www.tebe-trazim.com

Uvod

Ovo su ulomci iz Dnevnika Mechtild Thaller – von Schönwerth (1868.-1919.) koja je po darovima Duha Svetoga imala kontakt sa svetim anđelima Božjim. Uzeo sam ih iz knjižice Devetnica Božjim anđelima, Arnolda Guilleta, koju mi je poklonio prijatelj i dobročinitelj mons. Ivan Šešo, prije nego ga je Gospodin k sebi pozvao, 19. siječnja 2008.

Usrdno molim sve one koji će sve one koji će se služiti ovim člankom, da u svakoj svojoj potrebi u pomoć zazovu ime ovoga svetog čovjeka, na njegovu radost i vječnu slavu Nebeskog Kraljevstva.




Molitva za milost po zagovoru
Ivana Šeše

Isuse Kriste, usrdno Te molimo, usliši molitve sluge svojega i našeg brata Ivana. Vodio je i okončao život pun strpljivosti, razumijevanja i svete ljubavi za sve koji su u potrebi. Daj nam milost da Te, poučeni njegovim primjerom, u svima njima mognemo prepoznati. Pomozi nam da pritisnuti križevima naših života ne prezremo Tebe, koji si toliko trpio za naše spasenje, te da tako jednom zavrijedimo biti svjedoci ljubavi koju imaš prema svojim stvorenjima. Na radost ovoga našeg zagovornika i vječnu slavu Tvojega nebeskog Kraljevstva! Amen!

Oče naš , Zdravo Marijo, Slava Ocu…

Članovima i prijateljima foruma «Tebe tražim»
Zlatko Marinac







Anđeli čuvari

Ja često vidim svog anđela i šaljem ga svojoj duhovnoj djeci Molim ga za pomoć. On je visok, vrlo lijep anđeo slatnosmeđkaste kose, ozbiljan i sav uronio u Boga, ali katkad se upravo nebeski divno smiješi, osobito onda kad mu iznosim želje za svoju duhovnu djecu.
Anđeli čuvari se bez prestanka brinu za ljude koji su im povjereni. Njihov je broj tako neizmjerno velik da ni jedan anđeo koji je svoga štićenika otpratio u nebesko blaženstvo, ne vrši službu pri jednom od idućih ljudskih pokoljenja. Anđeo čuvar koji je na zemlji pomagao čovjeku, ostaje uz njega i u nebu. Ulaskom njihovih štićenika u nebeske radosti, neizmjerno raste i radost anđela čuvara.

Anđeli čuvari onih nesretnika, koji neće vidjeti Božju krasotu, nisu zbog toga kažnjeni, zanemareni ili slično. Ne, pravedni Bog povećava u njima radost, kao i u onih drugih anđela i dodjeljuje im da služe Kraljici anđela i slave s neopisivom radošću pravednost našega Gospodina.
I među anđelima postoje dakako razlike: jedni su vatreniji, drugi mirniji, moglo bi se reći, suzdržaniji. To su anđeli koji se dodjeljuju nevoljnicima. Njihovo je ruho crvenkasto i oni nose uski obruč oko glave. Drugi su anđeli čuvari odjeveni u bijelo, radosnog lica, divno opasani, a glavu im krasi skupocjena kruna; oni služe svoje štićenike više nego što im pomažu. To su anđeli onih neokaljanih duša.
Djeca imaju neopisivo dražesne anđele čuvare. Oni imaju svjetloplavo ruho, opasani su biserima, a oko glave im se vije mirisna kruna od ruža što ne venu. Ruke su im sklopljene na molitvu, a oči gledaju uvis k nebu.
I siroti grješnici imaju anđele neopisivo veličanstvenog izgleda. Njihovo je ruho zagasito-crveno, glava okrunjena. Ruke drže ukriž na grudima, a oči im preklinjućeg, tužnog izraza gledaju k nebu. Ah, kako teško mora da Boga povrjeđuje smrtni grijeh, kad su već njegovi anđeli tako tužni zbog grijeha! Pobožne duše koje moraju živjeti u nekršćanskoj sredini imaju posebnu vrstu anđela čuvara. Isto tako i oni koji su po Bogu pozvani za neko poslanje što ga moraju izvršiti.
Ništa nije ljupkije od anđela čuvara, ništa milosrdnije od Božje dobrote koja toliko ljubi naše duše da ih trebaju štititi, upozoravati i čak im služiti anđeli koje im On šalje.

