|
Svetica Mucenica Djevica
»Bježite od bludnosti! Svaki drugi grijeh koji covjek ucini izvan tijela je; a bludnik griješi protiv vlastitoga tijela. Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!« (1 Kor 6,18–10).
Ona koju danas slavimo, a koja je poginula na pragu našega stoljeca braneci cistocu, shvatila je apostolove opomene ozbiljno, kao zrela licnost, a bilo joj je tek 12 godina. Pio XII., koji je mucenicu Mariju Goretti proglasio blaženom i svetom, doviknuo je mladeži našeg stoljeca vec g. 1952.: »Izvršavanje je zapovijedi cistoce moguce, ali jedino uz pomoc milosti. Vi ste danas opcenito izloženi posve drugim opasnostima i napastima nego što su možda bili vaši roditelji. S tim se napastima možete suociti jedino u snazi milosti.« Uocavajuci dobro nebrojeno mnoštvo knjiga, casopisa, filmova, šlagera, televizijskih i kazališnih komada, što danas stoje na dohvat ruke svima, pa i djeci i mladeži, isti Papa ju je, proglasivši Mariju Goretti blaženom i svetom, postavio kao uzor kako se cisto živi i umire i onda kad je covjek od napasnika najugroženiji.
Pio XII. je u govoru prigodom kanonizacije Marije Goretti svojom poznatom govornickom vještinom i uvjerljivošcu pokazao kako se mala svetica oduprla zlu necistoce jer je Gospodin bio s njom. Papa je rekao: »Svi znaju da je ova djevica bez obrane morala uci u najžešci boj. Na nju je sasvim iznenada nahrupila velika i slijepa oluja htijuci povrijediti i ukaljati njezinu andeosku bjelinu. Kad se našla u toj preteškoj kušnji, mogla je božanskom Otkupitelju ponoviti ove rijeci iz zlatne knjižice Nasljeduj Krista: ’Budem li kušana i uznemirivana mnogim kušnjama, zla se necu bojati sve dok sa mnom bude tvoja milost. Ona je moja snaga. Ona pruža savjet i pomoc. Mocnija je od svih neprijatelja.’ Zato ona, potpomognuta nebeskom milošcu, koja je naišla na velikodušan i snažan odgovor volje, žrtvova život, a ne izgubi slavu djevicanstva.
U životu te skromne djevojke, koji smo ocrtali tek u najkrupnijim obrisima, može se opaziti prizor koji je ne samo dostojan neba, vec zavrjeduje da ga udivljeno i puno poštovanja promatra i ovo naše doba. Neka se pouce ocevi i majke kako treba ispravno i sveto i odvažno odgajati djecu što im ih Bog dade i kako ih treba skladno oblikovati prema zapovijedima katolicke vjere tako da djeca, kad njihova krepost dode u pogibelj, izadu iz nje, uz pomoc božanske milosti, nesavladani, neporocni i neokaljani.
Neka veselo djetinjstvo i smiona mladost uci da ne srlja bijedno za prolaznim i ispraznim radostima naslade i za užicima zamamnih mana, neka radije bodro teži, makar strmim i trnovitim putem, onoj kršcanskoj cudorednoj savršenosti koju svi jednom možemo postici odvažnom voljom, uz pomoc nebeskih darova, trudeci se, trpeci i moleci.
Nismo doduše svi pozvani da podnesemo muceništvo, ali je ipak na svima da postižu kršcansku krepost. A krepost traži snagu; pa ako ona u nas i ne dosiže onaj vrhunac kao odvažnost u ove andeoske djevojke, ipak ona od nas nimalo manje ne iziskuje trajan, veoma brižan i neprekidan trud sve do konca života. Zato je i možemo nazvati polaganim i trajnim muceništvom, na ostvarenje kojega potice božanska izreka Isusa Krista: Kraljevstvo nebesko trpi silu i siloviti ga osvajaju.
K tome dakle, uz pomoc nebeske milosti, težimo svi. Neka nas na to potakne sveta djevica i mucenica Marija Goretti. Neka ona s nebeskih sjedišta, gdje uživa vjecno blaženstvo, isprosi u božanskog Otkupitelja da se svi, svaki prema svojim posebnim životnim uvjetima, povedemo za njenim presjajnim stopama rado, s voljom i djelotvorno.«
A sada bar u najkrupnijim obrisima ocrtajmo i mi život te skromne djevojcice slijedeci poznatog hagiografa Schamonija. Marija Goretti se rodila 16. listopada 1890. u Corinaldu, u Markama, a u provinciji Anconi. Njezini su roditelji ondje uživali mali posjed, ali koji je za obitelj s brojnom djecom postao premalen. Zato su se preselili u Ferriere di Conca, 11 kilometara udaljene od Nettuna na Tirenskom moru, te ondje skupa s udovcem Serenellijem i njegovim sinom Alessandrom uzeli u zakup jedan posjed. Le Ferriere su se nalazile usred Pontinskih mocvara, iz kojih je na okolne stanovnike poput more vrebala malarija, prenošena od komaraca. Žrtvom te podmukle bolesti postao je brzo i otac Marije Goretti, koji je iza sebe ostavio udovicu sa šestero nejake djece, od koje Marija bijaše najstarija djevojcica. Ona je majci bila veoma vrijedna potpora. Dok je mama Assunta radila na posjedu, Marija bi se savršeno brinula za kucanstvo te za mladu bracu i sestre. Cinila je to kao kakva odrasla osoba. Morala je kuhati i za Serenellijeve.
Alessandro Serenelli bio je sin oca pijanca, a zagledao se opasnim pogledom u Mariju. Prema njoj ga je vukao oganj divljih strasti što nisu bile naviknute ni na kakvu stegu. Nagovarao ju je da mu se poda. Kad mu to nije pošlo za rukom, pokušao ju je dvaput silovati, ali mu se djevojcica nadzemaljskom silom oprla. Nakon toga je provodila dane u velikom strahu i tjeskobi. Bojala se da raspojasani silnik ne bi opet na nju nasrnuo. Marija je zamolila majku da je nikad ne ostavlja samu, ali ona to nije ozbiljno shvatila, nije vjerovala da bi se moglo raditi o necemu pogibeljnome. Svu istinu nije joj mogla otkriti jer se Aleksandar zagrozio da ce umrijeti ako bude odala njegove namjere. Vladao se tocno onako kao što to mudro navodi sv. Ignacije Lojolski u 13. pravilu za raspoznavanje duhova, a u svojoj knjižici Duhovnih vježbi.
Buduci da želimo da životi svetaca postanu za nas jedna velika i zorna škola duhovnoga života, navodimo ovdje i to glasovito pravilo sv. Ignacija do kojeg je došao poucen vlastitim duhovnim iskustvom: »Isto se tako davao vlada poput lažnog ljubavnika kad želi da ostane skrovit i u potaji. Kao što, naime, takav lažan covjek, koji govori sa zlom namjerom da bi zaveo kcer dobra oca ili ženu dobra muža, traži da se nikomu ne kazuju njegove rijeci i nagovaranja, pa se, naprotiv, vrlo ljuti kad kcerka oda ocu ili žena mužu njegove laskave rijeci i opaku nakanu, jer odmah lako razabire da nece uspjeti u zapocetom pothvatu, isto tako i neprijatelj ljudske prirode, kad sa svojim lukavštinama i nagovaranjima navali na dušu pravednika, želi i traži da sve ostane tajno. No kad ona to otkrije ili svom dobrom ispovjedniku ili kojoj drugoj duhovnoj osobi koja dobro poznaje njegove varke i lukavštine, tada ga to veoma muci jer uvida da nece uspjeti svojom zapocetom zlocom buduci da su otkrivene njegove ocite spletke.«
Marija Goretti, na žalost, bijaše odviše mlada, neiskusna, da bi znala za to pravilo pa je šutjela. Kako su izmedu njezine majke i Serenellijevih i onako bili napeti odnosi, nije htjela da majcino srce optereti još i tom neugodnom novošcu. Uz šutnju Marija je pojacala molitvu te se molila Majci Božjoj, precistoj Djevici, da joj svojim zagovorom bude u pomoci. Hvale je vrijedno od nje da je u tom teškom položaju bar nešto cinila, ono što joj je jedino preostalo. Nije ostala duhovno pasivna, što bi bilo pogubno.
U molitvi, strahu i duševnim mukama Marija je docekala i 5. srpnja 1902. Bilo je baš oko podne, a bila je u kuci sama. Najednom se kraj nje stvorio Alessandro. Iz ociju mu je sijevala vatra nabujale strasti. U tom naletu požude zgrabio je djevojcicu, zacepio joj usta da ne može vikati te je silom odvukao u svoju sobu. Marija se opet branila i otimala poput ranjene lavice, ponavljajuci napasniku neprestano: »Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, doci ceš u pakao!« No te opomene sumahnitom od strasti momku bile su isto što i gluhom dobro jutro. Kad se nije mogao domoci željenog plijena, njegova se strast požude pretvorila u strast osvete pa je pograbio nož i divlje nasrnuo na svoju nevinu žrtvu. Zadao joj je 14 velikih i 4 male rane. Ostavio ju je u lokvi krvi i pobjegao.
Takvom stavu prema cistoci prethodio je citav život mucenice cistoce. Ona je ne tako davno izjavila svojoj majci: »Majko, radije bih dopustila da me ubiju nego da vodim tako prljave razgovore…«, radilo se o razgovoru što ga je morala cuti cekajuci na bunaru, a vodila ga je jedna djevojka iz susjedstva. Na dan svog muceništva Marija je rekla svojoj prijateljici Tereziji: »Sutra idemo u Campomorto, jedva cekam cas kad cu opet na svetu pricest.« Prvi put ju je primila tek prije nekoliko tjedana, a tako je ceznula za njom, za Isusom, koji se rodio od Djevice, bio okružen ocinskom ljubavlju djevicanskog svetog Josipa, koji je naucavao: »Blago onima koji su cista srca jer ce Boga gledati!« (Mt 5,8). Ona je bila cista zbog Isusa, iz ljubavi prema njemu.
