www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 22:12

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: 10 svi 2007 20:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
SVETI MAKSIMILIJAN KOLBE (1894-1941)

Maksimilijan Kolbe je rođen 7. siječnja 1894. u Zdunska-Wola u Poljskoj kao sin pobožnih roditelja Julija Kolbea i Marije Dabrowska. Zdunska-Wola je mjestance u blizini industrijskoga grada Lodza, u središnjoj Poljskoj. Na krštenju je dobio ime Rajmund. Majka ga je opisala kao "živa dječaka, okretna i pomalo nestašna", ali među njezinom djecom "kao najposlušnijeg i najponiznijeg".

Jednog mu je dana zbog neke laži majka rekla ove riječi: "Dječače moj, ako se ne promijeniš, ne znam što će jednog dana biti od tebe!" Te su ga majčine riječi tako potresle da je smjesta odjurio u obližnju crkvu te se pred Gospinim likom isplakao. Tada je doživio jedno mistično iskustvo u kojem mu je nebeska Majka pružila dvije krune: bijelu i crvenu, pozvavši ga da jednu odabere. Mali je desetgodišnjak odabrao obadvije. One su nekom proročkom znakovitošću označivale njegovu budućnost: svetost i mučeništvo.

Kad mu je bilo 13 godina, pristupio je manjoj braći konventualcima. Dobio je redovničko ime Maksimilijan. Klasične je nauke dovršio u njihovu samostanu u Lavovu. Godinu dana nakon polaganja zavjeta poslan je u Rim na Međunarodni serafski kolegij. Filozofiju je slušao na Gregorijani te g. 1915. ondje i doktorirao, dok je teologiju slušao na Papinskom fakultetu sv. Bonaventure, postigavši također doktorat iz nje. Bio je zaređen za svećenika 28. travnja 1918., a već sljedeći dan služio je svoju mladu misu u crkvi S. Andrea delle Frate, na oltaru Djevice od čuda. Mladi se Kolbe tada odmah dao na konkretnu akciju. Osnovao je 16. listopada 1917. uvečer Vojsku Marije Bezgrješne, u koju se kao prvi članovi učlaniše šestorica njegove subraće studenata, sa znanjem i odobrenjem njihova poglavara o. Stjepana Ignudija. Svrha je Vojske "raditi na obraćenju grješnika, krivovjeraca, raskolnika, nevjernika itd., a osobito slobodnih zidara, zatim vlastito posvećenje članova i svih drugih pod zaštitom BDM Bezgrješne i Posrednice milosti". Vojska je Bezgrješne dobila konačno crkveno odobrenje u siječnju 1922., kad se Maksimilijan već nalazio u svojoj domovini Poljskoj.

Vrativši se g. 1919. po završenim naukama u Poljsku, Maksimilijan se svim silama dao na širenje Vojske Bezgrješne, želeći je proširiti po cijelome svijetu. Njegov je pothvat - kako to lijepo reče kardinal Piazza - "imao čar romana i razmjere čuda". Svetac je po cijelome svijetu želio osnivati "gradove Bezgrješne", u kojima će se nalaziti redovnici-konventualci, dobro organizirani, proviđeni tiskarom, koja će knjigama i časopisima pomoći ostvarivanje velikoga apostolskoga programa. Zalaganju oca Kolbea duguje se Niepokalanow - koji je osnovao u studenome g. 1927. Taj se Gospin grad nalazi 40 km udaljen od Varšave, povezan s njome željezničkom prugom.

SlikaKraj sve te silne djelatnosti Kolbe je bio duboko uvjeren da se napredak Niepokalanowa ne može mjeriti po njegovim djelima, već po vjerno proživljavanoj duhovnosti pred očima Imakulate. Zato je svojoj subraći i suradnicima govorio: "Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost. I nije teška… Što više budemo sveti, to će uspješniji biti i naš apostolat. On mora biti iz obilja naše punine."