O, ti, moj najvjerniji prijatelju, ljubljeni brate, sveti anđele čuvaru, tisuću te puta pozdravljam u Isusovo ime i zahvaljujem Bogu, što te stvorio tako lijepog tako dobrog i tako moćnog.


Sveti Mihael

Sveti Mihael najbliže je Bogu Ocu. Odjeven je i opremljen poput Grka i veoma uzvišene ljepote. I anđeli njegovog Reda odjeveni su kao i on.
Oni pomažu mučenicima koji teško pate, kao i svim ljudima koji su radi Boga izloženi progonu. U takvim vremenima šalje milosrdni Bog svetog arhanđela Mihaela u pomoć anđelu čuvaru onog čovjeka koji se našao u teškoj nevolji.
Koliko junačkih djela samoodricanja čine tada takve duše zahvaljujući anđelu, a naposljetku mnoge od njih uopće ne misle na to da duguju zahvalnost svom anđelu i njegovoj pomoći.

Sveti Gabriel

Sveti Gabriel nosi svećeničko ruho, albu sa štolom. On je osobito izaslanik Duha Svetoga. Njegove ga odlike stavljaju u isti položaj sa svetim Mihaelom. On je anđeo za sinove Duha Svetoga, za svećeničke i za sve duše koje svim srcem iskazuju štovanje Svetom Duhu ili barem žele da mu mogu dobro služiti. On je zaštitnik čeznutljive molitve. Svećenici ne bi trebali propustiti ni jedan dan, a da ga ne zazivaju, osobito prije navješćivanja svete riječi.
Njemu trebaju iskazivati štovanje i oni koji se nalaze u teškom duševnom i tjelesnom stanju. On može za njih izmoliti duboku, iskrenu ljubav prema Majci Božjoj. On će duše koje ga često pozdravljaju opet pozdraviti na smrtnom času i odvesti ih svojoj Kraljici. Ljepota svetog Gabriela nekako je ljupkija, nježnija, lako osvaja srce, nije tako prodorna kao krasota svetog Mihaela.

Jednom sam klečao pred svojim raspelom, na kojemu nisam vidio Krista, i razmatrao Marijinu predanost i njezine strašne boli. Morao sam gorko zaplakati nad patnjama djevičanske Majke, a tada sam osjetio predivan miris. Moja se soba odjednom rasvijetlila, ugledao sam svetoga Gabriela i on je s velikom radošću govorio: «Pozdravljen ti i tvoje svete suze!» Sklopio sam oči, jer sam bio zasljepljen sjajem koji je dolazio od «anđela Gospodnjeg». Kad sam pogledao, vidio sam pred sobom Bezgrješnu Majku Isusovu, bila je puna neizmjerne dobrote…

Sveti Gabriel mi se jednom obratio rekavši: »Ti trpiš s Marijom i raduj se s Njom! Još nikada nisi molio krunicu u čast Njezinih sedam radosti, učini to! Ta krunica donosi mnogo radosti molitelju i nebeskoj Kraljici. Neka u tome sudjeluju i tvoji duhovni prijatelji. Pozdravi ih u Isusovo ime i kaži im da ih moja Kraljica silno ljubi i uvijek je uz njih, jer oni veličaju moju slavu i slavu svih anđela, a to je za Kraljicu neopisiva radost…»

Sveti Rafael, pomagač na zemlji

Sveti Rafael je zaštitnik ispovjednika i ispovjedanika. Onaj koji svetom Rafaelu odano iskazuje štovanje, imat će uvijek dobre dušobrižnike. Sveti Rafael je anđeo utjehe u zemaljskim stvarima, pomagač u nevolji. On je na posve osobit način povezan s primanjem i davanjem sakramenta pokore.

Svetoga Rafaela ne bi trebali zaboravljati ni bračni parovi. Njegovo je ruho opasano, a on u svojoj desnici drži nešto nalik na žezlo. Sveti Gabriel ima ljiljan, sveti Mihael štit i mač. Sedam darova Duha Svetog prikazuju se po arhanđelima neiskazive ljepote.

Anđeo strpljivosti odjeven je u zeleno ruho, ruke su mu sklopljene u predanoj molitvi. Njegova ljepota ima u sebi nešto dirljivo. Kamo njega pošalje Bog tamo uđu u dušu odanost i strpljivost.

Ima ljudi u kojih on neprestano boravi; takve duše mogu sve podnijeti, pa i ono nevjerojatno. Kamo god se oni okrenuli stoji neki križ. Arhanđeo strpljivosti pomaže tim patnicima da svoju nevolju strpljivo podnose.

I ja te danas trebam, ti brižni arhanđelu! Nisam dostojan zamoliti te za tvoj posjet, ali dođi radi Boga, da ne bih Božansku strpljivost vrijeđao obeshrabrenim i nestrpljivim mislima. Sad sam sposoban vidjeti likove anđela O, kako lijepo mora biti nebo!

Anđeli trećeg kora – nebeske sile

Anđeli trećeg kora, sile, odjeveni su u plavkasto i opasani zlatom. Oko glave nose široki zlatni obruč, povrh čela im blista sjajna zvijezda. Oni su, kao što kaže njihovo ime, utjelovljena snaga. Bog ih dodjeljuje onim ljudima koji svom snagom volje i ustrajnosti rade na svom popravljanju i ne posustaju kad je iskorijenjena neka mana, već primjenjuju sva sredstva da umrtve tijelo, kako bi spasili svoju dušu.
Postoje svećenici, koji imaju neprestano kraj sebe anđele «sile». Oni su obično prema samima sebi strogi, postupaju sa sobom neljubazno, štoviše, okrutno i ne prestaju umrtvljavati sebe, svoje tijelo, svoje JA. To su miljenici nebeskih sila.
Takvog anđela dobivaju i neki obraćeni grješnici, da se on skrbi za njih. Taj anđeo opominje čitav dan, čitavu noć, a pokajnik ga neumorno sluša, jer ga anđeo svom snagom koju posjeduje prisiljava na ustrajnost. Svi ljudi koji su okrenuti unutarnjem životu, trebaju posve osobito zazivati taj anđeoski kor, jer samo dobre misli ne čine čovjeka savršenim: on mora imati snage da ih provede u djelo.

Anđeli četvrtog kora – anđeli vlasti

Anđeli kora vlasti visoki su, kao ruho nose albu i dalmatiku, koje su različite boje, ovisno o vrlinama onih kojima oni služe, a služe s malo iznimaka samo svećenicima.

Anđeli toga kora visoki su i ozbiljni. Njihova je moć snažnija od moći prethodnog kora. Đavo od njih bježi. Oni drže ruke prekrižene preko grudi, a u njihovu pogledu ima nečeg prisilnog, zapovjedničkog. Njihovo lice divno blista. Taj kor opravdava svoje ime uzvišenoj ljepoti koja ostavlja dojam nadmoći. Anđeli pripadnici toga kora, štite svećenike na posve osobit način pri njihovim svećeničkim službama; taj bi se kor trebao zazivati posebno pri molitvi iz brevijara, jer vlast mogu odagnati rastresenost pri obaveznoj molitvi. Ali, gotovo se nikada ne pomišlja baš na njih. Često se zazivaju anđeli, arhanđeli, kerubini i serafini, dok se ostali korovi zanemaruju, a ponajviše treći i četvrti.
Svećenici koji u ispovjedaonici trebaju osobitu milost, kako bi vodili Bogu predane duše, dobivaju po Gospodinu anđela iz kora vlasti. Samostanski ga ispovjednici imaju uvijek, ostali samo onda kad imaju pod svojim vodstvom duše što su od Boga povlaštene i veoma ljubljene. Svećenici koji imaju neprestano kraj sebe anđela «vlasti», u velikoj su prednosti, jer ih taj anđeo vodi do samospoznaje i daje im sve veću želju za savršenstvom. Ima li svećenik kraj sebe anđela vlasti, gotovo je sigurno da će mu kasnije biti umjesto takvoga dodijeljen anđeo iz kora «gospodstva». A događalo se i da je neki svećenik odmah poslije ređenja dobio kraj svoga anđela čuvara još i anđela iz kora vlasti, ako je posve osobito i na nesvakidašnji način bio pozvan da djeluje u ispovjedaonici.
Svećenik koji ima anđela iz kora «vlasti» ima veliku moć nad dušama. Njegovo je djelovanje veoma plodonosno. Kad god popusti njegova revnost, gasi se njegov žar, taj ga anđeo opet rasplamsa. Blagoslov takvoga svećenika ima posebnu moć. Kor vlasti treba se štovati i zazivati u vrijeme kad nastupi «suša» u molitvi, te u svakom duševnom neraspoloženju i iskušenjima srdžbe i nestrpljivosti.

