 godine u Paoli,Kalabrija, tadašnje Napuljsko kraljevstvo. Roditelji su mu bili vrlo pobožni, ali dugo nisu mogli imati djece. Posebno su častili svetog Franju Asiškog, pa su se ovom svecu obraćali za zagovor pred Bogom. Ubrzo su dobili troje djece, od kojih je Franjo bio najstariji. Dok je još bio beba, pojavili su mu se plikovi oko jednog oka, pa je postojala opasanost da oslijepi. Ne gubeći vjeru u zagovor svetog Franje Asiškog, njegova majka daje zavjet, da će Franju dati u samostan na godinu dana ako ozdravi. I plikovi su se povukli, a mali Franjo sa trinaest godina odlazi služiti u franjevački samostan. Tu radi sve. Od čišćenja, okopavanja vrtova do skupljanja milostinje za potrebe samostana. Nakon „odrađenog“ zavjeta, kao četrnaestogodišnjak kreće na hodočašća koja će obuhvatiti Rim, Asiz, Monte Cassino, a najduže se zadržava u pustinji Monteluco. Raskoš Rima, nije ga se dojmio. Vraća se u rodno mjesto, gdje živi povučeno, moleći i posteći. Nakon pet godina, oko njega se okuplja skupina sljedbenika.
Nadbiskup Consenze,Pirro Caracciolo, dodjeljuje Franji i njegovim sljedbenicima „dijecezansko pravo“ za osnivanje samostana, gradnju kapela i crkve. Svetost Franje Paulskog, brzo se pročula. Papa Pavao II,1467 godine šalje izaslanika, Baldassarrea De Gutrossisa u inspekciju, koji daje vrlo dobro izvješće. U 1470 godini, započinje proces priznavanja, novoga reda. Dana 17 svibnja 1474 godine, papa Siksto IV službeno priznaje novu zajednicu pod nazivom: Kongregacija pustinjaka pavlina od svetog Franje Asiškog. „Ekstremna“ pravila, kasnije će priznati papa Aleksandar VI, u svojoj buli Meritis religiosae vitae od 26. veljače 1493 godine. Osim zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, Franjo Paulski uvodi i četvrti, koji je bio vrlo strog. Taj zavjet se odnosio na trajni post i nerms, odnosno kako bi neki rekli trajnu korizmu. Braća nisu smjela jesti ništa životinjskog porijekla, pa tako čak ni mlijeko,sir ili jaja. Sa manjim dopunama i izmjenama konačno priznanje odobriti će su svojoj buli Inter Ceteros, papa Julije II, 28 srpnja 1506 godine, a u kojoj se odobrava i ustanovljenje drugog reda(ženskog) i trećeg reda(laičkog). Zajednica će se po želji Franje nazvati, Red najmanjih.
Već za života o djelovanju Franje Paulskog su se širile priče o mnogobrojnim čudesima koje je napravio. Od čudesnih ozdravljenja do proročanstava, napuljski trgovci donose vijesti u Francusku. Vijest o svetom čudotvorcu dolazi i do francuskog kralja Luja XI, koji je teško bolestan. Preko svojih poslanika, poziva Franju da dođe u Francusku. On to odbija, jer ne želi napustiti svoju braću i svoj tvrdi ležaj. Ali kako to već biva, umiješala se „visoka politika“. Kralj Ferdinand Napuljski, traži od pape Siksta IV, da upotrijebi Franju kao poslanika kod Luja XI, u posredovanju oko Pragmatične sankcije iz Bourgesa. ( Radilo se o kraljevskom zakonu,po kojem su francuski kraljevi čuvari katoličke Crkve u Francuskoj). Franjo ne može, po zavjetu poslušnosti odbiti papu, pa odlazi u Francusku, 2 veljače 1483 godine, ispraćen od mnoštva naroda. Više se neće vratiti u rodni zavičaj.
Franji je kralj Luj XI, umro na rukama, utješen njegovim riječima. Glas o svetosti ovoga čovjeka, širi se Francuskom. Mnogi franjevci, benediktinci, i članovi drugih redova, pridružiti će se Redu najmanjih, Franje Paulskog. Nasljednik Luja XI, kralj Charles VII, gradi o svome trošku dva samostana „najmanjima“. U samostanu Plessis-les-Tours, boraviti će Franjo, a u njemu će i umrijeti.
Iz Francuske, njegov red će se proširiti u Španjolsku i Njemačku. Tamo će ih nazvati oci Paulaneri.
( I dan danas, proizvodi se pivo Paulaner, čiju su proizvodnju započeli redovnici).
Nakon smrti kralja Charlesa VII, 1498 godine, Franjo moli novoga francuskog kralja Luja XII, da mi dopusti povratak kući. Luj XII, mu to ne dopušta, pa iako je mogao tajno otići Franjo, ne želi kao ponizan sluga prekršiti zapovijed.