Grad Bezgrješne o. Kolbe je osnovao i u Nagasakiju, u Japanu. Onamo je došao u travnju 1930. Grad se Bezgrješne na japanskom zove Mugenzai No Sono. Kad se Kolbe s četiri subrata iskrcao u Nagasakiju, krenuli se prema mjesnoj katedrali. Došavši u dvorište nasuprot katedrale, nađoše ondje kip Bezgrješne. Izgledalo im je kao da ih ona očekuje. Otac Kolbe je uskliknuo: "Ako smo našli nju, sve će biti dobro."

Tada je na čelu Crkve stajao Pio XI., koji je silno razbudio misijsku svijest, dobivši častan naslov "papa misijâ" ili "misijski papa". U taj pijevski misijski pokret htio se sada u Japanu uključiti i otac Kolbe. Svojim je suradnicima rekao: "Mi vojnici Bezgrješne moramo imati svoje misije. U njima će biti mnogo poteškoća, no mi se uzdamo u Nju. Ona će nam za tu svrhu poslati mnogo zvanja."

Tek što su došli u Japan, o. Kolbe i njegovi suradnici osjetiše blagoslov Bezgrješne. Neki im je bogati Japanac poklonio kompletnu modernu tiskaru i novac za smještaj. Stvar upravo nevjerojatna.


SlikaSveti Maksimilijan se g. 1936. definitivno vratio iz Japana u Niepokalanow u Poljsku te radio na što boljoj nutarnoj i vanjskoj organizaciji prvoga grada Bezgrješne. Nijemci su 1. rujna 1939. umarširali u Poljsku s jedne, a Sovjeti s druge strane. Zemlju stigoše teški dani i godine. Već 19. rujna 1939. Kolbe se našao u preventivnom logoru u Amlitzu, na poljsko-njemačkoj granici. Pušten na slobodu mogao se baš na blagdan Bezgrješne iste godine vratiti u svoj Niepokalanow. No već je 17. veljače 1941. opet bio uhićen i odveden u zloglasni zatvor Pawiak u Varšavi. Ostavio je nedovršenu teološko-asketsku raspravu o Bezgrješnom začeću. Iz Pawiaka je 28. svibnja iste godine odveden u koncentracijski logor Auschwitz.

SlikaDok se još nalazio u Pawiaku, obučen u svoj redovnički franjevački habit, opasan krunicom, pristupio mu je jedan od zapovjednika zatvora, uhvatio za raspelo na krunici, postavivši mu pitanje: "Vjeruješ li u to?" - O. Kolbe je hrabro odgovorio: "Da, vjerujem!" - a divljak ga je ćušnuo. Taj se prizor triput ponovio, a Kristov je mučenik svaki put hrabro posvjedočio svoju vjeru u raspetoga Krista.

Došavši u Auschwitz, bio je lišen svoga redovničkoga, a obučen u logoraško odijelo, postavši jednostavno broj 16.670, s ostalim svećenicima opredijeljen za 17. blok prisilnih radnika. Bio je izložen strašnim šikanacijama koje podnese herojski strpljivo sa smiješkom na usnama. Kad mu je jednom natovarenu teretom neki logoraš htio priteći u pomoć i malo olakšati breme, o. Kolbe mu je rekao: "Nemojte se izlagati i primiti zbog mene batine, meni pomaže Bezgrješna pa ću svoj teret nositi sam." Jednom je drugom zgodom izjavio: "Za Isusa Krista spreman sam trpjeti još i više. Sa mnom je Bezgrješna, ona mi pomaže."

SlikaSlikaSlikaJednom je Poljaku logorašu u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspjelo pobjeći. Za osvetu osuđeno je 10 drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan je od njih bio poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" - Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi.

Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. papa Ivan Pavao II.


Zadnja izmjena: Luki; 05 srp 2008 22:18; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 svi 2007 21:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
O. Kolbe ti govori