Anđeli petog kora – anđeli poglavarstva

Svaka župa ima vlastitog anđela: on potječe iz kora poglavarstva. Ti su anđeli visoki i prekrasni za vidjeti; okruženi su svitom anđela. Oni kleče pred Svevišnjim i mole dan i noć za članove župe.
Ti se anđeli brinu da umirući prime posljednju pomast, a djeca budu krštena. Oni poznaju sve župljane svoje Crkve. Njihov je zadatak da mole Boga za oproštenje i za svako nedolično ponašanje župljana. Oni su općenito zaduženi za molitve zagovora. Anđeli kora poglavarstva iskazuju štovanje Bogu skrivenom u hostiji koji – većinom napušten od svih ljudi – čeka u crkvi. «Poglavarstva» pjevaju neprestano svoj «Sanctus» («Svet»), djelujući i na taj način protiv mlitavosti svoje župe. Tome se koru ljudi gotovo nikad ne mole.
Štovanje toga anđeoskog kora donosi sa sobom prije svega radost za molitvu i ustrajnost u molitvi. Ruho anđela iz kora poglavarstva boje je ametista, a preko njega nose ogrtač ukrašen draguljima, otprilike kao pluvijal. Njegova se kruna sastoji od zatvorenog dijadema s dvije zvijezde. Ruke su im neprestano sklopljene. Njihovo lice zrači ljubaznošću i ljubavlju, a poslije vjerski nedostojno primljenih sakramenata tugom. Tada se oni klanjaju do poda izgovaraju najuzvišenije pokajničke molitve.
Nijedan svećenik ne bi trebao propuštati pozdravljati anđela Crkve, odnosno župe kojoj je dodijeljen. Milosti što ih prima za to neopisivo su velike i brojne. Ali te se milosti rijetko zasluže.
Crkveni je god osobit dan radosti za kor poglavarstva. Svakoj je crkvi na čelu njezin anđeo kao zaštitnik i on prinosi Bogu sve žrtve, zasluge, molitve, pobjede, od posljednjeg crkvenog goda. Kakva je radost ako je žrtveni prinos obilan, a sveti se dim molitava neprestano diže k nebu! To je i dan kad nebeski Knez blagoslivlja kuću. Taj anđeo ne napušta svoje župljane i stalno se za njih moli Bogu, moli za hrabrost i snagu koje njima silno trebaju.
Ni majka ne može za njih moliti usrdnije od njega, a nitko mu ne zahvaljuje.

Anđeli šestog kora – anđeli gospodstva

Šestom anđeoskom koru, odnosno koru gospodstva pripadaju anđeli što ih Bog daje svima onima koji poučavaju, bilo na katedri visoke škole ili propovjedaonici ili pak na izvjestan način, u ispovjedaonici, ako se radi o duhovnom vođenju.
«Gospodstvima» pripadaju i misionari. Oni se dodjeljuju svima onima koji nastoje širiti Božju vlast na zemlji. Takvoga anđela imaju uza se glavari samostana i sjemeništa, uz uvjet da su ponizni. Ti ljudi moraju iskazivati čast Bogu, tada je anđeo «gospodstva» stalno uz njih. Njihovo je ruho bijelo i ukrašeno draguljima. Na grudima nose natpis s Božjim imenom. Desna im ruka drži kratko žezlo, pogled im blista poput sunca, a njihova kruna zasljepljuje svojim sjajem.
Njima se treba moliti za širenje kraljevstva Božjeg na zemlji, obraćenje krivovjeraca i bezvjeraca, te za neodlučne i one koji sebe samo nazivaju katolicima.
Oni se trebaju zazivati u stanju malodušnosti – i pomoći će. Ali, na njih se ne misli često, a oni se tako trude oko širenja kraljevstva Božjeg. Kad mi je bilo oko devet godina, bilo mi je žao svih anđela, jer su u Predslovlju bili doduše njihovi korovi slavljeni riječima, ali gotovo nikada ne i srcem.
Anđeli sedmog kora – anđeli prijestolja