Što je još prethodilo Marijinom slavnom svršetku? – Njezina poslušnost. Mama Assunta mogla je o njoj kazati: »Marija mi je uvijek bila poslušna! Nikada mi nije svjesno zadavala brige! Ako je kada i nezasluženo bila ukorena, nije se ljutila, pa cak ni pokazala drugo lice.«
O njoj ce kasnije i njezin ubojica Alessandro Serenelli dati ovo lijepo svjedocanstvo: »Ja je nisam drukciju poznavao nego uvijek kao dobru, roditeljima poslušnu, bogobojaznu, ozbiljnu, ne lakomislenu i mušicavu, kao što su inace druge djevojke; na ulici je uvijek bila cedna te iskljucivo upravljena prema zadacima što ih je imala izvršiti. Uvijek je bila zadovoljna bilo s kakvim komadom odjece – nije bilo važno da li joj ga je sama njezina majka skrojila ili joj ga netko poklonio. Po uzoru svojih roditelja bila je bogobojazna, obdržavala Božje zapovijedi. Mogu reci da je nisam nikad zatekao u kakvu prijestupu protiv Božjih zapovijedi. Nikad je nisam cuo da bi izrekla kakvu laž. Klonila se lošeg društva, kako je to od nje tražila i njezina majka.«
Alessandro je kasnije pripovijedao kako ju je u kišovite dane, kad nije bilo toliko posla, cesto vidao s krunicom u ruci. Tu je divnu molitvu znala moliti i u svojim slobodnim casovima. A Marijina je prijateljica Terezija rekla o njoj ono što je bitno: »Moglo se vidjeti da je bila djevojka koju je Božanski Spasitelj osobito privlacio.« Privlacio ju je iz svojih jaslica, sa svoga križa, a ponajvecma iz Euharistije.
Poznati svetacki životopisac Schamoni umješno ustanovljuje: »Sveta pricest te neizreciva duševna patnja zadnjih tjedana života Marijin milosni život dovedoše do zrelosti na kojem je muceništvo sazrelo kao cvijet i plod. Kako je veoma duboko osjecala i mislila pokazuju najbolje 24 posljednja sata njezina života.«
Zaustavimo se barem kratko na tim dragocjenim satima! Marija je sva iskrvarena prevezena u obližnji Nettuno. Lijecnici su je operirali puna dva sata. Marija Goretti pri potpunoj svijesti neprestano je zazivala imena Isusa i Marije. Kad su je upitali da li oprašta svome ubojici, smjesta je odgovorila: »Da, opraštam mu! Iz neba cu se moliti za njegovo obracenje. Poradi Isusa, koji je oprostio raskajanom razbojniku, i ja ga želim imati blizu sebe u raju.«
U takvim mislima, molitvama i osjecajima, trpeci mnogo, završila je 6. srpnja 1902. svoj kratki vijek mucenica cistoce Marija Goretti, ostavivši svima – pogotovo mladima – primjer kako se cijeni ona vrlina koju je Isus tako preporucio, a koja se danas, na žalost, tako nemilo gazi. Hünermann je naziva »okrvavljenim ljiljanom«. I s pravom, jer je cuvajuci ljiljan nevinosti radije prolila krv negoli ga okaljala.
Alessandro Serenelli bijaše osuden na 30 godina zatvora s prisilnim radom. Prve je godine tamnovanja proveo u otvrdnulosti i neraskajanosti. Zlo se je u njemu odviše uvriježilo. No, jedne je noci u snu vidio Mariju Goretti. Gledao ju je kako na raskošnom cvjetnjaku bere cvijece i pruža mu ga. Taj je san ili svojevrsno videnje silno djelovao na nj. On se posve promijenio. Od tmurnog i namrštenog zatvorenika postao je raskajani obracenik, uzorizvršavalac zaslužene kazne. Iz zatvora je pušten 2 godine prije vremena.
Bio je baš Božic g. 1937. Allesandro se uputio u Corinaldo k još uvijek živoj majci Marije Goretti. Došavši k njoj, zavapio je: »Perdono… Assunta, perdono! Mi perdonate?« – Asumpta, oprosti! Opraštaš li mi? – Majka je odgovorila: »Kad ti je oprostila moja kcerka, kako ti ja ne bih mogla oprostiti?!« I toga dana – dana mira i pomirenja – ljubavi i praštanja – Alessandro Serenelli pristupio je zajedno s bracom Marije Goretti svetoj pricesti, a poslije toga su blagovali zajednicku kucnu agapu.
Svete godine 1950. papa Pio XII. proglasio je 24. lipnja Mariju Goretti svetom. Kod te svecanosti, kojoj je prisustvovalo pola milijuna vjernika, bila je prisutna i mama Assunta. Jedinstven slucaj u povijesti svetaca da majka prisustvuje kanonizaciji kcerke. Tu dobru staricu primio je u audijenciju Pio XII. i zagrlio je. Ona je to zaslužila jer je postala majkom jedne velike svetice.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