NE VJERUJEM da je svemir stvoren sam od sebe, budući da se iz ničega nikada ništa nije rodilo niti se može roditi.
NE VJERUJEM da je svemir stvoren slučajno, iz bilo kakve tvari, budući da sve do danas niti jedan stroj nije kadar ponovno se pokrenuti pukim slučajem, pa čak niti jedan obični sat. Što je još važnije, niti jedan stroj nije kadar stvoriti drugi koji bi bio njemu sličan, dok se, kada je riječ o ljudskim bićima, naraštaji smjenjuju već nebrojene tisuće godina.
NE VJERUJEM da bi nam se čimpanze i ostala Darwinova djeca (majmuni) mogli pridružiti u gradnji zrakoplova i ostalih izuma, budući da se kod njih ne opaža nikakav napredak: nakon tolikih stoljeća, nisu u stanju napisati čak niti skromnu povijest svoje majmunske “evolucije”.
NE VJERUJEM da ljudska duša umire zajedno s tijelom: kojom bi svrhom tada postojala ta neodoljiva želja za srećom, za srećom lišenom svake granice, uključujući tu i onu vremensku?
NE VJERUJEM da naši “nevjernici od zanata” baš nikada nemaju trenutke prosvjetljenja, u kojima postaju svjesni kako zavaravaju sami sebe.
NE VJERUJEM da pod suncem postoji čovjek koji ne bi žudio za srećom i to najvećom mogućom, bezgraničnom srećom … a to je Bog.
SK 1169

Često, međutim, uviđam kako je – i zaista je posve jasno i zašto – moguće da netko, unatoč tome što je dugo proučavao vjeru, unatoč tome što je na tu temu slušao brojne rasprave, unatoč tome što je puno pročitao i razmatrao o toj temi, ako od Boga nije zatražio milost vjere poniznom molitvom i ne oslanjajući se pritom na svoje snage, u jednostavnosti – moguće je, dakle, da takva osoba nije u stanju učiniti niti jedan jedini čin vjere.
SK 1202

Ponekad je život tako težak! Čini se kako više nema izlaza. Ne može se glavom kroza zid. Situacija je žalosna, teška, ponekad užasna, i upravo očajnička.
Ali zašto? Je li baš tako strašno živjeti na ovome svijetu? Možda Bog i ne znade baš sve? Možda On i nije svemožan? Možda nisu u Njegovim rukama svi zakoni prirode i sva ljudska srca? Može li se možda na svijetu dogoditi nešto bez Njegova dopuštenja? … A, ako je On taj koji sve dopušta, može li možda dopustiti nešto što ne bi bilo za naše dobro, za svako dobro, za najveće zamislivo dobro? …

Čak i u slučaju da na trenutak primimo bezgraničnu inteligenciju i uspijemo shvatiti sve uzroke i posljedice, ne bismo za sebe odabrali ništa drugačije od onoga što Bog dopušta, budući da, kako je bezgranično mudar, On savršeno dobro znade što je najbolje za našu dušu. Štoviše, budući da je bezgranično dobar, želi i dopušta samo ono što je na korist našoj još većoj sreći u raju.
Zašto smo, onda, ponekad tako utučeni? Zašto ne uviđamo povezanost između naše sreće i okolnosti koje nas, istina, pogađaju? Zarad ograničenosti naše glave (a, samo je ona važna, bilo da je resi beretka ili šešir) nismo u stanju sve spoznati.
Što nam je onda činiti?

Uzdati se u Boga. Zahvaljujući takvome pouzdanju, iako možda nećemo izravno shvaćati stvari, Bogu dajemo veliku slavu, budući da uvažavamo Njegovu mudrost, Njegovu dobrotu i Njegovu moć.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 svi 2007 12:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
SlikaO. Kolbe ti govori

Tko bi se usudio pretpostaviti da si me Ti, o Bože beskrajni i vječni, ljubio kroz sva stoljeća, pa i prije njih? Ti me, zapravo, ljubiš od trenutka kada postojiš kao Bog, što znači da me oduvijek ljubiš i da ćeš me uvijek ljubiti!…
Iako još nisam postojao, Ti si me već ljubio, te si me upravo stoga što si me ljubio, o dobri Bože, pozvao iz ništavila u život!…

Radi mene si stvorio nebesa posuta zvijezdama, radi mene zemlju, mora, planine, rijeke i još tolike divne stvari koje na svijetu postoje …
Ali to nije dovoljno: da bi mi izbliza pokazao kako me s tolikom nježnošću ljubiš, sišao si iz čistih milina raja na ovu zemlju bijednu i punu suza, proveo si život u siromaštvu, zamoru i trpljenju, te si naposljetku, prezren i odbačen, želio biti propet na sramotnom drvetu među dvama razbojnicima… O, Bože Ljubavi, otkupio si me na takav stravičan, a toliko velikodušan način!…

Tko bi se usudio pretpostaviti? Ti se, međutim, niti time nisi zadovoljio, već, uvidjevši kako će proći 19 stoljeća od trenutka kada su se dogodili ti iskazi Tvoje ljubavi i trenutka moga pojavka na ovoj zemlji, htio si se čak i za to pobrinuti! Tvoje Srce nije pristalo na to da bih se morao hraniti isključivo sjećanjima na Tvoju neizmjernu ljubav. Ostao si na ovoj bijednoj zemlji u Presvetom i nadasve divnom Oltarskom Sakramentu, te mi sada dolaziš i blisko se sjedinjuješ sa mnom kao hrana… Već sada Tvoja Krv utječe u moju krv; Tvoja duša, o Utjelovljeni Bože, prodire u moju dušu, daje joj snagu i hrani je…
Kakva čudesa! Tko bi se usudio pretpostaviti?
SK 1145

Naši suvremenici, prekomjerno zaokupljeni materijalnim problemima, zaboravljaju na molitvu. Od jutra do večeri opsjeda ih isključivo žudnja za stjecanjem: na kopnu ili moru, u tvornici ili lokalu.
Molitva je izraz lijepe duše. Ljudsko tijelo potječe iz praha i po smrti će se u prah vratiti. Čak se i sve ljudske djelatnosti vraćaju majci zemlji. Jedino u trenutku molitve čovjek uzdiže srce prema raju i ulazi u razgovor sa Stvoriteljem svemira, s Primarnim uzročnikom svega, sa Bogom.

Svaka se dobra majka veseli kada dijete od nje nešto traži. Izraz je to djetetova povjerenja u dobrotu majke. Na isti način Bog s radošću prima povjerenje što Mu ga očitujemo u molitvi. Ta molitva ne mora uvijek imati isti, unaprijed zadani oblik. Suština leži u molbama, zahvali i klanjanju upućenima Gospodinu.
Onaj tko ne moli ne može lako shvatiti duh molitve. Štoviše, on ne može shvatiti radost što je molitva donosi duši, snagu što je molitva unosi u svakodnevni život.SK 1208

Zapravo, molitva je nepoznat, a opet najučinkovitiji način da se u dušama ponovno uspostavi mir, da im se podari sreća, budući da služi kako bi ih približila ljubavi Božjoj. Molitvom se svijet nanovo rađa. Molitva je neizostavni uvjet obnove života svake duše. Po njoj je s. Terezija, ne napuštajući zidove svojega samostana, postala zaštitnicom svih misija, i to ne samo po imenu, kao što to iskustvo pokazuje.
Molimo i mi, molimo dobro, molimo puno, kako ustima tako i mišlju, te ćemo u sebi osjetiti kako Bezgrešna sve više obuzima našu dušu, kako se naša pripadnost Njoj u svakom pogledu sve više produbljuje, kako nestaje naše krivice, a naši nedostaci slabe, te kako se obilno i snažno sve više približavamo Bogu. Vanjska je djelatnost dobra, ali je bez dvojbe od drugorazredne važnosti u odnosu na nutarnji život, sabranost, molitvu; na život naše osobne ljubavi prema Bogu. Jedino preko molitve moguće je doseći ideal Sv. Augustina: “Ljubav spram Boga sve do dokidanja sebe samoga”, i to ne samo zamišljenog, nego i stvarnog dokidanja, tako da, sve bolje upoznajući sebe, svoju ništavnost i svoje slabosti, možemo zaista dokinuti sami sebe i željeti da se drugi spram nas odnose onako kako zaslužujemo.
Do one mjere do koje ćemo sve više težiti k božanskoj ljubavi, moći ćemo i druge zapaliti sličnom ljubavlju.
SK 903


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 svi 2007 22:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Misli sv. Maksimilijana Kolbea
(iz knjige Y. Ivonidesa: Maksimilijan Kolbe)