Spavajući na daskama, sa kamenom ispod glave, kao jastukom, predviđa svoj odlazak Stvoritelju. Poziva braću u samostan Plessis-les-Tours, gdje im daje posljednje upute, za nastavak rada poslije njega. Umire na Veliki Petak, 2 travnja 1507 godine. Ispraćen mnoštvom vjernika, pokopan je na Uskršnji ponedjeljak, u zemljani humak. Kako je to bilo poplavno područje, nakon dvanaest dana, braća odlučuju da mu tijelo polože u kameni sarkofag. Svjedok tog vremena, kraljevski slikar Jean Bourdichon, piše da tijelo sveca uopće nije zaudaralo. Također, kada je sarkofag otvoren 1527.godine tijelo je još uvijek bilo „neoštećeno“.
Kasnije su tijelo sveca spalili hugenoti. Sveti Franjo Paulski postaje zaštitnik mornara, mornaričkih časnika ,kormilara i svih ljudi koji su povezani sa morem. Ovaj patronat potiče od legende, kojoj je Franjo sa svojim drugovima htio preći sa kopna na Siciliju, ali mu nisu htjeli dati barku. On je raširio svoj plašt i položio ga u more, a gornji dio plašta je koristio kao jedro. Vjernici ga zazivaju protiv kuge, a vjernice protiv neplodnosti.
Njegovu službenu kanonizaciju nije trebalo dugo čekati. Već 7 srpnja 1513 godine, papa Lav X, ga beatificira, a 1 svibnja 1519 godine i kanonizira.
Red će djelovati, sa manjim oscilacijama, do XVIII i XIX stoljeća, kada slijede antiredovnički pogromi od Francuske, Italije, Španjolske do Austrije. Devastirani red, od strane antiklerikalnih i masonskih vlasti, polako će se početi obnavljati u XX stoljeću. Poslije drugog Vatikanskog koncila, pravila i konstitucije će se izmijeniti i biti odobreni od strane Svete Stolice 8 listopada 1973 godine, a biti će dopunjeni i odobreni 1986 godine.
Što ukratko piše u pravilima i konstitucijama?
„Budi dostojan plodova pokore,u korizmenoj hrani.“ (Pravilo, st.IV-čl.6)
U najmanju ruku, nasljednici svetog Franje Paulskog, žele biti vjerni tumači njegovog djela i života. Stoga su pozvani živjeti u jednostavnosti u današnjoj civilizaciji, provodeći zajedničku molitvu, pokoru, i biti sretni kada se susretnu sa živim Kristom u Euharistiji.
Kada je odobravao pravila Reda najmanjih, papa Julije II, 1506 godine, je napisao da su oni (redovnici najmanjih), svijetlo u pokajničkoj Crkvi.
Kako danas pomoći Crkvi? Po regulama reda tri su važna detalja.
–Unutarnjim pogledom, otkriti duhovnu baštinu reda, koja je više nego bogata;
-U ovom ubrzanom tempu života i potrošačkom društvu, čovjek treba smirenje, a pogotovu treba na trijezan način shvatiti da postoji hijerarhija vrijednosti, na čijem je vrhu Bog, Stvoritelj.
–„Oslobođenje“ je jedan od najvažnijih težnji modernog čovjeka. Osim na političkom i društvenom planu, to „oslobođenje“ teži i duhovnom. Kako usmjeriti to „oslobođenje“ bez oslobođenja srca? Slijedeći karizmu našeg osnivača, braća najmanjih, žele učiniti vjerodostojnim čovjekovu težnju za „oslobođenjem“, njegova srca. Odbacivanje vlastite sebičnost i unutarnjih strahova, vodi do potpunog duhovnog oslobođenja, odnosno osigurava duhovnu slobodu.
„Za redovnike- svećenike, sveti Franjo je htio da budu proroci obraćenja kroz propovijedanje Riječi Božje i dijeljenja Božjeg milosrđa. Oni moraju biti spremni ići od mjesta do mjesta, održavanjem jednostavnog načina života, po potrebi i kontemplativnog, naviještati svima Riječ Božju "te u kratkim izlaganjima objasniti vjernicima, razlike između poroka i vrline , kazna i nagrada "(Pravilo, st. III).
Vrhovni poglavar Reda nalazi se u crkvi San Francesco di Paola AI Monti u Rimu . Današnji vrhovni poglavar je fra. Francesco Marinelli.
Samostani najmanjih su prisutni u Europi ( Češka Republika , Italija , Španjolska , Ukrajina ) te u Sjevernoj i Južnoj Americi ( Brazil , Kolumbija , Meksiko , Sjedinjene Američke Države ).
Na kraju 2008 godine imali su 180 članova, od kojih 112 svećenika,a podijeljenih u 45 kuća/samostana.
Red najmanjih dao je 24 biskupa ( dva su živuća) i 5 nadbiskupa.

Opis grba
Štit je srcolikog oblika, a temeljna boja mu je smeđa. Na „podštitu“,na plavoj podlozi u slogovima je napisano CHA-RI-TAS. Oko „podštita“ izlaze zlatne zrake. Na vrhu štita je glava anđela sa krilima, a cijeli grb je okrunjen krunom.
Sveti Franjo Paulski, moli za onoga tko je ovo napisao i za onoga tko će ovo čitati.

_________________
Dominus meus et Deus meus


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 2 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr