www.tebe-trazim.com

Svetac
Jedan je od najmladih svetaca Crkve Dominik Savio. Umro je ne navršivši ni punih 15 godina. On je naljepši cvijet Don Boscova odgoja. Rodio se 2. travnja 1842. u Rivi kod Chierija u Piemontu. Isti dan je po krštenju nanovo roden iz vode i Duha Svetoga za Božje dijete. Krsna nevinost bit ce glavna znacajka njegova života. Jer je bio cist, zato mu je i pogled uvijek bio tako bistar. Iz njegovih se ociju zrcalila nevinost.

Osnovnu je školu polazio najprije u Castelnuovu, zatim u Mondoniu. Na sam Uskrs 8. travnja 1849. primio je prvu pricest. Bio je to stvarno najljepši dan njegova života, okupan uskrsnom radošcu. Mislimo da njegovo raspoloženje najbolje možemo izreci ovim stihovima uskrsnoga himna:

Na gozbu Kralja Jaganjca
U bijelom ruhu idimo…
U svojoj divnoj ljubavi
On pit nam daje svetu Krv,
Ta ljubav tijelo njegovo
Ko svecenik prikazuje…
Naš vazam odsad Isus je,
Vazmèno naše Janje On,
I cistim ljudskim dušama
Neokaljani, cisti kruh…

Na presretni dan svoje prve pricesti Dominik Savio zapisao je nekoliko uspomena i nutarnjih doživljaja koje je kasnije brižno cuvao u jednom molitveniku i cesto ih citao.

Prvi Dominikov životopisac Don Bosco piše: »Te sam uspomene imao u rukama pa ih ovdje – u životopisu – donosim u svoj njihovoj jednostavnosti: Ovo su uspomene koje iznosim ja, Dominik Savio, g. 1849. kad mi je bilo 7 godina:

1. Ispovijedat cu se vrlo cesto i primati svetu pricest kad god mi to ispovjednik dopusti.
2. Želim svetkovati blagdane.
3. Moji ce prijatelji biti Isus i Marija.
4. Umrijeti, ali ne sagriješiti.«

Dominik Savio imao je blagu, prijaznu, umiljatu i uvijek vedro raspoloženu narav. Zato je bio ugodan u društvu i razgovoru. Njegov ucitelj iz osnovne škole svjedoci o njemu da je bio izvanredan dak, uvijek prvi u razredu.

Kad je Dominikov župnik Don Cugliero došao u Torino k Don Boscu, ovako je predstavio svoga mladog župljanina: »Tu u vašoj kuci možete imati jednakih mladica, ali teško nekoga koji bi ga nadvisio talentom i krepošcu. Pokušajte s njim pa cete u njemu naci svetog Alojzija!«

Susret samoga Dominika Savija s Don Boscom zbio se kod rodne kuce svetog odgojitelja u Becchiju dne 2. listopada 1854. Nešto kasnije Dominik je ušao u oratorij Don Bosca Valdocco u Torinu. Don Bosco svjedoci kako je Dominik doživio proglašenje dogme o Bezgrješnom Zacecu 8. prosinca 1854. »U predvecerje toga dana, nakon svršenih obreda u crkvi, Dominik je po savjetu ispovjednika pošao pred Gospin oltar, obnovio svoje odluke što ih je ucinio na dan prve pricesti, a zatim rekao: "Marijo, darujem ti svoje srce, ucini da uvijek bude tvoje i Isusovo, vi uvijek budite moji prijatelji i dajte da prije umrem nego upadnem u nesrecu samo jednog jedinog grijeha!"
Uzevši tako Mariju kao potporu svoje pobožnosti, njegovo je vladanje bilo tako pobudno i kreposno da to nikad ne mogu zaboraviti.«

Godine 1855. Dominik je slušao jednu Don Boscovu propovijed o svetosti. Ona ga nije više puštala na miru. Bio je sav obuzet mišlju da mora postati svetac i to što prije, jer nece imati mnogo vremena na raspolaganju. »I od tada – kako piše Eugenio Valentini – pa sve do smrti bio je primjeran u svemu. Isticao se izvanrednom pobožnošcu, koju je pratila duhovna radost, žar za spasenjem njegovih sudrugova te izvanredni karizmaticki darovi.« Devet mjeseci pred smrt osnovao je društvance Bezgrješne i sastavio mu pravila koja odaju visoku duhovnost i neobicnu duhovnu zrelost u nježnoj dobi od samo 14 godina.

Dominik Savio umro je 9. ožujka 1857. Prvi životopis napisao mu je sam Don Bosco. Do godine 1908., kad je pokrenut postupak za beatifikaciju, taj je životopis doživio deset izdanja. Koncem listopada 1914. Dominikovo je tijelo bilo preneseno u baziliku Marije Pomocnice u Torinu. Pio XI. g. 1933. proglasio ga je casnim Božjim slugom, a Pio XII. najprije blaženim pa onda i svetim. Bilo je to 12. lipnja marijanske godine 1954., kad se slavila 100. obljetnica od proglašenja dogme Bezgrješnog Zaceca.

Mladi Dominik Savio davno prije II. vatikanskog sabora ostvario je opci poziv na svetost u Crkvi. Taj nam poziv u naše dane sveti Sabor ovako naglašava: »Svi su vjernici, bilo kojeg staleža i stepena, pozvani na potpuni kršcanski život i na savršenu ljubav. Po toj se svetosti i u zemaljskom društvu promice humaniji nacin života. Da postignu tu savršenost, neka vjernici upotrebljavaju sile primljene po mjeri po kojoj ih je Krist darovao da – slijedeci njegov primjer i postavši slicni njegovoj slici, u svemu slušajuci Ocevu volju – svom se dušom posvete slavi Božjoj i službi bližnjemu. Tako ce svetost Božjega Naroda dati obilate plodove, kako u povijesti Crkve tako izvrsno dokazuju životi tolikih svetaca« (Lumen Gentium, br. 40).