Često razmišljaj o poslušnosti! Svaki put kad se prekrižiš, izgovarajući riječi "U ime Oca", posveti Bogu Ocu svoje misli! Na riječi "i Sina", posveti Isusu srce i volju! Spominjući ime Duha Svetoga, savij pleća da bi mogao ponijeti teret napora za slavu Božju, za dobro Crkve i Reda, za spas duša! Kad sklapaš ruke i izgovaraš "Amen", sjeti se da moraš nadnaravno ljubiti bližnjega i to mišlju, riječju i djelom! Ako tako budeš radio, zadobit ćeš Nebo, u protivnom, otići ćeš u pakao. Život je kratak, dakle, i trpljenje. Nebo, Nebo, Nebo! Hrabro naprijed! Uskladi svoju volju s voljom Božjom! Budi poslušan i strpljiv! Uzmi križ i idi za Isusom!

O Bezgrešnoj se do sada napisalo vrlo malo prema onome što će se napisati u budućnosti. Javit će se Ijudi koji će produbiti tajnu njezina bezgrešnog začeća i izreći o Mariji uzvišene riječi.

Kako već znadeš iz filozofije, Bogu se daje to veća slava koliko se više duša privede spasenju. Evo našega ideala: posvetiti sebe i spasiti što više duša! Tako pokazujemo zahvalnost prema presvetom Srcu Isusovu. Kako da to izvedemo? Jasno, samo Bog znade najbolju metodu, jer je sveznajuća mudrost. To znači, samo od njega možemo doznati kako ćemo to izvesti. On nam to priopćuje po svojim predstavnicima na zemlji. Poslušnost, brate, samo poslušnost sigurno nam otkriva volju Božju.

Kakav spokoj i mir u saznanju da poslušnošću sasvim sigurno radiš ono što je volja Božja!

Ljubav, dakle, ljubav bez granica prema našem nebeskom Ocu! Ta se ljubav mora ostvariti poslušnošću, posebno izvršavajući one obveze koje su nam manje mile. Da to što bolje naučiš, predlažem ti jednu knjigu: Isusov križ! I još nešto: Sve ćeš lakše izmoliti pozivajući se na Bezgrešnu. Njoj je Bog stavio na raspolaganje svoje milosrđe, a sebi zadržao pravdu, kako kaže sveti Bernard.

O Bezgrešnoj se stječe znanje više moleći nego studirajući, više na koljenima pred njom nego nagnut nad knjigama za stolom.

Moram postati svecem, što je moguće većim. Prva stvar je moje posvećenje. Rad oko spašavanja drugih mora istjecati iz punine naše ljubavi prema Kristu. A što to znači? Treba obračunati zauvijek sa svakim teškim i svojevoljnim lakim grijehom. Moram nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Neću propustiti a da za svaku pogrešku odmah ne zadovoljim kakvom pokorom. Učinit ću svako dobro koje budem mogao ili ću barem sudjelovati u njegovu ostvarenju. Moje je temeljno načelo: poslušnost! A to je izvršavanje volje Božje uz pomoć Bezgrešne. Poslušnošću mi nadilazimo svoju ograničenost i djelujemo po neizmjernoj mudrosti i svemogućnosti Božjoj...

Bez odgađanja treba moliti Bezgrešnu za snagu da pobijedimo sve njezine neprijatelje, sve ono sto dolazi od paklenih sila i duha laži. Prije toga treba slomiti samoga sebe, to jest sve naše zle sklonosti i pogreške... Budi gospodar samoga sebe i dragovoljni rob Bezgrešne!

Nije dovoljno moliti, treba se i boriti!

Znamo da nas Bezgrešna ne treba ali joj se ponudimo u službu. To će biti izvor naših zasluga, a ona će još jednom zasvjedočiti da dobiva pobjede preko sitnih i skromnih Ijudi. Naši su neprijatelji vrlo aktivni i uporni. Kako to da mi stojimo skrštenih ruku? A imamo neusporedivo moćnije oružje, zaštitu Neba i Bezgrešne? Ako pronađe odane duše, zanosne borce, izvojevat će takve pobjede o kojima nije moguće ni sanjati.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 svi 2007 23:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Slika


Kolbeovo polazište u stvaranju "Militia Immaculatae"- Vojske Bezgrešne:

Prvo: Treba divinizirati čovjeka. Čovjek je stvoren da se preoblikuje u božansko biće, da sebe divinizira. Ne da postane sebi Bog, nego da sebe pobožanstveni u Bogu.