Sedmi anđeoski kor, prijestolja, to je kor kraljevstva. Svako kraljevstvo, svaki narod, svaka biskupija, svaka samostanska zajednica imaju svog vlastitog anđela, upravo je zato izabran kor prijestolja. Ti anđeli sjede poput kraljeva na prijestolju. Odjeveni su u zlatno ruho, blistav ogrtač, a njihova je kruna zatvorena i nezamislivog sjaja. Njihovo lice zrači nadnaravnom krasotom. Do nogu im leži žezlo. Ruke su im prekrižene na grudima, a na desnoj ruci im blista prsten.

Pogled koji je upućen prema nebu je unatoč njihovom veličanstvenom izgledu pun najdublje poniznosti, prepun silnoga žara. Oni Svevišnjemu bez prestanka prinose sve molitve njihovoga kraljevstva; sve žrtve, sva samoodricanja, veća nego što to ljudski um može zamisliti, Ti anđeli žrtvuju Presvetom Trojstvu, oplemenjujući još sve to svojom vlastitom molitvom.
Njihovo se vladarsko djelovanje sastoji u neprestanom žrtvovanju, njihova je vlast najdublja poniznost, a njihova kruna silna ljubav. Na njih se po Božjem nalogu misli u Predslovlju, inače se ne bi uopće spominjali. To je tiha, ali duboka tragedija u službi anđela. Oni čine za bijedni, grješni ljudski rod sve što je u njihovoj moći. A ti ljudi, hladni kao led i slabe vjere, zaboravljaju ih ili tumače njihovo postojanje kao «ljudsku bajku». Anđeli nam služe bez prestanka: zato ne očekuju zahvalnost i rijetko je nalaze. Čašćenje svetih anđela vodilo bi, međutim, savršenstvu, svetosti.
Kerubini

Kerubini su Božji mačevi. Njihovo je ruho blistavo, čisto svijetlo, lice im je strogo. Izrazom nalikuju svetom Mihaelu. Oni su opasani ognjem, a u desnoj ruci drže mač plamene oštrice. Na glavi nose krunu od sunčevih zraka. Oni su personificirana revnost za slavu Božju, personificirana «obrambena pripravnost».
Pred papinskim prijestoljem stoje četiri kerubina. Jedan je anđeo istjerao Adama iz raja. Pred nekim posebnom visokim svetištima stoji kerubin s mačem.
Kerubini se trebaju zazivati u svim kušnjama protiv vjere. Ta se pobožnost osobito može preporučiti neodlučnim, kolebljivim i sumnjičavim ljudima, a isto tako i onima koji se moraju boriti s kušnjama protiv svete neokaljanosti. Ta pobožnost ima iznenađujući uspjeh.

Serafini

Zatim slijedi najsvetiji kor, serafini. Oni su ljubav i služe Ljubavi. Bez prestanka ljube i časte, slave i veličaju Presveto Trojstvo – oni ne mogu ništa drugo – i to je njihovo blaženstvo.
Njihova se ljubav svakodnevno i svakoga sata iznova zapali na najuzvišenijoj i najsvetijoj ljubavi koja je zadržala njihovu službu posve i jedino za svoju pohvalu.
Koje se srce ne bi rastopilo razmatrajući službu serafina? Tko ne bi zavidio tim najsretnijim anđelima, koji su za svu veličajnost stvoreni samo zato da ljube najsvetiju Ljubav, praizvor sve ljubavi?
O, kakve su krasne žrtve vatre ljubavi ti izabrani anđeli koji neprestano gore, a da ne izgore i koji smiju uvijek i vječno biti uronjeni u ljubavi. A kako tek mora biti veličanstvena ona koja je Kraljica anđela, Djevičanska Majka Božja?
O, kada se razmatra krasota anđela tada se vidi kako je mala zemlja, kako je bijedan ljudski rod! Tada se stvara jasnija slika o savršenosti Stvoritelja i o neizmjernoj ljubavi Boga koji je dao svoga Sina, da bi spasio nas grješnike.
Čašćenjem anđela približujemo se Bogu. Zašto se anđeli tako malo štuju i ljube?