Drugo: Marija je najveličanstveniji dokaz čovjekovih mogućnosti. Ona je uzor i ideal savršenosti.

Treće: Bezgrešna je posrednica između Krista i čovjeka. Njenim posredovanjem, jer ona je puna milosti, a zaslugom Sina, Bog čovjeka trajno opskrbljuje božanskom snagom koja uništava grijeh i usavršuje dušu. Po Bezgrešnoj, do Srca Kristova!

Četvrto: Bezgrešna može pobijediti sve zlo u čovjeku i svijetu. Majka Crkve i sve djece Božje uvijek je pripravna da izađe u susret svim našim potrebama i molitvama.

Majko moja! Ne znam što će biti od onoga što činim, ali te molim, učini dostojnima i mene i druge sa mnom da bismo ti služili na što veću slavu Božju! Tvoj sam, Bezgrešna! Znaš kako sam jadan, šećem po rubu ponora, pun sam sebeljublja. Ako me ti ne zaštitiš, najprije ću pasti u grijehe, a onda u pakao. Ali ako se ti udostojiš poduprijeti me, bez obzira na to što sam nevrijedan, ne samo što neću pasti nego ću postati velikim svecem...

Slika


Piše bratu Alfonzu

Ako ustraješ u svojim odlukama, brzo ćeš postati svecem. Svetost - to je put bez predaha. Svetac mora uvijek nastavljati da se posvećuje. Što više napreduje, to bolje vidi kako je malo odmakao. Što se brže kreće, jasnije mu postaje kako se sporo micao do tog trena. Svaki dan treba ponavljati zajedno s Franjom: Počnimo, napokon!


Iz pisma bratu Alfonzu od 24. travnja 1919.

Poslušnošću postajemo neizmjerno moćni, jer tko se volji Božjoj može oduprijeti? Evo, to i samo to je put do mudrosti, razboritosti i bezgranične moći. To je način da Bogu iskažemo najveću slavu. Da postoji drugi, bolji put, Isus bi nam ga bio pokazao. Medutim, o njegovu životu za 30 godina Sveto pismo zabilježilo je samo ovo: 'I bio im je poslušan!' A cijeli Isusov život na zemlji sastojao se u tom da izvrši volju Očevu... To je naš vrhovni ideal, tako ćemo pribaviti najveće radosti Presvetom Srcu Isusovu.


Iz pisma bratu Alfonzu od 1. studenoga 1920.

Što se tiče našeg pokreta, mi smo u rukama Bezgrešne. Moramo činiti toliko koliko ona želi, a to nam postaje jasno preko poslušnosti. Čuvajmo se da ne bismo radili više nego što nam poslušnost dopušta, jer tada više ne djelujemo kao sredstvo u rukama Bezgrešne. Neka ona čini ono što sama hoće i koliko želi! Ja sam njezino vlasništvo, uvijek sam na raspolaganju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 svi 2007 11:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Poslije duhovnih vježbi u Krakowu u veljači 1920. zapisuje u dnevnik slijedeće:

- Moram postati svecem, i to velikim.

- Za Boga moram spasiti sebe i sve duše, posredovanjem Bezgrešne.

- Unaprijed bježati ne samo od teškoga nego i od svakoga promišljenoga malog grijeha.

- Nikada ne dopustiti da zlo ostane neiskorjenjeno, pokorom zadovoljeno, da dobro bude bez ploda, da se ne poveća.

- Moje je načelo poslušnost, volja Božja posredovanjem Bezgrešne. Ja sam njezino sredstvo.

- Misli na ono što činiš! Sve drugo, dobro ili zlo, neka te tog trena ne zanima.

- Čuvaj red pa će i red tebe čuvati.

- Uvijek nastupaj mirno i blagotvorno.

- Za svaki čin: priprava, izvedba, zaključak.

- Znaj da si isključivo, bezuvjetno, apsolutno, neopozivo sredstvo Bezgrešne.

Po sebi nisi ništa. Velikodušno priznaj Bezgrešnoj da si sve od nje primio. Znaj, sav plod tvoga rada ovisi o njoj. Ona je posrednica Božjeg milosrđa. Živjeti život svaki trenutak, prihvatiti smrt bilo gdje, bilo kada i bilo kako! Moja si vječnost ti, Bezgrešna! Čini sa mnom što hoćeš!


U rujnu 1920 dodao je i ovo:

Potpuna ravnodušnost u koje god te mjesto poslali, kakav god ti rad povjerili, bio ti zdrav ili bolestan. Cilj: najveća slava Božja, spasenje i posvećenje sebe i svih drugih. Isus želi da molim za duše u čistilištu. Molitve s oproštenjima! Sotona pruža: bogatstvo, naslade, ugled, nemir, očaj, pakao. Isus: siromaštvo, trpljenje, poniznost, mir, pouzdanje, raj.

Progonstva jesu sastavni dio programa. Ona su neizbježna. I naše najbolje nakane Ijudi koji put krivo shvaćaju. Idu čak dotle da nas kleveću. A to ne čine samo protivnici nego često puta i dobre, pobožne duše. Velika je tuga kad ti neki Ijudi, u ime Boga, zatvore sve putove, bestidno poruše što si uspio sagraditi. Što sada? Iskušenja su nužna. Zašto? Da bismo naučili slušati i trpjeti. A samo tako se učvršćuje duša. Ako nam je milost uistinu zapalila srce, dobit ćemo veliku volju da trpimo. Moramo doživjeti i proživjeti prezir i poniženje, kako bismo zasvjedočili ljubav prema Gospodinu i njegovoj majci. Trpljenje je najbolja škola ljubavi. Najuspješnije djelujemo kad upadnemo u tamni oblak, puni tuge i žalosti, kad smo progonjeni, bez utjehe, dok doživljavamo neuspjeh za neuspjehom, kad nam se i najbolji rugaju, dok nas ismijavaju, omalovažavaju, u nas sumnjaju, kad nas preziru, a mi sve to hrabro podnosimo za ljubav Isusovu. To je preduvjet za plodnu akciju. Ni to nije dosta. Takvim postupkom protivnici moraju razgorjeti našu Ijubav za njih, a nju pokazujemo tako da se za njih molimo. To su temelji akcije bez kojih nema uspjeha. I ne smijemo se žalostiti ako ne vidimo plodove svoga rada. Naše zasluge Bog može upotrijebiti i poslije naše smrti.

Ljudska duša je uistinu tajna. U njoj se najednom, nenadano, dogode nagle promjene. Zato treba biti uvijek budan i na oprezu. I dobro radeći - možemo se izgubiti. Uz to treba mnogo htjeti, da bi se barem nešto ostvarilo. Biti zanesenjak svoga poziva. Pri tom čovjek dolazi u opasnost da bude označen fanatikom. A zar nisu svi veliki Ijudi u izvjesnom smislu bili fanatici?

Budući da se Raj brzo primiče, ne smijemo izgubiti ni jednu minutu. Moramo zaboraviti sebe, vlastitu volju i savršeno ljubiti Bezgrešnu. Uskoro ćemo umrijeti, vrijeme je kratko pa je kratko i trpljenje. Dobro se toga sjetiti kad nas jadi stisnu.

Tako malo znamo što je Bezgrešna učinila od prvog trenutka svoga postojanja do danas. Kako veličanstvena biblioteka bi se dala napisati pod naslovom: 'Djela Bezgrešne u svijetu!' Ne zaboravite, svaka milost prolazi kroz njezine ruke. I još nešto: Isusa moramo ljubiti Gospinim srcem! U cijelom svijetu moramo razgorjeti ljubav prema njezinu srcu da bismo osvojili Presveto Srce Božje. Kad ona zagospodari svakom dušom, sve duše će gorjeti Božjom ljubavlju...

Mi, naše duše, duhovno obogaćivanje, rast u milosti, to jest - svetosti! Ne varajmo se! Ni stručnost ni naobrazba ni veliko znanje - sve to nije bitno, sve to pripada u drugi red vrijednosti. Pravi je napredak ili duhovan, ili ga nema. Ako sve to što mi danas radimo sutra nestane, ako nas vjetar raznese kao lišće u jesen, neće to biti neuspjeh ako ponesemo sa sobom izgradene duše, prožete svetošću, uvijek predane volji Boga i Bezgrešne. To je trajno cvjetanje, bujanje života i pod ledom progonstva i u vatri trpljenja i u plamenovima kušnje. Sve što mi radimo ide za tim da posvetimo sebe da bismo - izražavajući dobrotu i svetost, ljubav i snagu - prenijeli iskre Božje dobrote na sve duše. Samo živa vatra svijetli i grije. Mrtvi ne mogu oživljavati mrtve, bolesni vraćati zdravlje i život umirućima. Jasno?

Svetost, dakle, nije raskoš, nije povlastica pojedinaca, ona je nužda ljudske naravi, našega razvoja, prvi uvjet i cilj našega poziva. Nije li Isus rekao: "Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac?" Dakako, savršeni toliko koliko je moguće u našoj ljudskoj uvjetovanosti, u suradnji s Božjom milosti. Konkretno, to se ostvaruje ovako: Božja volja mora postati našom voljom. Zar ljubav nije podvrgavanje volji i želji ljubljenoga? To je sve. Tako razumljivo i tako jednostavno. Ali - priznajem - teško ostvarivo! Nemoguće - bez trajnog sudjelovanja s Božjom milosti, bez sredstava koja nam je Gospodin pružio na raspolaganje. A to je molitva, poniznost, poslušnost, razmišljanje u tišini pred Presvetim, odricanje, žrtva, blagovanje Tijela Gospodnjeg...Teško, jest, teško, ali je moguće. Zapamtite: Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne možemo ostvariti uz pomoć Bezgrešne! Ljubimo Boga njezinim srcem! U tome je sva tajna.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 svi 2007 15:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Slika O. Kolbe ti govori

Bezgrešna: evo našeg ideala. Približiti se Njoj, postati sličnima Njoj, dopustiti da Ona zaposjedne naše srce, kao i čitavo naše biće, da Ona živi i djeluje u nama i preko nas, da Ona sama ljubi Boga našim srcem, da Joj pripadamo bez ikakve zadrške: evo našeg ideala.

Žariti u atmosferi, pridobivati duše za Nju, tako da se pred Njom otvore i srca naših bližnjih, sve dok Ona ne proširi svoje carstvo u srcima svih onih koji žive na bilo kojem kutku zemlje, neovisno o razlikama rase, nacionalnosti, jezika, te u srcima svih onih koji će živjeti u bilo kojem povijesnom trenutku, sve do kraja svijeta: evo našeg ideala.

Štoviše, da se Njen život sve više ukorjenjuje u nama, iz dana u dan, iz sata u sat, iz trenutka u trenutak, i to bez ikakvog ograničenja: evo našeg ideala.
SK 1210

Tada ćemo biti Njeni, pripadat ćemo Bezgrešnoj, bezgranično, savršeno, tako da ćemo gotovo postati Ona sama. Ona preko nas ljubi dobroga Boga. Ona našim siromašnim srcem ljubi Svog Božanskog Sinka. Postajemo kanal ljubavi Bezgrešne prema Isusu, a Isus, gledajući nas kao vlasništvo, te gotovo dio Svoje preljubljene Majke, ljubi Nju u nama i po nama. Kakva prelijepa otajstva!…SK 508

Presveta Djevica Marija nije neka bajka ili legenda, već živo biće koje ljubi svakoga od nas, pa ipak nije dovoljno poznata, niti je njena ljubav dostatno uzvraćena; stoga je potrebno posvuda naviještati njeno ljubavlju ispunjeno djelo, a to se sasvim dobro može činiti i putem revije.
SK 884

Život je kratak; nakon smrti se ne stječu zasluge. Ovo je vrijeme za posvećenje.
SK 987 B

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 srp 2008 22:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 17 stu 2006 11:57
Postovi: 1390
Lokacija: Velika Gorica
Podijelio: 123 zahvala
Zahvaljeno je: 121 zahvala
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 8 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr